Kutak za ateističko-religijski trenutak

[Edouard]

Nije baš uobičajeno da naučnici naveliko izruguju jednu naučnu hipotezu prema kojoj imaju averziju, ali ne i protuargumente. Ali ipak ne žele je prihvatiti jer im se čini da se time drma njihov svjetonazorski koncept.
Zatim predložiše vlastitu koja i nije imala nekog pravog utemeljenja, a na kraju im ipak ne preostade ništa drugo nego prihvatiti onu koju su izrugivali, a koja postade važećom naučnom teorijom. Zaista neki istinoljubivi i divljenja vrijedni naučnici.

[exampLe.]

[broj dva]

Jedno pitanje za upućene od mene neupućenog - zašto hadisi ?
Ako je kuran božja rječ ili finalna objava ili šta već treba biti (priznajem nisam čitao), zašto onda dodatni i demonstrativno nebožiji (ljudski) komentari i dopune ?
Zar može biti da trebaju neka dodatna objašnjena božjoj rječi ?

[Edouard]

Kako je to lijepo vidjeti, pa onda i svake pohvale vrijedno, bez sumnje 'iskreno' zanimanje za religiju.

[allem_77]

Jedno pitanje za upućene od mene neupućenog - zašto hadisi ?
Ako je kuran božja rječ ili finalna objava ili šta već treba biti (priznajem nisam čitao), zašto onda dodatni i demonstrativno nebožiji (ljudski) komentari i dopune ?
Zar može biti da trebaju neka dodatna objašnjena božjoj rječi ?

Poglavlje iz knjige "UVOD U TEFSIR " Izdavač: Bosanska knjiga, Sarajevo, 1995. god.

Tokom četrnaestovjekovnog tumačenja Kur'ana mufessiri su ustanovili različite metode posredstvom kojih su tumačili njegova značenja i u svom vremenu objašnjavali njegovu poruku. U jednom širem kontekstu može se reći da su metode tumačenja Kur'ana u biti načini prevođenja Kur'ana svome dobu i iz svog doba. Vječni Kur'an neprestano se otkriva mnogim vremenima.

Prije negoli se ukaže na najvažnije metode tumačenja Kur'ana, nužno je reći da kur'anski stil nije pogodan za mnoge načine istraživanja. Historičar u njemu ne može naći datume ili ere, stručnjak za predislamsku poeziju ne nalazi u Kur'anu metar ili rimu predislamske poezije, paleograf će imati dosta neprilika jer su mnoge "strane" riječi u Kur'anu u dobroj mjeri arabizirane, a i samo kur'ansko pismo prošlo je kroz nekoliko etapa svoga razvoja. Unatoč svim tim teškoćama, u tefsirskoj literaturi nalazimo da su se još od samih početaka tumačenja Kur'ana izdiferencirale različite metode tumačenja i različiti tretmani Teksta.

S obzirom na to da je kur'anski stil neuobičajen, a sama kazivanja poput blijeskova munja, i s obzirom na to da Kur'an rijetko objašnjava riječi "horizontalno", prvi se njegovi recipijenti pitaju kakva je nakana nekih njegovih kazivanja. Poznato je da su mekanski idolopoklonici govorili da je Poslanik vrač ili ludak (kahin ev medžnun) jer su im se u početku ajeti doimali kao stihovi arapskih proricatelja. Medutim, očito je da jezik nekog kahina nikada ne nudi bereket kakav je sadržan u jeziku Kur'ana. Može se kazati da je jezik Kur'ana od

samog početka pa sve do danas bio glavna determinanta svih metoda u tumačenju njegovog Teksta.



Prema literaturi kojom raspolažemo, uočavamo da je do danas postojalo mnoštvo metoda u tumačenju Kurana i da su se posebno izdiferencirala ova tumačenja:



1.tumačenje Kur'ana Kur'anom
2.tumačenje Kur'ana Tradicijom
3.racionalno tumačenje Kur'ana
4.lingvističko tumačenje
5.stilističko tumačenje
6.sufijsko ili ezoteričko tumačenje
7.znanstveno tumačenje
8.historijsko tumačenje
9.tematsko tumačenje
10.ostala tumačenja


Historijski je najstarija prva metoda u tumačenju Kur'ana, dok se historijsko tumačenje, kao i znanstveno, smatraju mladim i skorašnjim. Između drugih metoda koje nismo spomenuli izdvaja se i orijentalističko kritičko-historijsko, koje je među novijim pokušajima tumačenja Kur'ana.



Tumačenje Kur'ana Kur'anom



Rečeno je na prethodnim stranicama da kur'anska fabula u mnogobrojnim kazivanjima nije niti u formi pripovijesti, niti drame, niti mudrih maksima, itd., već da se Kur'an odlikuje posebnim stilom. Česta su ponavljanja koja to u biti i nisu - nekada Kur'an na jednom mjestu, kao što tvrdi Muhammed Husejn Zehebl, iznosi opširno pojedinosti koje su na drugim mjestima koncizno rečene. Primjerice, od mnogobrojnih kazivanja o čovjeku i njegovom padu na Zemlju

ponekad se najviše govori o Iblisu i njegovoj "drami", nekada se ističu meleki i njihovo pitanje koje su uputili Bogu, a često je u centru sam čovjek i njegova "drama". Otuda će mnogi metodolozi tefslrske nauke primijetiti da u Kur'anu, zapravo, i nema opetovanja, već da se uvijek iznosi neki novi momenat, nešto što na drugim mjestima nije istaknuto u prvom planu. Stil Kur'ana je zato pričinjavao teškoće kako islamskim tako i neislamskim znanstvenicima, jer čovjek je sklon da u Kur'anu prepoznaje "kontradiktornost" ukoliko ne prouči sve o čemu Kur'an u različitim kontekstima govori. Zbog toga je bilo nužno da se kao primarni metod u tumačenju Kur'ana ustanovi tumačenje Teksta samim Tekstom. Jer, "ono što je Kur'an iznio na jednom mjestu sažeto, na drugom je prošireno, što je na nekom mjestu nejasno rečeno, na drugom je objašnjeno."



Problematika općenitih i posebnih ajeta te problematika poopćavanja i postupak gdje se tekst smatra specifičnim jedan je od načina tumačenja Kur'ana samim Kur'anom.



Kao klasičan primjer gdje sam Kur'an tumači sebe uzimaju se mnogi ajeti. Tako 37. ajet sure Bekare govori da je Adem primio "neke riječi od Gospodara svoga, i On mu oprosti ", a Ademove riječi nalazimo u 23. ajetu sure E`raf: «I oni rekoše: "Gospodaru naš! Sami smo sebi zlo nanijeli, a ako nam Ti ne oprostiš i ako nam se ne smiluješ, bit ćemo tad medu stradalnicima mi!". Smatra se da se ova dva ajeta međusobno nadopunjuju i da se razgovijetno zna da su tada Adem, a.s., i njegova žena izgovorili riječi pokajanja. Isto tako se uzima da je prvi ajet sure Maide jasniji ukoliko se pročita i treći ajet iste sure. Takoder bi se iz 254. ajeta sure Bekare shvatilo da uopće nema prijateljstva niti posredništva na Sudnjem Danu: "0 vjernici, dijelite iz onoga čime smo vas Mi opskrbili, prije negoli dode Dan i kome nema ni trgovine, ni jaranstva, ni posredništva!" ,



ukoliko se ne bi znalo za 67. ajet sure Zuhruf: "Toga Dana prijate ji će biti jedni drugima neprijate ji, osim bogobojaznih judi!"



Spomenimo, izmedu mnogih drugih primjera, kur'ansko ob­jašnjenje riječi iz Fatihe (Maliki jevmid-din, Vladar(u) Dana Sudnjega) izvjesnim cjelinama sure Infitar, u kojoj se kaže:



"Na Sudnjem danu gorjet će u njemu, i iz njega više oni nikada neće biti izvedeni! Znadeš li ti šta je Dan Sudnji? I opet, znadeš li ti šta je Dan Sudnji? Dan kada duša duši neće moći nimalo pomoći, toga dana će vlast samo Allah imati.



" Metod tumačenja Kur'ana Kur'anom vrlo rano je primijenjen u klasičnim tefsirirna; Taberi i Ibn Kesir ga obilato koriste, a od novijih autora afirmiraju ga Subhi Salih, Muhammed Husejn ez-Zehebi, Muhammed Husejn `Ali es-Sagir, a donekle je vidljivo da ga koristi i Bintuš-Šati. Zanimljivo je da je njemački orijentalista, profesor u Tübingenu, Rudi Paret, napisao opsežan komentar Kur'ana primjenjujući upravo ovaj metod. On je iza svake kur'anske sintagme koja se ponavlja i na drugim mjestima u Kur'anu dao bilješke, a često donosi i kompletne tekstove. Na taj način tačno se zna u kojim kontekstima Kur'an upotrebljava neke riječi.



Nesumnjivo je da se posredstvom savremenih kur'anskih indeksa i glosara ovaj metod može unaprijediti i čak dovesti do savršenstva.



Tumačenje Kur'ana Tradicijom



Pod Tradicijom u tefsiru se podrazumijeva hadis Poslanika, s.a.v.s., vijesti od ashaba, tabi`ina i tabei-tabi`ina, odnosno od ljudi prve i druge generacije muslimana, a do izvjesne mjere i drugih ranih generacija u historiji islama. Nužno je reći da se termin et-tefsirun-nakli, tumačenje Kur'ana znanjem koje se prenosi od prvih generacija, u dobroj mjeri odnosi na tumačenje Kur'ana Tradicijom. Riječ znanje ( ´ i l m ) u tradicionalnom tefsiru označava znanje od Boga koje su prenijele starije generacije, dobivši ga od Poslanika, s.a.v.s. S druge strane, riječ mišljenje (re´j ) označava osobni stav koji se dobio idžtihadom ili drugim sredstvima otkrivanja Poruke i njenih aspekata. Sintagma et-tefsiru bir-re´ji odnosi se na tumačenje Kur'ana razumom i stoji naspram sintagme et-tefsiru bin-nakli. Naravno, tefsir nakli nema ništa sa eklekticizmom gdje se nekritički gomilaju tekstovi bez stvarne i sadržinske veze među njima.



Poslanikov hadis je glavno sredstvo tradicionalnog metoda u tumačenju Kur'ana i obično je u ulozi specificiranja (tahsis). Kur'an, naime, rijetko donosi horizontalna objašnjenja svojih riječi, pa su ashabi pribjegavah pitanjima koja su postavljali Muhammedu, a.s. Tako je Poslanik, a.s., objasnio da je "središnji namaz" (es-salatul-wusta) ustvari ikindijski namaz (salatul-´asr ). Nesumnjivo je da je riječ "središnji namaz" općenita ( ām) jer, praktično, svaki namaz može biti "središnji". Poslanikova izreka da je to ikindijski namaz ima ulogu specificiranja (tahsis) i mufessiri se toga drže. U tefsirskim djelima se takoder navodi da termin el-magdubu alejhim, označava neke jevreje, a termin ed-dāllun označava neke kršćane. Zehebi, dakako, ne isključuje ni mogućnosti laganja na Poslanika, a.s., da je nešto rekao, jer u samom Kur'anu ima pomirljivijih stavova o kršćanima i jevrejima negoli u nekim hadisima koji se pripisuju Poslaniku, a to je pokazatelj da je postojala težnja da se na Poslanika laže. Poslanik je takoder objasnio i riječi "mnogo dobro" ( el-kewser ). Rekao je da je to rijeka "koju mi je dao moj Gospodar u džennetu"

I mnogi ashabi, pa i tabiini objašnjavali su kur'anske riječi posredstvom specificiranja, odnosno svođenja nekog termina ili poruke iz njene općenitosti u posebnost. Ime Ibn Abbasa, nesumnjivo, fungira kao najznačajnije među imenima ashaba u tefslrskoj nauci. Šafija je čak izrazio sumnje glede mnogih predanja koje mu se pripisuju i glede frekventnosti njegova imena u tradicionalnom tefsiru, rekavši: "Od Ibn Abbasa u tefsiru pouzdano je samo oko stotinu predanja".

U tefsirskim djelima klasičnog perioda Ibn Abbas se javlja kao mufessir koji je o svakom ajetu ponešto rekao na način konkretizacije nekog kur'anskog termina.

Osim imena Ibn Abbasa u tradicionalnom tefsiru česta su i imena Ibn Mes`uda, Ubejja ibn Kaba, `Alija ibn Ebi Taliba i drugih. Tradicionalni metod mnogo koristi i predislamsku poeziju uslijed njene sličnosti sa jezikom iz vremena objavljivanja Kur'ana. Rijetko se u tradicionalnoj metodi tumačenja nailazi na osobno mišljenje u smislu re´ja . Smatra se da je grijeh tumačiti Kur'an izrekama koje nisu u vezi s Poslanikom, a.s., ili ashabima i tabiinima. Ahmed ibn Hanbel će, uslijed profaniranja tradicionalne metode u tumačenju Kur'ana, reći da tri stvari nemaju uopće osnova i razloga da postoje: tefsir, legendarne priče i pripovijesti o bojevima."

Racionalno tumačenje Kur'ana

Pod racionalnim tumačenjem Kur'ana (et-tefsiru bir-re´ji) podrazumijevamo metod kojim se specificiraju neke riječi Kur'ana na temelju vlastitog mišljenja. Primjerice, reći za džine da su jedna vrsta mikroba, ili reći za kur'anske izraze koji se odnose na stvaranje čovjeka:

1.min hamein mesnūn
2.min salsālin
3.min sulāletin min tīn
4.min turābin
5.min tīnin
da potvrđuju evoluciju itd., znači tumačiti Kur'an osobnim miš­ljenjem. Racionalno tumačenje Kur'ana kao metod osobeno je po tome što se obilato koristi ljudskim povijesnim spoznajama: filozofijom, teologijom, naukom i sl. Racionalno tumačenje ne znači idžtihad (jer u idžtihadu mudžtehid je i dalje nužno obazriv prema Kur'anu i Sunnetu i respektira ih), već znači priznavanje razuma za izvor istine, a da se pritom respektira i Kur'an kao istina. Poslanik je prema racionalnom tumačenju bio kritičan pa je rekao: "Ko tumači Kuran po svome mišljenju pa i pogodi, pogriješio je".

Tako se tvrdi da je i Ibn Tejmijje bio obazriv prema ovom metodu u tumačenju Kur'ana. Rekao je: "Što se tiče tefsira čistim mišljenjem, on je haram". Takoder se prenosi i predanje od Ibn `Abbasa da je rekao da onoga ko o Kur'anu nešto tvrdi bez znanja od Poslanika (´ ilm) čeka džehennem.

Komentari Kur'ana pisani racionalističkom metodom rijetko sadrže lance predanja (isnad) i rijetko se pozivaju na Poslanikovu tradiciju, a ako toga i ima, onda se koristi u subjektivne svrhe i van prvobitne Poslanikove nakane kakva je vidljiva u komentarima pisanim tradicionalnom metodom. U racionalnom tumačenju Kur'ana česta su zanemarivanja povoda objave, kiraeta, hadisa, drugih tekstova Kur'ana i sl., pa je to navelo mnoge mufessire da daju uvjete koje mora ispunjavati svaki egzegeta koji želi racionalistički tumačiti Kur'an.

Ti uslovi su:

1.poznavanje arapskog jezika
2.poznavanje gramatike
3.poznavanje morfologije
4.poznavanje semantike
5.poznavanje stilistike i retorike
6.znati kiraete
7.poznavanje povoda objave
8.poznavanje derogiranih i derogirajućih ajeta
9.poznavanje Poslanikova hadisa
Osim toga, racionalistički komentator Kur'ana mora biti pobožan, čvrst u vjeri, te dobrih i plemenitih namjera prema islamu.

Lingvističko tumačenje Kur'ana

Metod lingvističkog tumačenja Kur'ana polazi s područja jezika Kur'ana i njegovu poruku propituje kroz njegov jezik. Riječi Kur'ana proučavaju se prvenstveno kroz svoju etimologiju, moraju se zatim znati u jednini, dvojini i množini. Dosta pažnje posvećuje se i kolokaciji kur'anskih riječi, zatim vlastitim imenima ljudi, krajeva, naroda itd. koja su spomenuta u Kur'anu. Ovaj metod dosta pažnje posvećuje i "stranim" riječima u Kur'anu, premda se i u klasičnim i u novijim arapskim djelima govori da Kur'an ne sadrži strane riječi uopće.

Lingvistički metod u tumačenju Kur'ana često koristi i predislamsku i islamsku poeziju (onu ranog perioda u islamu) kako bi se objasnile teške ili rijetke riječi u Kur'anu. Tako su nastala mnogobrojna djela s područja lingvističkog tumačenja Kur'ana koja su poznata pod naslovom garībul-Kur'ān.

Lingvistički metod tumačenja Kur'ana je, također, racionalistički, ali je dozvoljen ukoliko se komentator koristi znanjem kiraeta, sebebi-nuzula, hadisa itd., kako bi njegovo tumačenje bilo u skladu sa islamskim gledanjem na Kur'an.

Stilističko tumačenje Kur'ana

Ovaj metod blizak je lingvističkom metodu u tumačenju Kur'ana i, zapravo, predstavlja njegov ogranak. Ovdje se prvenstveno istražuje stil Kur'ana i nadnaravnost njegove poruke sa stanovišta samog stila. Stilske figure kao što su metafora (medžaz), metonimija (kinajeh) i druge (poređenje, parabola, asonanca) naširoko se proučavaju i porede sa predislamskom poezijom i odgovarajućim stilskim figurama. Nesumnjivo je da je Perzijanac Zamahšeri usavršio kako lingvističko tako i stilističko tumačenje Kur'ana. Ovaj metod tumačenja Kur'ana urodio je plodom brojnih djela o "metafori" u Kur'anu (medžāzul-Kur´ān), te teškim i problematičnim riječima Kur'ana (muškilul-Kur´ān). Ibn Abbas i Ebu Ubejde uzimaju se kao utemeljitelji kako lingvističkog tako i stilističkog tumačenja Kur'ana.

Često se ukazuje da je stilističko tumačenje Kur'ana ipak stavilo u sjenu glavnu nakanu Kur'ana: vjersku poruku o jednom, jedinom Bogu. Smatra se da su se ove stilističke i lingvističke egzegeze iscrpile same u sebi, dok se tradicionalno tumačenje Kur'ana nije iscrpilo jer je priopćavalo ovu poruku Kur'ana. Stil Kur'ana ne smije biti predmet obožavanja, bezgraničnog glorificiranja nauštrb objašnjavanja glavne poruke Kur'ana, vjere u jednog Boga.



Sufijsko ili ezoteričko tumačenje Kur'ana

Ukoliko se tefsirom smatra vanjsko proučavanje Kur'ana, proučavanje njegova jezika, stila, povoda objave, kiraeta itd., a te'vīl tzv. unutarnjim (batin) tumačenjem, tada se je na tlu ezoteričkog (batin) ili sufijskog tumačenja Kur'ana.

Sufijsko tumačenje Kur'ana rijetko poseže za nečim izvan teksta Kur'ana, a ukoliko se to i čini, onda su u pitanju tzv. hadisi kudsi . Tekst Kur'ana promišlja se u njegovoj slojevitosti, a mufessir "ponire" u njegove dubine tražeći prvotno značenje riječi ( te´vīl ). Dakle, seneda i predanja uglavnom nema i nastoji se, uvođenjem ili otkrivanjem metafore i alegorije, proniknuti u dubine Teksta. Sufijsko tumačenje Kur'ana obično je vezano i za mističnu praksu i pobožnost. Zerkeši čak sufijsko tumačenje Kur'ana i ne smatra tefsirom već tvrdi (E1-Burhan, 11, str. 170) da se tu radi o inspiraciji koju je sufija ili mistik dobio nakon čitanja kur'anskog teksta.

Osnovno je pravilo sufijskog tumačenja Kur'ana da Kur'an ima svoje dubine. U brojnim sufijskim tefsirima kaže se:

"Ne postoji kur'anski redak koji nema četiri smisla: egzoterički (zahir), ezoterički (batin), granicu (hadd), Božansku nakanu (muttala ). U širem objašnjenju ovog pravila, koje je u temelju sufijske i ezoteričke metode tumačenja Kur'ana, naglašava se da je egzoterički nivo za usmeno predanje; ezoterički za "unutarnje shvaćanje"; granicu predstavljaju iskazi koji odreduju dozvoljeno i nedozvoljeno; Božanska je nakana ono što Bog namjerava ostvariti u čovjeku svakim retkom".

Sufijski metod također je urodio plodom brojnih komentara Kur'ana koji su često pisani i pod uticajem neoplatonizma, gnostičkih ideja i helenizma, ali je njihova glavna inspiracija ipak Kur'an. Komentari ovakve vrste napisani su često i u poeziji (kao npr. Rumijeva Mesnevija) i predstavljaju vrhunska djela u svjetskoj literaturi.



Znanstveno tumačenje Kur'ana

Znanstveno tumačenje Kur'ana ogranak je racionalističkog tumačenja Kur'ana, a kao metod tumačenja osobeno je po tom što kur'anski tekst čita pod uticajem uvijek rastućih znanstvenih otkrića i spoznaja. U El-Itkanu se govori da je izvjesni El-Mursi već pokušao (prije pet ili šest vijekova) znanstveno tumačiti Kur'an i, zapravo, zasnovati ga. Naravno, od samih početaka tumačenja Kur'ana uočava se da postoje tendencije da se neki kur'anski tekst čita i tumači u skladu sa grčkom (ili ptolomejskom) kosmologijom, grčkom geografijom itd. Fahruddin Razi je u tome značajan primjer.

Znanstveno tumačenje Kur'ana kao metod naročito oživljava u XIX. i XX. stoljeću, kada je islamski svijet u dekadenci, a evropski u epohi sveopćeg racionaliziranja. Pod uticajem zapadnih (evolucionističkih, fizikalnih i drugih) spoznaja mufessiri su tumačili sve što je spomenuto u Kur'anu. Dakle, za specificiranje nekog kur'anskog termina (tahsis) ne služi više hadis ili izreka ashaba ili tabi`ina, već se koristi nauka. Kur'anske riječi se često, nategnutim lingvističkim analizama, trgaju iz svoga konteksta (sijak) i muffesir, sa znanstvenim spoznajama, učitava u njih svoja, često proizvoljna, tumačenja. Protivnici znanstvenog metoda u tumačenju Kur'ana tako prigovaraju da je osnovna njegova slabost nepoštivanje konteksta Kur'ana. Ne može se u kur'anske riječi pohraniti sve što naučnici "otkriju", pa je to i glavni razlog što je ovaj metod tumačenja Kur'ana u ozbiljnoj krizi.

Historijsko tumačenje Kur'ana

Ovaj metod zasnovan je u nekim svojim primordijalnim oblicima već u doba ashaba i tabi`ina. Poznato je da je četvrti halifa `All ibn Ebi Talib posjedovao zbirku Kur'ana koja je ustrojena po redoslijedu objavljivanja, a i on i Ibn Mes`ud, kako bilježi Tradicija, govorili su da ne postoji kur'anski ajet a da oni ne bi znali gdje je objavljen, kada je objavljen, "zbog čega" je objavljen, i tome slično. Takav način poznavanja Kur'ana u izvjesnoj je mjeri historijski.

Nadalje, cjelokupna nauka sebebi-nuzula da se shvatiti kao historijsko proučavanje Kur'ana, jer sebebi-nuzul specifičnije određuje šta u Kur'anu označavaju neke riječi s obzirom na vrijeme objavljivanja kur'anskih cjelina.

Međutim, historijski metod u tumačenju Kur'ana u pravom smislu te riječi sastoji se u tačnom utvrđivanju gdje i kada su živjeli ljudi spomenuti u Kur'anu (Božiji poslanici, Je'džudž i Me'džudž, faraon, Merjema, Musaova, a.s., majka itd.), gdje su i kada živjeli narodi koje Kur'an spominje (Ad, Semud, Ej ka, Irem itd.), te da li i danas postoje tragovi (pećine, stijene, natpisi, građevine itd.) na temelju kojih bi se moglo utvrditi konkretnije o čemu Kur'an govori, na šta aludira, odnosno da se iznađe historijska specifikacija kur'anskog kazivanja. Paleografija (nauka o pismima u starom i srednjem vijeku) igra vidnu ulogu u historijskom metodu tumačenja Kur'ana. Tako se upoređuju rani kur'anski rukopisi i natpisi na pojedinim stijenama u Arabiji, iznalaze se sličnosti između arapskog pisma te drugih pisama semitskih jezika (hebrejskog, aramejskog, sirskog) a sve te spoznaje koriste da se tačno specificira šta pojedine kur'anske riječi znače, da se odgonetne bar približno značenje socionima koje Kur'an spominje, itd. Također se koriste drugi izvori koji govore o tim narodima (a koji su pisani u kršćanskim samostanima zemalja Šama, u hebrejskim sinagogama Bliskog istoka, u Perziji) te se uporeduju s Kur'anom i "informacijama" datim u njemu. Metod historijskog proučavanja i tumačenja Kur'ana značajan je i glede uporednog proučavanja Kur'ana i Biblije, njihova jezika, tematike općenito, pa i "historijskih" navoda koje te knjige sadrže.

Tematsko tumačenje Kur'ana

U novije vrijeme izdiferencirao se još jedan metod tumačenja Kur'ana - tematski (et-tefsirul-mevdu´ijj). Sastoji se u tome da se na jednom mjestu proučavaju svi ajeti Kur'ana koje objedinjava ista tema.



Tako imamo tefsire koji govore samo o položaju npr. žene u islamu, o islamu i kamati, o islamu i idolopoklonstvu, itd. itd. Također se proučavaju ajeti koji govore o poslanicima i poslanstvu, o eshatologiji, o ovom svijetu, i sl.

Naravno, ovaj metod tumačenja Kur'ana ne smije zaboraviti na derogirane i derogirajuće ajete, postepenost objave Kur'ana, povode objave Kur'ana i sl., odnosno, ne smije se samo kompilirati kur'anski tekst bez unutarnjeg ustrojstva kur'anskih ajeta u skladu sa islamskim učenjem i islamskim naslijeđem koje se razvilo u okrilju fundamentalnih tokova tefsira.

U ovom metodu uviđa se i jedna čisto ljudska i historijska težnja da se u kur'anskim kazivanjima otkriju teme, jer, kao što je više puta na prethodnim stranicama rečeno, Kur'an nije knjiga koja sadrži poglavlja po "temama". Otuda će kritičari ovog metoda u tumačenju Kur'ana primijetiti da se ovdje zanemaruje tevkifi redoslijed kur'anskih poglavlja, to jest, ustrojstvo Kur'ana kakvo je došlo Muhammedu, a.s., diktatom Objave. S druge strane, uočavat će se da ovaj metod nudi mnogobrojne prednosti u odnosu na ostale metode u tumačenju Kur'ana jer uzima u obzir tekstualnu evidenciju Kur'ana, a to je nužno u tumačenju svakog temeljnog vjerskog teksta.

Danas se, uglavnom, pišu ovakvi tefsiri, tj. kraći ogledi o važnijim "temama" Kur'ana. Ovaj metod često se i zloupotrebljava i, sudeći po knjigama koje su napisane po njegovim uzusima, uočava se da se često ne poštuju sebebi-nuzul, derogirani i derogirajući ajeti, niti prvobitno značenje kur'anskih riječi. Očito je da se radi o nezrelim sintezama i nasilnim konstrukcijama sačinjenim od kur'anskih ajeta kako bi se moglo sve dokazati Kur'anom, premda Kur'an nije o mnogo čemu tome rekao ni riječi.

Ostale metode tumačenja Kur ´ana

Na kraju treba naznačiti da se ovdje ni izdaleka nisu obuhvatili svi metodi u tumačenju Kur'ana. Tako se može govoriti o ultra šī`ijskom metodu koji Kur'an čita kao knjigu o porodici Muhammeda, a.s., o filozofskim čitanjima Kur'ana gdje se u Kur'an učitavaju filozofska značenja iz tradicije antičke Grčke, helenizma, stare Perzije, kršćanske skolastike, i sl. Važan metod u proučavanju Kur'ana predstavlja i orijentalistički kritičko-historijski pristup Kur'anu. On negira hadis i Muhammedove, a.s., izreke o Kur'anu, negira često autentičnost Kur'ana, proglašava kiraete za posebne zbirke Kur'ana, itd. Poseban metod tumačenja Kur'ana danas može se uočiti u tzv političkim tumačenjima Kur'ana. Nastala su brojna djela o Kur'anu i državi, Kur'anu i revoluciji, kur'anskom konceptu zajednice, Kur'anu i pravu, itd., itd. Političko tumačenje Kur'ana ne treba brkati sa pravnim ili fikhskim tumačenjem Kur'ana. U ovom posljednjem mufessir se kreće isključivo u polju kur'anskih tema kao što su post, zekat, nasljedstvo, testament, brak, itd. Fikhsko tumačenje Kur'ana je, takoder, pravo klasično tumačenje kojem se posvetila velika pažnja, a neki mufessiri (kao npr. Kurtubi) posvetili su mu mnoge stranice svoga komentara Kur'ana.



Svi metodi u tumačenju Kur'ana pokazuju da je Kur'an neiscrpna Božija Riječ koja će se uvijek prevoditi kroz tefsire, ali neće nikada biti iscrpljena. Otuda su klasični komentatori Kur'ana govorili da nakon svega, nakon bilo kojeg tumačenja, ostaje čovjekova dužnost da kaže da "Bog najbolje zna" (Allahu ´alemu) šta je rekao.

[exampLe.]

Danas sam saznao da musliman ne smije oženiti nemuslimanku, niti se muslimanka smije udati za nemuslimana.
Što više stvari saznajem ovo mi više liči na neki kult nego na religiju.

@alem
A šta se ono kaže u Kur'anu, "Ovo su ajeti Knjige jasne".

[allem_77]

Danas sam saznao da musliman ne smije oženiti nemuslimanku, niti se muslimanka smije udati za nemuslimana.
Što više stvari saznajem ovo mi više liči na neki kult nego na religiju.

@alem
A šta se ono kaže u Kur'anu, "Ovo su ajeti Knjige jasne".

Otpadnica od vjere

Propis o otpadnici od vjere islama (murtedda) isti je kao i propis o ateistkinji. Otpadnikom od islama smatra se, kao što pojašnjavaju islamski učenjaci, ona osoba koja je postala nevjernik nakon što je vjerovala i time izašla iz vjere, svejedno da li je poslije toga prihvatila drugu vjeru ili nije. El-Karadavi naglašava da se pod otpadništvom od islama podrazumijeva i prihvatanje komuniz­ma, egzistencijalizma, kršćanstva, judaizma, budizma, behaizma i drugih religija ili filozofskih pravaca, kao i napuštanje vjere bez prihvatanja bilo koje druge vjere ili pravca. Svi oni imaju status murteda - otpadnika od islama i njihovo pitanje je naširoko elaborirano u fikhskim djelima. Brak sa otpadnicom od islama nije dozvoljen muslimanima.

Smatramo ovdje važnim skrenuti pažnju je karakteriziranje muslimana kao otpadnika ili nevjernika najveća moguća kazna i zbog toga je nužno dobro ispitati svaki slučaj i maksimalno biti oprezan u donošenju suda jer je to veoma opasna pojava. Za to su potrebni jasni i kategorički dokazi, i to nije prepušteno pojedincima. Vjernik musliman načelno smatra sve muslimane dobrim, ima lijepo mišljenje o njima i nije mu dopušteno da ih, zbog svakog počinjenog grijeha, proglašava otpadnicima (murtadima) ili nevjernicima (tekfir). Allah je Taj koji će suditi, i Njemu će se svi vratiti. Zbog toga je, u vezi s ovim pitanjem, potrebna maksimalna opreznost.

Istaknuti učenjaci El-Karadavi i Šeltut naglašavaju da je brak između muslimana i sljedbenice zalutalih sekti kao što su behaije, kadijanije i ahmedije također ništavan, jer one slijede vjerska učenja koja su potpuno oprečna islamu. Poznato je da ove sekte naučavaju da vjerovjesništvo nije završeno sa poslanikom Muhammedom, a.s., a takvo vjerovanje narušava same temelje islama. Stoga, muslimanima nije dozvoljeno stupati u brak sa sljedbenicama ovakvih učenja.



Brak sa kitabijkom, sljedbenicom ranije Objave

Pod sintagmom ehlu-l-Kitāb, sljedbenici ranije Objave, u islamskim izvorima se misli na jevreje i kršćane. Poznato je da oni u islamskoj tradiciji i zakonodavstvu imaju poseban tretman. Prema mišljenju većine islamskih učenjaka, brak između muslimana i žene sljedbenice ranije Objave, tj. jevrejke i kršćanke, u osnovi je dopušten, a jedan od dokaza koji se najčešće spominju prilikom govora o ovoj tematici su riječi Allaha Uzvišenog u 5. ajetu sure El-Ma'ide, gdje se muslima­nima dopušta da konzumiraju meso koje su zaklali jevreji i kršćani kao i stupanje u brak sa sljedbenicama ranije Objave, a taj ajet spada u red posljednjih ajeta koji su objavljeni u časnom Kur'anu. U tom ajetu Allah Uzvišeni kaže: I dopuštaju vam se jela onih kojima je data Knjiga, i vaša jela su njima dopuštena; i čestite vjernice su vam dopuštene, i čestite kćeri onih kojima je data Knjiga prije vas, kada im vjenčane darove njihove date s namjerom da se njima oženite, a ne da s njima blud činite i da ih za prilježnice uzimate? (El-Maide, 5)

Šejhovi Šeltut i El-Karadavi konstatuju da među islamskim učenjacima postoje razilaženje u vezi toga ko su ehlu-l-Kitab, sljedbenici Knjige, jesu li to današnji jevreji i kršćani? Nakon navođenja mišljenja Ibn Omera i nekih drugih učenjaka koji su jevrejima i kršćanima osporavali status ehlu-l-Kitaba, šejh El-Karadavi daje prednost mišljenju većine islamskih učenjaka (el-džumhūr) s obzirom na ja­snoću ajeta u suri El-Ma'ide koji upućuje na dozvolu sklapanja braka sa sljedbenicom ranije Objave, a taj ajet je među zadnjim objavljenim ajetima, kako se navodi u hadisu.

Što se, pak, tiče riječi Uzvišenog: Ne ženite se mnogoboškinjama i: U braku mnogoboškinje ne zadržavajte, može se reći da su ti ajeti općeniti, a njihov smisao je specificiran u suri El-Ma'ide, ili se može reći da se izraz mnogoboškinje u kur'anskoj jezičkoj praksi ni u kom slučaju ne odnosi na sljedbenice ranije Objave s obzirom da Kur'an te dvije kategorije spominje odvojeno jedne iza druge kao što je slučaj u više kur'anskih tekstova, pojašnjava El-Karadavi. On, potom, navodi detaljno uvjete koji se moraju ispoštovati u slučaju da musliman želi da stupi u brak sljedbenicom ranije Objave.


Uvjeti koji se moraju ispoštovati za sklapanje braka sa sljedbenicom ranije Objave

Dakle, brak između muslimana i sljedbenice ranije Objave u osnovi je dopušten jer ehlu-l-Kitab imaju poseban status u islamu. Ova načelna dozvola omogućava, također, da se na taj način supruga upozna sa ljepotama islama, da dođe do približavanja između muslimana i sljedbenika ranije Objave te širenja tolerancije i suživota između pripadnika tih vjera. Međutim, ova načelna dozvola, naglašava šejh El-Karadavi, ima nekoliko važnih uvjeta koje ni u kom slučaju ne smiju biti zanemareni:

Prvi uvjet: Potrebno je uvjeriti se da je žena doista sljedbenica ranije Objave, tj. da slijedi vjeru koja počiva na Objavi - a to su judaizam i kršćanstvo, da vjeruje u Boga, vjerovjesništvo i budući svijet, da nije ateistkinja ili otpadnica od islama, da nije pripadnica religije koja nije objavljena. Poznato je da nije svaka djevojka rođena od roditelja kršćana kršćanka, niti da je svaka ona koja odraste u kršćanskoj sredini neizostavno kršćanka. Ona može biti komunista-materijalista ili može biti pripadnica potpuno odbačene religije sa stanovišta islama, kao što je behaizam i njemu slična vjerovanja.

Drugi uvjet: Kitabijka mora biti čedna i krjeposna, jer Allah nije dopustio brak sa svakom sljedbenicom ranije Objave već je dozvolu ograničio samo na čedne i čestite od njih rekavši: ... ve-l-muhsanātu, tj. i čestite kćeri onih kojima je data Knjiga. Komentatori Kur'ana, poput Ibn Kesira i drugih, kažu da s riječima el-muhsanāt misli na to da su čiste od bluda i nemorala. Dakle, muslimanu nije dopušteno da se oženi djevojkom ili ženom koja se podala bilo kojem muškarcu. Ona mora biti čista i poštena u svojoj moralnosti i udaljena od sumnjivih radnji. El-Karadavi navodi da je ovakva vrsta žene u zapadnim društvima današ­njice ne samo rijetka nego se smatra još i nastranom, na što upućuju izvještaji i istraživanja koja se tamo sprovode. Nažalost, ono što se u islamu naziva­ nevinost, čestitost i krjepost danas sve više gubi društvenu vrijednost pa se djevojka koja nema ljubavnika i ne upražnjava seksualne odnose prije braka smatra nazadnom i društveno odbačenom.

Treći uvjet: Da ne bude pripadnica naroda koji je neprijatelj muslima­na i koji ratuje protiv njih. Zbog toga su islamski pravnici napravili razliku između žene koja kod muslimanske zajednice ima status štićenice (zimmijja) i one čiji je narod u ratu sa muslimanima (harbijja). Dopustili su brak sa prvom, a zabranili sa drugom. Prenosi se od Ibn Abbasa da je rekao: "Neke žene iz reda sljedbenika ranije Objave su nam dopuštene, a neke nisu." U Abdurrezakovom Musannefu navodi se sljedeća Katadeova izjava: "Sa ženom koja pripada sljedbenicima ranije Objave može se stupiti u brak samo ako postoji dogovor o njihovoj zaštiti." Od Alije se, također, prenosi slična predaja.

El-Karadavi ovaj uvjet smatra veoma racionalnim, jer kako bi se mogla ostvariti takva veza koja pribavlja srodstvo po tazbinstvu, što predstavlja jednu od od najjačih veza među ljudima koja u stopu slijedi srodstvo po krvi; dakle, kako bi se mogla dopustiti veza između muslimana i onih koji su s njima u ratu? Kako će muslimanu biti dopušteno da se s njima tazbinski poveže tako da oni postanu djedovi, nene, daidže i tetke njegove djece, a kamoli da njegova supruga, koja je majka i odgajate­ljica njegove djece, bude od njih? Kako ćemo biti sigurni da ona neće otkriti tajne i osjetljiva mjesta muslimana i o njima obavijestiti svoj narod, pita se šejh El-Karadavi.

Stoga ne čudi to što veliki učenjak hanefijskog mezheba Ebu Bekr er-Razi el-Džessas podrža­va mišljenje Ibn Abbasa, oslanjajući se na riječi Uzvišenog: Ne treba da lju­di koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju... (El-Mudžadele, 22) A brak uzrokuje ljubav, kao što Uzvišeni kaže: I jedan od dokaza Njegovih je taj što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost... (Er-Rum, 21) Također, u prilog ovog stava idu i riječi Uzvišenog: Allah vam zabranjuje da prijateljujete s onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sebi čine nepravdu. (El-Mumtehane, 9)

Četvrti uvjet: Da rezultat ovoga braka ne bude nered, ili sigurna, odnosno preovlađujuća šteta, jer poznato je da je korištenje dopuštenih stvari uvjetovano ne­postojanjem štete. Ako se ispostavi da je u općenitosti upotrebe dopuštene stvari opća šteta, ta stvar postaje općenito zabranjena, a ako je pojedinač­na šteta, ta stvar postaje zabranjena nekim kategorijama ljudi ili u nekim situacijama. Kad god se poveća šteta u nekoj stvari, time njena zabrana postaje čvršća. Odatle, nadležni i odgovorni među muslimanima za područje prava imaju ovlasti da ograniče upotrebu nekih dopuštenih stvari ako se boje da će njihova sveukupna ili pojedinačna upotreba prouzroko­vati određenu štetu.

Šejh El-Karadavi potom navodi konkretne primjere štete koja može nastati iz braka sa nemuslimankom, a to se pojavljuje u više vidova, od kojih su i sljedeći:

1. Da se raširi običaj sklapanja braka sa nemuslimankama tako da se to negativno odrazi na djevojke muslimanke podobne za brak. Poznato je da je broj žena obično isti ili veći od broja muškaraca, a broj djevojaka podobnih za brak je nesumnjivo veći od broja podobnih muškaraca koji mogu ispu­niti obaveze koje brak zahtijeva. U tom pogledu šejh El-Karadavi poručuje: "Ako brak sa nemuslimankama postane uobičajena društvena pojava, istom broju muslimanki bit će uskraćen brak, naročito u naše vrijeme kada je višeženstvo postalo rijetko i iznimno. Općepoznato je i utvrđeno da je muslimanki dopušteno da se uda samo za muslimana, tako da je uspostavu ravnoteže potrebno zatvariti vrata braku sa nemuslimankama, vodeći brigu o muslimankama. Ako muslimani žive u nekoj zemlji i u njoj predstavljaju manjinu sta­novništva, kakve su, npr., neke muslimanske kolonije u Evropi i Americi te neke manjine u Aziji i Africi, logika i duh Šerijata nalažu zabranu skla­panja braka između muslimana i nemuslimanki. U protivnom, rezultat će biti da djevojke muslimanke - ili veliki broj njih - neće imati za sebe muslimana koji bi im mogao ponuditi brak. Djevojka musli­manka suočit će se s jednom od tri mogućnosti:



– udajom za nemuslimana – što je ništavno i nevažeće u islamu,

– nemoralnosti i kretanju u svijetu poroka – što je jedan od najvećih grijeha,

– životom zauvijek lišen bračnog života i materinstva.

Ni s jednim od tih mogućnosti islam nije – a to je neizbježan rezultat braka muslimana sa nemuslimankama, uz zabranu muslimanki da se uda za nemuslimana." (El-Karadavi, Fetāvā mu'āsire/Savremene fetve)

2. Moguća šteta od takvog braka je i ono što je poznati muhaddis Se'id ibn Mensur u svom Sunenu naveo je kao razlog zbog kojeg je hazreti Omer zabranio Huzejfi ženidbu sa nemuslimankom. Naime, nakon što je zanijekao da je takav brak zabranjen, rekao je: "Bojao sam se da se ljudi ne počnu ženiti njihovim bludnicama." Ovo, zapravo, govori da postoji bojazan da će ljudi olahko uzimati uvjet če­stitosti i nevinosti kojim je Kur'an uvjetovao dozvolu ovakvog braka, pa bi se ženili bludnicama i nemoralnim ženama, a to su zla koja treba spriječiti prije nego što se dese radeći po šerijatskom pravilu opreznosti.

3. Poznato je da najveću odgovornost za djecu imaju njihovi roditelji. U ovom slučaju, otac musliman je izravno odgovoran za islamski odgoj svoje djece. Kako će u ovakvoj situaciji odgojiti svoju djecu, sukladno islamskom vjerovanju i principima? Islamski učenjaci su saglasni da u vezi islamskog odgoja djece nema kompromisa, tj. djeca se ne mogu odgajati da budu pola muslimani, a pola jevreji, kršćani ili pripadnici neke druge vjere. Otac musliman je dužan da djecu odgoji u duhu svoje vjere, a kako će to postići kada majka njegove djece nije muslimanka?

To je posebno osjetljivo pitanje, i upravo zbog toga savremeni islamski pravnici poput šejha Šeltuta i šejha El-Karadavija nisu blagonaklono gledali na ženidbu muslimana sa jevrejkom ili kršaćankom u današnjem vremenu kada su muslimani izloženi raznim previranjima i utjecajima koji su uzrokovali njihovu opću slabost i dekadencu. U tom pogledu šejh El-Karadavi poručuje da veliki problem nastaje onda kada se u takvom braku rode djeca koja obično odrastaju onako kako želi majka, a ne onako kako želi otac – ukoliko on uopće i ima vla­stitu volju.

Djeca su bliža, privrženija i pod većim utjecajem majke, naročito ako su rođena u njenoj zemlji i među njenim narodom, gdje se odgajaju sukladno majčinoj vjeri, u poštivanju njenih vrijednosti, uvjerenja i obi­čaja. Ako i ostanu u vjeri svoga oca, ostanu samo formalno i imenom, a ne suštinski i stvarno. To znači, naglašava El-Karadavi, da smo izgubili tu mladu generaciju u vjerskom i nacionalnom smislu, a možda i njihove očeve.

Na kraju svoje fetve o braku muslimana sa krćšćankom ili jevrejkom šejh El-Karadavi poručuje da takav brak u našem vremenu nije šerijatski legitiman i muslimani se toga trebaju kloniti imajući u vidu mnoge štetnosti koje iz takvog braka mogu proisteći. Svoje razmatranje on završava:

"Nije dopušte­no reći da je ovaj brak dopušten izuzev u krajnjoj nuždi i potrebi, i to samo u onoj mjeri koju zahtijeva ta nužda i potreba. Ne zaboravimo ovdje spomenuti i ovo: koliko god ljudi olakšavali i dopuštali brak sa nemuslimankama nema nikakve dvojbe ni razilaženja da je brak sa muslimankom bolji i vredniji iz mnogo razloga. Nema sum­nje da je jednakost vjerovanja jedan od činilaca sretnog života. I slaganje u idejnom i mezhebskom smislu je bolje za sretan brak. I više od toga, islam se ne zadovoljava samo brakom sa bilo kakvom muslimankom nego podstiče na brak sa pobožnom muslimankom koja je brižljiva u postizanju Allahovog zadovoljstva i poštivanju prava muža i najsposobnija u čuvanju svoje časti, muževljevog imetka i djece. Zbog toga je Allahov Poslanik, a.s., u vjerodostojnom hadisu rekao: 'Odaberi onu koja posjeduje vjeru i bit ćeš zadovoljan!" (El-Karadavi, Fetāvā mu'āsire/Savremene fetve)

Slična razmatranja iznio je i šejh Šeltut, koji je svojevremeno obnašao funkciju šejhu-l-Azhara, vrhovnog šejha na univerzitetu Al-Azhar, što predstavlja najveću ulemansku titulu u današnjem svijetu. U vezi s tim on je izdao nekoliko fetvi, a opširnu studiju o ovoj temi objavio je u svome djelu El-Fetāvā, dirāsa li muškilāti-l-muslimi-l-mu'āsiri fi hajātihi-l-jevmijje, u kojem je ponudio studiozne odgovore na probleme s kojima se susreće savremeni musliman u svom svakodnevnom životu. (Vidjeti navedeno djelo, publicirano u izdanju Daru-š-šuruk, Kairo, 1988., str. 276-280)

Interesantan je odgovor koji je u vezi s ovom problematikom dao dr. Enes Ljevaković, inače fetva-i emin Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini (fetva-i emin je stručna osoba koja je ovlaštena da daje fetve i odgovore na pitanja iz fikha, islamskog prava). Pitanje je sljedeće: "Da li musliman može obaviti šerijatsko sklapanje braka pred imamom sa ženom koja nije muslimanka, nije prešla na islam ili treba da pređe na islam da bi se to obavilo? Inače je kršćanka. Kakva je procedura u pogledu ovoga i stav islama o ovome?", a fetva-i emin IZ u BiH dr. Enes Ljevaković je odgovorio:

"Naši imami ne obavljaju šerijatska vjenčanja u slučaju tzv. mješovitih brakova, jer je još na snazi fetva koju je ranije (1938.) donio Širi savjet reisul-uleme o zabrani mješovitih brakova (ženidba muslimana s neuslimankom, a udaja muslimanke za nemuslimana svakako je zabranjena i mimo spomenute fetve). Prema tome, ako neko želi takav brak, neka se vjenča kod matičara. Imam to ne treba obavljati, jer bi na neki način time odobrio i promovirao takav postupak, koji očito nije u interesu muslimanske zajednice, zato što bi, ako bi se raširila praksa takvih brakova, mnoge muslimanske djevojke ostale neudate, a izričito im je zabranjeno da se udaju za nemuslimane." (http://www.islamskazajednica.ba/bracno- ... muslimanke, pregledano 31.8.2016.)


Umjesto zaključka

Tokom posljednja dva stoljeća istaknuta crta bošnjačkog iskustva na Balkanu je mnogovrsna ugroženost. Pored periodične izloženosti biološkoj ekstinkciji, javljala se – nekada latentno, a nekada manifestno, ali bez predaha, iz različitih izvora orkestrirana prijetnja uništenjem duhovnog koda Bošnjaka. Ako prihvatimo da je srž bošnjačkog identiteta njegova u islamu utemeljena duhovna orijentacija, onda je, posve sigurno, pitanje začetka bračnog života kroz izbor bračnog partnera, kao nezaobilaznog faktora duhovne konstitucije najznačajnijeg odgojnog ambijenta – porodice, socijalni interes prvog reda u nastojanju za očuvanjem postojećeg karaktera bošnjačkog identiteta. Takvo motrište sugerira da ustanovljenje ove socijalne karike ne smije biti prepušteno stihijskoj, nagonskoj akciji. Zbog toga, ovim radom nastoji se sagledati referentna bračna problematika kroz prizmu istraživanja i fetvi istaknutih savremenih islamskih učenjaka šejhu-l-Azhara dr. Mahmuda Šeltuta i dr. šejha Jusufa el-Karadavija, predsjednika Svjetske unije islamskih učenjaka.

Imajući na umu presudnu ulogu majke pri formiranju unutarnjeg djetetovog svijeta i pri regulaciji unutarporodične dinamike te posljedičnu bračnu apstinenciju muslimanske djevojačke populacije, ova načelno dozvoljena forma braka između muslimana i nemuslimanke (sledbenice ranije Objave), situacijski ishodi sasvim novim – u perspektivi očuvanja duhovnog identiteta Bošnjaka neželjenim – socijalnim dimenzijama.

Potencijalno duhovno inficiranje vitalnih organa bošnjačkog identiteta, postepeno bi vodilo idejnoj difuziji i socijalnoj inkoherenciji bošnjačke scene, što bi ovaj narod svelo na međusobno suprotstavljenu (isključivo) statističku kategoriju – tj. puki broj kojim bi drugi operirali. Različite studije pokazale su da je prevencija uvijek bolja od liječenja. Stoga je optimalan pristup preventivno djelovanje usmjereno ka razvoju odbrambenih mehanizama.

Kako je brak, u funkcionalnom smislu, multidimenzionalan fenomen, ovaj rad, pored ostalog, propituje i odnos interesa pojedinca i interesa zajednice. Svaki pojedinac, kao socijalno biće, vlastite i kolektivne potrebe realizira u efikasnoj koegzistenciji sa ostalim članovima grupe. Bilo kakvo ugrožavanje grupe posredno dovodi u istovrsnu opasnost i samog pojedinca. Shodno pretpostavljenom interesu zajednice nad interesom pojedinca i primijećenim negativnim posljedicama braka muslimana i nemuslimanke, a vodeći se predmetnom fetvom, smatrali smo opravdanim dovesti u pitanje svrsishodnost ovakvog braka u trenutnim bosanskohercegovačkim okolnostima.

(TAKVIM, 2017./1438. h. godina, str. 167-180)

[allem_77]

exampLe.

Znaš li šta je uputstvo?
Kada kupiš, ili dobiješ neku stvar, na primjer automobil. Uz automobil dođe i knjiga. Eh, u toj knjizi su navedene osnovne smjernice, kako da koristiš, odnosno održavaš automobil.
U toj knjizi ne piše kako je sastavljen, odnosno kako se pravi motor, mjenjač, softver za izduvne plinove... E sada se ti zapitaj, zašto ta knjiga nije nabrojala sve? Kada kažem sve, mislim i na hemijski sastav lima, farbe, stakla, gume....
Zamisli sada kada bi proizvođač sve, do i najmanjeg atoma napisao u uputsvu, koje bi dimenzije tog uputstva bile?





* 1. Elif Lām Mīm.
* 2. Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali;
* 3. onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i molitvu obavljali i udjeljivali dio od onoga što im Mi budemo davali;
* 4. i onima koji budu vjerovali u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe, i onima koji u onaj svijet budu čvrsto vjerovali.
* 5. Njima će Gospodar njihov na Pravi put ukazati i oni će ono što žele ostvariti.

* 1. Elif Lām Mīm Sād.
* 2. Objavljuje ti se Knjiga – i neka ti u grudima ne bude nikakve tegobe zbog nje da njome opominješ i da vjernicima bude pouka.

* 1. Elif Lām Ra. Ovo su ajeti mudre Knjige.
* 2. Zašto je čudno ljudima što Mi objavljujemo jednom između njih: "Opominji ljude! A vjernike obraduj divnom nagradom kod Gospodara njihova!" Nevjernici govore: "Ovaj je zaista pravi čarobnjak!"

* 1. Elif Lām Ra. Ovo je Knjiga čiji se ajeti pomno nižu i od vremena do vremena objavljuju, od Mudrog i Sveznajućeg.

* 1. Elif Lām Rā. Ovo su ajeti Knjige jasne!
* 2. Objavljujemo je kao Kur'an na arapskom jeziku da biste razumjeli.
* 3. Objavljujući ti ovaj Kur'an, Mi tebi o najljepšim događajima kazujemo iako prije njega nisi doista ništa znao.

* 1. Elif Lam Mim Ra. Ovo su ajeti Knjige! A ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina je, ali većina ljudi neće da vjeruje.

* 1. Elif Lām Rā. Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihova Gospodara, izvedeš iz tmina na svjetlo, na Put Silnoga i Hvaljenoga.

* 1. Elif Lām Rā. Ovo su ajeti knjige, Kur'ana jasnog!
* 2. Zažaliće nevjernici često što nisu postali muslimani.

* 1. Tā Hā.
* 2. Ne objavljujemo Kur'an da se mučiš,
* 3. već da bude pouka onome koji se boji.

* 1. Neka je uzvišen Onaj koji robu Svome objavljuje Kur'an da bi svjetovima bio opomena.

* 1. Elif Lām Mīm.
* 2. Knjigu objavljuje, u to nema sumnje, Gospodar svjetova.

* 1. Knjigu objavljuje Allah, Silni i Mudri!

* 91. Ja sam primio zapovijest da se klanjam jedino Gospodaru ovoga grada, kojeg je On učinio svetim – a Njemu sve pripada – i naređeno mi je da budem poslušan
* 92. i da Kur'an kazujem; onaj ko bude išao Pravim putem, na Pravome putu je za svoje dobro; a onome ko je u zabludi ti reci: "Ja samo opominjem."

* 20. a vi iz Kur'ana učite ono što je lahko;

* 4. I izgovaraj Kur'an pažljivo!

* 98. Kada hoćeš učiti Kur'an, zatraži od Allaha zaštitu od šejtana prokletog.

* 204. A kad se uči Kur'an, vi ga slušajte i šutite da biste bili pomilovani."

* 21. Da ovaj Kur'an kakvom brdu objavimo, ti bi vidio kako je strahopoštovanja puno i kako bi se od straha pred Allahom raspalo. Takve primjere navodimo ljudima da bi razmislili.

* 24. Kako oni ne razmisle o Kur'anu ili su im na srcima katanci!

* 32. A Mi smo Kur'an učinili dostupnim za pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?

[MarlboroGold]

Daj druže skrati malo te postove...

[shmizlica]

Daj druže skrati malo te postove...

jel to ne voliš čitat

[MarlboroGold]

Daj druže skrati malo te postove...

jel to ne voliš čitat

Ne da mi se

[belfy]

odavno se niko nije sjetio citirati internet...

[exampLe.]

Ispucalo se sve jbg, vrtimo se u krug.

Svaka se rasprava završava sa "nije prijevod dobar", "ne znaš arapski", "to se mislilo figurativno", "hadis nije relevantan", "mi to ne možemo znati, Allah zna najbolje".

Na kraju kontaš što sam ja svoje vrijeme trošio, čitao, tražio kad druga strana nema ni "a" od argumenta.

[Edouard]

Kod ateista ima jedna zanimljiva stvar, nazvao bih je pravim apsurdom.
Koliko znam, barem za ove na forumu, iako su vrlo rijetki koji se nešto razumiju u fiziku, takoreći svi od reda metafizici odriču bilo kakvu važnost, legitimitet.
Međutim, u samoj biti njihovog svjetonazora je gola metafizika.
Naime, kako veće ranije rekoh, oni vjeruju da na početku i u temelju sveukupne ljudske zbilje stoji isključivo materija sa svojim pojavnim oblicima, što na njihovu žalost ne potvrđuje ni nauka, ni iskustvo, pa čak ni intuicija.
Dakle, čista metafizika. Ne znam kako to objašnjavaju.

[broj dva]

Sve goli materijalista...
I koje to iskustvo/intuicija/nauka ukazuju na nematirijalno porjeklo materije?
A i da prihvatimo nešto tako, kako se to prevodi u "božanstvo" generalno i djevicu Mariju ili zabranu seksa prije braka konkretno?
I dalje tražite božanstva tamo gdje nauka još nije osvjetlila i ostaje vam sve manji prostor za lingvističke vragolomije i ispraznu i uvjek irelevantnu i beskorisnu metafiziku.

[Dope_Man]

Ma naravno, u nedostatku argumenata pokusas ateistima pripisati "vjerovanje" u ovo ili ono. Zanemarujuci cistu logiku da jednostavno nista mimo materijalnog nije nicim dokazano... I onda naravno sakrij bogove tamo, optuzi sve koji jednostavno ne vjeruju unsvacije izmisljotine da zapravo vjeruju u nesto i tako dalje, i tako dalje...

[Edouard]

Naravno da gledajući s čisto logičke strane apsurdne stvari je nemoguće braniti.
S jedne strane negirati metafiziku, a istovremeno zauzimati pravi metafizički stav/vjerovanje, da je materija ono po čemu jest to sve što jest (učenje o bitku, o počelu i uzrocima svega postojećeg, prvoj supstanciji...)

[Sanjarko]

Danas sam saznao da musliman ne smije oženiti nemuslimanku, niti se muslimanka smije udati za nemuslimana.
Što više stvari saznajem ovo mi više liči na neki kult nego na religiju.

@alem
A šta se ono kaže u Kur'anu, "Ovo su ajeti Knjige jasne".

https://en.wikipedia.org/wiki/Interfait ... e_in_Islam

Ne znam, jer se nesjecam. Sahih International je Wikipedi-jin izvor. Iz Saudijske Arabije je kako sam shvatio koji je preveden u Americi i ne znaci da je Tacan i Istinit i Jasan jer kako sam shvatio ovo Sahih to znaci.

http://www.alim.org/library/quran/ayah/compare/2/221

Ne poričite politeiste dok oni ne vjeruju i vjerujući narod je bolji od partnera, čak iako ste impresionirani i ne ponižavajte politeiste sve dok oni ne vjeruju i poklone vjerniku bolji od politeiste, čak i ako se radujete, oni su pozvani na vatru. Allah će pozvati na nebo i oprostiti sa njegovim dopuštenjem.

Ovo ja na Gugl dobijem kao prijevod. Po ovome nije jasna. Ne bi se ovo trebalo desavati da je jasna. Pisao sam ja u vezi Hurija ovdje da Hurija znaci Nimfa tj., Vila a ne djevica.

Sad monoteizam je Islam pa nije ni cudno ovo u vezi visebozaca. Ali ovo u vezi Kurana se ne bi trebalo da se desava ako je jasan.

Ovo Sahih nece ni da prevede i izbacuje Sindi jezik da je a ne Arapski jezik da je.

[allem_77]

Sa čime se jedan ateista ne slaže u ovim zapovijedima? Za ovu prvu svi znamo stav ateista, ali šta je sa ostalim zapovijedima? Da li bi ih ukinuli sve? I napisali neke nove-svoje?



U izvornom judaizmu, prema autoru, “Deset zapovijedi” koje su predstavljene na dvostrukim kamenim pločama, glase ovako:
- Jednom samo Bogu ćeš se klanjati,
- I ljubiti Ga savršeno,
- Dobro/imovinu/ drugoga uzimati nećeš, ni hotimično zadržati za se,
- Za dobrima drugoga ti žuditi nećeš, da bi ih ti nepravedno imao,
- Pohotan biti nećeš,
- Ubijati nećeš,
- Preljuba činiti nećeš,
- Krasti nećeš,
- Nećeš lažno svjedočiti,
- Nećeš žudjeti za suprugom druga svoga.



U islamu, prema autoru, na temelju izravne objave “Deset zapovijedi” glase ovako:
- Nećeš štovati drugoga do Allaha,
- Voljeti svoga bližnjega kao samoga sebe i štititi slabe,
- Voljeti, častiti i pomagati oca, majku i svoje bližnje,
- Primati nesretne, siročad, napuštene, putnike, strance kao Allahove goste,
- Ne ubijati,
- Ne činiti preljubu,
- Ne biti razvratan, rasipan, ni škrt,
- Ne budi ohol i poštivaj sva bića,
- Poštivaj vlasništvo drugoga, posebno siročadi,
- Budi pošten, budi u svemu cjelovit, ne krivotvori pisano, ne varaj na vagi i metraži, ne svjedoči lažno, ne bavi se posuđivanjem novca uz kamate.


Šuraki, ovaj vrijedni i plodni pisac, književnik, poeta i prevodilac, zaključuje svoje filozofske opservacije slijedećim mislima:
“Moj je san – ističe autor – vidjeti religije kako ubrzavaju hod čovječanstva prema ispunjenju prvotnog ljudskog jedinstva. Ključ svih naših oslobađanja nalazi se u “Deset zapovijedi” /”Besjeda”/. Treba ih čitati ponovo, kako bi postale naše pravilo života”!“Deset zapovijedi” /”Besjeda”/ u sebi sadrže Univerzalnu deklaraciju dužnosti čovjeka, kako bi se gradio svijet i pomirio čovjek sa ljudskošću!

[Bloo]

Sve su one fine i lijepe, još da se poštuju....gdje bi nam kraj bio.

[John Cleese]

There is no law beyond - do what thou wilt

[nemezis]

Sa čime se jedan ateista ne slaže u ovim zapovijedima? Za ovu prvu svi znamo stav ateista, ali šta je sa ostalim zapovijedima? Da li bi ih ukinuli sve? I napisali neke nove-svoje?



U izvornom judaizmu, prema autoru, “Deset zapovijedi” koje su predstavljene na dvostrukim kamenim pločama, glase ovako:
- Jednom samo Bogu ćeš se klanjati,
- I ljubiti Ga savršeno,
- Dobro/imovinu/ drugoga uzimati nećeš, ni hotimično zadržati za se,
- Za dobrima drugoga ti žuditi nećeš, da bi ih ti nepravedno imao,
- Pohotan biti nećeš,
- Ubijati nećeš,
- Preljuba činiti nećeš,
- Krasti nećeš,
- Nećeš lažno svjedočiti,
- Nećeš žudjeti za suprugom druga svoga.



U islamu, prema autoru, na temelju izravne objave “Deset zapovijedi” glase ovako:
- Nećeš štovati drugoga do Allaha,
- Voljeti svoga bližnjega kao samoga sebe i štititi slabe,
- Voljeti, častiti i pomagati oca, majku i svoje bližnje,
- Primati nesretne, siročad, napuštene, putnike, strance kao Allahove goste,
- Ne ubijati,
- Ne činiti preljubu,
- Ne biti razvratan, rasipan, ni škrt,
- Ne budi ohol i poštivaj sva bića,
- Poštivaj vlasništvo drugoga, posebno siročadi,
- Budi pošten, budi u svemu cjelovit, ne krivotvori pisano, ne varaj na vagi i metraži, ne svjedoči lažno, ne bavi se posuđivanjem novca uz kamate.


Šuraki, ovaj vrijedni i plodni pisac, književnik, poeta i prevodilac, zaključuje svoje filozofske opservacije slijedećim mislima:
“Moj je san – ističe autor – vidjeti religije kako ubrzavaju hod čovječanstva prema ispunjenju prvotnog ljudskog jedinstva. Ključ svih naših oslobađanja nalazi se u “Deset zapovijedi” /”Besjeda”/. Treba ih čitati ponovo, kako bi postale naše pravilo života”!“Deset zapovijedi” /”Besjeda”/ u sebi sadrže Univerzalnu deklaraciju dužnosti čovjeka, kako bi se gradio svijet i pomirio čovjek sa ljudskošću!

Gdje si našao te zapovijedi? Evo pravih.

1. You shall have no other Gods but me.
2. You shall not make for yourself any idol, nor bow down to it or worship it.
3. You shall not misuse the name of the Lord your God.
4. You shall remember and keep the Sabbath day holy.
5. Respect your father and mother.
6. You must not commit murder.
7. You must not commit adultery.
8. You must not steal.
9. You must not give false evidence against your neighbour.
10. You must not be envious of your neighbour's goods. You shall not be envious of his house nor his wife, nor anything that belongs to your neighbour.

[John Cleese]

Evo pravih.

1. You shall have no other Gods but me.
2. You shall not make for yourself any idol, nor bow down to it or worship it.
3. You shall not misuse the name of the Lord your God.
4. You shall remember and keep the Sabbath day holy.
5. Respect your father and mother.
6. You must not commit murder.
7. You must not commit adultery.
8. You must not steal.
9. You must not give false evidence against your neighbour.
10. You must not be envious of your neighbour's goods. You shall not be envious of his house nor his wife, nor anything that belongs to your neighbour.

Nece biti
Kazu da je bog onomad pisao na protoaramejskom - engleski, oprosticete, nije jos bio naucio, a i Mojsije ga ne bi bas najbolje razumio

Uzgred: Do you know what 'nemesis' means?

[nemezis]

Evo pravih.

1. You shall have no other Gods but me.
2. You shall not make for yourself any idol, nor bow down to it or worship it.
3. You shall not misuse the name of the Lord your God.
4. You shall remember and keep the Sabbath day holy.
5. Respect your father and mother.
6. You must not commit murder.
7. You must not commit adultery.
8. You must not steal.
9. You must not give false evidence against your neighbour.
10. You must not be envious of your neighbour's goods. You shall not be envious of his house nor his wife, nor anything that belongs to your neighbour.

Nece biti
Kazu da je bog onomad pisao na protoaramejskom - engleski, oprosticete, nije jos bio naucio, a i Mojsije ga ne bi bas najbolje razumio

Uzgred: Do you know what 'nemesis' means?

Poenta je da neko mijenja zapovijedi tako da imaju manje čisto religijskih pa onda pita "sta ovome fali".
Evo, može ovako, prevod (sa Wikipedije)

Ja sam Gospod, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene.
Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Gospod, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovjedi.
Ne uzimaj uzalud imena Gospoda, Boga svoga, jer Gospod ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.
Sjeti se da svetkuješ dan subotnji. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotnji.
Poštuj oca svoga i majku svoju, da imadneš dug život na zemlji koju ti dâ Jahve, Bog tvoj.
Ne ubij!
Ne učini preljuba!
Ne ukradi!
Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!
Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!

[vatrogasac]

Ispucalo se sve jbg, vrtimo se u krug.

Svaka se rasprava završava sa "nije prijevod dobar", "ne znaš arapski", "to se mislilo figurativno", "hadis nije relevantan", "mi to ne možemo znati, Allah zna najbolje".

Na kraju kontaš što sam ja svoje vrijeme trošio, čitao, tražio kad druga strana nema ni "a" od argumenta.

Zavisi kakve si argumente tražio, pro ili contra. Razočarenje je proporcionalno očekivanjima. Ako si očekivao da ti neko Boga donese u epruveti naravno da si očekivao nerealno.