Stihovi, citati... za srce i dušu

[Nalla]

Što ako se pojavi netko
I kaže da bi sve sa mnom
I da sve stignemo,
Sve dok smo tu
Jedno pored drugoga,
Jedno za drugoga?
Što ako mi netko drži ruke
I u njima osjetim sigurnost
koju sam htjela s tobom?
Što ako njegov smijeh
Bude odzvanjao u meni,
A ja se sjetim tvoje tišine
I koliko je bila jedinstvena?
Što ako se budem smijala glasno
I spavala mirno
I što ako izgradim dom s nekim koga nisam morala čekati?
Čekati da mi prizna ono što oboje znamo,
Da smo stvoreni jedno za drugo
I da se upotpunjujemo u svemu
I da smo onaj zadnji dio slagalice.
I da nam se oči razumiju,
A duše poznaju.
I da smo se prepoznali od prvog pogleda.
Što ako nekog drugog nazovem “ljubavi”,
A jedino sam ju s tobom htjela osjetiti ?
Što ako mi on kaže sve ono što sam
Trebala čuti od tebe?
Što ako nastavim bez tebe,
A trebala sam s tobom…
Što ako stvarno počnem graditi dom s nekim drugim,
A u meni još odzvanja ono što smo mogli biti?
Što ako se stvarno smijem glasno, spavam mirno,
Ali u tišini noći čujem tvoje neizgovorene riječi?
Što ako zavolim opet,
A jedino sam htjela voljela tebe?

I što ako shvatiš prekasno,
Da je jedina ljubav koju si čekao cijeli svoj život
bila pored tebe,
Ali ti nisi imao hrabrosti da ostaneš?

M.B. citati

[John Cleese]

Non, rien de rien - non, je ne regrette rien. Ni le bien qu'on m'a fait, ni le mal: tout ça m'est bien égal. Non, rien de rien - non, je ne regrette rien. C'est payé, balayé, oublié - je me fous du passé. Avec mes souvenirs j'ai allumé le feu. Mes chagrins, mes plaisirs je n'ai plus besoin d'eux. Balayé les amours avec leurs trémolos - balayé pour toujours je repars à zéro. Non, rien de rien - non, je ne regrette rien. Ni le bien qu'on m'a fait, ni le mal: tout ça m'est bien égal. Non, rien de rien - non, je ne regrette rien. Car ma vie, car mes joies - aujourd’hui, ça commence avec celle qui arrive

[Digla_da_kreci]

Enes Kišević: Valcer kiše

Žureć pred kišom, pod krošnje lipe
u hitnji smo na časak stali.

Nad nama su se kroz cvjetno lišće
oblaci bijeli okretali.

Zadihani, osmjehnusmo se.
Lipa je mrijela.

Srce se čulo u svakom kutu
naših tijela.

Možda sam mogao u tom trenutku
ljubavi nešto zauvijek reći,

al’ valcer poče…

I ljetna kiša
dodirnu u grlu
drhtave riječi.

[ja71]

Kemal Malovcic - Gdje god bila
(12 stihova, 12 kletvi)

Gdje god bila suze lila
s kim spavala s njim plakala
bila sretna pa nesretna
sve imala i sve davala

Gdje god bila suze lila
kog voljela tog zeljela
bila tuzna, bila ruzna
zedna bila, otrov pila

Gdje god bila suze lila
bol te snasla lijek ne nasla
svi te htjeli, svi te kleli
s kim god bila suze lila

[Isner]

USUD

Zovem se Ragib i nekad sam bio klesar. Već Tri Hiljade Devet
Stotina Šezdeset i Četvrti dan sam, evo, nakaza i bogalj,
crkavam u vlastitom tijelu i po rukama one
što se potajno od mene zgraža – moje žene, Vasvije.
Mina mi posiječe noge i iskasapi tijelo
pa sam ćorav u jedno oko i, k tome još, nijem.

Zovem se Ragib i rijetko izlazim iz svoje sobe. Odavno je
zgasla moja žeđ za ljudima. Staro pero sa sedefnim
poklopcem, jedina je moja veza sa ostalim svijetom.
Njime govorim i razlučujem se od mrtve tišine stvari
i zidova. Njime bivam ono što mi je od Boga
uskraćeno da budem – insan. Ime mi je Ragib,
onaj na čijem je prozoru jutros uveho cvijet.
Oko još jedno imam al suza nemam da ga
zalijem: presaho bunar u meni, pa mi dato
da patim a zabranjeno da plačem.

Jes, zovem se Ragib i o meni ste čuli ako ste nekad prošli
sokakom. Ne umijem da govorim pa zapisujem ono što mi
kroz usta ne more izać. Ne idem nigdje i ne pokazujem se
nikom. Tako moja muka biva manja jer je ne dotiču drugi.
Zovem se Ragib i otkako sam bogalj nisam usnuo –
ne bojim se zaspati već se bojim probuditi. I tako
vazda – jedno oko u ovaj drugo u Onaj gleda svijet!

Zovem se Ragib. Onaj kojeg je jučer prevarila žena.
U ratu sam ostao bez nogu, ali su mi zato u miru izrasli rogovi.
Ne pitaj me jer ne znam koji mi je Usud veći.

Zovem se Ragib. Klesar sam koji od ruku
kleše riječi. Riječi od kamena.

Elvedin Nezirović

[Digla_da_kreci]

Dobra ti ta.


Vijesti iz unutrašnjosti

Javljaju da uskoro stiže svemirski brod
za put u sretnu budućnost i još samotniju
samoću, javljaju preko ozonskih rupa
o jednoj neviđenoj ljepoti zelenog sna,
o vodi što cvjeta, kolijevkama bez djece
koje plove nebom u potrazi za domom
već razorenim od ideoloških sukoba
opasnijih od spletenih ruku ljubavnika

Javljaju sve glasnije premda se ne vidi
odakle se vijesti šire, tko ih sve odašilje
u nebosklon naših strepnji, u vučje doba
podbuhlo od vidovitosti i sebeljubivosti:
kažu, ne treba se brinuti, niti očajavati
ionako je riječ o neizlječivoj bolesti –
najgoroj pošasti – grizodušju, a bez duše

Javljaju konačno o tome da će zašutjeti
jer sve je odveć jasno, do golog besmisla
pa bi se ponetko još mogao otrijezniti ili
upitati o šupljoj savjesti, o lišću jesenjem
kao donjem rublju metafizike, socrealizmu
u pilulama, nemoćnoj gluposti usprkos:
u carstvu dezinformacija ono nedvojbeno
i izvjesno – jedino je potpuno nevidljivo
i strelovito, dok pomračuje um brzinom
interkontinentalnih raketa, vrlo duboko –
do dva milimetra ispod kore velikog mozga

Ernest Fišer

[John Cleese]

Scrivi, ti prego.
Due righe sole, almeno, anche se l’animo è sconvolto e i nervi non tengono più. Ma ogni giorno.
A denti stretti, magari delle cretinate senza senso, ma scrivi.
Lo scrivere è una delle più ridicole e patetiche nostre illusioni.
Crediamo di fare cosa importante tracciando delle contorte linee nere sopra la carta bianca.
Comunque, questo è il tuo mestiere, che non ti sei scelto tu ma ti è venuto dalla sorte, solo questa è la porta da cui, se mai, potrai trovare scampo.
Scrivi, scrivi.
Alla fine, fra tonnellate di carta da buttare via, una riga si potrà salvare.
(Forse)

[Digla_da_kreci]

Samo da znas da ucim talijanski i sve razumijem.

I pisem, mnogo pisem. Pobijedila sam na konkursu!

A kamo tebe, ha, SKRIVI?


tn tn tn tn

[John Cleese]

[ronnie]

" Ne volim povremene ljude,
oni koji su danas tu a sutra ne,
oni koji stalno mijenjaju mišljenje s brzinom kojom se mijenja odjeća.
Volim koherentne ljude.
One koji mogu biti uz vas ili protiv vas,
oni koji imaju hrabrosti da uvijek govore istinu i da je također zahtjevaju od drugih.“

Bukowski

[Nalla]

da nasmije da oporavi…
da bude tu i onda kad ti sebi nisi…

[Nalla]

Jedini koji ne boli

Zagrlio je
sve moje mane kao da su najljepše
i rekao
ništa mi ne znače
prestani bježati od sebe
spusti
glavu na moju dusน
i nahrani je
ostao je jedini čovjek
u kojem
me ne boli ništa

Lejla Hurić

[Digla_da_kreci]

Ona ne zna da ja znam

Ona voli da čita moje pjesme,
Ali jutra sama čeka,
Nosi kišobran,
Sa tufnama od snova,
Dok šeta limenim krovom,
Moga samačkog stana,
Ona voli sve o meni da zna,
Ali igra igru u kojoj,
Tek ponekad postojim.

Ona mi se smiješi,
Dok šoljicu kafe usnama prinosi,
Njene oči dok to radi,
Duboko su u meni,
Pa se i ja trapavo kezim.
Ona pjevuši ljubavnu odu,
Dok broji kapi kiše kao klikere,
Na nebeskome plavom svodu.

Godinama traje naša igra,
Izmiješali smo ponos, moral i želju,
Ona više nije dijete,
Već zrelo o životu priča,
U kojem je ljubav za nju,
Još uvijek samo igra.
Ali i dalje odluku nema,
Dok je savjetuje,
Drugarica cijela četa,
I svako je upitno gleda,
Ona zorama još sama šeta,
Ona bi htjela i ne bi,
Ko bi ga znao,
Šta je u njenoj glavi.

Ona ne zna da ja znam,
Da me u jutra neka traži,
Da joj je mio susret naš,
Da sam joj drag,
Da kugle šarene sa mojim imenom,
U bašti između cvijeća krije,
Ali da li je sujeta ili neki vrag,
Osim susreta i veselih pogleda,
Ničega više nema između nas.

Ona misli da ono najljepše,
Može još da čeka,
A meni se nešto žuri,
Da joj na uho,
Šapućem nježne riječi,
Da se ljubimo eskimski,
Ili onako odistinski,
Ona misli da je ljubav balon,
Što na oblaku sjedi,
Mene je strah da ne odleti,
Strah me je,
Da je ne gubim,
U susretima mnogim,
Jer ljubav je vanzemaljska stvar,
Ljudima data na određeno vrijeme.

Valentin Matić