http://www.e-novine.com/stav/99367-Blag ... brani.html
Da li je u vlasti ili nije?
Blago onom kog Radončić brani
Piše: Ivo Kobaš
Fahrudin Radončić: Ja sam ministar sigurnosti, dakle nisam u vlasti
Pokušali su Fahru da nabijede neki pokvarenjaci i da i njemu nađu neku mrlju, ali ne ide im od ruke. Teško je protiv činjenica. Ama, ide se čak dotle da se govorka kako je on nahuškavao baš one najekstremnije demonstrante da prave nerede. Kao da će to neko progutati!? Neki smatraju da je on kriv i što su bile slabo zaštićene popaljene zgrade koje je narod platio da se izgrade, a sad će platiti i da se poprave, te da je slabo zaštitio i državni arhiv koji se više ne može nadoknaditi, i tako dalje. Ali to nije istina, kaže Fahro, a zna se da on nikada, ama baš nikada ne laže
Pitam se: šta bi ovaj jadni narod bosanski da mu nije Radončića? Bili bi i siromašni, i gladni, i zaostali, i dezinformirani; bili bi u beznađu i ostali bi u neuređenoj državi; živjeli bi u zemlji nepotizma, kriminala, korupcije, narkomanije – samo da im nije Fahre Radončića.
Pitam se: šta bi ovaj jadni narod bosanski da mu nije Radončića? Bili bi i siromašni, i gladni, i zaostali, i dezinformirani; bili bi u beznađu i ostali bi u neuređenoj državi; živjeli bi u zemlji nepotizma, kriminala, korupcije, narkomanije – samo da im nije Fahre Radončića.Ovako, Fahro ne da svoj narod. Eto, nedavno se nakostriješila policija da bije sve oko sebe. Dođe njima tako, zasvrbi ih pendrek, i onda moraju nekoga isprebijati, a najviše uživaju kad jurnu na svoje najbliže, pogotovo na djecu, žene i penzionere. Ali Fahro se junački isprsio, stao pred njih i kaže: „Samo preko mene mrtvog! Niko ne smije da bije moj narod dok sam ja živ i dok sam vlast!“ A on je živ. I vlast je, ministar sigurnosti. Sve ga se pita i o svemu odlučuje, pa tako i o tome šta policija smije, a šta ne smije raditi. I policija se prepala i ustuknula. Toliko su se izgubili da su u bježanju od Fahre padali jedni preko drugih, te ih se tako preko stotinu polomilo i povrijedilo, a u toj panici stampedo policije nagazio je i na nekoliko demonstranata i povrijedio ih. Zato nam se sad napredni svijet čudom čudi – otkud čak desetak povrijeđenih demonstranata na manje od dvjesta polomljenih policajaca?Naša sredstva informiranja nisu dorasla ovim događajima, to se vidjelo očito. Niko od novinara nije vidio pravu pozadinu priče, osim Avaza, svaka mu čast! Jedino je Avaz odmah sve skontao i postavio na pravo mjesto. A on nije u vlasništvu Fahre, kako neki zlobnici tvrde. Čak ni u vlasništvu njegove žene, kako oni malo manje zlobni tvrde, nego u vlasništvu njegove bivše žene, a to je velika razlika. Jer ono „bivša“ znači da se ona ne slaže s bivšim mužem, inače se ne bi rastajali; da su sad, ako baš hoćete, neprijatelji. Jer da su prijatelji, ili da i dalje žive kao muž i žena, zar bi on njoj poklonio samo 250 miliona maraka kako se priča?! (Nebitna je sad priča o tome je li na to platio porez ili nije, opet su to samo zlobna podmetanja) Ama, dao bi njoj njen Fahrica sve što ima, što je pošteno zaradio, a ne samo taj sitniš. Čak i ono neprocjenjivo blago što je donio u plastičnoj vrećici kad dolazio iz Sandžaka. E, dakle, kad list njegove žene-neprijatelja pozitivno piše o njemu, možete zamisliti kakva je to ljudina!? Avaz je toliko nepristran da je (I to samo Avaz!) našao i demonstrante koji su hvalili Radončića, a kudili sve ostale političare; našli su i one koji su doslovno rekli da samo Fahri vjeruju! (Dobro, za pretpostaviti je da je odmah uz Fahru i Allah, ali Avaz se nije upuštao u nebitne detalje.) Pokušali su Fahru da nabijede neki pokvarenjaci i da i njemu nađu neku mrlju, ali ne ide im od ruke. Teško je protiv činjenica. Ama, ide se čak dotle da se govorka kako je on nahuškavao baš one najekstremnije demonstrante da prave nerede. Kao da će to neko progutati!? Neki smatraju da je on kriv i što su bile slabo zaštićene popaljene zgrade koje je narod platio da se izgrade, a sad će platiti i da se poprave, te da je slabo zaštitio i državni arhiv koji se više ne može nadoknaditi, i tako dalje. Ali to nije istina, kaže Fahro, a zna se da on nikada, ama baš nikada ne laže. On nema ništa s tim, jer on nema nikakve nadležnosti nad policijom. On niti policijom zapovijeda niti oni njega slušaju, za sve su odgovorni oni koji imaju vlast. Fahro nije vlast, on je samo obični ministar koga niko ništa ne pita i koji niočemu ne odlučuje. On je čak protiv vlasti, kao i narod. A i ko ne bi bio protiv takve vlasti?! Treba srušiti cjelokupnu vlast, od kantona do države, sve njene predsjednike i ministre. Osim Fahre, naravno!Eto, tako stvari stoje. Moram priznati, da meni još uvijek nije jasno je li Fahro u vlasti ili nije. Nisam siguran ni je li to njemu samom jasno. Nije mi jasno ni to kako on neće dozvoliti da se bije narod kad nije nadležan za to i kad ga niko ništa ne benda? A ako jest vlast, ministar sigurnosti, kako onda nije obezbjedio sigurnost imovine i ljudi i kako nije zbog toga kriv? Ali nije ni važno to što ja ne razumijem, važno je da narod sve vidi i sve zna. I da voli svoga Fahru.
Ovako, Fahro ne da svoj narod. Eto, nedavno se nakostriješila policija da bije sve oko sebe. Dođe njima tako, zasvrbi ih pendrek, i onda moraju nekoga isprebijati, a najviše uživaju kad jurnu na svoje najbliže, pogotovo na djecu, žene i penzionere. Ali Fahro se junački isprsio, stao pred njih i kaže: „Samo preko mene mrtvog! Niko ne smije da bije moj narod dok sam ja živ i dok sam vlast!“ A on je živ. I vlast je, ministar sigurnosti. Sve ga se pita i o svemu odlučuje, pa tako i o tome šta policija smije, a šta ne smije raditi. I policija se prepala i ustuknula. Toliko su se izgubili da su u bježanju od Fahre padali jedni preko drugih, te ih se tako preko stotinu polomilo i povrijedilo, a u toj panici stampedo policije nagazio je i na nekoliko demonstranata i povrijedio ih. Zato nam se sad napredni svijet čudom čudi – otkud čak desetak povrijeđenih demonstranata na manje od dvjesta polomljenih policajaca?
Naša sredstva informiranja nisu dorasla ovim događajima, to se vidjelo očito. Niko od novinara nije vidio pravu pozadinu priče, osim Avaza, svaka mu čast! Jedino je Avaz odmah sve skontao i postavio na pravo mjesto. A on nije u vlasništvu Fahre, kako neki zlobnici tvrde. Čak ni u vlasništvu njegove žene, kako oni malo manje zlobni tvrde, nego u vlasništvu njegove bivše žene, a to je velika razlika. Jer ono „bivša“ znači da se ona ne slaže s bivšim mužem, inače se ne bi rastajali; da su sad, ako baš hoćete, neprijatelji. Jer da su prijatelji, ili da i dalje žive kao muž i žena, zar bi on njoj poklonio samo 250 miliona maraka kako se priča?! (Nebitna je sad priča o tome je li na to platio porez ili nije, opet su to samo zlobna podmetanja) Ama, dao bi njoj njen Fahrica sve što ima, što je pošteno zaradio, a ne samo taj sitniš. Čak i ono neprocjenjivo blago što je donio u plastičnoj vrećici kad dolazio iz Sandžaka. E, dakle, kad list njegove žene-neprijatelja pozitivno piše o njemu, možete zamisliti kakva je to ljudina!? Avaz je toliko nepristran da je (I to samo Avaz!) našao i demonstrante koji su hvalili Radončića, a kudili sve ostale političare; našli su i one koji su doslovno rekli da samo Fahri vjeruju! (Dobro, za pretpostaviti je da je odmah uz Fahru i Allah, ali Avaz se nije upuštao u nebitne detalje.)
Pokušali su Fahru da nabijede neki pokvarenjaci i da i njemu nađu neku mrlju, ali ne ide im od ruke. Teško je protiv činjenica. Ama, ide se čak dotle da se govorka kako je on nahuškavao baš one najekstremnije demonstrante da prave nerede. Kao da će to neko progutati!? Neki smatraju da je on kriv i što su bile slabo zaštićene popaljene zgrade koje je narod platio da se izgrade, a sad će platiti i da se poprave, te da je slabo zaštitio i državni arhiv koji se više ne može nadoknaditi, i tako dalje. Ali to nije istina, kaže Fahro, a zna se da on nikada, ama baš nikada ne laže. On nema ništa s tim, jer on nema nikakve nadležnosti nad policijom. On niti policijom zapovijeda niti oni njega slušaju, za sve su odgovorni oni koji imaju vlast. Fahro nije vlast, on je samo obični ministar koga niko ništa ne pita i koji niočemu ne odlučuje. On je čak protiv vlasti, kao i narod. A i ko ne bi bio protiv takve vlasti?! Treba srušiti cjelokupnu vlast, od kantona do države, sve njene predsjednike i ministre. Osim Fahre, naravno!
Eto, tako stvari stoje. Moram priznati, da meni još uvijek nije jasno je li Fahro u vlasti ili nije. Nisam siguran ni je li to njemu samom jasno. Nije mi jasno ni to kako on neće dozvoliti da se bije narod kad nije nadležan za to i kad ga niko ništa ne benda? A ako jest vlast, ministar sigurnosti, kako onda nije obezbjedio sigurnost imovine i ljudi i kako nije zbog toga kriv? Ali nije ni važno to što ja ne razumijem, važno je da narod sve vidi i sve zna. I da voli svoga Fahru.
Dok osipaju paljbu sa svim strana po ovoj stranci znaci da je na dobrom putu.
