Ah smrle odgovorio kako valja nakon četiri mjeseca... Ako ako, bolje ikad neko nikad.
Meni nije mrsko muhabetiti s tobom zato jer se trudiš da zaista izneseš neko mišljenje, a ne samo da nekog podjebavaš na forumu, nalazeći u tome neku patološku duševnu hranu, kao što to neki pokušavaju da čine.
Mada, razgovaramo već mjesecima, i već se odavno prilično vrtimo u krug, ali hajde, ko zna, možda bude nekog hajra za nekoga od nas dvojice, ili za nekoga ko ovo pročita.
Ne pišem ti ja ovo što me bilo šta tišti ili što mi je na duši. Samo mi je interesantno da razgovaram i čitam o tim fundamentalnim pitanjima ljudskog postojanja, između ostalih interesovanja koje imam.
Fokalna tačka naših razmimoilaženja je slobodna volja. Tvoje stanovište svodi se na to da je testiranje nepotrebno, ali je prilika data čovjeku da implementira i demonstrira slobodnu volju.
Nikako ne mogu da shvatim zašto slobodnu volju smatraš apsolutnim svojstvom kada to ona nije i ne može biti. Volja je dio našeg razuma odnosno svijesti, a koji su direktna posljedica genetske konstrukcije u uticaja okoline i iskustava.
Volja je sastavni dio našeg bića, a njega je navodno stvorio bog. Kad nas je stvorio znao je šta ćemo biti i šta ćemo činiti. On nas je stvorio takve, sposobne ta činimo to i to. Pa on je u konačnici odgovoran za sve. Može biti izuzet od svoje odgovornosti zato što je najmoćnije biće. Ali da li je to moralno i ispravno. Nije.
Ne smiješ ni da razmiišljaš o tome jer te je strah kazne, strah te da ne zastraniš, i to je ok, razumijem. Nisam ni ja do jednom. Eh kad samo pogledaš stvari iz objektivno ugla, sve ti postane jasno.
I sam kažeš da je testiranje nepotrebno. Bog zna šta je stvorio i šta će biti. Čemu patnje? Svakome se može dodijeliti sudbina kakvu zaslužuje.
Zašto uopšte stvarati nekoga ko ne zaslužuje pozitivnu sudbinu?
Zašto uopšte stvarati nekoga ko će činiti zlo, samo da bi vječno patio u paklu?
Zaista nema smisla.
Koncept testiranja bi hajde i nekako mogao proći na guzove kad je riječ o testiranju dobra i zla, mada sam gore detaljno objasnio zašto ne može ni tu, ali je još nelogičnije u pogledu testiranja vjerovanja i nevjerovanja.
Niko ne želi da ne vjeruje. Ali NE MOŽEŠ VJEROVATI NAZOR. Ako mi moj mozak koji mi je bog dao kaže da nešto nije logično, šta ja treba da uradim? Da se pravim da vjerujem? Da vjerujem u nešto što mi je nelogično jer želim da nešto bude istina. Pa to je definicija ludosti.
Odrasli smo ljudi, obrazovani. Ne idi u banalnost da misliš da neću da vjerujem jer mi je mrsko da klanjam i sl. To je zaista potcjenjivanje drugih. Nismo baš takva stoka kakvom nas smatrate. Ko bi se normalan kocko sa svojom dušom?
Totalno griješiš kad misliš da neko bira ateizam jer mu je mrsko da sputava prohtjeve. Ja živim potpuno isto i kad sam bio musliman i kad sam postao ateista, prije nekoliko godina. Ateista sam postao jer sam imao priliku doći u dodir sa argumentima koji osporavaju ono čime mi je sredina čitav život ispirala mozak, odnosno onoga čime sam čitajući jednostranu literaturu sam sebi ispirao mozak.
Ne treba mi religija da bih bio dobar čovjek. Ne kradem, ne ubijam, ne ogovaram. Guzim doduše, mea culpa. Popijem pomalo u društvu ili uz obrok, ali mogu i bez toga. Ne treba mi niko govoriti da ne valja činiti drugima zlo, pa to znam i sam. A kome to neko treba da kaže, džaba mu je i govoriti, on će to činiti samo će naći opravdanje u vjeri zašto to tako radi.
Ma šta će bog preko šejtana testirati ljude pobogu. To su stvarno obrazloženja na nivou ivice i marice.
Raj koji opisuješ zvuči strašno dosadno i besmisleno. Šta ću koji moj čitavu vječnost besposličariti naprđujući povazadan sa drugim besposličarima? Jebo to. Ja hoću da moja porodica bude dobro i zdravo i da se ne pati ni nakoji način. Boli mene za naprđivanje u raju, i klopu i zlato i rajske kurave. Zašto bih obožavao boga, čim je to on zaslužio? Čini dobra, ali čini i zla, samo preko posrednika.
Kažeš data nam je prilika da izaberemo vlastito stvaranje prije nego smo bili stvoreni. No coment. Res ipsa loquitur.
A i baš bi neko imo muda da kaže eto ja neću da budem stvoren.
Ono što ne volim kod tebe je što preskačeš neke ključne stvari na koje nemaš odgovora. Preskočio si ono o tome kako će se ljudima u raju očistiti zloba iz srca. To se onda moglo tako svima, a ne da se po ili više čovječanstva cvari u vječnoj vatri, što je btw totalno sadistički i nepotrebno, a i to si preskočio al haj. Razumijem nemaš hrabrosti da se upuštaš u razmatranje božje volje.
Ne trebaju meni nikakvi dokazi. Meni samo trebaju kvalitetni i logični argumenti. A njih vjera ne pruža. Pruža samo mitologiju i tabue, obećanja i prijetnje, baje za odrasle koji se boje smrti i besmisla pa se hvataju sa slamku koja se zove religija.
To je tolika kamara totalnih besmislica da bih mogao knjigu napisati. I ovo nako ispalih u cugu, zbrda zdola, s nogu, pred fajront. Nemam više ni volje ni motiva. Vidim da se ponavljam. Tvoja su uvjerenja okoštala i nisi spreman da ih zasta iskreno razmotriš. Ti ne slušaš sagovornika, već samo daješ pripremljene konzervirane odgovore. Recitiraš dogmu.
Nebitno. Nećemo se mi nikad razumjeti. I ne moramo. Ti želiš da vjeruješ, ja želim da shvatim. Neke stvari u islamu su dobre. A najbolja ona kojom ću završiti ovu ponjavu:
„Vama vaša, meni moja (ne)vjera“.
