mmaar wrote:
Jeste kad bi nam svima pamcenje bilo kao kod zlatne ribice. Rusija unutar Vijeca za implementaciju mira tek posljednjih nekoliko godina ima neku bitniju ulogu. Devedesetih, kada su krojene mape, vrsen genocid i dijeljena BiH, njen uticaj je bio potpuno beznacajan, kao i uticaj nekih desetak i vise godina nakon podjele BiH u Dejtonu, u vrijeme dok je Sumska dodatno betonirana. Posto imas pamcenje gore nego zlatna ribica, preporucujem jednu od odlicnih knjiga koja ti moze dati uvid u nasu nedavnu proslost: B. Simms, Najsramniji trenutak: Britanija i unistavanje Bosne, naravno pod uslovom da imas dobre namjere.
Od samog početka raspada Jugoslavije Rusija je na strani Srbije i baš kao u slučaju Sirije, poklonila joj svu svoju naklonost.
Na žalost te pogrešne odluke ruske diplomatije se konstantno ponavljaju. Najnovija je njihova bezrezervna podrška jednom klasičnom diktatoru Bešaru. Ono što je Milošević bio za Balkan danas je Bešar za bliski istok.
Ništa nisu naučili iz lekcije ''Milošević''.
Ima o tome studija:
http://www.cpi.hr/download/links/hr/11266.pdf
Evo par citata:
Ruska politika željela je izbjeći postavljanje NATO-a kao glavnog arbitra, zalagala se da UN i dalje bude zadužen za tu krizu, te je željela zadržati svoje pozicije u Srbiji, kako bi na tome prostoru mogla preuzeti vodeću ulogu
Dok je sav svijet osuđivao genocid u Srebrenici tadašnja ruska politika se bazirala na skidanje sankcija Srbiji i osiguravanja srpskih enklava u BiH i Hrvatskoj.
To je ujedno i karakteristika Jeljcinove politike prema Balkanu, koja se većinom zalagala za skidanje sankcija Srbiji i osiguravanje srpskih enklava
na području BiH i Hrvatske.
A evo kako je Rusija posmatrala nametanje sankcija Srbiji:
Niz takvih uglednika se zalagalo za stvaranje politike koja će pomoći Srbiji u velikom sukobu, kako je to isticala Moskva, između islama i krščanstva. Upravo nametanje sankcije Srbiji ocijenjeno je kao pokušaj ''uništavanja zapadnog
stožera pravoslavlja i otvaranje vrata katoličkom ekspanzionizmu i novoj konfrontaciji između pravoslavne vjere i islama''...ruska grupacija sve više prihvaća ovakva stajališta, koja imaju podršku značajnog dijela ruskih parlamentaraca, vojnih krugova, crkve, intelektualaca ali i mafije koja razvija niz poslova s Srbijom. Na taj nain se može tumaiti i ruska uloga u UN-u i u Kontaktnoj grupi, gdje se stalno zagovaraju pozicije Beograda i gdje se stvara mogućnost za rusko ostajanje na balkanskom prostoru. ''Sigurnost na jugoistoku Europe'', Interland, Varaždin, 1999. str.97-99.
Također:
Rat u Bosni bio je ''umjetno održavan''
zbog identifikacije pojedinih zemalja (stožernim zemljama) s pojedinim akterima po crti
kulture i civilizacijske srodnosti. Stoga je rat trajao dulje jer su vanjske sile potpomagale onu
državu koja je pripadala njihovom kulturnom i religijskom krugu. Tako je Rusija podupirala pravoslavnu Srbiju, Njemaka je štitila katoličku Hrvatsku, a muslimanske zemlje su se okupile u pomaganju bosanskoj vladi.
Kako je ruska javnost gledala na akciju NATO-a na Kosovo:
Čitava ruska javnost bila je protiv ''akcije agresora''. Jeljcin je ocijenio NATO-vu akciju kao udar cijeloj međunarodnoj zajednici, te je nazvao ''agresijom i ratnom avanturom''. Kao izraz solidarnosti sa srpskim narodim u svim gradovima Rusije održani su protesti. Kao rezultat vojne intervencije Rusija je zamrznula odnose s NATO-om. Rusija je inicirala zasjedanje Kontaktne skupine u kojoj je, naravno, istupila kao posrednik u očuvanju jugoslavenskih, tj. srpskih interesa u pregovorima. Daljnja ruska aktivnost svodila se na pružanje humanitarne pomoći Jugoslaviji.
Ruska vanjska politika je jednostavno nezamisliva bez podrške diktatorima i ratnim zločincima. Jučer je to bio Milošević danas Al Asad. Iako vječiti gubitnici, ne odustaju od svojih ciljeva. U Siriji bi moglo život izgubiti i pola miliona Sirijaca, Rusi bi i dalje vodili politiku ''nemješanja'' i mirno posmatrali kako stotine hiljada ljudi gine, ne želeći ništa poduzeti.
Jednom zločinac, uvijek zločinac. Kada jednom staneš na stranu ratnog zločinca i koljača (Milošević), zašto to ne bi ponovo učinio (Bešar) ?