Opa.. Znači priča se preselila na vatrena bića (što je neke odmah podsjetilo na vatrenu vodicu

).
Nema potrebe plašiti se džina. Vjernik pogotovo.
Znam jednu priču, gdje se džinkinja (kako drugačije nazvati džina u ženskom rodu?) zaljubila u insana, pa mu svako veče dolazila u san i radila s njim, neuzubillah, one stvari. Priča kaže da se i on ludo zaljubio u nju, i da mu je ni jedna žena nije mogla zamijeniti. Na kraju ga je skrenula sa pameti.
Ne znam koliko je priča istinita, a koliko su ljudi opterećeni saznanjem o prisustvu džina, pa im pripisuju i ono što treba i što ne treba. Mislim da se naši svjetovi susreću mnogo manje nego se o tome priča. Iz svog nekog iskustva, primjetio sam da najviše "posla" sa džinima imaju upravo oni, koji o njima najviše i pričaju.
Inače, naši preci su bili mnogo mudri ljudi.
Narodna poslovica "
što je babi milo, to joj se snilo", kako vidim, jednako opisuje nadanja i strahove, i vjernika i nevjernika, religioznih i nereligioznih..
Što nas, opet, je li, dovodi do zaključka da smo od jednog postali, i da smo u stvari jednaki, samo imamo drugačije predodžbe i polazna stajališta.