Corto Maltese wrote:Banksy wrote:
Tačno je da se postavlja pitanje ko, čijih zastupničkih mjesta, ali na njega se uvijek može odgovoriti: svih onih koji imaju iste političke ciljeve kakavi su ovi navedeni ispod.
Na to pitanje se može odgovoriti mnogo jasnije, metodom eliminacije: Nije u pitanju SDS jer su to Četnici. Nije ni SNSD jer su gori od Četnika. Nije HDZ jer su to Ustaše. Nije ni SDA jer nas je izdala u zadnjih 10 izbornih ciklusa. Nije SDP jer nas je izdao u zadnjih 5 izbornih ciklusa. Nije ni SBiH, jer više i ne postoje. Nije SBB jer oni su se izjasnili za podjelu interesnih sfera i povratnici ih ne zanimaju... ko li nam ostaje?
Nije sporno šiljiti za nekog političkog kandidata, ali to se onda ne zove "NGO", "Inicijativa"... nego politička kampanja.
Corto, šta je sporno u političkoj borbi? Da li hoćeš da kažeš da bi povratnici trebali da se vrate fizički, a da sva ostala prava, uključujući i najbitnije, da biraju svoje predstavnike vlasti, prepuste nekim "vrijednijim" građanima koji imaju veća prava od njih na dio države? Da li ti možda povratnicima, ne-Srbima prirodno i po defaultu namjenjuješ ulogu Indijaca u kolonijalnoj Indiji a Srbima ulogu Britanaca? Pitam se da li si stvarno toliko neinformisan ili zlonamjeran? Da dođu, obrađuju zemlju (ostale poslove teško da mogu dobiti) i da budu sretni i zadovoljni "povratkom", jer ih niko nije dočekao puškom/bombom/nožem/žicom? Da puste nekome drugom da im bira načelnike općina, načelnike policije, odlučuje o asfaltiranju puteva, grantovima za povratak, obrazovanju, kulturi... Zamišljaš li ti povratnika kao jadu od 65 godina u nekoj zabiti oko Čajniča sa kućom 5x5, kozom i dulumom krompira. Trenutno im je to izbor. Za bilo šta drugo im je potrebna politička moć kako bi odlučivali o svojoj sudbini.
Činjenica je da grupa koja se zove izbjegli i raseljeni iz RS ima skupinu nerješenih potreba i zahtjeva koju im do sada nije ispunila niti jedna politička opcija, a zagarantovana im je Ustavom i Anexom 7. Pozivam sve protivnike inicijative i skeptike da javno navedu zakone izglasane u RS, a koji se tiču obezbjeđivanja povratka!!! Nema ih!!! Anex 7 mora biti oživljen smjerom suprotnim za BiH politčka dešavanja, inicijativom građana koji su se okupili oko jedinstvenog cilja. Mnoge stranke su se zalagale verbalno i deklarativno, ali se na kraju završavalo tako da u skupštini RS-a imamo konstantan pad povratnika poslanika. Od rata na ovamo imamo situaciju laganog betoniranja efekata etničkog čišćenja koje se finalizira pravnim putem izglasavanjem raznih diskriminirajućih zakona protiv kojih nema ko da glasa protiv. Spomenuću samo zakon o porezu na neobrađeno poljoprivredno zemljište, čiji je cilj da se u roku od 10ak godina legalno nametanjem visokih poreza, otme svo zemljište onima koji ga posjeduju a ne obrađuju. Umjesto zakona koji stimuliraju povratak, donose se zakoni koji imaju za cilj da potencijalne povratnike udalje od RS zauvjek.
Sve one kojima nije jasno ili se prave da nije, za početak pogledajte film Mississippi Burning i opisane istinite događaje koji su nastali samo i isključivo zbog borbe za politička prava (prava crnaca da glasaju) i reakcije onih koji su im to uskraćivali. Servilna skupina građana drugog reda ne predstavlja nikakvu opasnost manjini koja vlada, sve do momenta kada odluče da bi mogli da glasaju i kada se nađu aktivisti koji ih motiviraju da to učine.
Povratnici u RS ne moraju imati svoju stranku. Ova država ima previše stranaka i političkih opcija koje zahvaljujući građanskoj pasivnosti mogu da rade šta hoće. U čemu je problem da se neko sjetio da objedini stotine hiljada izbjeglica i povratnika, koji imaju jako jednostavne zahtjeve? Zahtjevi stavljeni na papir i ponuđeni svim političkim opcijama na ispunjavanje. Ko hoće, bujrum, ko neće, doviđenja! Imajući u vidu pad popularnosti SNSD-a i ambicije opozicije, već sada se sa sigurnošću može reći da od izbora 2014. neće moći biti oformljena Vlada RS bez stranke koja će ispunjavati zahtjeve izbjeglih i raseljenih. Pitanje je političke mudrosti postojećih političkih opcija da primjete strašni potencijal jedne skupine građana i na osnovu ispunjavanja njihovih ciljeva, obezbjede učešće u vlasti.
Šta je sporno u svemu ovome? Možda što konačno imamo proces koji liči na demokratska društva, što imamo ogromnu skupinu nezadovoljnika i građansku inicijativu koja samo sublimira njihove potrebe u političke zahtjeve prema političkim strankama?