Demontiranje, demoliranje, razvaljivane .. 'uleme' i njihove lafine. Aferim, ko god da je pisao.
DA LI JE HADIS OBJAVLJEN POSLANIKU A.S.?
U skladu sa mišljenjem azharske uleme i Islamske zajednice u BiH hadis se smatra Objavom Poslaniku a.s. Ovaj stav i / ili mišljenje se može naći u udžbeniku Hadisa za treći razred medrese koji je autorsko djelo Dževada Hrvačića, predgovor za udžbenik je napisao bivši reis-ul-ulema dr. Mustafa ef. Cerić, dok su recezenti dr. Fuad Sefić i dr. Zuhdija Hasanović.
Kao potvrdu tome autor je naveo sljedeće kur'anske ajete i hadise:
„On ne govori po hiru svome, to je samo objava koja mu se obznanjuje“ (En- Nedžm 3.i 4.)
„...a tebi objavljujemo Kur'an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje i da
bi oni razmislili.“ (En-Nahl 44.)
„Mi smo dužni da ga saberemo da bi ga ti čitao, a kada ga čitamo ti prati čitanje njegovo, a poslije, Mi smo dužni da ga objasnimo.“ (Al-Kijama, I7.- I9.)
U prvom ajetu autor ističe da je hadis objavljen, dok za druga dva ajeta kaže da je Poslanik a.s. dužan da hadisom pojasni Kur'an.
I kroz sljedeće hadise autor, također, pokušava argumentovati da je hadis Objava:
Ebu Mes'ud el Ensari bilježi kako je melek Džibril došao Poslaniku a.s. i klanjao pred njim, pa je zatim klanjao Poslanik a.s., Džibril je to ponovio pet puta a onda mu rekao: „Ovo ti je naređeno“. (Malik u Muvettau)
Iz ovog hadisa vidimo kako je melek Džibril, Allahov izaslanik, taj koji je Poslaniku
a.s. prenio način obavljanja pet dnevnih namaza i da to nije rezultat
Poslanikovog a.s. promišljanja nego Objava.
Ebu Davud bilježi da je Poslanik a.s. rekao: „Dat mi je Kur'an i nešto slično njemu“.
Ovaj hadis upućuje da je Poslaniku a.s. pored Kur'an-a dat i hadis, aludirajući na
to da je i hadis neka vrsta Objave.
Hadis u kojem se kaže kako je Poslanik a.s. jednoga dana skinuo prsten i rekao
da ga više neće nositi. Taj postupak je obrazložio riječima: „Došao mi je Džibril i
saopćio da je Allah zabranio muškarcima da nose zlato.“ (Buhari)
Iz ove predaje možemo zaključiti kako je Džibril Muhamedu a.s. prema potrebi saopćavao hadis.
Ove tvrdnje su navedene u pomenutom udžbeniku hadisa za treći razred medrese na 26 i 27. strani.
Cilj ovog teksta nije ulazak u raspravu da li su ispravno tumačeni gore navedeni ajeti i hadisi i desetine drugih ajeta koje autor ne zna ili ih nije spomenuo. Uz pretpostavku da su (a) navedeni ajeti ispravno tumačeni i da je (b) hadis zaista Objava, volio bih da autor ili neka druga kompetentna osoba ponudi odgovore na sljedeća pitanja:
1. Zašto onaj koji je rekao u Kur'anu : „Mi smo spustili Kur'an (Objavu) i mi ćemo njega čuvati“, nije garantovao čuvanje hadisa (tzv. druge Objave)?
2. Zašto je Poslanik a.s. u vjerodostojnim hadisima zabranio ashabima da pišu njegov govor? (Npr. hadis: „Nemojte pisati od mene ništa osim Kur'an-a, i ko je od vas napisao nešto drugo neka ga briše.)
3. Zašto Poslanik a.s. nije naredio ashabima da hadis uče napamet ako on već ima važnost Objave? Nemojte uzimati za ozbiljno mišljenje onih koji kažu da je Poslanik a.s. zabranio pisanje hadisa da se ne bi miješao sa kur'anskim tekstom, pošto je Kur'an poseban i njegova karakteristika mudžize ga odvaja od bilo kojeg drugog teksta. Štaviše, ako je hadis Objava kako oni tvrde, onda ne bi bio problem ako bi se miješale dvije Objave.
4. Ukoliko hadis ima stepen važnosti kao Objava, zašto ashabi nisu imali bilo kakvo organizovano sabiranje i pisanje hadisa? Zašto je ummet morao čekati dvije stotine godina do objave prve zbirke hadisa?
5. Pošto je Poslanik a.s. Objavu primao dvadeset tri godine, jesu li zbirke hadisa koje obuhvataju 50.000 hadisa od kojih je 5.000 sahih, u smislu tumačenja Kur'ana, obuhvatile čitavu Objavu ili jedan njen dio?
6. S obzirom da je preneseno svega nekoliko hadisa iz trinaestogodišnjeg boravka Poslanika a.s. u Mekki, postavlja se pitanje gdje je mekanski dio Objave? Većina hadisa su iz medinskog perioda i ti hadisi se dobrim dijelom odnose na životne sitnice kao što su kako treba obavljati nuždu, kako spavati i obavljati druge fiziološke potrebe. Gdje su hadisi Poslanikovih a.s. hutbi kojih je bilo preko pet stotina od kojih je nama prenešeno svega dvije ili tri? Ko je odgovoran za nestanak ovih hadisa (Objave)?
7. Ako je svrha hadisa tumačenje i pojašnjenje Kur'ana, gdje je zbirka tumačenja Kur'ana od Poslanika a.s.?
8. Zašto su pojedini ashabi pisali Kur'an, (npr hz. Osmanovo sakupljanje), da bi ga čuvali od izmjena (mada Allah dž.š. jasno garantuje da će ga čuvati), a nisu isto tako pisali i sabirali hadise (drugu Objavu) kako bi je podijelili ljudima?
9. A kakva je ovo Objava u kojoj ima podjela na sahih - vjerodostojan, hasen -
dobar, daif - slab, mevdua - lažni, itd?
10. Da li može da se prenese govor čovjeka dvije stotine godina nakon što je izrečen, a da taj govor ostane apsolutno autentičan i neizmijenjen, tj. da se neke riječi ne dodaju ili ne oduzmu tom govoru?
11. Da li sadašnje zbirke hadisa obuhvataju sve govore Poslanika a.s. u toku dvadeset tri godine poslanstva, ili je propušten jedan veliki dio „druge objave“?
12. Ukoliko kritičari hadisa koji pripadaju istom mezhebu za određen hadis imaju drugačiju kvalifikaciju na način da jedni misle da je sahih a drugi slab, da li bi se onda takav hadis mogao smatrati objavom uprkos činjenici da ni pripadnici istog mezheba nemaju konsenzus po pitanju njegove vjerodostojnosti?
13. Ako svaka sekta ima svoje zbirke hadisa koje odlikuju njima specifični prenosioci i kritičari, i imajući u vidu činjenicu nepriznavanja hadisa među sektama na način da sunijska ulema ne priznaje šiitske hadise, šiitska ulema ne priznaje sunitske, sufije odbacuju neke selefijske predaje i obratno, selefije odbacuju mnoge sunitske predaje – da li to znači da hadis (druga objava) ima svoje podobjave ili se dijeli na različite vrste objava? Ili se može reći da svaka sekta ima svoju privatnu objavu koja ujedno poriče tuđe objave? Ili se ipak može reći da svaka sekta vjeruje u jedan dio objave koji se često kosi sa drugim dijelovima objave? Ili je, možda, bolje reći da svaka sekta kroji sebi objavu kako njoj odgovara?
14. Da li činjenica da su prvaci islama, ljudi najbliži Poslaniku a.s., prenosili mali broj hadisa, dok najmlađi ashabi koji su u kasnijem periodu primili islam su ujedno prenijeli najveći broj hadisa (Ebu Hurejre, Ibn Abbas, Enes Ibn Malik), može voditi ka zaključku da prvaci među ashabima nisu bili svjesni važnosti hadisa kao „druge objave“? Da li su prvaci islama zapostavili „drugu objavu“ na način da nisu vodili brigu o sakupljanju, pisanju i prenošenju hadisa kao što su to radili oni koji su primili islam skoro u posljednjim godinama života Božijeg Poslanika a.s.?
15. Ako je hadis, zaista, druga objava – zašto su muhadisi dopustili mogućnost prenošenja hadisa u njegovom značenju umjesto preciznim riječima koje je izgovorio Božiji Poslanik a.s.? Ukoliko je to dozvoljeno, da li se onda može i Kur'an prenijeti samo u njegovom značenju i da li bismo ga mogli zvati Kur'an- om ako bi bio prenešen samo u značenju, a ne precizno i doslovno?
16. Da li je do usavršenja i upotpunjenja vjere došlo nakon objavljivanja trećeg ajeta iz sure Trpeza: „Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera“? Je li moguće da je ovo neispravan ili derogiran ajet, ili je do usavršenja i upotpunjenja vjere došlo tek nakon zadnjeg hadisa koji je Poslanik a.s. izrekao prije svoje smrti: „Odlazim u blizinu Najuzvišenijeg prijatelja“?
17. Allah dž.š. je u Kur'anu opisao svoju Objavu ajetom iz sure An-Nisa: „A zašto ne razmisle o Kur'anu, a da je od nekog drugog mimo Allaha, sigurno bi našli proturiječnost mnogu.“ (An-Nisa, 82.)
Zašto u Kur'anu ne možemo naći proturiječnosti, a često je nalazimo u hadisu? Npr. Kur'an govori na više mjesta da „nijedan grješnik neće tuđe grijehe nositi“, dok hadis govori da će mrtva osoba biti kažnjena zbog plača bliske osobe nad njim. Također, Kur'an kaže: „I nevjernici još govore: 'Vi samo začarana čovjeka slijedite.'“. Sa druge strane, u hadisu se prenosi da je židov opsihrio Poslanika a.s. i da je taj događaj povod za objavu sura Felek i Nas koje su lijek za tu bolest. Također, postoje i hadisi u Buharijinoj zbirci hadisa koji tvrde da sure Felek i Nas nisu uopće iz Kur'an-a.
Ovo navodi služe samo kao primjer, dok bi se o proturječnosti mogli napisati tomovi knjiga.
18. Ako je hadis, zaista, druga objava – zašto onda mnogu učenjaci i fakihi ne prihvataju ahad hadise kao dokaze u vjeri? Ukoliko je od Boga, kako smiju da odbiju objavu?
19. Ukoliko je hadis objava, zašto je Ebu Hanife odbacio mnogo hadisa koji se kose sa logikom i analogijom? Da li je on smatrao da su logika i analogija preči od „druge objave“?
Imam Malik također nije prihvatio mnoge hadise koji su bili u suprotnosti sa praksom stanovnika Medine. Da li ga zbog toga treba smatrati nevjernikom, s obzirom da je dao prednost praksi stanovnika Medine nad „drugom objavom“ (hadisom)?
20. Ako je hadis druga objava, zašto se onda kaže „Poslanik a.s. je rekao“ a ne „Allah dž.š. je rekao“? Naravno, površni ljudi će reći da je značenje od Boga a riječi su od Poslanika a.s., međutim upravu tu se ogleda njihova površnost jer su zaboravili da su prenosioci hadisa često prenosili značenje hadisa a ne doslovno precizne riječi Poslanika a.s.. Također će zaboraviti da oni sami tvrde da su hadisi-kudsije objava od Boga a riječi od Poslanika a.s., ali bez obzira na to oni se prenose sa „Allah je rekao“. Ovo je problematično, tako da će površna ulema morati da se odluči da li hadisi-kudsije pripisati Kur'an-u ili ih svrstati u obične hadise.
21. Zašto se sa većim prolaskom vremena od smrti Božijeg Poslanika a.s. broj hadisa znatno povećava? Konkretno, kada gledamo koliko hadisa prenosi Enu Hanife u odnosu na npr. Imama Malika i Ahmeda ibn Hanbela koji su kasnije živjeli, vidi se da zbirke hadisa postaju sve veće.
22. Da li svaki hadis, tj. govor Božijeg Poslanika a.s. važi samo za konkretan slučaj
ili situaciju u kojoj je izgovoren, ili važi za sve takve slučajeve i situacije?
23. Da li svaki hadis , odnosno govor Božijeg Poslanika a.s. upućen jednoj osobi važi za sve ljude?
24. Koliko je bitan period nastanka hadisa i na koji period se može primijeniti? Ukoliko je hadis iz perioda Meke ili Medine, da li njegova poruka važi za taj određen period ili za sva vremena? Ukoliko se zna period nastanka hadisa može se znati da li on derogira nešto što je ranije rečeno. Međutim, ako se ne zna iz kojeg je perioda hadis, kako ćemo znati da Poslanik a.s. nije rekao nešto što bi poništilo taj hadis ili on mijenja nešto iz ranijeg perioda?
25. Allah dž.š. kaže da postoje jasni i manje jasni ajeti u Kur'an-u. Ako je hadis objava i treba da ljudima pojasni Kur'an, kako tumačiti Božiji govor koji dalje u ajetu izlaže da tumačenje manje jasnih ajeta zna samo Allah i oni razumom obdareni?
Također, da li je potreban hadis kao objava da pojasni ajete o kojima Gospodat kaže da su već jasni?
26. Zašto su tumači Kur'ana tumačili mnoge ajete po svom mišljenu, bez obzira na brojne hadise (objave) koji tumače iste ajete?
Na kraju se pitam, kako Allah dž.š. opisuje Kur'an sljedećim opisima:
“A mi smo Kur'an učinili dostupnim za pouku pa ima li ikog ko bi pouku primio?“ (Kamer I7.).
„A Mi ovu knjigu objavljujemo, koju smo kako Mi znamo objasnili“ (Earaf 52.).
„Knjiga čiji su ajeti jasno izloženi, Kur'an na arapskom jeziku, za ljude koji znaju" (Fussilet 3.)
Vidimo da je Allah dž.š. opisao ajete jasno izloženim, potanko objašnjenim, a Kur'an opisao kao jasnu knjigu. Pa kako bi druga objava trebala ovoj Objavi, koja je jasna i potanko objašnjena?
P.S.
Shodno tome da će ovaj članak doprijeti do različite čitalačke populacije, želim uputiti poruku posebnoj grupi čitalaca, tzv. ljudi sačuvani od grijeha - čija je glavna karakteristika da su kritičari svega i svakoga. Ta poruka jeste da svako ko na osnovu ovog članka njegovog autora proglasi Kur'anitom (onaj koji negira sunnet) nema nikakvo pravo na to, ali ja imam pravo da tvrdim da je takva osoba neuka i neobrazovana jer je osnovna hipoteza ovog članka da hadis nije druga objava i da hadis nema status druge objave.
Ja ne poričem da je hadis kao historijska predaja postajao i postoji ali ne gledano u svjetlu druge objave.
Uz pretpostavku da će određena čitalačka grupa pokušati da navede određene ajete iz Kur'an-a i određene hadise kao potvrdu da je hadis druga objava, želim naglasiti da su mi ti dokazi poznati pa da se oni ne bi zamarali navođenjem ajeta koji govore o poslušnosti Poslaniku a.s. ili ajet koji govore da Poslanik a.s. treba da nam pojasni Kur'an ja ću navesti sljedeća dva ajeta koje bi pojedinci iskoristili kao dokaz da je hadis objava, s tim da su mi poznati i svi drugi ajeti koji o tome govore.
Prvi ajet je 59 ajet sure An Nisa:
„O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne slažete, obratiti se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.“
Drugi ajet - dio 7. ajeta 59. sure Al – Hashr:
„..ono što Vam Poslanik kao nagradu da – to uzmite, a ono što vam zabrani –
ostavite.“
Kao i svi ajeti u kojima je spomenuta riječ „hikmet“ koja znači mudrost a neki tumači Kur'an-a to tumače da se odnosi na sunnet, tj. hadis. Mnogi ovo tumačenje koriste kao dokaz da je hadis druga objava i na taj način tjeraju na prihvatanje jednog specifičnog tumačenja i odbijanja svih drugih tumačenja koja se kose sa njihovim uvjerenjem. Također ne želim spomenuti hadise koji se navode kao dokazi da je hadis objava kao što je hadis „držite se mog sunneta“, ili sve hadise u kojima je spomenuta riječ „sunnet“. Kod velikog broja učenjaka i lingvista (poznavaoca arapskog jezika) termin „sunnet“ se u osnovi ne odnosi na hadis.
Također ne želim spomenuti hadise slične tematike u ovom članku, ali možda jednog dana objavim ili odštampam već pripremljen esej o kritici dokaza da je hadis objava.
Na kraju se želim obratiti svim čitaocima ovog članka, naročito onima iz redova IZ, da ovaj članak ne shvate u svjetlu napada ili kritike (negativne) na plan i program učenja u medresama postavljen od strane IZ. Iako imam ubjeđenje da taj plan i program rada ne ide u skladu sa duhom vremena u kome živimo i može dovesti do izgradnje netolerantne osobe koja ne prihvata druga mišljenja u okviru svog mezheba i svoje vjere, a kamoli prihvatanja druge vjere.
Ovaj članak je samo vid savjetovanja i ukazivanja na greške prisutne u svakodnevnom životu nas nesavršenih ljudi. A što se tiče onih koji misle da su savršeni i sačuvani od grijeha neka im je Allah na pomoći.
I poruka za sve one koji će se prepoznati (islamski predavači i pisci koji su moje prethodne teme uzimali bez izuna i pripisivali ih sebi kao rezultat njihovog istraživanja i truda i potom ih koristili kao teme svojih predavanja,seminara i knjiga ) da i ovu temu uzmu slobodno kao svoju. Moj cilj je da se širi istina i znanje o Allahovoj vjeri i Poslaniku saws.
, samo sam primjetio ovaj dio) 
Pitanje na mjestu.