Dobrinja 1992. - 1995. RATNA DEŠAVANJA

[Repetitor]

da li ima neko ko je 17.06 92 bio u Georgi Dimitrovoj za vrijeme napada trebaju mi neke informacije

Ja sam bio,šta ti treba?

@Dozer
bio sam taj dan tu Nemam sad vremena na poslu sam,da protabirimo temu o tom danu:)

[Dozer]

@felsh
Kuca je bilo i vise, ali racunalo se sa brzinom djelovanja i cinjenicom da kada se probije prva linija, a odmah zatim napadne i druga, tu ce slabo ko ostati. Tada nastupa bjezanija, a redovi se pokusavaju konsolidovati tek negdje 300-400m dalje, ako za to postoji prilika. A u ovom slucaju tih 300-400m je znacilo - cesta izmedju Nedzarica i Dobrinje/Aerodromskog naselja.
Brzina kojom se krenulo i kojom se zauzelo planirano (osim nekih) bila je takva da su na njihovoj liniji, u objektima u koje se upalo, cak i cizme nadjene pored kreveta. Bilo je tu i prosute kafe, tek zapaljene vatrice za dorucak i kafe, par pusaka, jurisnih prsluka i sl. Ukratko, upalo se toliko brzo da nisu stigli ni cizme obuci. Sve sto su mogli je bilo pobjeci.
E, da su i Laste uzele svoj dio kako je bilo planirano, a i Delte svoj drugi dio (iako ta strana nije bila ni blizu bitna koliko lijeva jer je bila na ivici linije i lako se mogla poklopiti izvana, sa nase dublje desne strane), 15 min. od pocetka akcije bismo vec uvodili ljude iz pripreme, oko 200 njih, koji bi onda samo isli za nama i zaposjedali ocisceno.
Ovako, to nije bilo moguce jer, da smo mi odmah nastavili dublje, upali bismo u mrtvi klin. U startu nas sve ukupno nije ni bilo puno, sve zajedno manje od 100, sto je i logicno s obzirom na skucenost linije i mogucnost manevrisanja. Guzva bi samo potencijalno povecala zrtve kod nas. Zato i jeste planirana brza akcija u kojoj bi inicijalne grupe progulile naprijed, negdje oko 50-ak ljudi iz sve 3 jedinice, a na njihovo mjesto u pozadinu bi odmah doslo 3 puta vise ljudi koji bi odmah krenuli za nama u njihove linije.
A cilj akcije je bio da se ocisti to naselje i da se linija uspostavi uz cestu prema Nedzaricima, jer to naselje je bilo u klinu prema centru Dobrinje.

[juzna_strana]

Sreca je dozer pa vi niste nastradali tom prilikom,velika sreca.
Sjecam se,cini mi se 93-e da su ljudi puno gore prosli prilikom slicne akcije.

[Repetitor]

Ova akcija o kojoj Dozer prica je bila 93-će.

Ljudi su nastradali 18 decembra 92-ge...


Dozer,tada je naša samohodka dejstvovala zar ne?


Predpostavljam ti si bio u C-5 u grupi sa Š.Samirom ako se dobro sjećam?

[Dozer]

Jeste, Repetitor. Ne znam odakle se stvorila, ali je "radila" opet da pomogne Lastama. I opet, cak i pored toga nisu uspjeli zauzeti oznacene objekte.
A zar je ovo bilo '93...? Puk'o sam ja k'o livada, izgleda... Ja bih se zakleo da je bila '92
Da, to je bila ta grupa, ako mislis na rahmetli Samira Š.

@juzna strana
Iskreno, ne znam ni sam kako sam uspio proci neogreban. Praga me zaganjala 3 ili 4 puta taj dan, kasno je vidim da je izasla, @ebi ga...pa onda bjezanija, al' dzaba kad mi zgradu busi k'o puter. Jedino sto me od nje spasilo, vjerovatno, jeste sto sam svaki put na spratu ciljano legao na pod, tako da su njeni meci koji su pogadjali ispod rikosetirali od betonsku plocu na kojoj sam lezao. Plitak je bio ugao, tako da nisu uspijevali probiti gore. Al' zato oni koji su isli iznad ploce na glavu su mi odvaljivali cijele blokove siporeksa. Sreca pa siporex mekan, pa nije ni toliko bolilo

Tu pragu sam uspio stici tek nekad popodne, al' sam je namjenski cekao da se pojavi. Opleo po kabini, nemam pojma jesam li koga pogodio jer je bila oklopljena, pa sam samo ubacio par zrna kroz procjepe, ali nakon toga se tu vise nije pojavila. Cuo sam je kasnije kako dere dole nize, prema Lastama, ali po meni vise nije

[Repetitor]

Pa krenula iz C-5 da dejstvuje po ''Vukas'' zgradi.(Vukas zgrada dobila ime po istoimenom granapu prije rata)

Pa čekaj,zar je Š.Samir rahmetli???

[Dozer]

Jeste, dosla je iz C-5 i iza nas prosla dole prema Lastama. Oplela je po ovim njihovim objektima par komada i podobro ih porusila, a onda se povukla jer nisu imali vise municije

[felsh]

dozer

hahahahahahaah uh dobro si prizno da si pobrko ja hocu da te pitam od kud 92 toliki protuoklop i svega ko u prici a sramota me bi

[Dozer]

Pa '92 mi i jesmo imali svega (nasa jedinica), pogotovo na pocetku. '93 je bila neuporedivo gora.
Ali, ja i dalje mislim da je ovo bilo '92... ili mozda juni ili juli '93...ma svejedno...Bilo je. A nije trebalo nikako, jebi ga...

[Tea lana]

da li ima neko ko je 17.06 92 bio u Georgi Dimitrovoj za vrijeme napada trebaju mi neke informacije

Ja sam bio,šta ti treba?

@Dozer
bio sam taj dan tu Nemam sad vremena na poslu sam,da protabirimo temu o tom danu:)

zasto niko od nasih nije dolazio u podrume i upozorio nas da pada naselje i da se i mi pokusamo izvuci prema Dobrinji.
Ustvari lazem dvojica su dosla i kao najveci supci izvukli svoje zene i djecu,nama nista ne govoreci.Zar se nije mogao smanjiti broj zarobljenih na Kuli samo da se blagovremeno obavjestilo.

[Dozer]

Iskreno, ja ne znam o cemu se govori... o padanju kojeg naselja?

[Tea lana]

Iskreno, ja ne znam o cemu se govori... o padanju kojeg naselja?

ovo je bilo upuceno Repetitoru

[Repetitor]

Iskreno, ja ne znam o cemu se govori... o padanju kojeg naselja?

ovo je bilo upuceno Repetitoru

Pitaš me neke glupe stvari

[juzna_strana]

@Dozer

Sjecam se te samohotke,bila je locirana u c-5 , jedan sivi kadett je tom prilikom 'zaplatio'
To su bile tesko izvodive akcije,udaranje u osinje gnijezdo. Bog te sacuvao od takvog uzasa i rizika..
Nesto slicno poput napada na D-4 i 'krmetnjak' u Nedzaricima.
Cast svima koji su bili na toj liniji,preblizu je bilo,mislim ne vise od 20-25 metara.

[Repetitor]

Dozer ako dozvolis uzeo sam tvoju mapu,i dodao neke stvari da prodiskutujemo malo.





Znači ovako.
Vaša baza je bila u desnom donjem uglu slike-obilježena krugom plave boje.
Zelena isprekidana linija,pokazuje odakle je krenula samohodka,koja je bila stacionirana izmedju one dvije zgrade,da bi izasla na onaj parking pored danasnjeg Mercatora i da bi produzila dole do ''pancirke'' i dejstvovala.Ja koliko me sjecanje sluzi,ona je počela sa dejstvom negdje oko pola 8-8 sati ujutro???
Krug ljubičaste boje predstavlja recimo prijeratnu slastičarnu Tiffani? To je bilo ''sredina'' linije
Bijeli trokut cisto orijentacije radi,za ove koji ne znaju je mjesto danasnje Dino pizzerije.
Eh sad,crna linija na karti,to je bila njihova barikada kojom su pretrcavali iz garaze lijeve zgrade i garaze desne zgrade.
Roze boje dvije linije predstavljaju njihove transeje ka pozadini,odnosno zgradama ka Ernesta Telmana i Titogradska.
Crvena zvijezda u crvenom kvadratu.Tu je na drugom spratu bio bunker sa mitraljezom.

Slažeš li se u dosadašnjim konstatacijama sa mnom pa da idemo dalje

[agent_zero]

Pa jebemu miša, nije valjda da je (pored nesposobnosti jedne od grupa) ta praga dohakala cijeloj akciji? Zar niko nije imao koju osu ili zolju da je poklopi?

Zna se da je urbano područje jebeno za svakog oklopnjaka.

[agent_zero]

Iskreno, ja ne znam o cemu se govori... o padanju kojeg naselja?

ovo je bilo upuceno Repetitoru

Pitaš me neke glupe stvari

Zbog čega je njeno pitanje glupo?

Pitanje je apsolutno na mjestu. Jedino možda nisi ti prava osoba koja bi mogla dati taj odgovor.

[Repetitor]

Zbog čega je njeno pitanje glupo?

Pitanje je apsolutno na mjestu. Jedino možda nisi ti prava osoba koja bi mogla dati taj odgovor.

Jesi ti bio dole da znas situaciju pa tvrdis da je njeno pitanje na mjestu?

[agent_zero]

Da sam završio na Kuli kao ti ljudi, sigurno bih postavio isto pitanje.

[Repetitor]

Da sam završio na Kuli kao ti ljudi, sigurno bih postavio isto pitanje.

Onda da ti dam odgovor.Početak rata.Organizuju se straze,nas nekolicina vidimo sto se sprema.Gledamo sta i kako.Neki nam se pridruzuju,neki su sa nama do prvog mraka,kasnije idu zenama zavlace se pod suknje do jutra.Nejse...Kako god pokusamo da se organizujemo da cuvamo straze prema aerodromu,a da znas da je Georgi Dimitrova ulica koja je prva iz pravca aerodroma,bivamo ''tjerani'' od civila i onih koji su kasnije zavrsili na Kuli,koji nam govore da se sklonimo od njihovih zgrada,da se maknemo sto dalje od njih jer ce njih vojska zastititi,a ako primjete da su ''sa nama'',ta ista vojska ce ih kazniti i sravniti naselje sa zemljom,i od njega napraviti krompiralište kao sto jednom rece jedan oficir JNA sa aerodroma.Prolazis im ispod prozora navece,zaliju te vodom,rasolom,gadjaju te saksijama od cvijeca...

Dosao 5 maj,cetnici uletise u naselje i kupe u Titogradskoj redom.Idu sa 2 M-60 transportera.
Sad im je prica ''aj kuku pomagaj,eto četnika''. Pruzamo otpor,jedan unistavamo drugi transporter bjezi.
Napad odbijen,za 2-3 dana ista stvar.Bjezite nam od zgrade,zalit cemo vas vodom.Ovakvi ste,onakvi ste...
17-tog ujutro cetnici upadaju u Georgi Dimitrova.Upravo tamo odakle su nas najvise tjerali.Doduse peta kolona je uradila svoje.Tenkovskim granatama pogadjaju SVA ONA MJESTA gdje smo se skupljali i strazarili.Ovo ti pisem jer sam JA bio u Georgi Dimitrova,i MOJA ekipa je PRVA pruzila otpor.I hoces jos nesto da znas? Pokusano je sa evakuacijom civila,ali mnogi nisu htjeli da napuste svoje stanove,dok nije postalo kasno...

I onda se desilo sto se desilo...

Neke stvari ti namjerno pisem velikim slovima.A znam ja zasto ih pisem tako.Samo mi jedno vjeruj na rijec,nije da bih se dokazao nekome.Bilo-proslo.Nego me neka pitanja tacno izbace iz takta.Toliko me izrevoltiraju kao da bas znaju,sta ce da me pitaju...Neki i neke nenadjebive licnosti...

A ti me shvati kako god hoces

[smurf]

Ne svidja se ni meni Repetitorov odgovor, ali i onda i danas sam istog misljenja, kada se desava tako nesto gledas samo svog najblizeg, tj. havera sa puskom i vise molis Boga da se njemu nesto ne desi jer nemas pojma kako cete se onda izvuci i ko ce ti pruziti podrsku. Uskaces k'o indijanac kakav u zgradu, ne znas koliko ima stanova, kakav je raspored prostorija, mozda iza zida nema nikoga a mozda ih 20 sjedi sa puskama na gotovs i cekaju te. Nemas sok bombi, ma ni obicnih kasikara pa da skolski cistis prostoriju po prostoriju a kamoli da kontas ima li nekoga koga bi trebalo mozda obavjestiti... Uzasno ovo zvuci, svjestan sam toga ali to su situacije gdje je svaka sekunda dragocjena. Rat je bio ljudi, al' fakat, mnogi od nas su totalno nespremni usli i jos nespremniji docekali kraj. Shvatam ja i Teu, njoj ce vjecito biti upitnik iznad glave zasto im niko nije rekao da ce biti bas frka, ali desilo se i ne mozemo popraviti. Vracamo se na temu zvanu "nepravda" i ista ce nas proganjati jos dugo vremena na ovim prostorima u svim sferama, zalosno ali tako je kako je.
Ja opet molim sve ucesnike da prije nego "planu" dobro skontaju i odmjere svoje rijeci, ljudi dragi ovo je najveca baza podataka o ratnoj Dobrinji i ne smijemo sebi dozvoliti da radi gluposti ode u zaborav.

PS Ne vidjeh da ste vi nastavili pricu

[Bosanac27]

@Repetitor

Ne znam u cemu je problem da mi ono malo pojasnis...
Ako ne mozes samo reci jbg.

[Tea lana]

Da sam završio na Kuli kao ti ljudi, sigurno bih postavio isto pitanje.

Onda da ti dam odgovor.Početak rata.Organizuju se straze,nas nekolicina vidimo sto se sprema.Gledamo sta i kako.Neki nam se pridruzuju,neki su sa nama do prvog mraka,kasnije idu zenama zavlace se pod suknje do jutra.Nejse...Kako god pokusamo da se organizujemo da cuvamo straze prema aerodromu,a da znas da je Georgi Dimitrova ulica koja je prva iz pravca aerodroma,bivamo ''tjerani'' od civila i onih koji su kasnije zavrsili na Kuli,koji nam govore da se sklonimo od njihovih zgrada,da se maknemo sto dalje od njih jer ce njih vojska zastititi,a ako primjete da su ''sa nama'',ta ista vojska ce ih kazniti i sravniti naselje sa zemljom,i od njega napraviti krompiralište kao sto jednom rece jedan oficir JNA sa aerodroma.Prolazis im ispod prozora navece,zaliju te vodom,rasolom,gadjaju te saksijama od cvijeca...

Dosao 5 maj,cetnici uletise u naselje i kupe u Titogradskoj redom.Idu sa 2 M-60 transportera.
Sad im je prica ''aj kuku pomagaj,eto četnika''. Pruzamo otpor,jedan unistavamo drugi transporter bjezi.
Napad odbijen,za 2-3 dana ista stvar.Bjezite nam od zgrade,zalit cemo vas vodom.Ovakvi ste,onakvi ste...
17-tog ujutro cetnici upadaju u Georgi Dimitrova.Upravo tamo odakle su nas najvise tjerali.Doduse peta kolona je uradila svoje.Tenkovskim granatama pogadjaju SVA ONA MJESTA gdje smo se skupljali i strazarili.Ovo ti pisem jer sam JA bio u Georgi Dimitrova,i MOJA ekipa je PRVA pruzila otpor.I hoces jos nesto da znas? Pokusano je sa evakuacijom civila,ali mnogi nisu htjeli da napuste svoje stanove,dok nije postalo kasno...

I onda se desilo sto se desilo...

Neke stvari ti namjerno pisem velikim slovima.A znam ja zasto ih pisem tako.Samo mi jedno vjeruj na rijec,nije da bih se dokazao nekome.Bilo-proslo.Nego me neka pitanja tacno izbace iz takta.Toliko me izrevoltiraju kao da bas znaju,sta ce da me pitaju...Neki i neke nenadjebive licnosti...

A ti me shvati kako god hoces

izvini ekipa nekog meni veoma bliskog ko je nastradao to jutro je izvrsila otpor a niko iz te ekipe nije dosao da nas obavjesti da naselje pada i da se ako mozemo da se izvucemo.I mislim da pitanje apsolutno bar meni nije glupo.

[Bancho]

Evo da se i ja upisem na ovu temu tj. da ostavim neki pisani trag ratnog vremena kojeg sam prozivio na Dobrinji.
Citajuci ovu temu ponovo sam se sjetio nekih stvari koje sam dozivio i prozivio, a koje sam zaboravio ili sam mislio da sam zaboravio.

Kada je poceo rat imao sam 11 godina, isao u osnovnu Dusan Pajic Dasic (sad Osman Nuri Hadzic ili kako smo je mi zvali Osman GA Nuri Hadzic a potrefilo se i da se jednom jaranu stara zvala Nura pa je trpio zajebanciju i dan i noc), zivio u ulici koja se tada zvala Vahide Maglajlic (poslije rata su nekoliko ulica spojili u jednu i sad se zove Trga djeca dobrinje) na Dobrinji 3B. To je ulica uz Lukavicku cestu i koja gleda direktno na brdo Mojmilo.

Nikad necu zaboraviti, nekoliko mjeseci prije nego ce se bas ono zarokati momacki, nekoliko nas je pozvao nas tadasnji prijatelj Drazen Kusmuk da nam kao nesto pokaze. Mi ono u neznaju ko djeca, haj da vidimo sta hoce i dok smo izlazili iz lifta skoci hajvan sa plafona sa necim u ruci (tada su bili popularne Nindja kornjace pa ga je valjda malo ponjelo ). Elem, mi ga gledamo a kod njega u ruci prava cetnicka kama. Sjecam se ko dan danas, velika ostrica sa bijelom drskom, kaze od starog mu.
Ista ta familija Kusmuk je, kada su vec pocela granatiranja na samo pocetku rata, svaku noc isla u Lukavicu da prespava, jer su znali da navece slijedi granatiranje i ujutru se normlano vracali. Tako da smo u ulici svi znali kad familija Kusmuk ode u Lukavicu mi u podrume, jer znamo sta slijedi. Sve dok jedan dan nisu otisli i naikad se vise nisu vratili.

Nikad necu zaboraviti, kada je JNA zauzela vodovod, ko fol neke vjezbe. Ja sam sa svog balkona direktno gledao u vodovod tj. vidio sam skoro citavo brdo Mojmilo tj. dio od Kelijevog restorana/kuce pa do vodovoda.

Nikad necu zaboraviti, kada je masa ljudi napustala Dobrinju preko brda Mojmilo, a svi su prolazili kroz moju ulicu.
Relacija Emaila Zole - mali zeleni most - pa preko ili pored atomskog sklonista - pa kroz moju ulicu - preko lukavicke ceste - pa preko brda. Naravno, nisu svi isli tom relacijom ali meni je nekako ostalo u glavi da je bas tako bilo. Nikad necu zaboraviti lice svoje stare koja se tad bas prepala, jer svi odose a mi ostadosmo. Stara je bila za varijantu da idemo ali stari nije zelio.

Nikad necu zaboraviti, kada je restoran Keli gorio. Koji je to plamen bio

Nikad necu zaboraviti, kada sam prvi put vidio mrtvog covjeka. Radni vod je kopao rov koji je isao prema ulazu u atomsko skloniste. Pala je granata kod slasticarne KUP i ubila covjeka. Rekose mrtav covjek, ja ko djete poletio da vidim i.......vidio. Ne znam zasto ali me to tad nije sokiralo ali mi se urezalo u sjecanje.

Nikad necu zaboraviti, mislim da je neko ovdje vec spominjao onako usput, ali bila je to akcija (za koju su i stare nane znale prije nego sto je i pocela) da se napadne Dobrinja 4 kada je dosta nasih ranjeno i bilo je nekoliko poginulih. Nasi su usli u prvi red zgrada ili bolje reci da su ih srbi pustili da udju i onda ih zasuli bombama. Bilo bi dobro ako ima neko ko je ucetvovao u toj akciji da opise sta se stvarno desilo. Ja se sjecam da sam to jutro izaso iz podruma i onako provirio kroz vrata od haustora i vidio da je vani neka frka traka, svi nesto zure, uplakana lica ma neka histerija u vraziju mater.

Nikad necu zaboraviti, kada sam odlucio da pretrcim preko ulici gdje je rokao snajper. Ko poznaje D3B to je onaj dio tj. ulaz u atomsko skloniste sa strane D4. Po mojoj procjeni daljina je neka od njihovih linija bila mozda 200 do 300 metara vazdusne linije, mozda i vise, mozda i manje ne znam. Da bih presao na drugu stranu, odnosno dosao u svoju ulicu morao sam ici skroz okolo, a vala taj dan mi se nesto nije dalo. Bio je snijeg, bio sam mokar, bio mi je pun qurac svega i jos sad da idem okolo e nece moci. Pretrcao ziv i zdrav, ali je srce lupalo ko ludo.

Nikad necu zaboraviti, zvuk i detonaciju granate hebem joj mater dok sam ziv.

Nikad necu zaboraviti, kako sam gledao kada granate padaju po brdu Mojmilu, kao i kad su sami sebe granatirali na vodovodu. Prvo se cuje ispaljenje, pa zatim se vidi (udar) zemlja kako leti u zrak, pa tek onda detonacija.

Nikad necu zaboraviti, jednu grupu vojnika koja se furala na Nindze kornjace. Vozali su bijeli stojadin koji je sav bio isaran crtanim likovima. Vjerovatno se i oni danas stide tog perioda svog zivota .

Nikad necu zaboraviti, kada sam morao da idem po vodu. E tu im patnju nikad necu oprostiti. Prvo smo sipali u ulici Grada Bakua (ne znam kako ali su imali u podrumu vode), pa onda na pumpama i na kraju smo isli u Dobrinju 5 (isto podrum varijanta).

Nikad necu zaboraviti, bajramski turnir 1993 gdje sam izgubio najboljeg druga, sa kojim sam pola minute prije toga pricao. Momak pored kojeg je pala jedna od granata, e ta me scena sokirala .

Nikad necu zaboraviti, pala je granat, izlazim na balkon i vidim prijatelja koji lezi mrtav. Prilazi njegova stara uzima ga u ruke, place, kuka i kako ga je podigla samo krv poce da curi iz njegovih ledja. Ja stojim, gledam i ne mogu da vjerujem.

Nikad necu zaboraviti, kostur vojnika na vodovodu. Neko je napisao da su uspjeli da se svi izviku sa vodovoda, e pa nisu. Kada sam se popeo na vodovod vidio sam jedan kostur vojnika u SMB uniformi.

Nikad necu zaboraviti, zimske sportove na Mojmilu. Spustanje u kadi sa zavrsnicom kod komsije u basti, gdje nam je hebao sve po spisku. Spustanje na haubi od stojadina...e to je ludilo

Nikad necu zaboraviti...mnogo toga.

[Tea lana]

Evo da se i ja upisem na ovu temu tj. da ostavim neki pisani trag ratnog vremena kojeg sam prozivio na Dobrinji.
Citajuci ovu temu ponovo sam se sjetio nekih stvari koje sam dozivio i prozivio, a koje sam zaboravio ili sam mislio da sam zaboravio.

Kada je poceo rat imao sam 11 godina, isao u osnovnu Dusan Pajic Dasic (sad Osman Nuri Hadzic ili kako smo je mi zvali Osman GA Nuri Hadzic a potrefilo se i da se jednom jaranu stara zvala Nura pa je trpio zajebanciju i dan i noc), zivio u ulici koja se tada zvala Vahide Maglajlic (poslije rata su nekoliko ulica spojili u jednu i sad se zove Trga djeca dobrinje) na Dobrinji 3B. To je ulica uz Lukavicku cestu i koja gleda direktno na brdo Mojmilo.

Nikad necu zaboraviti, nekoliko mjeseci prije nego ce se bas ono zarokati momacki, nekoliko nas je pozvao nas tadasnji prijatelj Drazen Kusmuk da nam kao nesto pokaze. Mi ono u neznaju ko djeca, haj da vidimo sta hoce i dok smo izlazili iz lifta skoci hajvan sa plafona sa necim u ruci (tada su bili popularne Nindja kornjace pa ga je valjda malo ponjelo ). Elem, mi ga gledamo a kod njega u ruci prava cetnicka kama. Sjecam se ko dan danas, velika ostrica sa bijelom drskom, kaze od starog mu.
Ista ta familija Kusmuk je, kada su vec pocela granatiranja na samo pocetku rata, svaku noc isla u Lukavicu da prespava, jer su znali da navece slijedi granatiranje i ujutru se normlano vracali. Tako da smo u ulici svi znali kad familija Kusmuk ode u Lukavicu mi u podrume, jer znamo sta slijedi. Sve dok jedan dan nisu otisli i naikad se vise nisu vratili.

Nikad necu zaboraviti, kada je JNA zauzela vodovod, ko fol neke vjezbe. Ja sam sa svog balkona direktno gledao u vodovod tj. vidio sam skoro citavo brdo Mojmilo tj. dio od Kelijevog restorana/kuce pa do vodovoda.

Nikad necu zaboraviti, kada je masa ljudi napustala Dobrinju preko brda Mojmilo, a svi su prolazili kroz moju ulicu.
Relacija Emaila Zole - mali zeleni most - pa preko ili pored atomskog sklonista - pa kroz moju ulicu - preko lukavicke ceste - pa preko brda. Naravno, nisu svi isli tom relacijom ali meni je nekako ostalo u glavi da je bas tako bilo. Nikad necu zaboraviti lice svoje stare koja se tad bas prepala, jer svi odose a mi ostadosmo. Stara je bila za varijantu da idemo ali stari nije zelio.

Nikad necu zaboraviti, kada je restoran Keli gorio. Koji je to plamen bio

Nikad necu zaboraviti, kada sam prvi put vidio mrtvog covjeka. Radni vod je kopao rov koji je isao prema ulazu u atomsko skloniste. Pala je granata kod slasticarne KUP i ubila covjeka. Rekose mrtav covjek, ja ko djete poletio da vidim i.......vidio. Ne znam zasto ali me to tad nije sokiralo ali mi se urezalo u sjecanje.

Nikad necu zaboraviti, mislim da je neko ovdje vec spominjao onako usput, ali bila je to akcija (za koju su i stare nane znale prije nego sto je i pocela) da se napadne Dobrinja 4 kada je dosta nasih ranjeno i bilo je nekoliko poginulih. Nasi su usli u prvi red zgrada ili bolje reci da su ih srbi pustili da udju i onda ih zasuli bombama. Bilo bi dobro ako ima neko ko je ucetvovao u toj akciji da opise sta se stvarno desilo. Ja se sjecam da sam to jutro izaso iz podruma i onako provirio kroz vrata od haustora i vidio da je vani neka frka traka, svi nesto zure, uplakana lica ma neka histerija u vraziju mater.

Nikad necu zaboraviti, kada sam odlucio da pretrcim preko ulici gdje je rokao snajper. Ko poznaje D3B to je onaj dio tj. ulaz u atomsko skloniste sa strane D4. Po mojoj procjeni daljina je neka od njihovih linija bila mozda 200 do 300 metara vazdusne linije, mozda i vise, mozda i manje ne znam. Da bih presao na drugu stranu, odnosno dosao u svoju ulicu morao sam ici skroz okolo, a vala taj dan mi se nesto nije dalo. Bio je snijeg, bio sam mokar, bio mi je pun qurac svega i jos sad da idem okolo e nece moci. Pretrcao ziv i zdrav, ali je srce lupalo ko ludo.

Nikad necu zaboraviti, zvuk i detonaciju granate hebem joj mater dok sam ziv.

Nikad necu zaboraviti, kako sam gledao kada granate padaju po brdu Mojmilu, kao i kad su sami sebe granatirali na vodovodu. Prvo se cuje ispaljenje, pa zatim se vidi (udar) zemlja kako leti u zrak, pa tek onda detonacija.

Nikad necu zaboraviti, jednu grupu vojnika koja se furala na Nindze kornjace. Vozali su bijeli stojadin koji je sav bio isaran crtanim likovima. Vjerovatno se i oni danas stide tog perioda svog zivota .

Nikad necu zaboraviti, kada sam morao da idem po vodu. E tu im patnju nikad necu oprostiti. Prvo smo sipali u ulici Grada Bakua (ne znam kako ali su imali u podrumu vode), pa onda na pumpama i na kraju smo isli u Dobrinju 5 (isto podrum varijanta).

Nikad necu zaboraviti, bajramski turnir 1993 gdje sam izgubio najboljeg druga, sa kojim sam pola minute prije toga pricao. Momak pored kojeg je pala jedna od granata, e ta me scena sokirala .

Nikad necu zaboraviti, pala je granat, izlazim na balkon i vidim prijatelja koji lezi mrtav. Prilazi njegova stara uzima ga u ruke, place, kuka i kako ga je podigla samo krv poce da curi iz njegovih ledja. Ja stojim, gledam i ne mogu da vjerujem.

Nikad necu zaboraviti, kostur vojnika na vodovodu. Neko je napisao da su uspjeli da se svi izviku sa vodovoda, e pa nisu. Kada sam se popeo na vodovod vidio sam jedan kostur vojnika u SMB uniformi.

Nikad necu zaboraviti, zimske sportove na Mojmilu. Spustanje u kadi sa zavrsnicom kod komsije u basti, gdje nam je hebao sve po spisku. Spustanje na haubi od stojadina...e to je ludilo

Nikad necu zaboraviti...mnogo toga.

I nemoj zaboraviti,jer sve sto se zaboravilo kao da se nije ni dogodilo.