Da se nikad ne zaboravi ...

[fukara_tz]

Kapija danas 26.05.2008



Aleja mladosti 26.05.2008

[fukara_tz]

26.05.1008

Sarajevo

Šesnaest godina od masakra u Ferhadiji

Delegacija Kantona Sarajevo položit će 27. maja cvijeće na mjesto masakra u ulici Ferhadija (između brojeva 5 i 12), gdje je prije 16 godina od agresorske granate poginulo 26 naših sugrađana, dok ih je 108 teže i lakše ranjeno.

Poginuli su: Nedžad Abdija, Ismet Ašćerić, Ruždija Bektešević, Snježana Biloš, Predrag Bogdanović, Vladimir Bogunović, Vasva Čengić, Gordana Ćeklić, Mirsad Fazlagić, Emina Karamustafić, Mediha Omerović, Bahrija Pilav, Mila Ruždić, Mile Ružić, Abdulah Sarajlić, Sulejman Sarajlić, Hatidža Salić, Galib Sinotić, Sreten Stamenović, Srećko Šiklić, Božica Trajeri-Pataki, Vlatko Tanacković, Srećo Tanasković, Tamara Vejzagić-Kostić, Jusuf Vladović i Izudin Zukić.

(FENA)

[fukara_tz]

27.05.2008

16. godišnjice masakra u sarajevskoj ulici Ferhadija (bivša Vase Miskina)

Položeno cvijeće i otkrivena spomen-ploča na mjestu masakra u Ferhadiji

Povodom 16. godišnjice masakra u sarajevskoj ulici Ferhadija (bivša Vase Miskina), kada je u redu za hljeb 1992. godine ubijeno 26 građana, a 108 teže ili lakše ranjeno, danas su na mjestu masakra položile cvijeće delegacije Kantona Sarajevo i Grada Sarajevo. Pogledajte fotografije.

Danas u 11 sati položeno je cvijeće, a osim brojnih novinara i nekolicine zvaničnika okupio se i manji broj građana Sarajeva.

Predsjedavajući Skupštine Kantona Sarajevo Denis Zvizdić i premijer KS-a Samir Silajdžić otkrili su novu spomen-ploču u Ferhadiji s imenima 26 poginulih građana Sarajeva koji su prije tačno 16 godina stradali dok su čekali u redu za hljeb. Cvijeće je ispred delegacije Kantona Sarajevo položio premijer Kantona Samir Silajdžić, a ispred Grada Sarajeva cvijeće je položila gradonačelnica Semiha Borovac. Otkrivanju spomen ploče prisustvovali su i predstavnici nekoliko ministarstava KS-a, načelnici općina Stari Grad i Centar Mustafa Resić i Dževad Bećirević, predstavnici boračkih udruženja te rodbina i prijatelji nastradalih koji su položili cvijeće i odali počast poginulim građanima Sarajeva.



Kratak govor održao je predsjednik Skupštine Kantona Sarajevo Denis Zvizdić, koji je podsjetio prisutne građane na strašan zločin koji je tog dana zadesio glavni grad BiH.
"Istrajat ćemo u našoj borbi za pravdu i u zahtjevima da one koji su odgovorni za ovaj zločin stanu pred lice pravde", istakao je Zvizdić.



Ovo je bio jedan od najstrašnijih zločina u historiji Grada kada su od tri granate ispaljene iz pravca Borija poginuli sugrađani: Nedžad Abdija, Ismet Ašćerić, Ruždija Bektešević, Snježana Biloš, Predrag Bogdanović, Vladimir Bogunović, Vasva Čengić, Gordana Ćeklić, Mirsad Fazlagić, Emina Karamustafić, Mediha Omerović, Bahrija Pilav, Mila Ruždić, Mile Ružić, Abdulah Sarajlić, Sulejman Sarajlić, Hatidža Salić, Galib Sinotić, Sreten Stamenović, Srećko Šiklić, Božica Trajeri-Pataki, Vlatko Tanacković, SrećkoTanasković, Tamara Vejzagić-Kostić, Jusuf Vladović i Izudin Zukić.



(Sarajevo-x.com)

[fukara_tz]

27.05.2008

Sarajevo

Obilježena godišnjica masakra u Ferhadiji

Delegacije Kantona Sarajevo (KS), Grada Sarajeva i sarajevske Općine Stari Grad, te brojni građani, članovi porodica i rodbine nastradalih odali su danas počast Sarajlijama ubijenim u Ulici Ferhadija prije 16 godina granatama ispaljenim sa srpskih vojnih položaja.



Godišnjica masakra u bivšoj sarajevskoj Ulici Vase Miskina obilježena je polaganjem cvijeća na spomen-ploču na kojoj su uklesana imena 26 žrtava ubijenih na današnji dan 1992. godine, dok su čekali u redu za hljeb.

U eksploziji tri granate ispaljene iz pravca Borija poginuli su: Nedžad Abdija, Ismet Ašćerić, Ruždija Bektešević, Snježana Biloš, Predrag Bogdanović, Vladimir Bogunović, Vasva Čengić, Gordana Ćeklić, Mirsad Fazlagić, Emina Karamustafić, Mediha Omerović, Bahrija Pilav, Mila Ruždić, Mile Ružić, Abdulah Sarajlić, Sulejman Sarajlić, Hatidža Salić, Galib Sinotić, Sreten Stamenović, Srećko Šiklić, Božica Trajeri-Pataki, Vlatko Tanacković, Srećo Tanasković, Tamara Vejzagić-Kostić, Jusuf Vladović i Izudin Zukić.

Tog dana 108 osoba je teže ili lakše povrijeđeno.

Autor: ONASA

[fukara_tz]

27.05.2008.

Sarajevo

Godišnjica napada na sarajevsko porodilište

Sve se može oprostiti, ali napad na djecu teško



U Sarajevu je jučer obilježen dan kada je agresor prije 16 godina pokušao uništiti mjesto gdje počinje život - Pedijatrijsku kliniku Jezero. Tada, kao i sada, svi su bili bez odgovora na to kako neko može pucati na dječiju bolnicu i porodilište, a kako je rečeno, "sve se može oprostiti, ali napad na djecu teško".

- Pješadijski napad počeo je u jutarnjim satima i cijeli dan je trajao. Htjeli su zauzeti porodilište. Kada su vidjeli da odolijevamo napadima, počelo je granatiranje. Iako nismo imali šanse prema moćnijem neprijatelju, imali smo veliko srce. Porodilište nije smjelo pasti - sjeća se Sead Alić, ratni komandant odreda "Koševsko Brdo".

Jedan od dežurnih ljekara te večeri bila je sadašnja direktorica Pedijatrijske klinike prof. dr. Senka Mesihović-Dinarević.

- Svaki put kada se sjetim, naježim se. Morali smo spasiti ono što je najsvetije, a to je ljudski život. Bilo je mnogo djece, majki. Vladala je unezvijerenost, panika, kao na filmovima. Po četvero-petero djece smo u naručju snosili u podrum - prisjeća se Mesihović-Dinarević.


Autor: E. B.(AVAZ)

[fukara_tz]

27.05.2008.

Hadžići jučer: Porodice traže istinu

Da mi je trećeg sina ukopati, duši bi mi bilo lakše

Punih 16 godina porodice ubijenih i nestalih Hadžićana tragaju za svojim najmilijima. Od njih 250, koliko ih je nastradalo tokom agresije, još traje potraga za 113 osoba.

- Znate kako se djeca vole, a ja sam izgubila tri sina. Dvojicu sam ukopala. Da mi je i trećeg ukopati, makar bi mi bilo duši lakše. Samo ja znam kakav je to bol i tuga, a živjeti se mora. Kazali su mi da su strijeljani pred domom - riječi su nane Naze Kovačević.



U znak sjećanja, ali i opomenu, na stradanje Bošnjaka Hadžića jučer je u Gradskoj džamiji proučen tevhid. Obilježavanju godišnjice prisustvovali su članovi porodica, predstavnici Općine i preživjeli svjedoci tortura. Kako je kazala Ferida Nišić, sekretar Udruženja za traženje nestalih i zarobljenih iz Hadžića, "16 godina ponavlja se ista priča, a sve je manja podrška nadležnih institucija".

- Hoće da nam pamet uzmu, ali neće uspjeti. Borit ćemo se sve dok imamo snage. Mi tražimo samo istinu. Gdje su naši nestali da ih dostojno ukopamo? Samo su dvojica odgovornih do sada procesuirana - Boro Krsmanović i Vlastimir Pušara, a trenutno se u pritvoru nalaze Rade Veselinović i Nemanja Jovičić - kazala je Nišić.

Komšije šute

Porodice odgovornim smatraju i Zorana Gaševića, Gavru Todorovića, Dragana i Slobodana Prodana, Branu Mijatovića... Naglašavaju da im posebno teško pada što komšije koje bi trebale znati istinu "šute iz nekog razloga i ne govore je".


Autor: E. B.

[fukara_tz]

27.05.2008

Vlasenica

U Zaklopači kod Vlasenice 21.juna dženaza i ukop 58 Bošnjaka civilnih žrtava rata

SARAJEVO, 27. maja (FENA) - U naselju Zaklopača kod Vlasenice 21. juna bit će obavljena dženaza i ukop 58 Bošnjaka ubijenih u tom mjestu u proljeće 1992. godine, saopćila je Bosanska medijska grupa (BMG).

Na prvoj sjednici organizacionog odbora dženaze i ukopa saopćeno je da pripreme na izgradnji mezarja teku u skladu s planom. Do sada je obezbijeđeno zemljište za mezarje, sagrađena je zaštitna ograda i urađen nasip, a do datuma kada će u mezare biti spušteni stradali civili Zaklopače bit će asfaltiran i pristupni put.

Prema riječima Dževada Mahmutovića, potpredsjednika organizacionog odbora dženaze, značajnu pomoć u izgradnji mezarja Zaklopača pružili su mještani, koji su prikupili 40.000 maraka, kako bi se kompleks mezarja dovršio do 21. juna ove godine.

"Identificirana tijela pronađena su u masovnoj grobnici u Zaklopači. Nedostaju nam tijela još pet nestalih osoba i s tim ćemo imati dovršen posao traženja i identifikacije nestalih i ubijenih u Zaklopači, koja je doživjela stravične zločine, ubijanja čitavih porodica", kazao je Mahmutović.

On je podcrtao da ni u jednoj grobnici otkrivenoj do sada ni ta tijela, niti njihovi dijelovi, nisu pronađeni i ne zna se gdje su ukopana.

I pored nevjerovatnih zločina počinjenih u ovom mjestu, proces povratka u Zaklopaču smatra se veoma uspješnim.

[fukara_tz]

28.05.2008

Srebrenica

Otvorena još jedna masovna grobnica

Ekspertni tim Federalne komisije za traženje nestalih, pod vodstvom Tužilaštva TK, jučer je na prostoru Zelenog Jadra, na užem lokalitetu Pusmulića kod Srebrenice, nastavio s ekshumacijom masovne sekundarne grobnice, koja je započeta u ponedjeljak. - Izgled grobnice ukazuje na to da se tijela nalaze na većoj dubini.
Dva dana radilo se na pripremama za ekshumaciju. Još skidamo površinske slojeve zemlje. Već se naziru skeletni ostaci i polomljene kosti srebreničkih žrtava, a danas ćemo započeti s ekshumacijom tih ostataka - kazala je tužiteljica Danica Arapović-Kovačević, dodajući da se radi o Srebreničanima, žrtvama genocida iz 1995. godine. Tužiteljica Arapović-Kovačević kaže da se još ne može pretpostaviti broj tijela koje grobnica krije, jer se radi o sekundarnoj grobnici.

[fukara_tz]

28.05.2008

Bratunac

Ekshumirane žrtve iz 1992. godine

U grobnici su pored odjevnih predmeta žrtava pronađeni bodljikava žica i žileti...
28.05.2008. 16:31

U zaseoku Rakovac u općini Bratunac, Ekspertni tim Federalne komisije za traženje nestalih danas je ekshumirao četiri tijela Bratunčana za koje se pretpostavlja da su ubijeni u maju 1992. godine.



Očekujemo da na ovoj lokacijii ima sedam tijela, kazala je Danica Arapović-Kovačević, tužiteljica Tužilaštva Tuzlanskog kantona.

Ekspertni tim, pod vodstvom Tužilaštva Tuzlanskog kantona u selu Pusmulići kod Srebrenice danas je započeo skidanje zemlje i čišćenje prvih otkrivenih skeletnih ostataka.

U grobnici su pored odjevnih predmeta žrtava pronađeni bodljikava žica i žileti.

Autor: FENA

[fukara_tz]

29.05.2008

Srebrenica

Srebrenica: Ekshumirano 20 skeleta

Prvog dana ekshumacije iz masovne grobnice Pusmulići kod Srebrenice, ekspertni tim Federalne komisije za traženje nestalih, u saradnji sa Tužilaštvom Tuzlanskog kantona, pronašao je 20 skeletnih ostataka, od čega je bilo samo jedno kompletno tijelo.

Emin Ibrahimović, tužilac Tužilaštva Tuzlanskog kantona potvrdio je da je ovo primarna masovna grobnica, dimenzija 15 x 4 metra i da krije nekoliko desetina posmrtnih ostataka.

Riječ je o srebreničkim Bošnjacima koji su jula 1995. godine ubijeni pri pokušaju da se šumama probiju na slobodnu teritoriju.

(FENA)

[fukara_tz]

30.05.2008

Sarajevo Sud BiH: Izrečena presuda za ratni zločin počinjen na području opštine Prijedor

Željku Mejakiću i ostalim ukupno 63 godine zatvora

U ime države Bosne i Hercegovine, pred Odjelom za ratne zločine u Sarajevu izrečene su prvostepene presude optuženima za zločine u logorima Omarska i Keraterm.

Za zločine protiv čovječnosti Sudsko vijeće osudilo je Željka Mejakića na 21 godinu, Momčila Grubana na 11 i Duška Kneževića Duću na 31 godinu zatvora.


Svu trojicu Vijeće je pronašlo krivim za zločine počinjene tokom 1992. godine u logorima Omarska i Keraterm na području općine Prijedor.


Mejakiću, koji je, prema presudi, bio najviše rangirana osoba u Omarskoj, kazna je izrečena na osnovu lične i komandne odgovornosti, Gruban, jedan od komandira straže u ovom logoru, osuđen je samo na osnovu komandne odgovornosti, dok je Knežević, koji, prema ovoj presudi, nije imao funkciju u logorima, osuđen je prema ličnoj odgovornosti.


Za svu trojicu Vijeće je utvrdilo da su bili svjesni učesnici udruženog zločinačkog poduhvata na području Prijedora.


Sud je zaključio da je Mejakić, kao načelnik bezbjednosti i de facto komandir logora, bio osoba koja je u bilo koje doba dana ili noći mogla ući u Omarsku, “i to ga odvaja od drugih osoba koje su bile na istom ili višem položaju, kao isljednici koji su radili u okviru radnog vremena”.


Sud je zaključio i da Mejakić nije imao kontrolu nad isljednicima, kao ni nad specijalcima koji su s njima dolazili u logor i zlostavljali zatočenike.


“Svjedoci su naveli da se on ponašao kao osoba sa određenim autoritetom koju su stražari oslovljavali sa ‘komandante’”, obrazložio je odluku predsjedavajući Vijeća sudija Šaban Maksumić.


Za Momčila Grubana je utvrđeno da je bio vođa jedne od smjena straže koja je, po njegovom nadimku, nosila ime “Čkaljina smjena”.


“On se slobodno kretao po logoru, za razliku od ostalih stražara i imao tamo svoj ured”, obrazložio je Maksumić, dodavši da je Vijeće “posebno primijetilo” da je dosta svjedoka navelo kako je ova smjena bila najkorektnija, a da su se neki od njih tokom suđenja i lično zahvalili Grubanu.


Duško Knežević Duća je, kako stoji u presudi, bez zvanične funkcije u logorima Omarska i Keraterm, sudjelovao u udruženom zločinačkom poduhvatu.


“Njegovi postupci stvorili su takvu atmosferu da je samo dolaskom sa svojim pratiocima izazivao strah kod logoraša”, smatra Vijeće.


Također je zaključeno da je, na osnovu iskaza svjedoka i materijalnih dokaza, bez sumnje utvrđeno da je optuženi osoba o kojoj su svjedoci pričali nazivajući ga Dućom, što je njegova Odbrana negirala.


Sudsko vijeće je odlučilo da se svoj trojici u kaznu uračunaju i godine provedene u pritvoru, što je u Mejakićevom slučaju od juna 2003., Grubanu je uračunata godina od 2002. do 2003. te vrijeme od juna 2005., a Kneževiću vrijeme od maja 2002. godine.


Vijeće je donijelo i odluku prema kojoj svi troškovi suđena padaju na teret države.


Na presudu obje strane imaju pravo žalbe.
Mejakic i ostali presuda
Mejakic i ostali presuda



Logori Omarska i Keraterm su formirani, po nalogu Kriznog štaba općine Prijedor, u aprilu 1992. godine i u njima je bilo zatočeno oko 7.000 civila, Bošnjaka i Hrvata većinom. Zatočenici su fizički i psihički zlostavljani, a mnogi su pretrpjeli seksualno zlostavljanje. Više od 100 ih je umrlo usljed povreda ili zbog loših uslova u kojima su boravili.


Mejakić, Gruban i Knežević su prvobitno optuženi u Haagu zajedno sa Dušanom Fuštarom. Sva četvorica su prebačena na daljnje procesuiranje u Sarajevo. Fuštar je u aprilu ove godine priznao krivicu i osuđen je na devet godina zatvora. Izricanje pravosnažne presude čeka na slobodi.


Pored ove četvorice optuženih, do sada su za zločine počinjene u logorima Omarska i Keraterm, u Haagu krivima proglašeni Miroslav Kvočka (sedam godina), Milojica Kos (šest godina), Mlađo Radić (20 godina), Zoran Žigić (25 godina), Dragoljub Prcać (pet godina), Duško Sikirica (15 godina), Damir Došen (pet godina) i Dragan Kolundžija (tri godine).

http://www.bim.ba/bh/117/10/10608/

[fukara_tz]

30.05.2008

Sarajevo

Obilježena godišnjica pogibije boraca Prve brdske brigade



Učenjem Fatihe i polaganjem vijenaca na šehidskom mezarju Kovači danas je obilježena 15. godišnjica pogibije na Trebeviću 28 pripadnika Prve brdske brigade Stari Grad Sarajevo.

Na obroncima Trebevića 30. maja 1993. za svoj grad i Bosnu i Hercegovinu poginuli su Nedim Ajanović, Haris Bašić, Edib Čorda, Avdo Hodžić, Kenan Imširpašić, Mirsad Mešić, Senad Osmanagić, Fikret Redžo, Mustafa Smajović, Edmir Babović, Almir Džafo, Emir Delić, Nuraga Hodžić, Kerim Kasapović, Nedžad Muminović, Čedomil Perak, Samir Ribić, Pero Stanić, Ahmedin Zejnihodžić, Mustafa Barlov, Sejfo Džano, Armin Hasanović, Emir Imamović, Enver Kurtović, Alija Oruć, Sanjin Ramović, Edhem Selimović i Nasib Velić.

Tijelo Nurage Hodžića još nije pronađeno. On je tog datuma ostao na Trebeviću, jer ga njegovi suborci nisu uspjeli izvući, a agresor nikada tijelo nije razmijenio.

Obilježavajući taj dan, predsjednik Udruženja boraca „Prva brdska brigada“ Stari Grad Sarajevo Edin Arnautović je okupljenoj rodbini šehida, prijateljima i suborcima te predstavnicima boračkih udruženja i svih nivoa vlasti u BiH, prenio telegram predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Harisa Silajdžića, koji je izrazio žaljenje što zbog ranije preuzetih obaveza ne može prisustvovati ovom obilježavanju, kao i telegram prvog zamjenika predsjedavajućeg Zastupničkog doma PSBiH.

U telegramima je izraženo duboko poštovanje prema ljudima koji su živote dali za BiH.

Ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Safet Halilović obećao je da će to ministarstvo i Institut za nestale osobe učiniti sve da se pronađe tijelo poginulog Nurage Hodžića.

„Žrtvovanje ovih heroja obavezuje nas na trajno kolektivno pamćenje i podsjećanje na njih i njihovo djelo, kao primjer kako se brani i voli svoja zemlja i svoj narod“, kazao je Halilović.

Bivši ministar za boračka pitanja FBiH, sada potpredsjednik SDA, Ibrahim Nadarević poručio je, u svoje i ime predsjedavajućeg Doma naroda PSBiH i predsjednika SDA Sulejmana Tihića, da branitelji BiH zavređuju „da ih se sjećamo dok ima nas“.

„Neka bude mir, neka među ljudima vlada razumijevanje, dobročinstvo i dobronamjernost“, Nadarevićeve su riječi.

Premijer Kantona Sarajevo Samir Silajdžić je naglasio da mlade treba učiti da je borba za BiH bila čestita i poštena, i da „sve ovo što se imputira danas borcima Armije RBiH i što se izjednačavaju žrtva i agresor ne treba nikada dozvoliti“.

Ministar za boračka pitanja Kantona Sarajevo Hajrudin Ibrahimović je ukazao na obavezu da se pomogne porodicama ljudi koji su nesebično dali svoje živote za ovu državu.

Zamjenik gradonačelnice Sarajeva Semihe Borovac Josip Jurišić izrazio je, uime Grada Sarajeva, poštovanje prema svima koji su došli danas na Kovače kako se ovaj dan nikada ne bi zaboravio, dok je načelnik Općine Stari Grad Mustafa Resić poručio da bez istinskih heroja ne bi ni bilo ove zemlje.

Komandant Prve brdske brigade Stari Grad Sarajevo Fudo Abadžić podsjetio je na to da je 29. maja 1993. ova brigada dobila zadatak da napadne u pravcu Trebevića te da je, pri tome, u podne poginulo 28 njenih pripadnika, dok su 63 bila teže ili lakše ranjena.

U sklopu obilježavanja 15. godišnjice stradanja 28 heroja „Prve brdske brigade“ Stari Grad Sarajevo položeni su vijenci i na mezar rahmetli vrhovnog komandanta i prvog predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića.


Autor: FENA

[fukara_tz]

31.05.2008

Sarajevo

Petnaesta godišnjica masakra na Dobrinji

Delegacija Kantona Sarajevo položit će u nedjelju, 1. juna, cvijeće na mjesto masakra na parking prostoru između Trga djece Dobrinje i ulice Grada Bakua, gdje je prije 15 godina od agresorske granate poginulo 15 Sarajlija, dok ih je 80 teže i lakše ranjeno.

Tog kobnog dana 1993. godine održavao se bajramski turnir u malom nogometu.

Poginuli su: Atif Bajraktarević, Mirza Deljković, Alija Godinjak, Alija Gojak, Adnan Mirvić, Kemal Mulaahmetović, Dragan Osadčij, Refik Ramić, Jusuf Razić, Munir Sabanić, Adel Selmanović, Danijel Šolaja, Damir Trebo, Asim Zagorica i Marko Žižić.

(FENA)

[fukara_tz]

01.06.2008

Memići kod Kalesije

Obavljen ukop 28 zvorničkih Bošnjaka

Na šehidskom mezarju Memići kod Kalesije danas je klanjana dženaza i obavljen ukop 28 identificiranih zvorničkih Bošnjaka koje su srpski ekstremisti ubili u junu 1992. godine.

Sjećanje na žrtve je obilježeno pod sloganom "Da se ne zaborave dani tuge i bola".

Većina danas ukopanih žrtava ekshumirana je iz masovne grobnice Crni vrh u općini Zvornik, dok su ostala tijela pronađena u još dvije otkrivene grobnice u Podrinju. Prema izjavama svjedoka ovi Bošnjaci su likvidirani na lokaciji Bijeli potok. Najmlađa žrtva ovog zločina je Emir Selimović koji je imao 18 godina, a vječiti smiraj danas je našao i 86-godišnji Ramo Tuskunović.

Dženazu je, u prisustvu velikog broja rodbine i žitelja kalesijske i susjednih općina, predvodio tuzlanski muftija Husein efendija Kavazović.

Nakon dženaze počela je prva faza preuređenja šehidskog mezarja u Memićima.

(FENA)

[fukara_tz]

03.06.2008

Tuzla

Sutra je petnaest godina od napada na Tuzlanski konvoj spasa

Sutra je punih 15 godina od napada jedinica HVO-a na „Tuzlanski konvoj spasa“. U povodu te godišnjice u prostorijama Fondacije Istina Pravda Pomirenje održana je danas press konferencija. Tuzlanski konvoj spasa kako su ga nazvali nakon napada HVO-a pretvoren je u konvoj užasa. Za jedan od najvećih zločina u toku agresije na BiH ni do danas niko nije odgovarao, te je na spisku zločina bez kazne.



Tuzlanski konvoj spasa, koju je gladne 1993. godine značio jako puno zbog pomoći koju nosi, napadnut je, opljačkan, mnogi su ranjeni i poginuli. Danas su o tome govorile Mejra Mutišević, Devleta Akeljić i Hata Gušić, supruge poginulih vozača. Osim što su izgubile muževe, prošle su psihičku torturu tražeći pravdu za svoje muževe. Za njih su, kako kažu sva vrata bila zatvorena. Sretne su bile kada su mrtva tijela muževa dobila da ih dostojno ukopaju. Tek sada, nakon 15 godina, dobile su uvjerenje iz Travnika da su im muževi civilne žrtve rata. Ovaj slučaj je prvo bio osam godina u Zenici, sedam u Travniku a sada je prebačen u Sarajevo.

Zločin se desio na zoni odgovornosi HVO –a. Zanimljivo je da je tadašnji vojni tužilac bio Marinko Jurčević, sadašnji tužilac Bosne i Hercegovine. Osim što je ovo još jedan zločin bez kazne, o stradanjima ljudi iz Konvoja se jako malo zna. Predsjednik Fondacije Istina Pravda Pomirenje Sinan Alić, rekao je danas da je osnovna zadaća Fondacije da žrtvama omogući da govore. Fondacija je otvorila taj dosije, skupljaju potrebnu dokumentaciju, a sopštenje koje su pripremili za javnost možete pročitati u cijelosti. Saopštenje Fondacije "Istina Pravda Pomirenje" povodom 15-godišnjice zločina od strane HVO nad tuzlanskim „Konvojem spasa“ u Novoj Biloj kod Travnika

ZLOČIN BEZ KAZNE

Fondacija "Istina Pravda Pomirenje" podsjeća javnost i odgovorne institucije da će 4. juna ove godine biti tačno 15 godina od kada su pripadnici HVO u selu Rankovići kod Nove Bile, na ulasku u Novi Travnik, napali tuzlanski „Konvoj spasa“, a da taj zločin još uvijek nije dobio sudski epilog.

Prema izvještaju kojeg je tada sačinio Centar službi bezbjednosti Tuzla „U selu Rankovići, na ulasku u Travnik, žene i djeca su blokirali put tako da je konvoj morao stati, a žene su motkama počele razbijati stakla na vozilima. Tom prilikom došlo je do masovne pljačke, maltretiranja pa i silovanja od strane pripadnika lokalnog HVO-a.



Na ovom dijelu puta, prema izjavama učesnika konvoja, od strane pripadnika ekstremnog HVO mučki su ubijeni Fikret Hadžibeganović, suvozač u autobusu vlasništvo Rešada Bundevice iz Tuzle, Fikret Ademović, vozač DP „Mljekara“ u Tuzli, Mustafa Karić, vozač DD „Transport i mehanizacija“ iz Gračanice, Hamdo Mutišević i Hasan Gušić, vozači autobusa iz Tuzle kojeg su granatirani. Silovane su dvije još neidentifikovane žene, a veći broj učesnika konvoja je ranjen, pretučen i ponižavan na razne načine. Prema izjavama učesnika konvoja u Novom Travniku je u transporteru UNPROFOR-a primjećen i general-bojnik Milivoj Petković koji je, navodno, rekao da se to dešava zbog pogibije nekoliko pripadnika HVO prethodnog dana u sukobu sa Armijom BiH.

Prilikom ulaska u Vitez ponovo je došlo do otvaranja vatre od strane pripadnika lokalnog HVO, tako da je konvoj razbijen u više dijelova, a zatim je došlo ponovo do oružane pljačke, pri čemu je dio vozila usmjeren u kasarnu Vitez, dio na Kamenolom, a dio na Pješčaru. Učesnici konvoja morali su da istovaraju robu sa kamiona uz stalno maltretiranje i prijetnje bojovnika HVO. Prema izjavama vozača, u Tvornici eksploziva „Vitezit“ u Vitezu ubijena su dva nepoznata vozača“.

U trenutku kada je pravio ovaj izvještaj Centar službi bezbjednosti nije imao potpune podatke o broju poginulih. Naknadno je utvrđeno da je tom prilikom ubijen i Adil Akeljić, po radnoj obavezi vozač Logističkog centra Tuzla. Njegova, kao i porodice drugih žrtava imale su velike probleme sa državnom birokratijom prilikom dokazivanja nasilne smrti njihovih najdražih i ostvarivanju prava po tom osnovu.

U izjavi koju je neposredno nakon ovog zločina dala tuzlanskom „Frontu slobode“ Jasna Arcberger, organizatorka prikupljanja humanitarne pomoći u Austriji, i sama ranjena prilikom napada HVO, je naglasila:

„Najveća poniženja doživjeli smo neposredno nakon granatiranja. Jedan od bojovnika nam je uzviknuo: - Eto vam vaših Balija, hoće da vas pobiju. Potom su sve zdrave i prestrašene putnike poveli u jednu obližnju kuću i izdvojili Hrvate od Muslimana. Svim Muslimanima su pokupili novac i dragocijenosti. Računam da su ljudima oduzeli najmanje 300.000 DM. To veče poveli su nas u Vitez. Nikome nisu dali ni jaknu iz autobusa da uzme. Spavali smo na livadi pred bazom UNPROFOR-a. Polugola djeca su plakala i drhtala od zime. Tražili smo od UNPROFOR-a da nam pomognu. Hladno, engleski, su rekli da nemaju mandat za tako nešto“.



Iako izgubljeni životi predstavljaju najveći gubitak, napadom na tuzlanski „Konvoj spasa“ u kojeg su bile uprte uči cijelog tuzlansklog regiona, pričinjena je i ogromna materijalna šteta. U sastavu ovog konvoja bila je i pomoć koju su u Austriji prikupili Karitas iz Graca, tadašnji predsjednik Štajerske pokrajine dr Jozef Krajner i Tuzlacima poznata humanitarka Jasna Arcberger. Vrijednost samo ove donacije koja je bila smještena u tri autobusa iznosila je oko 2 miliona njemačkih maraka.



Napadom na konvoj i pljačkom humanitarne pomoći upućene opštinama tuzlanskog regiona pričinjena je slijedeća materijalna šteta:

TUZLA: oteta 22 kamiona sa robom, dva sanitetska kombija sa opremom i lijekovima, oko milion DM gotovine, velika količina robe široke potrošnje koja je zajedno sa vozilima procjenjena na oko 7 miliona maraka.

LUKAVAC: ukradeno 31 teretno vozilo, dva kombija, oko 100.000 DM gotovog novca i značajna količina roba široke potrošnje u vrijednosti od 800.000 DM.

ŽIVINICE: ukradeno 30 teretnih vozila, 2 putnička automobila, 25.000 DM gotovog novca, robe široke potrošnje u vrijednosti od 200.000 DM i oko 200 tona druge robe čija vrijednost nije utvrđena.

KLADANJ: ukradena 3 putnička vozila

KALESIJA: ukradeno 11 teretnih vozila, 4 putnička, 2 kombija, 70.000 DM gotovine, robe za široku potrošnju u vrijednosti od 15.000 DM i 80 tona druge robe čija vrijednost nije utvrđena.

GRADAČAC: ukradeno 1 teretno, 1 putničko vozilo, 1.500 DM gotovine i robe za široku potrošnju u vrijednosti od 30.000 DM.

GRAČANICA: ukradeno 15 kamiona, 4 automobila. Ukupna vrijednost otete robe i prevoznih sredstava oko 2 miliona DM.

SREBRENIK: ukradeno 12 kamiona, 2 automobila, 2 kombija, oko 100.000 DM gotovine i oko 150 tona raznih vrsta robe čija vrijednost nije procjenjena.

BANOVIĆI: ukradena 2 kamiona i oko 20 tona razne robe.

ZVORNIK: ukradena 2 kamiona, 2 autombila. Ukupna vrijednost opljačkanih prevoznih sredstava i robe oko 5 miliona DM.

BRČKO: ukradena 4 kamiona, 1 kombi, roba široke potrošnje u vrijednosti od 200.000 DM i oko 40 tona druge vrste robe čija vrijednost nije procjenjena.

ČELIĆ: ukradeno 6 kamiona sa robom, 2 automobila, 1 kombi. Vrijednost ukradenog oko 1, 5 milion KM.

Rezime: Napadom HVO na tuzlanski „Konvoj spasa“ oteto je 142 teretna vozila, 20 putničkih, dvet kombija, otuđeno oko 1, 3 miliona DM gotovine, robe široke potrošnje u vrijednosti oko 17 miliona KM i oko 500 tona drugih vrsta roba čije vrijednost nije iskazana.

Petnaest godina nakon ovakvog zločinačkog čina, čije su posljedice registrovale i kamere HTV-a i CNN-a, nije utvrđena ničija odgovornost. Možda se objašnjenje krije u činjenici da se ovaj zločin dogodio na teritoriji koja je bila pod punom kontrolom HVO, čiji je tadašnji vojni tužilac bio Marinko Jurčević, sadašnji tužilac Bosne i Hercegovine na bolovanju.

S.M.

http://bhstring.net/tuzlauslikama/tuzla ... p?id=23802

[fukara_tz]

03.06.2008

Zvornik

U masovnoj grobnici Crni Vrh 16 posmrtnih ostataka pripadnika Romske populacije

Među 922 skeleta pronađena u masovnoj grobnici Crni vrh, koja predstavlja najveću otkrivenu grobnicu do sada, 16 lica je identifikovano kao pripadnici Romske populacije. Od tih 16 lica, čak sedmero je djece dok su ostalo žene. U masovnoj grobnici Crni Vrh, najvećoj masovnoj grobnici otkrivenoj do sada, pronađena su 922 skeleta.

Među identifikovanih 400 skeleta, pronađeni su i posmrtni ostaci pripadnika Romske populacije i to uglavnom žena i djece iz sela Skočić, općina Zvornik. Dva tijela sahranjena su prošle godine, dok je identifikacija četiri tijela završena prije nekoliko dana za koje će se obaviti zajednička dženaza. Među identifikovanim skeletima pronađeni su i ženski posmrtni ostaci sa skeletom bebe od osam do devet mjeseci starosti. Sudsko-medicinskom procedurom utvrđeno je da su sve žrtve usmrćene strijelnim ranama.

Iz sela Skočići mještani su odvedeni u selo Malešići gdje su i ubijeni, te zatrpani u masovnu grobnicu Crni Vrh. Prije početka rata, najveći broj pripadnika Romske populacije živio je na prostoru Republike Srpske. Tokom rata, veliki broj Roma je stradao, zajedno sa drugim pripadnicima nesrpskog stanovništva. Međutim, jedan broj pripadnika Romske populacije i danas se vodi kao nestali.

(FENA)

[fukara_tz]

05.06.2008

Srebrenica

Nastavljena ekshumacija u Pusmulićima

U toku jednog dana ekshumirano 20 skeleta, ali su radovi prekinuti zbog pogibije bageriste Ekspertnog tima...
05.06.2008. 10:48

Masovna grobnica Pusmulići: Primarna masovna grobnica dimenzija 15x4 metara


Iz masovne grobnice Pusmulići kod Srebrenice, prošle sedmice je, u toku jednog dana ekshumirano 20 skeleta, ali su radovi prekinuti zbog pogibije bageriste Ekspertnog tima.

Kako je najavio Murat Hurtić, šef Ekspertnog tima, odjeljenja Instituta za traženje nestalih TK-a, radovi na ovoj masovnoj grobnici nastavljaju se danas.

Istakao je da je riječ o primarnoj masovnoj grobnici dimenzija 15x4 metara u kojoj se, prema pretpostavkama, nalazi na desetine posmrtnih ostataka Srebreničana, ubijenih u julu 1995. godine.

Autor: FENA

[fukara_tz]

05.06.2008

Divic pokraj Zvornika

U Divicu naselju u blizini Zvornika danas zivi izmedju 350-400 ljudi (oko 100 porodica). Tokom agresije na BiH mnogobrojni mjestani su ubijeni u zvornickim logorima (Čelopek itd) a svi ostali Bošnjaci su protjerani sa svojih ognjista. Tokom rata Srbi su preimenovali naziv Divica u Sveti Stefan. Po zavrsetku agresije prezivjeli mjestani su se vratili a i vracen je stari naziv Divic. Kao i u ostalim mjestima BiH zivot povratnika je tezak jer nedostaje radnih mjesta a narod se uglavnom bavi poljoprivredom, stocarstvom, ribolovom itd.

Tokom okupacije u Divicu je minirana dzamija a na mjestu dzamije je izgradjena crkva koja do danas nije uklonjena.

Divic prije agresije



Na mjestu gdje se nekada nalazila dzamija izgradjena je crkva



Ispred crkve postavljena je tabla sa imenima nasilno odvedenim i ubijenim civilima iz Divica





Vjerske obicaje mjestani Divica upraznjavaju u lokalnom medzidu i na stadionu

[fukara_tz]

05.06.2008

Brčko

Brčko: Među identificiranim žrtvama dvije žene i jedna djevojčica

Članovi Odbora za organizaciju kolektivne dženaze - pokopa civilnih žrtava rata u Brčkom 1992-1995, održali su danas konferenciju za novinare povodom predstojeće kolektivnog pokopa zakazanog za 14. lipnja u Brčkom.

Predsjednik Odbora Sead Zahirović kazao je kako je do sada u UKC Tuzla identificirano ukupno 49 posmrtnih ostataka te da se radi o 46 Bošnjaka i trojici Hrvata.

"Za sada je sigurno da će u subotu 14. lipnja u Brčkom biti održana kolektivna dženaza za 43 identificirana Bošnjaka. Ukoliko bi narednih dana stručni tim UKC Tuzla identificirao nove žrtve i oni će biti zajedno ukopani", kazao je Zahirović.

Većinu identificiranih čine ekshumirani iz masovne grobnice Gorice, a među ubijenim su i dvije žene te jedna 13-godišnja djevojčica iz Brčkog, čiji su posmrtni ostaci ekshumirani na području općine Ilijaš.

Posmrtni ostaci troje identificiranih Hrvata, na zahtjev rodbine, zasebno će biti pokopani u Brčkom, Kiseljaku i Rijeci.

(FENA)

[fukara_tz]

06.06.2008

Sarajevo/Višegrad

Predstavnice "Žena-žrtva rata" posjetit će mjesto stradanja 70 zapaljenih Bošnjaka Višegrada

Udruženje “Žena-žrtva rata” Sarajevo obilježit će 13. juna 16. godišnjicu genocida nad 70 Bošnjaka koji su zapaljeni u Pionirskoj ulici u Višegradu.

Ovo je prvi put nakon 16 godina da idemo na lokaciju na kojoj je 14. juna 1992. godine zapaljeno 48 žena i 22-oje malodobne djece dobi od dva dana do 18 godina”, izjavila je danas za Fenu predsjednica Udruženja “Žena-žrtva rata” Bakira Hasečić.

Prema njenim riječima, tog datuma je iskorijenjeno kompletno bošnjačko stanovništvo sela Koritnik, a spaljeni su i Bošnjaci sela Mušići i Sase.

U znak sjećanja na taj događaj, članice Udruženja će 13. juna u podne položiti 70 ruža, s imenima i prezimenima žrtava, a zatim u džamiji proučiti tevhid

Naglasivši da “ni nakon 16 godina od izvršenog genocida niko do danas nije procesuiran”, Udruženje poziva izvršnu i zakonodavnu vlast BiH i nevladine organizacije da mu se priključe u znak sjećanja na taj stravičan zločin, a načelnika Općine Višegrad Miladina Miličevića da dođe u ulicu Pionirska i kaže gdje su dislocirane kosti spaljenih Bošnjaka. Preživjele žrtve, članovi porodica spaljenih Bošnjaka, zahtijevaju hapšenje svih ratnih zločinaca koji su učestvovali u tom ratnom zločinu.

“Do danas su uhapšeni Milan i Sredoje Lukić i Mitar Vasiljević, a ostali ratni zločinci se nalaze na slobodi i dostupni su vlastima Republike Srpske”, kazala je Hasečić.

(FENA)

[fukara_tz]

06.06.2008

Brčko

U Brčko Distriktu 14. juni Dan žalosti

Vlada Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine proglasila je 14. juni danom žalosti, saopćeno je u četvrtak na pres-konferenciji u sjedištu Udruženja porodica poginulih, nestalih i nasilno odvedenih Bošnjaka u Brčkom.

Sejo Zahirović, predsjednik Organizacionog odbora zajedničkog ukopa i dženaze civilnih žrtava rata, koji će biti obavljeni 14. juna na šehidskom mezarju Ivici, kazao je novinarima da je do sada identificirano 49 tijela ubijenih Bošnjaka i Hrvata.

Pripreme za ukop i dženazu provedene su u skladu s planom, a sljedeće sedmice bit će okončani iskopi grobnih mjesta.

Zahirović je kazao da se 14. juna očekuje dolazak oko 20.000 ljudi.

Predsjednica tog udruženja Zumreta Džaferović je naglasila da su dolazak na dženazu i ukop potvrdili iz brojnih udruženja porodica nestalih i poginulih u cijeloj Bosni i Hercegovini, a organizirani dolazak autobusima bit će osiguran iz dvadeset gradova. Dolazak su potvrdili i brojni domaći i strani zvaničnici.

Rečeno je i to da će 13. juna u 14 sati biti organiziran ispraćaj tijela iz Komemorativnog centra Tuzla, a u 19 sati u Domu kulture u Brčkom bit će obavljena komemoracija žrtvama.

U Brčko su od početka ove sedmice počeli iz dijaspore pristizati članovi porodica i prijatelji žrtava da bi prisustvovali posljednjem oproštaju od najmilijih.

Kako proces identifikacije civilnih žrtava rata u Brčkom još nije okončan, očekuje se da će i u narednih nekoliko godina sredinom juna biti organizirane dženaze. Stoga, u Udruženju ubijenih, nestalih i nasilno odvedenih Bošnjaka poručuju svima koji će boraviti u Brčkom da obave potrebne procedure da bi se identifikacije ubrzale, saopćila je Bosanska medijska grupa (BMG).

[fukara_tz]

08.05.2008

Travnik

Za ubistva mještana niko nije odgovarao



U selu Velika Bukovica jučer je obilježena godišnjica stradanja Bošnjaka travničke općine. Godišnjica se tradicionalno obilježava u ovom malom selu čiji su stanovnici stradali u napadu ekstremnih jedinica HVO-a.

Naime, 4. juna 1993. godine u poslijepodnevnim satima HVO je opkolio selo i tražio da se stanovništvo preda. Imajući u vidu dešavanja u viteškom selu Ahmići, koje se i vidi iz Velike Bukovice, malobrojni muškarci odlučili su se boriti štiteći žene, djecu i starce.

Nakon pogibije devet mještana, branioci sela su se uspjeli izvući iz obruča, a zarobljeno civilno stanovništvo HVO je koristio kao živi štit. Tih dana sličnu sudbinu doživjeli su i mještani Bandola gdje su pripadnici UNPROFOR-a pronašli ugljenisan dječiji leš.

- Insistiramo da se istraži i procesuira zločin nad mještanima Velike Bukovice i Bandola - kazao je Ibrahim Delić, koji se obratio skupu u ime boračkih organizacija.

Cvijeće na spomen-ploču podignutu u znak sjećanja na stradale mještane položili su načelnik općine Travnik Tahir Lendo, predstavnici boračkih organizacija i mještani.


Autor: K. K.

http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/teme ... -odgovarao

[fukara_tz]

10.06.2008

Danas obavljena identifikacija 11 posmrtnih ostataka iz Vlasenice

U okviru reasocijacije posmrtnih ostataka ekshumiranih iz masovne grobnice Zakopača u općini Vlasenica danas je izvršena identifikacija jedanaest skeletnih ostataka. Iz masovne grobnice Zakopača do sada je ekshumirano 58 posmrtnih ostataka, čija će se zajednička dženaza obaviti krajem mjeseca juna.

Iz masovne grobnice Zakopača u općini Vlasenica ekshumacija posmrtnih ostataka izvršena je 2004. godine. Radi se o 58 žrtava koje su ubijene 1992. godine. Među 58 posmtnih ostataka nalazi se petnaestero djece, dok su ostalo žene i starije osobe. Danas je izvršena identifikacija 11 posmrtnih ostataka, a svoje najbliže identifikovale su i Nevresa Hodžić i Munira Hasanović, koje su bile i svjedoci počinjenih ubistava. Nevresa Hodžić danas je identifikovala svog muža, dok je Munira Hasanović identifikovala oca. Za sve identifikovane posmrtne ostatke iz masovne grobnice Zakopača zajednička dženaza bit će obavljena krajem mjeseca juna.

[fukara_tz]

10.06.2008

Zločin u Srebrenici

Hasan Nuhanović tuži Holandiju

Hoće li iko odgovarati što su u julu 1995. godine Hasanu Nuhanoviću ubijeni otac, majka i brat? Možda. Hasan kao jedini preživjeli u svojoj porodici sada tuži Kraljevinu Holandiju zato što su holandski vojnici odbili da ih zaštite, te ih hladnokrvno predali srpskim vojnicima, koji su ih, kao i hiljade drugih, ubili. Sudski proces počinje u Hagu 16. juna.

Piše: Asim Bešlija



Hasanu Nuhanoviću ovo je možda posljednja šansa da potraži pravdu zbog toga što su srpski vojnici 11. jula 1995.godine pobili svu njegovu porodicu, dok je on zbog oznake UN koju je nosio na prsima ostao živ. On će se 16. juna pojaviti pred okružnim sudom u Hagu gdje počinje saslušanje na osnovu civilne tužbe koju je Nuhanović podnio protiv holandske države. On zajedno sa porodicom Rize Mustafića traži utvrđivanje odgovornosti Holandije zbog toga što su njene trupe propustile da zaštite njihove porodice koje su ubijene tokom masovnih zločina Vojske Republike Srpske.

Hasan Nuhanović bio je prevodilac Holandskog bataljona, dok je Rizo Mustafić bio električar u njihovoj bazi u Potočarima, i u vrijeme kada su hiljade izbjeglica potražile sklonište kod trupa koje su ih trebale štiti. Umjesto toga, Holanđani su izbjeglice predali srpskim vojnicima koji su hladnokrvno pobili na hiljade ljudi.

U akciji protiv holandske države gdje se vodi debata oko raspodjele odgovornosti između UN-a i zemalja članica, zastupnica Nuhanovića i porodice Mustafić, advokat Liesbeth Zegveld će iznijeti tvrdnju da su holandska vlada i holandska komanda pri UNPROFOR-u odgovorne za nemar koji su pokazale holandske trupe, a koje su prvenstveno bile zabrinute za sigurnost kontingenta i nisu pokazale pažnju za civilno stanovništvo koje im je povjereno na brigu. Porodice ponajprije žele da saznaju i ustanove istinu o tome zašto su Ibro, Nasiha, i Muhamed Nuhanović te Rizo Mustafić bili poslani u smrt pod brutalnim okolnostima kada su Ujedinjene nacije obećale da će se pobrinuti za njihovu sigurnost.



Praznih ruku, punih sjećanja

Iako već više od deceniju vodi neumornu bitku da dođe do pravde za svoju porodicu koja je tek tako ubijena, Hasan Nuhanović do sada nije imao mnogo sreće. Jedina stvar u koju je ovaj čovjek siguran da ima jesu sjećanja na one posljednje momente sa njegovom porodicom, prije nego su ih Holanđani predali Srbima koji su ih potom ubili. Hasan je svjedok sa mjesta događaja i čovjek koji ima svoju vjerodostojnu priču, priču koja svjedoči o licemjerju UN-a i holandskih trupa onda kada su trebali zaštiti nedužne srebreničke civile. Hasanova svjedočenja možda su najbolje opisana u njegovim pričama koje možete naći svuda na internetu, a posebno onoj nazvanoj 'Večera moje majke' gdje sasvim precizno iznosi sramnu ulogu Holanđana kada su trebali pružiti pomoć.

Naime, u ovoj priči Nuhanović opisuje običaj koji je imao da svaki put kada bi u Srebrenicu došli novi oficiri UNPROFOR-a, on bi ih pozivao na večeru koju je pripremala njegova majka, od hrane koju je on uspio kupiti jer je zarađivao kao prevodilac. Hasan se prisjeća da je hrana za njih bila mnogo bolja od one koju je većinom jelo 20 izbjeglica u kući u kojoj je i on živio. Njegova majka napravila bi sarme, pite te hurmašice kako bi počastila strane goste. Bila je to bosanska gostoprimljivost, koju je naglašavao i njegov otac svaki put kad bi im stranci dolazili u goste.

'Vi koji ste u Srebrenicu došli izdaleka, iz Londona, Pariza, Haga, vi ste naš prozor u svijet. Mi nemamo novina, nemamo struje ni televizije. Mi smo potpuno odsječeni od svijeta, i kada vas gledam i slušam ovog momenta, osjećam kao da sam na nekom drugom mjestu - negdje u Parizu, Londonu, negdje u normalnom svijetu gdje nema rata, patnje, ubijanja. Hvala vam što ste došli', govorio bi Hasanov otac, ni ne sluteći šta će mu poslije prirediti ti isti ljudi.

'Tvoja mama je pravila tako dobre kolače'

edan od ljudi koji je dolazio kod Hasana na večere bio je izvjesni Mark Foster, Britanac, do čijeg je broja Hasan slučajno došao 1997. godine, očajnički tražeći svoju nestalu porodicu, i pomoć u traženju. Hasan se prisjeća da ne zna je li bio u nekoj zoni sumraka ili razgovarao sa stvarnom osobom imenom Mark Foster koji mu je, nakon što je čuo da mu je porodica nestala, rekao: 'Žao mi je, Hasane. Tvoja majka je pravila tako ukusne kolače'.

Drugi čovjek kojeg se Hasan prisjeća je holandski kapetan Andre de Haan. Kada je u noći 12. jula Hasan saznao da je odmah ispred baze ubijeno devet ljudi, te to saopćio svojoj porodici, njegova majka je počela gubiti svijest. Nalazili su se u improviziranom uredu u bazi u Potočarima kojim je rukovodio upravo de Haan, koji je bio njihov čest gost prije pada Srebrenice. Kada je njegova majka shvatila da će svi biti ubijeni, počela je padati pa ju je Hasan spustio na krevet. Nekoliko koraka od njih stajali su de Haan, jedna njemačka medicinska sestra i jedan australijski ljekar. Niko nije ništa poduzeo niti okrenuo glavu prema njegovoj majci, kao da nije postojala, kao da je bila dio namještaja, prisjeća se Hasan.

'Taj isti de Haan, samo nekoliko sedmica prije, jeo je bosanske sarme kod moje mame i dao joj je nekoliko komplimenata kako dobro kuha.

Sutra, 13. jula, oko 5-6 sati poslijepodne, taj isti de Haan izrekao je osuđujuću rečenicu za moju porodicu: "Hasane, reci tvojoj maci, bratu i ocu da napuste bazu“. Gledao je na mene i njih, dok su iza nas stajala trojica dobro naoružanih holandskih vojnika. Svi su gledali na nas kao da su pitali – šta čekate? Vani, odmah ispred baze, srpski vojnici su ubijali bosanski narod. Ja sam ih i dalje molio da barem ostave moga brata', opisao je Hasan Nuhanović svoja detaljna sjećanja na najgore momente njegovog života.

Njegov brat se podigao, rekao da ih više ne moli za ostanak, rekao mu da ide napolje i da ako može, on ostane sa Holanđanima. Njegov brat, majka i otac otišli su zauvijek. Kao i ostali civili iz baze. Iza njih su ostale da vise holandska kraljevska zastava, zastava UN-a i plastična pločica na Hasanovim prsima na kojoj je pisalo UN i zbog koje on nije ubijen.

Trinaest godina nakon ovih događanja, Hasan odlazi u zemlju ovih vojnika da pita njih i njihovu vladu - ko je kriv?

http://www.sarajevo-x.com/clanak/080610008

[pootnica]

Pitam se samo jeli ovo hrabrost ubiti nenaoruzanog civila koji cak i ne bjezi od sigurne smrti?
Pitam se kako je svijet koji je tzv. civilizovani mogao da gleda divljake i mirno cuti gledajuci i znajuci sta se dogadjalo na ovim prostorima?
Pitam se odakle tolika mrznja prema drugoj vjeri i drugacijem imenu?
Pitam se kako mogu ubice sklopiti oci i mirno spavati znajuci da su monstrumi u ljudkoj kozi?
Pitam se kao ti monstrumi mogu milovati svoju djecu tim rukama ubice na kojim je nevina krv?
Pitam se kao su mogli ubijati nevinu djecu koja nisu znala zasto su im "kriva"?
Pitam se hoce li biti ikada pravde na ovom svijetu da kazni apsolutno sve zlocince koji su ubijali neduzne civile?
Pitam se a odgovora nema ali samo znam da je najveci grijeh oprostiti im i zaboraviti zrtve koje su dali svoje zivote da bismo imali slobodnu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu!
Ne treba svijetu dopustiti da zaboravi etnicko ciscenje koje je dozvolilo da se desi u srcu Evrope!
Jer Zaborav je poput samog zlocina!