Da se vratimo 132-jki...
Ovo je dio teksta koji je izasao u brosuri uz Fiata 132 u DeA ediciji Legendarkih automobila za HR i BiH, autor je Dino Milicic Jakovlic hrvatski auto novinar prvenstveno iz oblasti auto istorije, pasionirani kolekcionar modela, a koji je ujedno urednik i strucni saradnik tog izdanja.
Montaža u Zagrebu
Za povijest motorizacije na ovim prostorima Fiat 132 je važan jer je sklapan u Zastavinu pogonu u Zagrebu, iako se o pravoj prirodi tog sklapanja može diskutirati. Baš kao u slučaju priličnog dijela automobilske industrije u bivšoj Jugoslaviji, ta je domaća „proizvodnja” zapravo bila samo lukavo zaobilaženje propisa, a automobili su iz matičnih tvornica stizali gotovo kompletni. Kako po propisima takvi automobili nisu smjeli biti u voznom stanju pri dolasku − kako bi ih se moglo smatrati domaćim proizvodima koji su mogli biti ponuđeni za dinare − dolazili su s odvojenim kotačima ili bez akumulatora. Po nekim mišljenjima poslije su i ti propisi olabavljeni, pa su sto trideset i dvojke posljednje serije stizale već gotove, a u Zagrebu su im samo u motornom prostoru učvršćivali pločice s oznakom Zastava. Isprva su, međutim, i u Zagrebu obavljani nešto opsežniji zahvati sklapanja. S vanjske strane vozila nije bilo nikakvih Zastavinih oznaka, iako je zbog podataka na pločici automobil u prometnim dozvolama označen kao Zastava 132. S vanjske su se strane vidjeli samo Fiatovi znakovi, a kako nije bilo nikakve druge razlike prema talijanskim modelima, primjerenije je neovisno o pločici nazivati ih Fiatima. Montažna hala u Zagrebu na čak 4400 četvornih metara svečano je otvorena u srpnju 1974., uz planirano godišnje sastavljanje oko tri tisuće primjeraka i mogućnost znatnijeg povećanja proizvodnje. No, iako nema točnih podataka o broju sastavljenih primjeraka, malo je vjerojatno da je ikada godišnje montirano više od dvije do tri tisuće sto trideset i dvojki, sve dok je poslije prestanka proizvodnje 1981. i u Zastavinoj paleti nije naslijedila Argenta. Djelomice je to bilo zbog konkurencije, jer su i drugi proizvođači-uvoznici „montirali” automobile te klase (Renault 30, Citroën CX, Audi 100, Opel Rekord), a djelomice i zbog prirode posla, jer je Zastava od Fiata smjela uvoziti samo u protuvrijednosti izvoza, pa je bila potrebna visoka doza snalažljivosti za povećanje uvoznih kvota.
Znaci, dilema sta je bilo napisano u saobr. dozvoli je rjesena, a autor teksta mi je potvrdio da nema nikakve sumnje da je montaze u Zbg bilo, syta podrazumjeva montaza je bili drugo pitanje, a u prilogu sam dobio i sliku za koju se tvrdi da je iz ZCZ Zgb.
Kome vjerovati, covjeku koji svoj tekst, a koji je namjenjen onima koji se prilicno razumiju u automobile, potpise imenom i prezimenom ili pojedinim forumskim znalcima koji se kriju iza nickova.
Ko da se nista nije desilo 
, ma kakvo ćipovanje samo fabrika.. i mislio sam AFR. najbolje kupiti sebi gauge za auta i svi sretni samo poskup
