Forum Klix.ba

Ih ne znas ti draga njih.Ko fol nisu udvaraci a svi u redu stoje.Makni prstom i da ih vidis kako se lijepe.....Ja bar znam 3 koja zagrizu ....

Nonstop sam pustala ovu pjesmu, a i to je proslo



i ovu

aida05 wrote:Ih ne znas ti draga njih.Ko fol nisu udvaraci a svi u redu stoje.Makni prstom i da ih vidis kako se lijepe.....Ja bar znam 3 koja zagrizu ....

Nisam neki strucnjak u tome

doselih se

Ih, ja mislila ja jedina Tek sam jesenas, nakon skoro dvije godine, dosla sebi nakon prekida veze. Uh, kad se samo sjetim kako je to grozno bilo. Helem, da ne duzim, ovaj banalni savjet da vrijeme lijeci sve, je tako istinit. Samo, ovdje upozorenje, ne izlijeci za 5 minuta, treba malo duze, ali ipak izlijeci

Mozda bih ovdje trebala da budem cesci gost,ali izgleda da sam ja jedina na ovoj temi....

Nisi, evo i mene. Ja se tek ukljucila, pa citam ispocetka

Hajde bar znam da nisam jedina.....A sta ces ti,novi kolacic,a vec ovdje?Trebamo bjezati iz ove sobe,ovdje samo provire da vide ko ima i bjeze od njih narednih mjesec dana

Ma ja sam ovo sve prosla, pa citam da vidim je li moguce da nisam bila jedina ))) Mogu se jedino ponuditi kao rame za plakanje, i reci gdje se moze kupiti Lexilium bez recepta

Zar je doslo dotle da se pije lexilijum?
Ma jok ja samo pustim onu -
Zivim na vinima,kafama i bensedinima

kafana lijek za sve

Pa ja znam dosta ljudi slomljena srca, koji se smiruju uz Lexilium. Odmah nakon prekida onaj od 3 mg, a malo poslije onaj od 1.5 mg. Valjda i dalje budes tuzan, ali ti svejedno

Falcon wrote:Najbolje je ostati prijatelj s osobom koju volis i muciti se iznova sa svakim vidjenjem (ja sam sadomazohist)

Hajde,bar znash svoju "dijagnozu".

Falcon wrote:

burek_in_space wrote:

Falcon wrote:Najbolje je ostati prijatelj s osobom koju volis i muciti se iznova sa svakim vidjenjem (ja sam sadomazohist)

Hajde,bar znash svoju "dijagnozu".

Nazalost tako je. Moji prijatelji znaju da nije dobro sto sam s njom prijatelj, ja znam to ali radije da je i na taj nacin dio mog zivota nego da nikad vise ne cujem kako izgovara moje ime da se nikad vise ne koskamo ili pricamo do sabaha

Ne valja ti to nikako...samo ti gubish u tom sluchaju i niko vishe.

Nema na chemu,mada nisam nishta novo rekao shto ti vec sam ne znash.

Falcon wrote:Najbolje je ostati prijatelj s osobom koju volis i muciti se iznova sa svakim vidjenjem (ja sam sadomazohist)

yay! to je stvarno najbolje rjesenje. al tu postoje razlicite vrste sadomazohizma... najefektivniji su oni koji nastave kontaktirati sa voljenom osobom kad on/ona vec nadju novog partnera.

Glede tog sadomazohizma, bez obzira na tip covjek je svijestan da postupa nerazumno, i uprkos tome i dalje to radi jer su kao osjecaji u pitanju, i ne može se otkaciti proslosti nikako, pogotovo ako i druga strana radi to isto. Ali tu ljubavi prave nema, i na kraju se osjecas jos i gore jer pored patnje koju osjecas za voljenom osobom patis jer radis kontra sebe. Strasno, ja se evo zadnja dva mjeseca tako eto vrtim ukrug, i najzad prekidoh to. I osjecam se bolje , bar vise ne radim kontra sebe

ladyblue18 wrote:koje crno vrijeme
10 mjeseci ce bit za nekolko dana kako me ostavio a nista se nije promjenilo
on je i dalje onaj kojeg sam voljela,onaj koji je bio jedini,sa milion mana ali meni opet najljepsi i najbolji
on je i dalje sve to...

Ja sa zakašnjenjem. Kada je ovo pisano ja sam upravo prekinuo svoju vezu. Evo godina i po prođe i naletih na ulici na svoju bivšu. Ne živi više u ovoj državi, razvod davno bio, i danas opet patim. Bolje da je nisam sreo. Teško je preboljeti pravu ljubav. U mislima sam se davno pripremao za taj susret. I ništa ne rekoh, samo tuga, beskrajna tuga na propuštene dane i šanse. Evo mi sad suze na oči idu. A jesam je volio, ludo volio... Još je volim, a znam da je gotovo... Nema lijeka za slomljeno srce... Još ne... I ne vjerujem u ozdravljenje. Danas mi je bio jedan od gorih dana u životu. E da je sada vratiti vrijeme unatrag...

Ma pokušavao sam to, ali na rastanku smo se jučer poljubili, onako prijateljski, kazala mi je:"Ne daj se i čuvaj se molim te. Imaš ti druga." Mislila je na sebe kao mog druga. Pošli smo bili na kafu, nazvala je njena mama, kazala joj je da ide na kafu s mnom. Kazala joj je nervoznim glasom uz nervozno gestikuliranje:"Pa mama, valjda mogu da popijem kafu sa svojim bivšim mužem." Završiše razgovor i onda mi je rekla da mora kući. Kaže da je dobro otplakala preklani, da je ispatila se, ali da je to sada kao ladicu pospremila i da je to završena priča. Ja odgovorih:"Misliš da je meni bilo drugačije?" KAzala je da ja uvijek u njoj imam druga i da ću naći (smotati) već neku drugu. Rekoh joj: "Nikad više to neće biti isto." I onda idu one njene riječi:"Čuvaj se molim te. Imaš ti uvijek druga." Poljubismo se, a ja nikakav na svoju stranu. Isključen joj mobitel, šaljem poruku da prije nego ode u inostranstvo odemo na kafu, šaljem i mail. Evo opet ću skoro zaplakat'. Puklo me pravo, suze idu same na oči i jutros. A sâm sam inicirao razvod, nisam mogao više da spašavam vezu od njezine mame. Pokušavao, borio se k'o lav, majke mi, ali nije išlo. Prvo ljeto bez nje mi bilo k'o neko olakšanje, otišao na more 10 dana, proveo se fino. Ali opet gledam na otok preko puta i znam da je ona tamo u svojoj kući. Ali opet mi k'o lakše bez nje. I prijatelj se razvodio, pa pružali utjehu jedan drugom. Pa jurcaj autom, pa na motor duž obale, malo adrenalina, super mi bilo. Tu jesen se i sudski razvedoh, mjesec prije ročišta telefon mi je samo registrovao da me je zvala, nisam čuo da je zazvonio. Nisam znao šta da kažem pa je ne nazvah, bio sam povrijeđen. Prošlo ljeto, drugo bez nje, ja sjeban pravo. Prijatelj mi otišao na more gdje i ona bude i to me podsjeti. Šetam stalno gradom u nadi da ćemo se sresti da se ispričamo da je barem još jednom vidim, ne sretoh je. Prođe ljeto dođe evo i zima i kad se sretosmo ja ne znam šta da kažem. Lijepa je i dalje. Moja A. kakvu sam je vazda znao. Nemam nikakvih iluzija da ćemo više ikada biti skupa, znam da to nije moguće, sâm sam izašao iz braka, ali nemam više sreće. Skućen sam, kupio novo auto, super posao, ali duša je ranjena. Ovo od juče me je slomilo. Nisam je nikad prebolio... To tek sada vidim.

Lesli Eldridž wrote:Ma pokušavao sam to, ali na rastanku smo se jučer poljubili, onako prijateljski, kazala mi je:"Ne daj se i čuvaj se molim te. Imaš ti druga." Mislila je na sebe kao mog druga. Pošli smo bili na kafu, nazvala je njena mama, kazala joj je da ide na kafu s mnom. Kazala joj je nervoznim glasom uz nervozno gestikuliranje:"Pa mama, valjda mogu da popijem kafu sa svojim bivšim mužem." Završiše razgovor i onda mi je rekla da mora kući. Kaže da je dobro otplakala preklani, da je ispatila se, ali da je to sada kao ladicu pospremila i da je to završena priča. Ja odgovorih:"Misliš da je meni bilo drugačije?" KAzala je da ja uvijek u njoj imam druga i da ću naći (smotati) već neku drugu. Rekoh joj: "Nikad više to neće biti isto." I onda idu one njene riječi:"Čuvaj se molim te. Imaš ti uvijek druga." Poljubismo se, a ja nikakav na svoju stranu. Isključen joj mobitel, šaljem poruku da prije nego ode u inostranstvo odemo na kafu, šaljem i mail. Evo opet ću skoro zaplakat'. Puklo me pravo, suze idu same na oči i jutros. A sâm sam inicirao razvod, nisam mogao više da spašavam vezu od njezine mame. Pokušavao, borio se k'o lav, majke mi, ali nije išlo. Prvo ljeto bez nje mi bilo k'o neko olakšanje, otišao na more 10 dana, proveo se fino. Ali opet gledam na otok preko puta i znam da je ona tamo u svojoj kući. Ali opet mi k'o lakše bez nje. I prijatelj se razvodio, pa pružali utjehu jedan drugom. Pa jurcaj autom, pa na motor duž obale, malo adrenalina, super mi bilo. Tu jesen se i sudski razvedoh, mjesec prije ročišta telefon mi je samo registrovao da me je zvala, nisam čuo da je zazvonio. Nisam znao šta da kažem pa je ne nazvah, bio sam povrijeđen. Prošlo ljeto, drugo bez nje, ja sjeban pravo. Prijatelj mi otišao na more gdje i ona bude i to me podsjeti. Šetam stalno gradom u nadi da ćemo se sresti da se ispričamo da je barem još jednom vidim, ne sretoh je. Prođe ljeto dođe evo i zima i kad se sretosmo ja ne znam šta da kažem. Lijepa je i dalje. Moja A. kakvu sam je vazda znao. Nemam nikakvih iluzija da ćemo više ikada biti skupa, znam da to nije moguće, sâm sam izašao iz braka, ali nemam više sreće. Skućen sam, kupio novo auto, super posao, ali duša je ranjena. Ovo od juče me je slomilo. Nisam je nikad prebolio... To tek sada vidim.

Bas mi bude zao, kad vidim ovakvu situaciju..
A smijem li pitati, zasto u stvari niste u braku jos, steta mislim, volis je, a vidim iz ovog svega da ni njoj nije svejedno..Cudno sto niste zajedno..

Eh, zašto nismo zajedno? Sad me malo ometaju da pišem, ali napisat ću i to. Sebi sad sve ćešće postavljam pitanje jesam li prenaglio. Da sam još malo ostao u braku, makar to prvo ljeto, možda bi sve drugačije bilo. Ali opet ono možda. Šta bi bilo, da je bilo? Sada sam sve bliže nekoj vrsti depresije (valjda i vrijeme utiče na to), ali neću se dati. Vjerujte same mi suze idu na oči, nevjerovatno.

kiki-miki wrote:

Lesli Eldridž wrote:Ma pokušavao sam to, ali na rastanku smo se jučer poljubili, onako prijateljski, kazala mi je:"Ne daj se i čuvaj se molim te. Imaš ti druga." Mislila je na sebe kao mog druga. Pošli smo bili na kafu, nazvala je njena mama, kazala joj je da ide na kafu s mnom. Kazala joj je nervoznim glasom uz nervozno gestikuliranje:"Pa mama, valjda mogu da popijem kafu sa svojim bivšim mužem." Završiše razgovor i onda mi je rekla da mora kući. Kaže da je dobro otplakala preklani, da je ispatila se, ali da je to sada kao ladicu pospremila i da je to završena priča. Ja odgovorih:"Misliš da je meni bilo drugačije?" KAzala je da ja uvijek u njoj imam druga i da ću naći (smotati) već neku drugu. Rekoh joj: "Nikad više to neće biti isto." I onda idu one njene riječi:"Čuvaj se molim te. Imaš ti uvijek druga." Poljubismo se, a ja nikakav na svoju stranu. Isključen joj mobitel, šaljem poruku da prije nego ode u inostranstvo odemo na kafu, šaljem i mail. Evo opet ću skoro zaplakat'. Puklo me pravo, suze idu same na oči i jutros. A sâm sam inicirao razvod, nisam mogao više da spašavam vezu od njezine mame. Pokušavao, borio se k'o lav, majke mi, ali nije išlo. Prvo ljeto bez nje mi bilo k'o neko olakšanje, otišao na more 10 dana, proveo se fino. Ali opet gledam na otok preko puta i znam da je ona tamo u svojoj kući. Ali opet mi k'o lakše bez nje. I prijatelj se razvodio, pa pružali utjehu jedan drugom. Pa jurcaj autom, pa na motor duž obale, malo adrenalina, super mi bilo. Tu jesen se i sudski razvedoh, mjesec prije ročišta telefon mi je samo registrovao da me je zvala, nisam čuo da je zazvonio. Nisam znao šta da kažem pa je ne nazvah, bio sam povrijeđen. Prošlo ljeto, drugo bez nje, ja sjeban pravo. Prijatelj mi otišao na more gdje i ona bude i to me podsjeti. Šetam stalno gradom u nadi da ćemo se sresti da se ispričamo da je barem još jednom vidim, ne sretoh je. Prođe ljeto dođe evo i zima i kad se sretosmo ja ne znam šta da kažem. Lijepa je i dalje. Moja A. kakvu sam je vazda znao. Nemam nikakvih iluzija da ćemo više ikada biti skupa, znam da to nije moguće, sâm sam izašao iz braka, ali nemam više sreće. Skućen sam, kupio novo auto, super posao, ali duša je ranjena. Ovo od juče me je slomilo. Nisam je nikad prebolio... To tek sada vidim.

Vjerujem da ti je teško,ali neke odluke se ne mogu nikad više promijeniti.A ako je njena mama bila problem,a ona to nije riješila s njom,.........džaba ti je i pokušavati nešto ponovo...
Samo naprijed jarane, ali pazi sebe jer to neće niko drugi vjeruj

U pravu si 100%. Hvala na lijepim željama, savjetima i riječima. Ali ne mogu se još othrvati depresiji i tuzi. Jače je od mene. Ali evo radim na tome da se izdignem. Nema plača, ne plačem nikada, ali suze teku, boli me grlo, sve držim u sebi. Teško je, ali biće valjda bolje.

Naravno da ce bit' bolje Lesli..Sretno!

Lesli Eldridž wrote:Eh, zašto nismo zajedno? Sad me malo ometaju da pišem, ali napisat ću i to. Sebi sad sve ćešće postavljam pitanje jesam li prenaglio. Da sam još malo ostao u braku, makar to prvo ljeto, možda bi sve drugačije bilo. Ali opet ono možda. Šta bi bilo, da je bilo? Sada sam sve bliže nekoj vrsti depresije (valjda i vrijeme utiče na to), ali neću se dati. Vjerujte same mi suze idu na oči, nevjerovatno.

Mrzim otvarati ovakve teme jer sam po prirodi previse vesela i optimisticna,da bih sebi dozvolila da me neke stvari pogadjaju. @Lesli,tvoji su me postovi stvarno s*ebali,i mislim da ces se jako pokajati (s obzirom da mislim da ti nju jos volis,a i ona tebe) ako ne pokusas makar nesto uciniti. Inace sam misljenja da se ne valja vracati na staro,ali u nekim slucajevima i nije tako. Dozvoljeno je da ljudi grijese,i to stalno cine,ali je glupo i dozvoliti da se sljedecih bog zna koliko godina kajes zbog necega sto nisi pokusao.
Jedino sto sebi ne smijes dozvoliti (bez obzira sta da se desi) je da padnes u depresiju. Ni po koju cijenu
Sa srecom

Lesli Eldridž wrote:Ma pokušavao sam to, ali.....

dobar si ti jarane vjeruj mi

još imaš živaca pisati