Forum Klix.ba

dr.Gonzo wrote:Ja ne vidim zasto bi objektivnost bila uslovljena distanciranjem ili odsustvom privrzenosti.

Evo, pokušaću da odgovorim uz napomenu da je moj odgovor subjektivan i u isto vrijeme, zbog toga relativan.
Objektivnost, ili bolje rečeno kvalitet zaključka o nečemu, zavisi kao prvo od "instrumenata posmatranja", znači prvo
od čula percepcije, vida, sluha, dodira, njuha i ukusa, pa zatim prve mentalne funkcije koja "sakuplja",
koordinira sve čulne utiske ( šesti nivo svijesti kod Tien Tai-a) pa zatim od sljedeće umne, intelektualne, misaone obrade ovih podataka znači mentalnog zaključka o prirodi stvari koju smo posmatrali ( sedmi nivo svijesti kod Tien Tai-a). - zaključak, npr. " ova planina je visoka, ovaj čovjek ne govori istinu, etc...

Jasno je da će "kvalitet" u smislu kakvoće prikupljenih podataka posmatranog prvo zavisiti od "kakvoće"
instrumenata koji su ih prikupili, znači ko ima bolji vid može kvalitetnije posmatrati objekt ili subjekt i time dobiti, kvalitetnije, objektivnije podatke o istom.

U finalnoj, znači intelektualnoj, misaonoj obradi podatka ključnu riječ će imati opet, uslovno rečeno,
kvalitet, kakvoća uma, intelekta koji daje finalni sud, zaključak o posmatranom.

Evo primjer koji objašnjava za ovo gornje.
Ako se dobro sjećam primjer je iz Zena.

Kaže se da je um kao površina vode i da bi se moglo ogledati na toj površini potrebna su dva uslova.
Prvo, da je voda čista a drugo da nije uzburkana, da je mirna. Samo se u čistoj i mirnoj vodi može
ispravno ogledati kao u ogledalu.
Znači um da bio kao ogledalo, (u kome ćemo moći kvalitetno i bez iskrivljenja slike, sagledati objektivnu
stvarnost fenomena, i van i unutar nas samih,) mora biti proćišćen i miran kao čista i mirna površina
vode.

Kako pročistiti i umiriti vlastiti um, kao postati gospodar vlastitog uma, ....
To je vjerovatno jedan od najvećih izazova koji se postavlja pred ljudsko biće ..... ?

(Neka proba neko drugi da odgovori na ovo pitanje ako želi, pozz svima,)

Miris

"Gospodine, postoje tri mirisa koji se šire niz vetar, ali ne i protiv njega. To su miris korena, miris stabla i miris cvetova. Postoji li bilo kakav miris koji se širi niz vetar, ali isto tako i protiv njega?"

"Postoji takav miris, Ananda. U kojem god selu ili kraju da postoji muškarac ili žena koji su uzeli kao svoje utočište Budu, Dhammu i Sanghu i koji praktikuju pet pravila morala, koji imaju dobru narav, žive u svom domu srca oslobođenog tvrdičluka, koji su široke ruke, raduju se davanju, te im se mnogi obraćaju za pomoć, raduju se deljenju sa drugima, o takvima askete i bramani recituju pohvale na sve četiri strane sveta. Čak im i bogovi recituju pohvale. Eto to je vrsta mirisa koji se širi niz vetar, ali isto tako i protiv njega."

Buda
AN III.79

MODRA RIJEKA

Nikto ne zna gdje je ona
Malo znamo al je znano ...

Iza gore, iza dola,
Iza sedam iza osam.
I još huđe i jos luđe,
Preko mornih preko gorkih,
Preko gloga, preko drače ...

Preko žege, preko stege,
Preko slutnje preko sumnje.
Iza devet, iza deset,
I još dublje i još jače,
Iza šutnje ... iza tmače ...

Gdje pijetlovi ne pjevaju,
Gdje se ne zna za glas roga,
I još huđe i jos luđe,
Iza uma ... iza boga ...

Ima jedna modra rijeka.

Široka je, duboka je,
Sto godina široka je,
Tisuć ljeta duboka jest,
O duljini i ne sanjaj,
Tma i tmuša neprebolna ...

Ima jedna modra rijeka.
Ima jedna modra rijeka ...

Valja nama preko rijeke – Mak Dizdar

"Za slabog, poteškoće su kao zatvorena vrata. Za odvažnog, one su vrata koja čekaju da budu otvorena."

Almafuerte- argentinski pjesnik (1854 - 1917)

Sreću već imamo

Pretpostavljati da morate da dobijete ono što želite da biste postali
srećni jeste vrlo ograničavajuće. Ako sam vezan za to da dobijam ono
što želim, nema načina da ne osetim jedan zapanjujući osećaj
zavisnosti. Drugi stih 331. strofe Dhammapade glasi: "Sreća je
kad smo i sa malo zadovoljni." To je poruka koju tako retko čujemo – da
postoji zadovoljstvo koje proizlazi iz toga da nam ne treba ništa više
od onoga što već imamo. Zadovoljstvo obično povezujemo sa dobijanjem
onoga što mislimo da nam treba ili onoga što priželjkujemo, pa ipak
Buda je mudro ukazao da je već samo vezivanje za želje i potrebe to
što nam stoji na putu dublje sreće i spokojstva.

Ajahn Munindo, Contemplating Happiness

Štap

Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi boravio kraj Savatija, u gaju princa Đete, u manastiru koji je podigao Anatapindika. A u to vreme velika grupa dečaka, na putu izmedju Savatija i Đetinog gaja, tukla je stapovima jednu zmiju. Rano ujutro Blaženi obuče svoj ogrtač, te uzevši posudu, krete u Savati u prošenje hrane. On ugleda veliku grupu dečaka, na putu između Savatija i Đetinog gaja, kako štapovima tuku zmiju.

Shvatajući značenje ovoga, Blaženi tom prilikom uzviknu:

"Ko god se štapa lati
protiv bića što spokoj traže,
kad on sam bude za spokojstvom tragao,
neće ga naći ni posle smrti.

Ko god se štapa ne laća
protiv bića što spokoj traže,
kad on sam bude za spokojstvom tragao,
naći će ga i sad i posle smrti.

Buda
Udana, II.3

Smisao života

Iz biološke perspektive posmatrano, smisao života jeste da se obezbedi sve ono što je neophodno za njegovo produženje, za reprodukciju i preživljavanje. Ali šta je sa smislom života iz religijskog ugla? Ako život ima jedan specifičan smisao, kao što to tvrde neke religije i filozofije, tada bismo očekivali da svako, pre ili kasnije, prirodno gravitira ka njemu, da ga otkrije i onda nastoji da taj smisao ostvari. Međutim, u stvarnosti vidimo da različite religije postavljaju sasvim različite i ponekad međusobno kontradiktorne tvrdnje o smislu života. Takođe uočavamo da mnogi ljudi uspevaju da sasvim normalno prožive svoj život nikada se čak ni ne zapitavši ili razmišljajući imali li život bilo kakav smisao ili ne. Drugi krenu jednim putem, onda drugim, u zavisnosti od okolnosti, prihvate ga i uspeju da njime idu. Takođe vidimo neke druge koji tvrde kako je upravo ono u šta veruju "dalo smisao mom životu", a onda kasnije čujemo da su ga napustili radi nečeg drugog. Ovo ubedljivo sugeriše da izvan biološkog, život sam po sebi ne poseduje neki smisao ili značenje.

Sa budističke tačke, ovo je dobra vest -– jer znači da da imamo slobodu i mogućnost da svim životu damo smisao koji želimo. Ako odlučimo da gomilanje imetka ili moći učinimo svrhom svog života, onda to tako i biva. Ako odlučimo da traganje za čulnim užicima, posvećenost porodici ili kontemplacija o božanskom postane smisao našeg života, onda će to oni i postati. Kad god je neki od njegovih učenika dostigao probuđenje i postao arahant, Buda bi uvek rekao da su on ili ona "učinili ono što je trebalo učiniti" (SN III,68). Na osnovu ovoga možemo zaključiti da je za Budu značenje, smisao i ispunjenje života značilo zapravo dostizanje radosti i slobode probuđenja.

Ako su vam bili potrebni čvrsti razlozi da počnete (i nastavite) da meditirate, monah Yuttadhammo iznosi po njemu pet najvažnijih:

klik za link

Budite pažljivi. Važno je!

Razgovori o meditaciji: deo 1

Evo, već pogledao,

Brza brzina

Izdaleka blistaju dobri, slično snežnim vrhovima Himalaja.
Rdjavi, makar i blizu bili, nevidljivi su poput strele u noć odapete.

Buda
Dhammapada, strofa 304

"Kad bih mogao da meditiram, bio bih bolja osoba"

Kad ljudi počnu da meditiraju ili rade bilo kakvu vrstu duhovne
prakse, oni uvek misle da će na neki način da se poprave, što je jedna
vrsta suptilne agresije protiv onoga što oni zapravo jesu. To je
pomalo kao da kazu: "Ako dzogiram, biću mnogo bolja osoba."
"Kad bih samo nekako mogao da se domognem lepše kuće, bio bih bolja osoba."
"Kad bih mogao da meditiram i smirim se, bio bih bolja osoba"... Ali
prijateljska ljubav - maitri ili metta - prema sebi ne znači
osloboditi se bilo čega. Maitri znači da i posle svih tih godina
možemo biti šašavi. Još uvek možemo biti zastrašeni ili ljubomorni ili
puni osećanja sopstvene bezvrednosti. Poenta nije u tome da se
upinjemo da promenimo sebe. Praksa meditacije nije u tome da sebe
odbacimo i postanemo nešto bolje. Ona znači sprijateljiti se sa onim
što već jesmo. Osnov prakse si ti ili ja ili ko god smo sada, takvi
kakvi jesmo. To je osnova, to mi proučavamo, tome prilazimo kako bismo
ga upoznali sa neverovatnom znatiželjom i zanimanjem.

Pema Chodron, The Wisdom of No Escape and the Path of Loving-Kindness

Cipele

Jednom davno, pre mnogo vekova, ljudi su hodali bosi. i onda, jednoga dana dok je hodala bosa preko nekog oštrog kamenja, kraljica je posekla nogu. Veoma ljuta zbog toga, brzo je sazvala sve svoje ministre i naredila da se čitavo kraljevstvo prekrije najfinijom kožom. Ipak, jedan od ministara je imao dovoljno kuraži da predloži lakši put. "Umesto da kožom pokrivamo svu zemlju u kraljevstvo, zašto ne bismo njome pokrili tabane svakog podanika u njemu." Kraljica se saglasi sa ovim i tako su nastale cipele.

Zaista izgleda glupo pokrivati celo kraljevstvo kožom kako se hodajući ne bismo posekli. Slično ovome, neke od naših strategija kako bi trebalo da živimo zapravo su pokušaji da pokrijemo čitav svet. Mnogo efikasniji način življenja jeste da naučimo da vodimo računa upravo o onom mestu gde se dodirujemo sa ovim svetom.

Gille Fronsdale, The Issue at Hand

Svi čovekovi problemi nastaju od toga
što ne zna kako da sedi mirno na jednom mestu.

Paskal (1670)

U Mahasatipatthana sutti Buda je rekao: "Kad je um uznemiren, ja znam
da je um uznemiren." Od tebe se ne očekuje da uradiš bilo šta više od
toga. Buda nije rekao da treba da se osećaš krivim zato što si sada
pohlepan ili besan. Ti znaš šta se događa. Ne obmanjuj sebe. To je
sve što možeš da uradiš. Zato, budi svestan i nemoj sam sebe da
kinjiš. Prihvatanje i iskrenost su najvažniji.

Znati stanje u kojem je um, dovoljno je. Ako pokušaš da učiniš još
nešto, završićeš samo sa još više frustracije. Ne postoji kontrola i
to je pravo značenje anatte ili nepostojanja trajnog "ja".
"Kada je um požudan, ja znam da je um požudan."
Znati znači biti potpuno svestan. To je sve, ništa više od
toga. Imati smiren i blag um sve vreme je nemoguće za nekoga
ko je u kontaktu sa toliko ljudi svaki dan.

Sayadaw U Jotika: Snow in the Winter

"Ne slijedi prošlost,
ne polaži nadu bespotrebno u budućnost.
Prošlost je već prohujala,
a budućnost nije još ni došla.

Ispitaj podrobno okolnosti prisutne
u stvarnosti.

Osoba koja je bez kolebanja,
bez straha,
razumjela jasno sadašnjost
podigla je za jedan stepen vlastito stanje.

Koncentriraj se jednostavno
na ono što treba da uradiš danas.

Šakjamuni.

Da osvježimo temu sa jednim muzičkim prilogom ....

Sati wrote: "Kada je um požudan, ja znam da je um požudan."
Znati znači biti potpuno svestan. To je sve, ništa više od
toga. Imati smiren i blag um sve vreme je nemoguće za nekoga
ko je u kontaktu sa toliko ljudi svaki dan.

S ovim dijelom se ne slazem. Kao da ukida i uslovljava perspektivu oslobadjanja. Mislim da volja i htijenje imaju svoju vaznost na putu.

ime_kojeg_nema wrote:

Sati wrote: S ovim dijelom se ne slazem. Kao da ukida i uslovljava perspektivu oslobadjanja. Mislim da volja i htijenje imaju svoju vaznost na putu.

Potpuno si u pravu da imaju važnost.
Samo si onaj citat pogrešno protumačio da isključuje ispravan napor.
On samo kaže da kontrola uma na način na koji mi obično pokušavamo,
potiskivanjem i samokažnjavnjem, tj. osećanjem kajanja, nije moguća, jer samo još više uznemiruje um.
Um se oslobađa smirenjem. A za smirenje je potreban još i kakav napor. Ali druge vrste od onog prvog

fatamorgana wrote:Da osvježimo temu sa jednim muzičkim prilogom ....

Hvala na osveženju.

I ako mogu da se nadovežem

ime_kojeg_nema wrote:Buduci da insistiram na objektivnosti pade mi na pamet da vas pitam sta vi mislite o tome da li je za objektivnost nuzna distanciranost? Meni se cini da jeste i da je potpuno u skladu sa budistickim ucenjem o nevezivanju. Jedino se pitam da li je ispravna u bas svakoj situaciji...

Emocije su misaono gorivo,zbog toga se mišljenje nikada ne može odvojiti od emocija. Naše iskustvo u realnosti je formiralo emocionalni stav prema realnosti, i zbog toga je čovjekovo opažanje i doživljavanje realnosti uvijek subjektivno.
Mi možemo promijeniti svoj emocionalni stav prema realnosti, ali to ne znači da se možemo distancirati od nje.
Budističko učenje o nevezivanju je dogma koja i budizam svrstava u religiju.

Great Cornholio wrote:

ime_kojeg_nema wrote:Buduci da insistiram na objektivnosti pade mi na pamet da vas pitam sta vi mislite o tome da li je za objektivnost nuzna distanciranost? Meni se cini da jeste i da je potpuno u skladu sa budistickim ucenjem o nevezivanju. Jedino se pitam da li je ispravna u bas svakoj situaciji...

Emocije su misaono gorivo,zbog toga se mišljenje nikada ne može odvojiti od emocija. Naše iskustvo u realnosti je formiralo emocionalni stav prema realnosti, i zbog toga je čovjekovo opažanje i doživljavanje realnosti uvijek subjektivno.
Mi možemo promijeniti svoj emocionalni stav prema realnosti, ali to ne znači da se možemo distancirati od nje.
Budističko učenje o nevezivanju je dogma koja i budizam svrstava u religiju.

Ne bih se slozio da se misljenje ne moze odvojiti od emocija. Mislim da sama osvjescenost uzrocno posljedicne veze izmedju misljenja i emocije moze biti dovoljna da osigura distanciranost sa koje stvari mozemo posmatrati objektivno, sto za mene znaci posmatarti ih onakve kakve doista jesu tj. posmatrati ih bez emotivnog upliva. Mozda je najbolje reci biti ravnodusan. Mozemo li se sloziti da ravnodusnost nije emocija te da takodjer iskljucuje emocije? Moze li covjek biti ravnodusan prema realnosti i oznacava li to ujedno i distanciranost od iste ili da li takav stav makar otvara dobru perspektivu za distanciranost?

ime_kojeg_nema wrote:
Ne bih se slozio da se misljenje ne moze odvojiti od emocija. Mislim da sama osvjescenost uzrocno posljedicne veze izmedju misljenja i emocije moze biti dovoljna da osigura distanciranost sa koje stvari mozemo posmatrati objektivno, sto za mene znaci posmatarti ih onakve kakve doista jesu tj. posmatrati ih bez emotivnog upliva. Mozda je najbolje reci biti ravnodusan. Mozemo li se sloziti da ravnodusnost nije emocija te da takodjer iskljucuje emocije? Moze li covjek biti ravnodusan prema realnosti i oznacava li to ujedno i distanciranost od iste ili da li takav stav makar otvara dobru perspektivu za distanciranost?

Ako psihoanalatičku teoriju ličnosti uzmemo kao ispravnu iz nje možemo zaključiti da mi ne moramo biti svjesni dejelovanja emocija (možemo misliti da smo ravnodušni), ali da su one ovijek aktivne.

Evo kopiraću jedan moj prijašnji post iz kojega se može zaključiti da nije moguće odvojiti misao od emocije:

- Psihoanaliza je prirodoznanstvena, materijalistička psihologija. Ona ukazuje na nagone i potrebe kao pokretače čovječjeg ponašanja. Ti nagoni potječu od fiziološki ukorijenjenih pokretača, koji se ne mogu neposredno promatrati. Psihoanaliza je pokazala da je čovječja svjesna psihička aktivnost samo relativno malen dio njegova psihičkog života i da su mnogi odlučujući impulsi psihičkog ponašanja nesvjesni. Ona je uspješno demaskirala individualne i kolektivne ideologije kao izraz izvjesnih specifičnih želja i potreba ukorijenjenih u nagonima i otkrila da su naši »moralni« i idealni motivi donekle prikriveni i racionalizirani izraz nagona (Erich Fromm- Kriza psihoanalize).

Ovo boldirano se može dokazati, i dokazano je! Vegetativni ( autonomni ) dio nervnog sistema nije pod kontrolom naše volje , a on mora da bude aktivan pri svakoj emociji, pri svakoj misli , pri svakom ponašanju. Misao-emocija-ponašanje, taj krug se mora zatvoriti, tako da bez emocije (uzbuđenja, nagona) nema ni misli a ni ponašanja.

Mi možemo promijeniti svoj emocionalni stav prema realnosti, ali to ne znači da se možemo distancirati od nje.
Budističko učenje o nevezivanju je dogma koja i budizam svrstava u religiju.

To distanciranje moze postici svako, jednostavnim vjezbama, kojih ima na desetine. Nikakva dogma, vec obicno iskustvo koje se moze dozivjeti. Ovo ubjedjivanje je isto kao da neko ko nije imao orgazam pokusava ubjediti nekoga ko je imao, da to u sustini ne postoji.