mousstapha wrote:ibrahimaga wrote:Pa baš zato i pitam jer i meni je tako ostalo u sjećanju. Ako je islam i Allah ukinuo ropstvo onda bih to očekivao odmah od Muhameda da uradi. Ako nije imao vremena da misli na to onda bih očekivao odmah u narednoj generaciji muslimana. Ako je po islamu očekivao bih da tu tradiciju onda nastave i da ne krše ono što je od Boga. Ne sjećam se da se i u Kur'anu nešto piše o robovima u pozitivnom smislu ili da postoji naredba za ukidanje robovlasništva. Znam za par ajeta kako postupati sa robovima.
Ne postoji prijatelju. Sve tri abrahamovske religije propagiraju ropstvo. Beli hrišćani su čak i citirali pojedine biblijske stihove kako bi opravdali robovlasništvo nad crnim ljudima.
Ponovimo lekciju iz historije... Čudno mi je što se toliko iščuđavate o postojanju ropstva prije hiljadu i više godina??? Pa u SAD-u je nedavno ukinuto. Pa valjda smo iz prvih časova historije učili o tzv. "robovlasničkim društvima", ne možete neki period ljudske povijesti tumačiti iz komfora današnje perspektive. Da li je danas držanje robova pogrešno i okrutno? Naravno da jeste! Hipotetičko pitanje, da je neko od Vas rođen oko 100 p.n.e. u Rimskoj državi kao aristokrata, da li bi vi držali robove? ili bi govorili kako je to okrutno i protivno ljudskim pravima? Pa naravno da bi mi svi živjeli po mjeri tadašnjih društvenih vrijednosti i imali robove.
Nije ništa čudno u postojanju robstva ili robovlasničkih sistema. Problem je kada se za neku religiju tvrdi da je zaslužna za ukidanje robstva, a to je ustvari samo djelomično tačno. Odnosno, nije potpuna istina.
S druge strane ovo se može posmatrati kao nedostatak božanske objave. Ako se ne može od ljudi očekivati da prekinu sa ropstvom u datom kontekstu, sasvim je uredu pitati se zašto Kuran nije u potpunosti prekinuo tu praksu, jer bi valjda trebao da nadilazi sva ograničenja vremenom i prostorom.
Prije modernih vremena kršćani i muslimani su posjedovali roblje, ali to ne znači da je ijedna religija stvarala ili podsticala posjedovanje roblja.
Islam je prispio u svijet u kojemu je ropstvo bilo skoro sugdje prisutno. Kur'an i Hadis preporučuju blagonaklonost prema robovima i njihovo ljudsko tretiranje i podsticanje njihova oslobađanja. Sam Poslanik je otkupio perzijskog roba Salmana i odmah ga oslobodio, učinivši ga članom svoje porodice. Treba odmah razjasniti da ropstvo u islamskom društvu nije bilo izjednačeno sa rasizmom. Turski robovi su postajali vojni zapovjednici, kraljevi i vođe, kao što su to postali i neki crni afrički robovi. Štaviše, postojao je golem procenat stupanja u brak, i obično bi potomci roba prije ili kasnije bili uronjeni u opću strukturu društva.
Naravno se sporim da su postojali arapski trgovci robljem kao i oni evropski. Čak i u mjestima u kojima je postojalo snažno prisustvo afričkih Crnaca, kao u Arabiji ili Maroku, nije postojalo bilo kakvo osjećanje rasnih razlika. Danas se u bilo kojoj velikoj džamiji u Maroku, u vrijeme molitve, vide klanjači poredani u nizu, od crnih Afrikanaca do plavookih Berbera, ali se ne može uočiti nikakvo osjećanje rasne nejednakosti. Ko je bio Maroku ovo može potvrditi.
Mnogi pobožni muslimani su također odbijali da posjeduju robove i pisali su protiv toga, ali prakticiranje ropstva u svojoj islamskoj formi, koje je označavalo konačnu integraciju prije negoli segregaciju, sporadično se nastavilo, ali u sve manjem opsegu, do devetnaestog stoljeća, kada je pod pritiskom iznutarnjih snaga i utjecajem Linkolnovih ideja i ideja nekih drugih ljudi, najzad prestalo.
Ako ćemo biti pošteni i neutralni i gledati kroz sekularno/historijsku perspektivu vjerujem da ćemo priznati da su to bile neobične pojave, da ne kažem napredne ideje za 6/7. stoljeće, i to na prostoru koje sve do tada bilo na marginama svjetske historije.