Forum Klix.ba

ikrime wrote:

Nabacih tekst Vlajkija bez želje da debatujem i nešto dokazujem. Nema se tu šta dokazat - samo pokazat kako stoje stvari neovisno o vehabijama iz G. Maoče...

Džaba se vadiš, prijeki sud ej donio odluku; ti si vehabija!

Covjek od zadatka je tu da razbije protivnicku igru

Ma jok, brani slobodu vjernika na njihov izbor. Samo je problem sto sistem koji oni zagovaraju takav da nema te slobode izbora.
Primitivizmu uparen sa totalirizom, ma koliko minorna pojava bio, ne zasluzuje toleranciju. Njemci su to naucili ne toliko davno, a ko nije u stanju uciti na greskama drugih morat ce ih ponovit.

madner wrote:Covjek od zadatka je tu da razbije protivnicku igru

Pa kada ga (zbog žutih i crvenih kartona) i izbace iz igre - cilj je postignut.

madner wrote:Ma jok, brani slobodu vjernika na njihov izbor. Samo je problem sto sistem koji oni zagovaraju takav da nema te slobode izbora.

U toj "slobodi" vlastitog izbora postoji i: pravo i obaveza da uđe u moj vlastiti stan bez dozvole i spriječi me u ... slušanju muzike (na prijer).
......
- "U borbi za islamski poredak dozvoljena je upotreba svih sredstava, svih osim jednog - osim zločina."
.......
- "Sistemi koji su suprotni Allahovom šerijatu, koji su postavljeni da bi se po njima vladalao, su prkošenje Allahovom šerijatu i ulaze u značenje taguta."
- "Suđenje po izmišljenim zakonima je suđenje po tagutu."
- "Islam jedne osobe neće biti valjan sve dok se ne odrekne taguta i proglasi ih kafirima."
- Svako ko sudi ili vlada po nečemu što nije od Allahovog šerijata je tagut."
- "Onaj ko hvali tagute ili ih zastupa izlazi iz islama, makar klanjao i postio."
- "Onaj ko se pokori učenjacima i vladarima u zabrani onoga što je Allah dozvolio ili dozvoljavanju onoga što je zabranio, uzeo ih je za svoje gospodare mimo Allaha."
.....
Šejh Muhammed b. Abdul-Vehab: "Neće biti ispravno vjerovanje kod jednog čovjeka, makar ispoljio tevhid Allahu i ostavio širk, osim neprijateljstvom prema mušricima i dok jasno ne iskaže to neprijateljstvo i mržnju."

madner wrote:

ikrime wrote:

Nabacih tekst Vlajkija bez želje da debatujem i nešto dokazujem. Nema se tu šta dokazat - samo pokazat kako stoje stvari neovisno o vehabijama iz G. Maoče...

Džaba se vadiš, prijeki sud ej donio odluku; ti si vehabija!

Covjek od zadatka je tu da razbije protivnicku igru

Ma jok, brani slobodu vjernika na njihov izbor. Samo je problem sto sistem koji oni zagovaraju takav da nema te slobode izbora.
Primitivizmu uparen sa totalirizom, ma koliko minorna pojava bio, ne zasluzuje toleranciju. Njemci su to naucili ne toliko davno, a ko nije u stanju uciti na greskama drugih morat ce ih ponovit.

jah,jah,jah...

Jesi siguran da nije mozda jah, jeh?
Bitno mijenja tezu.

callmethebreeeze wrote:

black wrote:

ljubav_aha wrote:zasto vehabije zive vlro izolirano u danasnjem BiH drustvu,krecu se u zatovenim krugovima,narocito njihove supruge

pa pitaj vehabije

ali ima osoba koje su u kontaktu sa vehabijama,a koje su upravo forumashi na ovoj temi ,mozda oni znaju logican odgovor

bogumil-8 wrote:Branioci učenja Muhameda Abdul-Veehaba ("Wehabije") vješto koriste načine da diskusiju sa suštinskih problema skrenu na sporedne i manje bitne detalje. Pokušajte ne pomagati im u tome.
Trenutno se suprotstavljam iznesenom mišljenju da se "wehabije" ne razlikuju od drugih muslimana, da su to ljudi koji su samo posvećeni vjeri i nikog ne diraju ("gledaju svoja posla", "ne razlikuju se od nas", "od nas se razlikuju samo po vanjskom izgledu", "ljudi posvećeni izvornom islamu", "ljudi koji nemaju nikakve veze sa militantnim islamom", "muslimani koji se bore protiv novotarija u islamu", itd).
Međutim, pravi problemi vezani za "Wehabije" nisu vjerskog karaktera.
Problem wehabizma u BiH nije u G. Bukovici, G. Maoči, Kalesiji, Zavidovićima, Bočinji, Bugojnu,..., već među predavačima na Fakultetima islamskih nauka, među onima koji brane wehabizam - "nema wehabija u BiH", ili ćutanjem o problemu, ili podcjenjivanjem problema, ili ne dozvoljavanjem ozbiljne diskusije o ovom pitanju (govoreći da je to čisto vjersko pitanje, da se IZ BiH može sama nositi sa tim problemom i da se niko ne miješa u to "isključivo vjersko" pitanje, da wehabije ne predstavljaju ni za koga i nikakvu opasnost, itd.).
Koji post ranije istakao sam "problem" vezan za uspostavljanje islamske vlasti u državi , podproblem: DEMOKRATIJA (te sljedećim citatom i linkom, pokušavam suziti diskusiju samo na to pitanje):
- "Oni koji dozvoljavaju učešće na demokratskim izborima su na različitim nivoima zablude. Ima onih koji vjeruju da je demokratija neograničeno prihvatljiv sistem vladanja – a ovo su oni ekstremni – a ima i onih koji samo dozvoljavaju ovo učešće zasnovano na određenim pogrešnim tumačenjima i šubhama koje ćemo mi prokomentarisati ovdje
(http://www.el-tewhid.com/multimedia/knj ... slamu.html )
- Muslimanska omladina bosanskog govornog
područja je u posljednje vrijeme zapljusnuta talasima
šubhi (sumnji i zabluda) kojima se želi ohalāliti (dozvoliti)
učešće na parlamentarnim, opštinskim, predsjedničkim,...
demokratskim izborima."

I sve bi to bilo krasno. Međutim, ljudi odani toj ideologiji imaju veze sa selefizmom isto onoliko koliko Dodik sa socijaldemokratijom.


Gle čuda u pravo o njima, i njihovim zabludama govore niko drugi do selefije, i to vodeći alimi.

Uživaj

http://www.islam-iman.com/index.php?opt ... Itemid=113

http://www.islam-iman.com/index.php?opt ... Itemid=113

http://www.islam-iman.com/index.php?opt ... Itemid=113

http://www.islam-iman.com/index.php?opt ... Itemid=113

http://islam-iman.com/index.php?option= ... Itemid=113

ali ima osoba koje su u kontaktu sa vehabijama,a koje su upravo forumashi na ovoj temi ,mozda oni znaju logican odgovor

Šta ti misliš?

Hajde, molim te, obuci nikab jedan dan i prošeći Sarajevom. Samo će ti se kazati, ne brini.

ikrime wrote:

ali ima osoba koje su u kontaktu sa vehabijama,a koje su upravo forumashi na ovoj temi ,mozda oni znaju logican odgovor

Šta ti misliš?

Hajde, molim te, obuci nikab jedan dan i prošeći Sarajevom. Samo će ti se kazati, ne brini.

znaci,problem je iskljucivo nacin oblacenja,a ne sukobi,koji su bili pristuni u poejdinim dijelovima grada ili drzave

- "U borbi za islamski poredak dozvoljena je upotreba svih sredstava, svih osim jednog - osim zločina."

Hajde mi objasni šta je problematično u ovoj rečenici? Meni idalje nije jasno.

Čekaj, je'an ekperiment.

Da rečenica glasi ovako : "U borbi za demokratski poredak dozvoljena je upotreba svih sredstava, svih osim jednog - osim zločina."

Rečenica bi bila ok, jel?

ljubav_aha wrote:

ikrime wrote:

ali ima osoba koje su u kontaktu sa vehabijama,a koje su upravo forumashi na ovoj temi ,mozda oni znaju logican odgovor

Šta ti misliš?

Hajde, molim te, obuci nikab jedan dan i prošeći Sarajevom. Samo će ti se kazati, ne brini.

znaci,problem je iskljucivo nacin oblacenja,a ne sukobi,koji su bili pristuni u poejdinim dijelovima grada ili drzave

Kažem ti, obuci nikab, i prošetaj. Vjeruj mi imat ćeš potpun uvid u problem.

Mislim da je sestra Vedrana Seksan uradila to, ima negdje i njen tekst o tom iskustvu. Proguglaj.

Evo Vedraninog teksta:



Moj nevidljivi dan
Ako se stepen tolerancije mjeri ne trpljenjem drugačijeg, nego apsolutnim prihvatanjem i poštivanjem, a mjeri se, Sarajevo ima ozbiljan problem. Bosanska prijestolnica nije, čini se, tolerantna prema drugačijem, nego tek prema onome na što su polako, bez praćenja političkih trendova, svikli njeni stanovnici. Može se danas ulicama glavnog grada hodati polugol, s minđušom u nosu, ljubičastom kosom, u trenirci, i sem ponekog, tihog komentara ili još tišeg smiješka - dobacivanja nema. Granica trpljenja ipak postoji. Postavila ju je bivša vlast svojim forsiranjem ekstremnih islamskih grupa, pripadnici tih istih grupa agresivnim odnosom prema drugom, u ovom slučaju i domaćem, ali i Alijansa, donoseći odluke čiji je rezultat, pored ostalog, konfuzno tumačenje vjerskih osjećaja na osnovu njihove političke korektnosti. Nakon što je život po pravilima rigidnih islamskih zajednica bio moderan i isplativ, žene koje su odlučile sakriti lica, tijelo pokriti crnim haljinama i svijet posmatrati kroz tanko platno, sada osjećaju naličje svog pristanka. Ne samo da ih se - bez razmišljanja da li je njihov izgled stvar izbora ili moranja - istovremeno sažalijeva i ismijava nego im se, u suštini, pokušava osporiti prokleto pravo izbora. Na isti način na koji su njihova "braća i sestre" pokušavali mijenjati svije(s)t bosanskih muslimana. Novinarka Dana dan je provela pod nikabom, želeći provjeriti kakav je život žena čija se lica ne vide. Otkrila je, međutim, kakvo Sarajevo zna biti, šta je u našim životima promijenio 11. septembar, ali i koliko neke norme svom poštovaocu mogu zakomplikovati životne sitnice, poput vezivanja pertli

"Ma, nemam ja ništa protiv. Neka svako živi svoj život onako kako hoće. Šta meni smeta ako je ona stavila krpu na glavu. Neka. Samo, ja bih to ufatio i tako prebio a ne bi' dao plakati", kaže stariji gospodin gospođi koja stoji do njega. Opći smijeh zgužvanog trolejbusa. Jedina osoba kojoj nije smiješno je, valjda, ona o kojoj govore. Osoba "s krpom na glavi". U ovom slučaju - ja.

Zadatak je jasan - postati na jedan dan žena pod nikabom. Smjernice: mora biti crn, da ne otkriva oči. Garderoba prilagođena bojom - crna. Rukavice obavezne. Obići sva mjesta na kojima jedna žena može i mora da se pojavi i vidjeti kako će metropola, glavni grad, otvoren, slobodouman i naviknut na sve, da podnese pojavu žene u crnom. Nema problema.

Problem nepostojećeg Aha. Lako je reći. Otkako su zvanično skinute 13. jula 1947. velikom akcijom AFŽ-a, feredže su do prije nekoliko godina ostale prisutne samo u nevjerovatnim pričama u kojima je bilo spašenih partizana i nadmudrenih Švaba. Ovi su prostori, zapravo, do prvih višestranačkih izbora viđali vrlo malo pokrivenih žena. Iako smo bili potpuno naviknuti da gledamo časne sestre, nakon što su prve žene pod maramama prošetale gradom, počeli su stizati panični pozivi iz inostranstva kojima su prijatelji provjeravali istinitost vijesti da se u Sarajevu svako žensko mora "pobuliti". I hajd' ti njih sada razuvjeri.

Žene pokrivenih lica prošetale su kasnije. Negdje pred kraj rata, paralelno sa pojavom muškaraca koje smo prozvali vehabijama. Njihove žene dobile su naziv nindže. Vrlo malo ko se pitao smeta li njima činjenica da, gdje god prođu, ne mogu ostati nezapažene. Buljili smo u njih pokušavajući odgonetnuti kako se i da li se uopće vidi ispod crnog pokrivača za oči i šta li se nalazi pod svim tim platnom. Ono o čemu smo manje razmišljali, čak i kada smo ih počeli viđati kako voze automobile, šetaju sa djecom u kolicima ili kupuju namirnice u samoposluzi, i kada smo navikli da su tu, oko nas, jeste - kako je unutra?

E, to je, dakle, bio moj zadatak.

Problem prvi - gdje kupiti stvari sa izdiktiranog spiska. Mada u Sarajevu postoji nekoliko specijaliziranih prodavnica sa garderobom "za pokrivene žene", u svakoj od njih će kupca koji traži nikab gledati kao da traži lijevi cvajlburger za blambinger.

Šta sad? Druga opcija je isti sašiti. I da je kakvo čestitije žensko u pitanju, vjerovatno problema stvarno i ne bi bilo, ali sam ja zadnji put iglu uzela u ruke zahvaljujući činjenici da me niko nije gledao, da bi mi je odmah zatim, uz vrisak, oduzeli. "Šta će trogodišnjem djetetu igla!" Znači, ni to ne može. A ne može se, vala, ni prići nekom na ulici i onako ga s neba pa u rebra upitati gdje se oblači. U ovom slučaju može biti shvaćeno kao provokacija.

Moja je velika sreća da nije. Vrlo ljubazno, kao da se znamo sto godina, djevojka mi je objasnila da se nikabi i prateća oprema nabavljaju kod sestre koja tu robu ponekad dobije iz zemalja u kojima se oni najnormalnije kupuju u radnji.

Shopping! Ima li i jednoj ženi draže riječi. Sasvim je nebitno šta se kupuje, već od same činjenice da ću trošiti novac osjećam se mnogo bolje. U stanu je već nekoliko djevojaka koje biraju marame. Jedna kupuje haljinu. Ja bih trebala nikab. Nema problema. Koji? Kako koji? Onaj, crni, što svi nose.

Prije svega, mala škola pojmova. Nikab se najčešće prevodi kao veo. Crno je odomaćeno u gotovo svim islamskim zemljama, mada postoje i varijante u bijeloj, ali i drugim bojama. Dva su oblika nikaba. Jedan pokriva lice od obraza nadolje, dok drugi pokriva čelo i oči, ostavljajući mrežu kroz koju se gleda. Hidžab se odnosi na različite stilove pokrivanja kose, vrata i ponekad ramena. Džilbab je, najjednostavnije, kaput kojim se pokriva cijelo tijelo, dovoljno širok da se ništa ne ocrtava. Rukavice su ono za ruke.

Mama u nestanku Ja ću taj što sve pokriva, jednu maramu, par rukavica i crni džilbab u zimskoj, znači malo debljoj varijanti. Spakovano, plaćeno. Osjećam se kao mješavina Mate Hari (špijunke, da ne bude zabune) i Agenta 007. Tipično, odmah po dolasku kući, sve isprobavam. Džilbab mi je malo kratak. Znači da ću farmerke morati zavrnuti gotovo do koljena. Ako izviri jeans, mogao bi neko provaliti da sam lažnjak. Duboke cipele, obavezno. Još samo da zavežem pertle. E, lako je reći. Prvo, ne vidim pertlu; drugo, i kad je iskopam, smetaju mi rukavice. Znači, prvo pertle, nikab, pa rukavice. Čovjek uči dok je živ.

Moja dvogodišnja kćerka prisustvuje reviji. Sa velikim zanimanjem gleda naročito onaj dio kada pokrivam lice i pokušavam povlačenjem gore-dolje proširiti prorez za oči. "Mama se sakrila", komentariše i odlazi da se igra potpuno ravnodušno. Da hoće svi tako reagovati.

Porijeklo pokrivanja žena je antropolozima nepoznato. Ono u čemu se slažu jeste da je postojalo mnogo prije dolaska islama. Nekih 4.000 godina prije prve Objave u starim civilizacijama Mesopotamije žene su nosile veo. Zna se da je u gradovima pokrivanje bilo privilegija - znak luksuza žena koje nisu morale da rade. Pokrivanje u prvom periodu poslanstva nije bilo obavezno. Žena nije stavljala nikab, osim u rijetkim prilikama. Zna se da su žene Muhammeda a.s. i nekih ashaba (najbliži prijatelji Poslanika a.s.) nosile nikabe nakon objave ajeta iz sure El- -Ahzab, u kojoj se ženama naređuje da spuste haljine svoje niza se, jer će se tako najlakše prepoznati i neće biti napastvovane.

Najviše protesta protiv pokrivanja žena u prošlosti čulo se tokom 18. i 19. vijeka, kada su Evropljani kolonizirali većinu islamskog svijeta. Otkrivanje žene tada zahtijevano je kao forma njenog oslobađanja i dovođenja u ravnopravan položaj sa muškarcem. Zanimljivo je da su paralelno sa propagiranjem ravnopravnosti evropski kolonizatori zakon koji njihovim ženama daje pravo glasa usvojili tek kojih stotinu godina kasnije.

Islamski učenjaci razišli su se po pitanju da li je nošenje nikaba obaveza. Sve dostupne studije o tome govore na dva načina - tako da u jednom dijelu to potvrđuju, a u drugom opovrgavaju, koristeći pritom iste kur'anske ajete i hadise. U Saudijskoj Arabiji žene van kuće moraju biti pokrivene. Egipat ne zahtijeva pokrivanje, dok je u Tunisu pokrivanje lica čak zabranjeno. Iran je od žena počeo tražiti da nose čador nakon islamske revolucije 1979, dok su žene u Afganistanu van kuće morale nositi burku, odjevni predmet koji pokriva cijelo tijelo, ostavljajući na očima mrežu kroz koju se gleda.

Ko se pljuje Iako neradikalan, moj nikab bio je jedno sasvim novo iskustvo. Sastavljen od tri sloja, od kojih dva pokrivaju oči, a jedan pokriva lice ispod nosa, nešto je kroz šta se jedva vidi i jako teško diše. Pogled u ogledalo. Pa, ne vidim ništa. Prva odluka pod nikabom: ulicu prelaziti isključivo na zeleno svjetlo ili kada u blizini nema ni jednog jedinog auta.

Izlazim iz kuće. Do trolejbuske stanice, koja je udaljena nekih 500 metara, tri puta "Bože me sačuvaj", dva puta spominjanje majke u vrlo negativnom kontekstu i jednom "sve vas je trebalo pohapsiti". Koga? Šta vam je, ljudi, dan je tek počeo! Da ja kupim kartu. Nije se pametno švercati u ovakvom izdanju. Problem - sve su mi pare iste. Kako ću pronaći marku i pol. Kopam po novčaniku u napasti da skinem bar jedan sloj. Evo ga trolejbus. Gužva. Krasno. Neću ni tražiti, baš će se revizor gurati.

Radnici i đaci, nakrcani, kreću u nove radne pobjede. I među njima ja. Nekoliko je načina na koje ljudi gledaju na činjenicu da se pored njih vozi neko drugačiji. Najljepši je onaj kada na to gledaju normalno. Jer, ima i takvih. Ali jako malo. Najčešći je da tako intenzivno ne gledaju ne samo u nego i pored, iznad ili ispod mjesta na kojem stojim, da to postaje iritirajuće i izuzetno neprijatno. Treći, definitivno najgori, jeste da o vama pričaju kao da vas uopće nema. Kao da ste nevidljivi čovjek koji, pored toga što se ne vidi, ne može ni da čuje. Najtužniji je kad pričaju jezikom koji nindža ne razumije. Šta li, Bože, znači "divi nje". Probajte na japanskom.

Izlazim iz trolejbusa u opasnoj napasti da se vratim kući i presvučem. Samo, valja ovu odluku objasniti uredničkom kolegiju. Neka. Predeverao je Mujo i gore. Čvrsto poštujući odluku da se danas ponašam neupadljivo, stojim na semaforu i čekam zeleno. Prekoputa mene, gospodin od šezdesetak godina. Priča sam sa sobom. Tek kad pređem ulicu, shvatit ću da zapravo priča sa mnom, jer mu sa udaljenosti od pet metara ne vidim izraz lica. Ispostavlja se da je to bolja opcija.

Svi moji pokušaji da prođem pored njega završavaju time da me hvata za ruku i, uz poplavu riječi među kojima su "srednji vijek", "da ti milu majku", "terorista" i još neke druge koje pred naglim naletom adrenalina nisam uspjela zapamtiti, bez namjere da me ikada pusti da prođem, gospodin penzioner svoj je krajnji protest izrazio tako što me je pljunuo.

Od svih ljudi koji su sa mnom na semaforu čekali da pređu ulicu, a bilo ih je, nije reagovao ni jedan.

Od sjedanja nasred ulice spašava me žena koja, prolazeći kraj mene, kaže "selam alejkum, sine". Suzdržavam se da je ne izljubim.

U Općini Centar gužva. Bez nekog posebnog cilja, uzimam broj i sjedam na slobodno mjesto. Pored mene djevojčica. Potpuno zabezeknuta. Prva komunikacija je, kao, slučajan dodir rukom. Okrećem se. "Zdravo, ja sam Irma. Imam četiri i po godine. Šta ti je to?" Rukavice. "A to?" Veo. "A zašto ti to nosiš?" Teško pitanje. Petljam neki odgovor, potpuno svjesna da me pored Irme sluša još desetak oduševljenih sugrađana. Nakon što sam joj odgovorila na pitanja imam li kuću, idem li u školu, je li mi vruće, prilazi mama i odvodi je. "Pa-pa. Vidimo se." Smijeh. Pa, ovom narodu stvarno prst pokaži.

Jedini način da izliječim depresiju koja prijeti da uništi moj undercover day jeste da kupim nešto. Možda puder. Iz Općine - u lanac prodavnica i butika. Šetam. "Halo, nindža, ijaaaaa", presreću me trojica sportski obučenih momčića, demonstrirajući par karate poteza iz kina Prvi maj. E, da ste živi i zdravi, toliko puta su me danas tako nazvali da imam crni pojas, treći dan.

Kupovina pudera završava zabezeknutošću prodavačica i tišinom dok izlazim iz prodavnice. Mogu samo da pretpostavim šta se dešavalo kad sam zamakla za ćošak. Vrijeme je da se sretnem sa fotografom, da štogod od svega ovoga i uslikamo. Dogovor je da se nađemo na buvljoj pijaci. Čovjek sa isukanim fotoaparatom čeka. Kako se pojavljujem, kreće škljocanje. Prolazim pored njega u trenutku dok se objašnjava sa gospođom koja zahtijeva da me ostavi na miru. Još će i on dobiti "mare".

Nijedna od prodavačica sa štandova me nije pokušala, kao obično, uvjeriti da mi "tigrasto najbolje stoji". Ponuđene su mi dvije duge suknje, "bez šlica", i džemper dovoljno širok da ga možemo nositi obje u isto vrijeme. Hvala, ne bih.

Evo marke… Neka zadnja stanica bude rasprodaja u popularnoj prodavnici šarene odjeće. Ulazim sa prijateljicom koja traži poklon za rođendan trogodišnjoj djevojčici. Razgovaramo normalno. Činjenica da me gledaju ispod oka, više mi ne smeta. Informacije radi, ispod široke crne haljine može se (i mora) ipak nositi neka garderoba.

Na izlazu se, kao po narudžbi, srećemo sa par njenih prijatelja. Mada se svi ponašaju kao da je činjenica što je u pratnji nevidljive žene najnormalnija stvar na svijetu, mobitel počinje da zvoni u trenu kad se rastajemo. Nagađanja idu od zabrinutih, da se i sama ne namjerava pobuliti, do radoznalih koji pitaju da li je pod nikabom novi frajer kojeg krije od ostatka svijeta.

Još malo šetnje i - nazad u redakciju. Usput srećem par poznatih ljudi kojima, naravno, ne prilazim. Ali mi je urnebesno zabavna činjenica da ja znam ko su oni, a oni ne znaju ko sam ja. E, lijepo sam vas povukla za nos, dragi sugrađani. Osvanut ćete u Danima.

Ono što nisam uradila jeste da nisam otišla doktoru ili stomatologu. Nisam se porodila. Nisam došla u situaciju da pokažem ličnu kartu. Nisam morala oprati prozor. Nisam izvela dijete u šetnju. Nisam živjela tako do kraja života.

Ali jesam shvatila da odjeća, ipak, čini čovjeka.

Naročito u trenutku kada mi je prišla Cigančica i rekla: "Daj pola marke, Allaha ti. Lijepa si k'o lutka."

Čuj pola. Evo ti cijela.

prostala sam prosle godine Sarajevom,meni zaista ne smeta garderoba,bilo koji stil,neka se svako oblaci kako joj/njemu odogovara,garderoba ne bi trebala biti iskljuciv problem,i dalje mislim da nije TO iskljuciv problem izolacije vehabija u svoje drustvo

prije svega: zasto postoji problem odricanja od strane clanova prodica ili prijatelja

primejtila sma da mnogi koji su propadnici doticne grupe pokusavaju uvesti gore spomenute skupine ljudi,ili jednostavno promjene svoj stav prema dotadasnjem drustvu,kao i smijer konverzacije sa prijatlejima i rodbinom

Prije 150 godina sve zene su skoro nosali Nikab i pokrivali lice. Ali danas to smeti nekim sekularistima. Ali doci ce kraj i ovome, doci ce kraj kao sto je doslo komunizmu. Komunizam je otisao, Islam je ostao. Prezivjet cemo i ovo.

Ali najzanimljivije mi je,a u isto vrijeme i najapsurdnije, da se groze na nikab i sa podsmijehom na njega gledaju ljudi,koji se upravo zalazu za neku toleranciju,za jednakost,za ovo za ono bla bla bla Jeste,tolernacija ide,ali kad je na njihov mlin vodu navuci,a kad treba podrzati druge,koji su razliciti,eh onda jok,nije to Saudija,nije ovo srednji vijek,nije ovo islamska drzava,i ostale arguemnte(citaj sranja)iznose...Ako je demokratija i jednakost na snazi,onda nek svak hoda kakav hoce,makar na glavi hodao,sve dotle dok ne ugrozava druge...

ljubav_aha wrote:prostala sam prosle godine Sarajevom,meni zaista ne smeta garderoba,bilo koji stil,neka se svako oblaci kako joj/njemu odogovara,garderoba ne bi trebala biti iskljuciv problem,i dalje mislim da nije TO iskljuciv problem izolacije vehabija u svoje drustvo

prije svega: zasto postoji problem odricanja od strane clanova prodica ili prijatelja

primejtila sma da mnogi koji su propadnici doticne grupe pokusavaju uvesti gore spomenute skupine ljudi,ili jednostavno promjene svoj stav prema dotadasnjem drustvu,kao i smijer konverzacije sa prijatlejima i rodbinom

Zato što je biti vehabije gora nego biti narkoman. Najviše zahvaljujući medijskoj satanizaciji tih ljudi.

Ja sam imao iskustvo, zaista nevjerovatno. Komšija mi jedan, mladić, ovisnik o heroinu. Porodica mu se digla, hoće da mu pomognu da se izvuče iz tog belaja. Ja im predlažem komunu koja radi an vjerskom principu, da mu je to najbolja opcija, da ima najveći postotak izliječenih.... na šta me žena napade, kao treba sin vehabija da mi postane Bolje i narkoman nego vehabija.

Pa naravno da nastoji. Svako želi svojim najbližim hair.

ikrime wrote:

ljubav_aha wrote:prostala sam prosle godine Sarajevom,meni zaista ne smeta garderoba,bilo koji stil,neka se svako oblaci kako joj/njemu odogovara,garderoba ne bi trebala biti iskljuciv problem,i dalje mislim da nije TO iskljuciv problem izolacije vehabija u svoje drustvo

prije svega: zasto postoji problem odricanja od strane clanova prodica ili prijatelja

primejtila sma da mnogi koji su propadnici doticne grupe pokusavaju uvesti gore spomenute skupine ljudi,ili jednostavno promjene svoj stav prema dotadasnjem drustvu,kao i smijer konverzacije sa prijatlejima i rodbinom

Zato što je biti vehabije gora nego biti narkoman. Najviše zahvaljujući medijskoj satanizaciji tih ljudi.

Ja sam imao iskustvo, zaista nevjerovatno. Komšija mi jedan, mladić, ovisnik o heroinu. Porodica mu se digla, hoće da mu pomognu da se izvuče iz tog belaja. Ja im predlažem komunu koja radi an vjerskom principu, da mu je to najbolja opcija, da ima najveći postotak izliječenih.... na šta me žena napade, kao treba sin vehabija da mi postane Bolje i narkoman nego vehabija.

Pa naravno da nastoji. Svako želi svojim najbližim hair.

pazi lijece se i u katolickim centrima ,cak i muslimani,bez spritulanog ucesca u BiH ,ne mora lijecenje biti striktno u spiritulanom obliku

ljudi se boje ako im ocevidno dijete postane vehaibje da ce se odreci porodice,ili ,kao u tovm primejru,prodica njega,no problem kiji pokusavam istkanuti je u komunikaciji,tacnije,soboe koje postanu vehabije mijeanju "prirodu" koneverzacije,poksuavaju promjeniti druge i postaviti na svoj nivo

Pa to udaljavanje od porodice,je smisleno,koliko je meni poznato ljudi koji su prihvatili vehabijsko ucenje ce morati pokusati privoliti i porodicu na to,a ako ne uspiju,oni su za njih nevjernici kao i bilo koji drugi

pazi lijece se i u katolickim centrima ,cak i muslimani,bez spritulanog ucesca u BiH ,ne mora lijecenje biti striktno u spiritulanom obliku

Ma na sami pomen da je komuna vjerskog karaktera, da je namaz obavezan, a pazi ne radi se ni o kakvom selefijskoj komuni, žena je zapjenila vehabijaaaaa.

ljudi se boje ako im ocevidno dijete postane vehaibje da ce se odreci porodice,ili ,kao u tovm primejru,prodica njega,no problem kiji pokusavam istkanuti je u komunikaciji,tacnije,soboe koje postanu vehabije mijeanju "prirodu" koneverzacije,poksuavaju promjeniti druge i postaviti na svoj nivo

Sve je to od čovjeka do čovjeka. Znam za razna iskustva. neku noć je sestra završila na ulici u pola noći nakon što je otkrila roduteljima da klanja i da želi da se pokrije. Stvorena je takva klima da svako onaj koji klanja beš vakat je "vehabija". A biti "vehabija", u najmanju ruku, znači biti "hodajuća bomba"- kako nam to vrli Bakir rekne s vremena na vrijeme

to se zove dawa. I to je dužnost svakog muslimana. A svakom je najpreča njegova porodica. O metodama bi se dalo raspravljati. No i to je od čovjeka do čovjeka. Ne može se genaralizirati. Al normalno u javnost, i u mahali se samo prepričavaju "horori".

bez_ideje wrote:Pa to udaljavanje od porodice,je smisleno,koliko je meni poznato ljudi koji su prihvatili vehabijsko ucenje ce morati pokusati privoliti i porodicu na to,a ako ne uspiju,oni su za njih nevjernici kao i bilo koji drugi

Nisu to vehabije/selefije,to su tekfirije...sekta u islamu,koja sviju sto nisu njihovog ucenja smatraju nevjernicima/kjafirima,npr po njima je i reis Ceric nevjernik,mnoga ulema/ucenjaci,Bosnu npr smatraju Darul kufrom (nevjernickom zemljom,a muslimanima je u takvoj zemlji zabranjeno zivjeti) itd itd...

hmm za njih stvarno nisam cula !
A kakav je stav vehabija po tom pitanju?

ikrime wrote:

pazi lijece se i u katolickim centrima ,cak i muslimani,bez spritulanog ucesca u BiH ,ne mora lijecenje biti striktno u spiritulanom obliku

Ma na sami pomen da je komuna vjerskog karaktera, da je namaz obavezan, a pazi ne radi se ni o kakvom selefijskoj komuni, žena je zapjenila vehabijaaaaa.

ljudi se boje ako im ocevidno dijete postane vehaibje da ce se odreci porodice,ili ,kao u tovm primejru,prodica njega,no problem kiji pokusavam istkanuti je u komunikaciji,tacnije,soboe koje postanu vehabije mijeanju "prirodu" koneverzacije,poksuavaju promjeniti druge i postaviti na svoj nivo

Sve je to od čovjeka do čovjeka. Znam za razna iskustva. neku noć je sestra završila na ulici u pola noći nakon što je otkrila roduteljima da klanja i da želi da se pokrije. Stvorena je takva klima da svako onaj koji klanja beš vakat je "vehabija". A biti "vehabija", u najmanju ruku, znači biti "hodajuća bomba"- kako nam to vrli Bakir rekne s vremena na vrijeme

to se zove dawa. I to je dužnost svakog muslimana. A svakom je najpreča njegova porodica. O metodama bi se dalo raspravljati. No i to je od čovjeka do čovjeka. Ne može se genaralizirati. Al normalno u javnost, i u mahali se samo prepričavaju "horori".

kao sto rekoh,vjerske institucije kao mjesto lijecnej nakromana nisu jedina opcija,nravno,zato sam ti postavila primjer

upravo to i pokusavam podvuci,kako su nastale horor price i slicno,da li je narod zaista neiformiran,ili ipak postoji dublji ralzog,iako ,pretpostvljam,razlog se nalalzi negdje u sredini,jer. vehibije svojim primjeorom komunikacije sa pordicama ili prijatlejima na neki nacin udaljavaju sebe od njih,izoorjau se,ako sto i porodice ili prijatleji vehabija postavljalku sah mat poziciju,sto je glavni uzrok,jer ipak jedni druge najbolje poznaju,nevjerovatno je da se jedni durgih odricu "preko-noci",nesto tu ziasta ne stima,komunikacija je na nultom OBOSTRANOM nivou

bez_ideje wrote:hmm za njih stvarno nisam cula !
A kakav je stav vehabija po tom pitanju?

Odnos prema roditeljima grješnicima

Hvala Allahu i neka je mir i spas na posljednjeg poslanika Muhammeda, sallallahu
alejhi ve sellem.
Allah, dželle šanuhu, naredio je ljudima da Mu ibadet čine i samo Njega obožavaju, a uporedo
s tim roditeljima dobročinstvo čine i zahvaljuju im na onome što su oni za njih učinili. Rekao je
Uzvišeni, u prijevodu značenja: ''Kada smo od sinova Israilovih zavjet uzeli da ćete se jedino
Allahu klanjati, i roditeljima, i bližnjima, i siročadi, i siromasima dobročinstvo činiti.'' (El-Bekare,
85.) ''Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno
zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se
svi vratiti.'' (Lukman, 14.) Abdullah ibn Mesu'ud, radijallahu anhu, pripovijeda: ''Pitao sam
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: 'Koje je djelo je najvrednije kod Allaha?' Rekao
je: ''Namaz u njegovom vremenu.'' ''A koje djelo, po vrijednosti, dolazi poslije toga?'', upitao sam
ponovo. ''Dobročinstvo prema roditeljima'', odgovorio je. ''A koje poslije toga?'', upitao sam ga i
treći put. ''Borba na Allahovom putu'', odgovorio je.'' (Buharija, 527., Muslim, 85.) S druge
strane, neposlušnost roditeljima spada u strogo zabranjene postupke i velike grijehe. Rekao je
Uzvišeni, u prijevodu značenja: ''Reci: 'Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje:
da Mu ništa ne pridružujete, da roditeljima dobro činite, da djecu svoju, zbog neimaštine, ne
ubijate – Mi i vas i njih hranimo – ne približujte se nevaljalštinama, bile javne ili tajne.''
(El-En'am, 151.) Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Neka je ponižen, neka je
ponižen, neka je ponižen!'' Upitali smo: ''A ko to, Allahov Poslaniče?'' ''Onaj čija oba roditelja ili
jedan od njih ostare kod njega, a on (služeći im) ne zasluži Džennet.'' (Muslim, 2551.)
Dobročinstvo nije obavezno samo prema roditeljima muslimanima, niti roditeljima muslimanima
koji prakticiraju vjeru, ono je opće i zajedničko za sve roditelje, pa i za one koji su nepokorni
Allahu, dželle šanuhu, i nemuslimane. Rekao je Uzvišeni, u prijevodu značenja: ''A ako te budu
nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema
njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni
obraća.'' (Lukman, 15.) Buharija i Muslim prenijeli su od Esme, radijallahu anhuma, da je rekla:
''U vrijeme vladavine Kurejšija, dok je još uvijek trajalo primirje između njih i Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, moja majka, inače idolopoklonica, došla mi je u posjetu zajedno sa
mojim bratom. Otišla sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pitala ga: 'Allahov
Poslaniče, došla mi je majka, koja, po svemu sudeći, želi uspostaviti kontakt između nas dvije i
održavati rodbinsku vezu. Kako ću postupiti?' 'Održavaj rodbinsku vezu sa svojom majkom',
naredi mi on.'' (Buharija, 2620., Muslim, 1003.) Kada dijete vidi svoje roditelje kako jasno i
otvoreno griješe prema Allahu, dželle šanuhu, obavezan je da im ukaže da je ono što rade
grijeh i zlo, preporučujući im dobro i odvraćajući ih od zla, ali bez grubosti, ružnih postupaka i
teških riječi. Uz sve to, uputit će dovu Allahu, dželle šanuhu, i zatražiti pomoć onih koji svojim
savjetom mogu utjecati na njih i čiju riječ oni poštuju i uvažavaju. Štaviše, čovjek bi u svom

misionarsko-da'vetskom angažmanu posebnu pažnju trebao posvetiti upravo roditeljima. Oni
imaju najviše prava da se prema njima ophodi u skladu sa riječima Uzvišenog, u prijevodu
značenja: ''Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s Njima na najljepši
način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na
pravom putu.'' (En-Nahl, 125.) Rekao je imam Ahmed: ''Ako tvoj roditelj uradi nešto sa čime,
kao vjernik, nisi zadovoljan, razgovarat ćeš s njim, bez korištenja grubosti, ružnih postupaka i
teških riječi. U protivnom, ostavi ga na miru. Roditelj nema isti tretman kao bilo koja druga
osoba.'' Molim Uzvišenog Allaha da nas i naše roditelje uputi na pravi put, da im oprosti i
nagradi ih najboljom nagradom za sve što su učinili za svoju djecu, On je plemenit i darežljiv.


Abdurrahman Ibn Ibrahim El-'Usman, član profesorskog vijeća na Islamskom
univerzitetu „Muhammed Ibn Su'd“
(Izvor: www. islamtoday.net)
Pripremio i

BHF_Manijak wrote:

bez_ideje wrote:Pa to udaljavanje od porodice,je smisleno,koliko je meni poznato ljudi koji su prihvatili vehabijsko ucenje ce morati pokusati privoliti i porodicu na to,a ako ne uspiju,oni su za njih nevjernici kao i bilo koji drugi

Nisu to vehabije/selefije,to su tekfirije...sekta u islamu,koja sviju sto nisu njihovog ucenja smatraju nevjernicima/kjafirima,npr po njima je i reis Ceric nevjernik,mnoga ulema/ucenjaci,Bosnu npr smatraju Darul kufrom (nevjernickom zemljom,a muslimanima je u takvoj zemlji zabranjeno zivjeti) itd itd...

Selam aleikum

Tekfirije zaista jesu jedna sekta koja je zalutala. Ali to u vezi Darul Kufr, ima tu neke istine. Naprimjer kad kazemo za jednu drzavu da je Darul Islam, onda mi mislimo na drzavu koja se upravlja Islamskim zakonima. Dakle Serijatom. Dok zemlja koja se upravlja drugim zakonima mimo Islama, je Darul Kufr. Drugo je to sto su vecina stanovnistva muslimani. Naprimjer danas imamo u Bosni zapadni zakon, odnosno sekularan zakon. Nije Islamski zakon. Tako da Bosna nije Islamska drzava i mislim da smo svi slozni da nije Bosna islamska drzava. A to sto muslimani cine vecinu, ili barem 50 % od stanovnistva je druga stvar. Isto je u Turskoj danas, Turska nije Islamska drzava ali muslimani cine vecinu...

Mada, koliko sam ja cuo od iskrenih ucenjaka, ziviti u Darul Kufr, je dozvoljeno ako mozes prakticirati vjeru bez problema i bez straha.

Hvala
Zbog cega onda udaljavanje od porodice,odricanja?