Pretpostavljam da možda i ne vrijedi pominjati da riječ
novotarija po pitanju same
vjere uopće nema isti smisao - jer govorimo o samoj vjeri, vjerskim načelima (odnosno počevši s njima), dakle stvarima vezanim za vjerovanje i vjersku praksu (recimo uvođenju nekog vjerovanja koje nema svoje utemeljenje u Kur'anu, ili neku vjersku praksu, recimo nešto preuzeto iz druge vjerske tradicije, a kada se govori o postojanju i prakticiranju mevluda i kritike vezane za to misli se baš na to u ovim raspravama) - i tehnoloških
novotarija, otkrića, izuma, i sl. a koje, suštinski, nemaju nikakvu povezanost s onom prvom vrstom novotarija i nisu vezane za vjerski/duhovni nego svjetovni/praktični život, grubo rečeno.
Dakle nije uopće
pitanje novotarije (ni kod selefija, barem bosanskih) da li ću ja na namaz u džamiju otići na kamili, pješke, motoru ili autom - bilo kako da odem uradio sam valjanu stvar jer namaz je Kur'anom jasno propisana obaveza i tu nema spora - nego da li uopće trebam ići na mevlud (kao nekakvu vjersku manifestaciju, kao povod susretu vjernika, okupljanju, sa svim sadržajem koji ga čini, itd.), da li je i koliko je to vjerski prihvatljivo, a koliko nije, a ako jest ili nije - zašto? Mevlud je samo primjer...Nije pitanje novotarije da li ja smijem ili trebam, ukoliko mi se sviđa ili želim da naučim neke dijelove Kur'ana napamet, da slušam najbolje učače Kur'ana pohranjene u mp3 (bez obzira da li neku aplikaciju napravio neki mnogobožac

), nego da li treba da slušam zikr u čijoj je podlozi muzika, ili ovo, ili ono, itd. sad lupam...
Jestel skontali foru u razlikovanju novotarija?
I naravno da treba ići na mevlud
Praksa odbacivanje vjerskih novotarija nije rezervisana samo za vehabije i selefije.