Nurudin wrote:Eto te ko Smrčak, hoćeš neke "dokaze"
Pa cijeli Rumijev opus izlazi iz svih, pa i najliberalnijih islamskih okvira. To što on govori lijepo o Muhamedu ili
ga stavlja u neku poemu, nema veze sa istorijskim Muhamedom, već sa idealiziranom slikom istog.
Naravno da je ta slika takva, kad je sve ružno što je radio ili prešućivano ili uljepšavano ili je tražena neka "božanska mudrost"
u tome . Recimo, taj primjer koji si naveo i princip "kako govoriš o drugima govori o tebi samom" , Muhamed koristi samo
kad to njemu paše, a inače je vrlo ružno govorio o drugima.
Recimo u suri Leheb , proklinje ebu Leheba i njegovu ženu, za koju kaže da će joj biti grubo uže oko vrata .
ili kad kaže da je većina ljudi kao stoka (moram se iskreno složiti s njim) ili kad govori u mnogim opisima džehenema
šta će se raditi ljudima ....nešto tu ne vidimo taj princip da se misli i govori lijepo o drugima.
Naravno, uvijek možemo reći "nije to rekao Muhamed nego Bog" , iako je simptomatično da je uvijek tu riječ o ljudima koji
su se Muhamedu zamjerili .
Čak i kad bi uvažili to kao "argument" u nekom paralelnom svijetu vjernika, i dalje se može ako se malo zarovi u hadis, koji je
tu označen kao Muhamedov govor, pronaći puno ružnih stvari koje on govori o drugima.
Neće te stalno napadanje mene učiniti boljim, pametnijim, mudrijim ili, ako hoćeš, svjesnijim, čistijim, dosljednijim...Zato se okani te bespotrebnosti...
Ne izlazi Rumijev opus iz islamskih okvira nego to ljudi tako vide, oni koji to moraju tako da vide ili žele tako da vide (po svaku cijenu). Ti si, naprimjer, određeno vrijeme svog života učio, razumijevao i živio
islam na svoj način, određen svojim vlastitim kapacitetima spoznaje, primanja (kabilijjet), razumijevanja, podnošenja. Stavljam u kurziv da bih time ukazao na
tvoje poimanje islama. I onda si odbacio
taj islam, odnosno vremenom si mijenjao svoj stav, itd. Sada mene uvjeravaš da je Rumi izlazio, svojim učenjem i djelom, "izvan okvira islama, pa i najliberalnijeg". Ustvari, ti svo vrijeme govoriš samo o svom poimanju islama. I to je ok, ali nemoj projicirati tu sliku dalje, postavljati to svoje iskustvo islama kao nekakav princip iz kojeg onda dedukuješ čitav sistem vrijednosti i tvrdnji na koje se obrušavaš.
To, hoću da kažem, što ti ograničavaš Rumija proporcijama svoje vlastite spoznaje i razumijevanja zbilje može sasvim ok i dobro da radi u tvom svijetu, ali ne možeš za to tvrditi da je sama istina, da su to činjenice, itd. Jer to bi bila i nepravda i nepoznavanje Rumija, pa onda sve do samog islama u cjelini.
U tome je stvar kada ja nekada kažem - bez uvrede! - za nekog od vas da
falsfikujete Rumija ili ibn Arebija i slično. Poštenije (i smislenije) je da kažete i tvrdite kako, recimo, Rumi nije znao o Muhammedu, alejhi-selam, sve one stvari koje vi danas znate o njemu (pedofilija, epilepsija, neljudsko obračunavanje i sl. - svemu, uostalom, čime želite da pokažete i prikažete Poslanika, alejhi-selam, potpuno suprotnim kakvim ga je pokazivao Rumi u svojoj poeziji i svojim predavanjima), nego da nasilu pokušavate (hajde da izbjegnemo riječ "dokazati") učiniti istinitim svoje tvrdnje da "nije Rumi to tako mislio i govorio nego ovako...".
Jer pravi sljedbenici Muhammedovi, oni koji su ga istinski razumjeli i koji ga slijede, naučili smo to, nije (niti je ikad bio, niti ikad smije biti) nekakav Rumi i ibn Arebi nego uglavnom likovi poput el-Bagdadija i Zerkawija.
Ti možeš slobodno voljeti Rumija i njegovu poeziju i bez toga da ga moraš "očerupati od islama". Mnogi ateisti, agnostici, pripadnici raznih religijskih tradicija vole Rumija i njegovu poeziju, i nemaju s tim problema, i nemaju potreba da ga "razmuslimane" jer se ne uklapa u njihovu sliku islama.