aurora313 wrote:Edouard wrote:Ne shvaćaš da je preduslov za moral sloboda, a ne inteligencija. I životinje posjeduju nešto inteligencije, ali NULA slobode, a onda i morala. Njima vladaju zakoni nužde.
Hmm… ovdje bi se Darwin i Dawkins potpuno izgubili, a o Kantu da ne kantamo.
Elem a po ...
preduslov za moral sloboda..., i ne gledajući šta li je neko drugi na ovo komentarisao, stvarno, ali stvarno mi je nejasno da možeš da postaviš tako nešto.
Znaš da postoje dva generalna morala: individualni i društveni. Isto tako treba da znaš da su postojali društveni morali gdje nikada nije bilo slobode. To se posebno odražavalo u doba plemenskog uredjenja gdje je recimo robovlasništvo bilo izraz nužde a ne osvajanja. Familija jednostavno nije mogla da hrani djecu ili je bila u nekoj obavezi, pa su djeca a posebno kćerke, postajale robinje. Slobodarska i demokratska Amerika je do prije 200 godina bila robovlasnička. Danas, Sjevernokorejanci nemaju nikakvih sloboda ali imaju svoje moralne kodove koji su vuku od pamtivjeka. Ignoranti misle da su to 10 zapovijesti, ali iste su postojale daleko ranije (vidi dolje koga interesuje kako se u društvu kreira moral). Pa i kod onoga sa smiješnom frizurom stoji ne ubij, ne kradi, ljubi mene kao boga, i sve ostalo što prati brak vjere i sekularnih vlada.
Dakle, sloboda i moral nikako ne moraju da idu zajedno. Moral je određen društveno ekonomskim uslovima (živio Marks!) koji kada se mijenjaju, mijenjaju i utiču na moralne postavke datog društva.
--------
Dakle, sloboda i moral nikako ne moraju da idu zajedno....
Ovo su ti biseri za antologiju...
E moj Zoro, u što ti utroši tolike godine, a bez vidljivog napretka. A što je još gore od toga to je, da to i ne uviđaš, da si još u 50-tim prošloga....
Podjela na individualni i socijalni samo je jedna od više njih, a to ovisi o kriteriju podjele.
No, kad se govori o ljudskoj slobodi, koju čini se ne razumiješ, onda možemo govoriti o dva aspekta te slobode: o slobodi kao svojstvu osobe, ljudskog bića, te o slobodi kao pravnom statusu. Nadam se da je malo jasnije.
E, ta sloboda kao svojstvo osoba izvorno je teološkog, kršćanskog porijekla. Kod toga odlučujući smjer razmišljanja dogodio se kod Aleksandra Haleškog , franjevca, engleskog teologa i skolastičkog filozofa, profesora u Parizu, još početkom 'mračnog' trinaestog stoljeća, koji je razlikovao naravni, racionalni i moralni bitak.
Kategorija supstancije dodijeljena je naravnom, kategorija razuma racionalnom, a kategorija osobe moralnom redu bitka. Osoba je određena kao što već napisah kao "ens morale", i ljudsko djelovanje nije prvenstveno tehničke ili racionalne, već moralne naravi, jer je izraz autonomne volje.
A da čovjek može razumjeti sam sebe kao autonomno biće postaje jasnim samo na pozadini ideje koja je izvorno dobivena na biću transcendebtnog Boga. To je jasno vidio i Hegel kad je rekao: "No da je čovjek sam po sebi slobodan, u svojoj supstanciji, rođen kao slobodan, to nisu znali ni Platon ni Aristotel..." Tek je u kršćanskom načelu individualan osoban duh bitno apsolutne vrijednosti.
Evo još iz gimnazijskog sekularnog (ne vjeronaučnog) udžbenika filozofije:
'U analizi države Hegel je pokazao kako svjetska povijest ostvaruje svoj razvoj u napredovanju u svijesti o slobodi: u istočnjaka samo je jedan slobodan; u Grka slobodni su mnogi, ali još uvijek ne čovjek kao takav (zato imaju robove); "tek su germanske nacije u kršćanstvu došle do svijesti da je čovjek kao čovjek slobodan." (G.W.F. Hegel)'
A evo što na tragu tvoga dragog Marxa, o slobodi, etici, moralu, kaže u svojoj knjizi "Odgoj na tragu Marxa" Milan Polić, univerzitetski profesor filozofije, deklarirani ateist: »Nauka o prirodi zove se fizika, nauka o SLOBODI ZOVE SE ETIKA; fizika se naziva naukom o prirodi, a etika naukom o moralu.
