)Prije svega bih pohvalio činjenicu da je Milokrad ipak došao u omraženi Teheran i tako pogazio svoju riječ da nikada neće tamo ići jer ga "ne zanima" taj grad. Kada je ušao u salu UNITIC-a, na opće zaprepaštenje većine prisutnih prolomio se nekakav aplauz oduševljenja grupice od 10-ak mlađih osoba (za koje se kasnije ispostavilo da je to grupa aktivista SNSD-a iz Sokoca i/ili Pala...u svakom slučaju iz neke susjedne vukojebine na obroncima Romanije). Pohvalno je i to da su se na taj aplauz ostali samo zgledali i nasmijali i niko nije dobacio ni ružnu riječ, što na neki način govori o stepenu tolerancije u Sarajevu, pardon, Teheranu
Mile ušao sa nekoliko kockastih glava u pratnji, okolo hebet policije, a ja kontam u sebi nema bolan potrebe jer niko neće od njega ni usranu nogu obrisati...ipak, iz čiste šale, priđem i pozdravimo se (jer smo već ranije imali sastanke). Kažem mu da se ne sekira jer ga niko neće dirati a on se kao trznu, ali ipak procijedi kroz zube kako se ne boji. Ja rekoh: "...ma ja, vidim
"Organizatorica događaja sva u ekstazi i ima osjećaj kako je visoka čitavih metar i šezdeset a ne metar i plivadon
Ljubazno se pozdravim i s njom, pitam je kako joj je čo'jek i rekoh joj da ga maksuz poselami od mene. Pitam je gdje ću sjesti i ona reče u prednja dva reda gdje inače sjedi diplomatski kor po njihovom protokolu.Debata kao poče uvodnim izlaganjima i onda moje prvo razočarenje. Učesnici dobiše nekakve minijaturne ceduljice na kojima ispod prostora za ime, prezime i organizaciju može samo stati broj telefona i to bez pozivnog broja. Kontam: "Khane, nema ništa od ove nazovi debate jer neće moći ni pitanje kako treba da se napiše, a vjerovatno neće moći ni podpitanje...i rekoh tiho "nek' ide sve u quratz krasni, samo ću slušati i vidjeti kako stvari teku...
(nastavak u sljedećem postu...
)
Jadni novinari su pokušali postavljati pitanja direktno, sa namjerom da postave i podpitanja, da snagom argumenata dovedu do besmisla retoriku Dodika, ali je to "organizatorka" u startu sasjecala u korjenu. Dakle, i idiot je mogao uvidjeti da je ovo bio unaprijed pripremljen monolog u kojem je trebalo autoritet Visokog predstavnika dovesti do besmisla i to u sred Sarajeva. Čitav događaj je insceniran i istreniran, baš kao što su bili istrenirani omladinci SNSD-a da aplaudiraju kada zatreba. Ja sam siguran da je najbolji aplauz izazvao Inzko koji je rekao (parafraziram) da je umjesto bahate retorike potrebno običnim ljudima u BiH dovoljno poslati poneku lijepu i uljudnu riječ, jer javne ličnosti snose odgovornost za svoja djela i riječi (odgovornost u ovom smislu nije krivična nego moralna, ali kada se pretjera, onda može preći i u krivičnu odgovornost).
smajlikojipovraca) i kooperativan (jerbo je za dijalog i jos pride koristi kulturu dijaloga). A onda poslije te runde pravac Dodiku na noge.
), . 
)