Liska wrote:Prozor, nema jednostavnog odgovora. Da su Hrvati bas planirano znali da ce ratovati sa Bosnjacima zar bi im obucavali specijalne jedinice i dozvoljavali dotur naoruzanja i hrane. General Daidja ne nekoliko puta bio po Konjicu i Jablanici i besplatno ostavljao naoruzanje. Svi se peru da se to nije dogodilo ali postoje dokumenti i ljudi koji su bili tamo. Opcenito HVO je poceo rat u Hercegovini a Armija BIH u srednjoj Bosni, iako je i tu bilo razlika od mjesta do mjesta.
Kazes,zasto je HVO istjerao Bosnjake iz HVO? Imam u posjedu, a kao dokumenti se pojavljuju u Hagu naredbe generala Pasalica iz ozujka-travnja 1993. o pripremama Armije za napad na HVO i tim dokumentima se naveliko govori o nasim ljudima u HVO. Nitko u HVO nije ocekivao da ce se Bosnjaci u mogucem ratu okrenuti protiv Armije BiH. Bilo je samo pitanje tko ce prvi. Da je Armija udarila prva Hrvati u Mostaru bi prosli kao Bosnjaci u Mostaru. Dokaz je uzimanje Bijelog polja iz lipnja 1993. godine kad je pobijeno dvadesetak civila u B. Polju a ostali su zatvoreni u skoli. Pa Grabovica, Uzdol i Doljani. Da se razumijemo, nije se smjelo protjerivati ljude i ubijati ih ali to se dogadjalo u vecem ili manjem omjeru na svim stranama. Ljudima u Vitezu je bilo tesko kao i onima u Mostaru ali se o situaciji o Vitezu nije toliko pricalo jer je Armija BiH oslobadjala Vitez. Jos dok pravi rat nije ni buknuo Armija BiH u Zenici ubija zapovjednika HVO i njegovu pratnju. To je vjerojatno bio poziv na mir.

I isto kao sto nitko nije odgovarao za selo Vrbanju nitko nije odgovarao za Doljane i Uzdol. Kako to tumacis, cHupjahalic. Evo analize bitke u Prozoru, sa svim detaljima:
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=cla ... ezik=11730
Neka netko nadje bolju analizu od ove i postavi je. Misim da je nema.
Ok Liska, postavit cemo stvari ovako.
U martu 1991. godine Slobodan Milosevic i Franjo Tudjman u Karadjordjevu crtaju karte BiH i uspjesno se dogovaraju o podjeli BiH izmedju Srbije i Hrvatske. Stipe Mesic je za Radio Slobodna Evropa potvrdio da je Franjo ushicen dosao u Zagreb hvaleci se kako ce ostvariti "banovinsku Hrvatsku".
U junu 1991. godine Hr postaje nezavisna i Miloseviceva armada zapocinje agresiju na istu.
U januaru 1992. godine potpisuje se primirje u Hr, cetnici kontrolisu 1/3 zemlje.
U aprilu 1992. godine Miloseviceva armada zapocinje agresiju na BiH, formira se pored TO-a(kasnije ABIH) i HVO. Vode se zajednicke borbe protiv cetnika.
U junu 1992. godine pocinju prve provokacije HVO-a kod Gornjeg Vakufa(umjesana i HV) i u Prozoru.
U oktobru 1992. godine jedinice HVO-a zauzimaju Prozor i ciste grad od Bosnjaka.
Na pocetku 1993. godine HVO uzurbava napade na Bosnjake na svojoj teritoriji i podize tenzije, sve komandom iz Zagreba(potvrdjeno u stengorafima Tudjmana).
U aprilu ABIH neutralise HVO u Konjicu i Jablanici.
U maju HVO napada Mostar...
Sve nakon toga poznato je. Dakle front je bio miran u Hr, a Slobo je Franju navukao da se okrene protiv Bosnjaka kako bi Slobo mogao izdahnut a Franjo dobiti veliku Hrvatsku. Svi napadi na HVO u srednjoj Bosni su nakon toga bili legitimni, iz prostog razloga sto je to teritorija RBIH(A-RBIH?). I npr. u Ilijasu ABIH je napala iz Visokog prva u maju 92´ pa je to ipak legitimno? Zasto onda nije u napadu na pr. Vitez?
Zasto je uopce formirana HERCEG-BOSNA? I to 91´ davno prije sukoba u BiH? Iako je Ustavni sud RBIH proglasio ne-ustavnom u septembru 92´! Reci iz kog razloga je ona formirana a HVO proglasen "njenom vojskom"?
Da Franjo na Slobin poziv nije nasjeo, cetnici bi bili porazeni najkasnije u jesen 94´. A Srebrenica se nikada nebi desila.
Ti kazes da su Bosnjaci razoruzani jer se sigurno nebi borili protiv Armije, sa cime automatski priznajes da se sukob sa Armijom pripremao. A i pored toga, ti nemas pravo nikoga razoruzavati zbog nacionalnosti, zar ne? I onda jos stavljati u logor. A te naredbe su dosle odozgo, a ne po necijem cejfu. Po tebi bi bilo logicno da su se i Hrvati u Armiji razoruzali jer nije sigurno da ce ici protiv HVO-a? Isto tako Srbi protiv VRS-a...
Ja ne znam kako ti na bilo koji nacin mozes dokazati da je Armija zapocela taj rat, i da nije narucen iz Zagreba(a i dobrim dijelom Beograda). Evo ti neke dobro utvrdjene cinjenice iz ne tako davne proslosti, pa bih volio tvoj komentar na njih...
The ruling party in the Republic of Croatia, the Croatian Democratic Union (HDZ), organized and controlled the branch of the party in Bosnia and Herzegovina, the Croatian Democratic Union of Bosnia and Herzegovina (HDZBiH). By the latter part of 1991, the more extreme elements of the HDZBiH, under the leadership of Mate Boban, Dario Kordić and others, with the support of Franjo Tuđman and Gojko uak, had taken effective control of the party.
On 18 November 1991, the extreme elements of the HDZBiH, led by Mate Boban and Dario Kordić later convicted by ICTY of war crimes, proclaimed the existence of the Croatian Community of Herzeg-Bosnia, as a separate "political, cultural, economic and territorial whole," on the territory of Bosnia and Herzegovina. Because of ethnic cleansing of non-Croat population and crimes against humanity as well as war crimes committed by the Croat authorities on Bosniak civilians, HDZ had much of influence in municipalities claimed by Herzeg-Bosnia.
The ICTY illustrated this with the minutes of a meeting held on November 12, 1991 and signed by Mate Boban and Dario Kordić: "the Croatian people in Bosnia and Herzegovina must finally embrace a determined and active policy which will realise our eternal dream a common Croatian state". On April 10, 1992, Mate Boban decreed that the Bosnian Territorial Defence (TO), which had been created the day before, was illegal on self-proclaimed Croat territory. On May 11, Tihomir Blakić declared the TO illegal on the territory of the Kiseljak municipality.
Gornji Vakuf and Novi Travnik were initially attacked by Croats on June 20, 1992, but the attack failed.
Much of 1993 was dominated by this Croat-Bosniak war that erupted in October 1992 when Croat forces attacked Bosniak civilian population in Prozor burning their homes and killing civilians. After that, Croat forces attacked Gornji Vakuf again in order to connect Herzegovina with Central Bosnia, on January 1993.
The Croatian Community of Herzeg-Bosnia took control of many municipal governments and services in Herzegovina as well, removing or marginalising local Bosniak leaders. Herzeg-Bosnia took control of the media and imposed Croatian ideas and propaganda. Croatian symbols and currency were introduced, and Croatian curricula and the Croatian language were introduced in schools. Many Bosniaks and Serbs were removed from positions in government and private business; humanitarian aid was managed and distributed to the Bosniaks' and Serbs' disadvantage; and Bosniaks in general were increasingly harassed. Many of them were deported into concentration camps: Heliodrom, Dretelj, Gabela, Vojno and unje.
Bosnian Army launched an operation known as Neretva 93 against the Croatian Defence Council and Croatian Army in September 1993 in order to end the siege of Mostar and to recapture areas of Herzegovina, which were included in self-proclaimed Croatian Republic of Herzeg-Bosnia. The operation was stopped by Bosnian authorities after it received the information about the incidents against Croat civilians and POWs in villages of Grabovica and Uzdol.
The Croat leadership (Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić and Berislav Puić) is presently on trial at the ICTY on charges including crimes against humanity, grave breaches of the Geneva conventions and violations of the laws or customs of war.
The Lava Valley's Bosniaks were subjected to persecution on political, racial and religious grounds, deliberately discriminated against in the context of a widespread attack on the region's civilian population and suffered mass murder, rape, imprisonment in camps, as well as the destruction of cultural sites and private property. This was often followed by anti-Bosniak propaganda, particularly in the municipalities of Vitez, Busovača, Novi Travnik and Kiseljak.