Dobrinja 1992. - 1995. RATNA DEŠAVANJA

[Deleter]

Dozeru, mislim da te se sjecam . Da ti nisi onaj sto je ceti razbio ogledalce na koje je u kontru osmatrao nase zgrade?

[Dozer]

Ti bio lokalni?

[Deleter]

Da. I nikad necu zaboraviti kako sam se prepao kad si me presreo u 4 ujutro na "kecu", kad sam tek dosao i obilazio zgradu, a nisam znao za pravilo da mi ne ulazimo u zgradu iza ponoci

[Dozer]

Aaaaaa, sjecam se ba! Pa i jesi nasao kad ces se sunjati po zgradi, i to u JNA sinjelu i jos bradat

[Deleter]

Pa nisam imao nista drugo
Evo i sad sam se najezio kad se sjetim kako si mi iza coska prislonio utoku na glavu Noge su mi tada klecale cijeli dan
Ali neka si, sam sam kriv. Tacnije, krivi su oni moji sto mi ne rekose za pravilo

[Dozer]

Pa morali smo uspostaviti neka pravila, s obzirom da su linije bile svega 40m daleko. Kad te vidjeh, i ja sam kont'o da nam je zalut'o neki komsija otamo, da trkelja

[Dozer]

Pravi biser
Sjecam se kako si nevjerovatnom brzinom sasuo recenicu da si "nas" i brze-bolje digao ruke u zrak

[Deleter]

U zivotu nisam brze nesto izgovorio nego tada Drago mi je da si ziv i ocito dobro. I, kad vec nisam uspio onda, da ti se zahvalim sada sto me postedi , ali i na svemu sto me nauci. Malo je reci da mi je kasnije pomoglo sve ono sto si mi pokazao i pricao

[Dozer]

Ma nema na cemu ba
Postedio bih ja tebe i da jesi bio neki zalutali trkeljas. Ne znam samo da li bi te postedili drugi PM

[juzna_strana]

Svaka cast momci,popravise mi dan vasi postovi ! Dozer
Volio bi s vama sjesti u Etno na Dobrinji i 'mahnuti' par piva

[felsh]

HAHAHAHAH e jeste se nasli vas dvojca nakon toliko godina,svaka cast na prici i hvala BOGU pa ste zivi.
Sta kazes deliter dobar instuktor dozer hehehehe i ja sam imao srece da ga upoznam i da me stagod nauci e sad sto mu ribarenje ne ide je...a nemozes u svemu biti dobar .
U glavnom hvala svima sto ste se borili i ako vam sta znaci mojem misljenje: I OVA SLOVA STO PISEM PISEM ZAHVALJUJUCI VAMA JER DA VAS NIJE BILO....HVALA VAM LJUDI MA KOJI VS. BILI

[hamza_sa]

Sutra se navrsava punih 20 godina od mog teskog ranjvanja. Pokosio me je cetnik sa 19 metaka. Nazalost, posljedice tog ranjavanja i dan danas osjecam. Cak se vremenom stanje i pogorsava, ali trudim se nositi sa svim tim.

Ovom prilikom cu vam prenijeti dio teksta iz necega sto sam pokusavao nazvati knjigom, a tice se tog ranjavanja.


"Napokon, stigao sam na sigurno. Pao sam. Trajalo je cijelu vjecnost. Krenulo je od stopala, pa preko nogu, stomaka, grudi, ruke, vrata, brade, a zavrsilo na glavi. Lezeci, odjednom sam imao jaku zelju za snom. Medjutim, pred ocima su mi pocele da prolaze slike iz mog zivota. Kratkog. Imao sam nepunih 19 godina, ali te slike su se nasumice smjenjivale kao da sam prozivio mnogo duzi zivot.

Ocni kapci su polako poceli da se spustaju, a na lice mi je dosao blazeni osmjeh. U jednom momentu, poceo sam da ostajem bez zraka. Gusio sam se. Disi! Disi, molim te! Nemoj zaspati! Kao kroz maglu, cuo sam zenski glas, pomjesan sa placem.

Kao iz najljepseg sna, lijeno sam podigao ocne kapke i iznad sebe ugledao Stelu. Plakala je. U ruci je drzala zavoje kojima je pokusavala obrisati krv sa mog lica. Zagrcnuo sam se. Iz usta mi je pocela da izlazi neka topla tekucina. Slijevala se je niz moje obraze. Uz veliki napor, okrenuo sam glavu i krajickom oka, vidjeo potocic krvi kako silazeci niz obraz odlazi niz ulicu. Ponovo sam se okrenuo ka njoj pokusavajuci joj nesto reci, ali bez uspjeha. Svaka rijec koju sam pokusao izgovoriti mjesala se je sa krvlju, stvarajuci samo zvuk krkljanja. Ponovo zelja za snom. Napokon sam shvatio sta se desava.

Pokusao sam pruziti ruke prema njoj, sa molbom da me neda. Da ne dopusti da zaspem. Da umrem. Uzalud. Ruke stoje gdje stoje. Bol. Poceo sam osjecati bol. Sa svakim mojim pokusajem jauka, iz usta je izlazila veca kolicina krvi. Ne mogu da disem. Dolazi neko auto. Stavljaju me na nosila I unose u isto.

Vidim nebo. Plavo nebo. Imam osjecaj da plovim po njemu. Auto ide, a moj pogled uperen u nebo govori da stojim u mjestu. Opet bol. Prejaka. Daju mi morfij. I opet zelja za snom. Zovu me. Gledam oko sebe i vidim samo ljude obucene u bijelo. Izgledaju mi kao andjeli. Osjecam se blazeno.

Napokon san. Zaspao sam. Iz tog sna probudio sam se 20-ak dana kasnije. I opet ljudi u bijelom. U jednom momentu na licima sam im vidjeo osmjeh zadovoljsta. A, vec u drugom zabrinutost. Borba. I moja i njihova, za moj zivot se nastavlja. Traje dugih 60 dana. Napokon se oporavljam. Napokon sam tamo gdje treba da budem. U odbrani Bosne i Hercegovine."


Nazalost, djevojka Stela koju pominjem, poginula je dok sam bio u bolnici.

[Dozer]

Tuzno, sve zajedno...
Ali, mene vise zanima kako te nadje 19 metaka?!

[juzna_strana]

@Hamza

Svaka cast za tekst
Danas sam pio kafu s tvojim drugovima iz ratne jedinice,stanje redovno

[hamza_sa]

Tuzno, sve zajedno...
Ali, mene vise zanima kako te nadje 19 metaka?!

Mladost-ludost!

Kazu mi prijatelji da smo puska i ja podjelili rafal, jer su nju poslije ranjavanja bacili u smece.

Iskreno, i ja se cesto to pitam. Pogotovo, sto nisam bio sam. Pored mene su bila dva moja rijatelja, ali na srecu njih nije niti jedan okrznuo.

Tog dana, sam sa vise metaka pogodjen u stopalo, potkoljenice, natkoljenice, ruke, stomak, pluca, vrat, bradu i jednim, naravno, direktno u glavu. Sreca pa je bosanska.

Majka mi prica da me nije mogla prepoznati u bolnici.

[hamza_sa]

@Hamza

Svaka cast za tekst
Danas sam pio kafu s tvojim drugovima iz ratne jedinice,stanje redovno

Popijete li vi sta drugo osim te kafe!?!?

A, vala mogli bi je i mi popiti.

[juzna_strana]

@Hamza

Svaka cast za tekst
Danas sam pio kafu s tvojim drugovima iz ratne jedinice,stanje redovno

Popijete li vi sta drugo osim te kafe!?!?

A, vala mogli bi je i mi popiti.

Ma to je jutarnja,ne ide piva u 9 ujutru. Mada nije iskljucena
Sibnem ti poruku pa cemo je popiti

[Gojeni H]

Sutra se navrsava punih 20 godina od mog teskog ranjvanja. Pokosio me je cetnik sa 19 metaka. Nazalost, posljedice tog ranjavanja i dan danas osjecam. Cak se vremenom stanje i pogorsava, ali trudim se nositi sa svim tim.

Ovom prilikom cu vam prenijeti dio teksta iz necega sto sam pokusavao nazvati knjigom, a tice se tog ranjavanja.


"Napokon, stigao sam na sigurno. Pao sam. Trajalo je cijelu vjecnost. Krenulo je od stopala, pa preko nogu, stomaka, grudi, ruke, vrata, brade, a zavrsilo na glavi. Lezeci, odjednom sam imao jaku zelju za snom. Medjutim, pred ocima su mi pocele da prolaze slike iz mog zivota. Kratkog. Imao sam nepunih 19 godina, ali te slike su se nasumice smjenjivale kao da sam prozivio mnogo duzi zivot.

Ocni kapci su polako poceli da se spustaju, a na lice mi je dosao blazeni osmjeh. U jednom momentu, poceo sam da ostajem bez zraka. Gusio sam se. Disi! Disi, molim te! Nemoj zaspati! Kao kroz maglu, cuo sam zenski glas, pomjesan sa placem.

Kao iz najljepseg sna, lijeno sam podigao ocne kapke i iznad sebe ugledao Stelu. Plakala je. U ruci je drzala zavoje kojima je pokusavala obrisati krv sa mog lica. Zagrcnuo sam se. Iz usta mi je pocela da izlazi neka topla tekucina. Slijevala se je niz moje obraze. Uz veliki napor, okrenuo sam glavu i krajickom oka, vidjeo potocic krvi kako silazeci niz obraz odlazi niz ulicu. Ponovo sam se okrenuo ka njoj pokusavajuci joj nesto reci, ali bez uspjeha. Svaka rijec koju sam pokusao izgovoriti mjesala se je sa krvlju, stvarajuci samo zvuk krkljanja. Ponovo zelja za snom. Napokon sam shvatio sta se desava.

Pokusao sam pruziti ruke prema njoj, sa molbom da me neda. Da ne dopusti da zaspem. Da umrem. Uzalud. Ruke stoje gdje stoje. Bol. Poceo sam osjecati bol. Sa svakim mojim pokusajem jauka, iz usta je izlazila veca kolicina krvi. Ne mogu da disem. Dolazi neko auto. Stavljaju me na nosila I unose u isto.

Vidim nebo. Plavo nebo. Imam osjecaj da plovim po njemu. Auto ide, a moj pogled uperen u nebo govori da stojim u mjestu. Opet bol. Prejaka. Daju mi morfij. I opet zelja za snom. Zovu me. Gledam oko sebe i vidim samo ljude obucene u bijelo. Izgledaju mi kao andjeli. Osjecam se blazeno.

Napokon san. Zaspao sam. Iz tog sna probudio sam se 20-ak dana kasnije. I opet ljudi u bijelom. U jednom momentu na licima sam im vidjeo osmjeh zadovoljsta. A, vec u drugom zabrinutost. Borba. I moja i njihova, za moj zivot se nastavlja. Traje dugih 60 dana. Napokon se oporavljam. Napokon sam tamo gdje treba da budem. U odbrani Bosne i Hercegovine."


Nazalost, djevojka Stela koju pominjem, poginula je dok sam bio u bolnici.

Hamza

Duboko postovanje.
Stela

[agent_zero]

Svaka cast momci,popravise mi dan vasi postovi ! Dozer
Volio bi s vama sjesti u Etno na Dobrinji i 'mahnuti' par piva

[Dozer]

Ode Deleter back to Austria. A ni kafe ne popismo Bar se snas'o kako treba, nakon svega

Nego, jel' ima ovdje neko ko je bio na C5 i aerodromskom, na linijama, ne samo na tarapanama? Da nam malo docara kako se uspjese dogovoriti da se ne diraju
Koliko se sjecam, taj dio je nekad krajem ljeta '92 bio prilicno miran. Toliko miran da su izmedju linija bili razvuceni strikovi kojima su se razmjenjivali lunch paketi (nasi njima klempu, oni nasima nesto drugo), kao i sto sta drugo (oni nama alkohol, mi njima cigare).

[Repetitor]

Ode Deleter back to Austria. A ni kafe ne popismo Bar se snas'o kako treba, nakon svega

Nego, jel' ima ovdje neko ko je bio na C5 i aerodromskom, na linijama, ne samo na tarapanama? Da nam malo docara kako se uspjese dogovoriti da se ne diraju
Koliko se sjecam, taj dio je nekad krajem ljeta '92 bio prilicno miran. Toliko miran da su izmedju linija bili razvuceni strikovi kojima su se razmjenjivali lunch paketi (nasi njima klempu, oni nasima nesto drugo), kao i sto sta drugo (oni nama alkohol, mi njima cigare).

Slag'o ti je to neko druze Nikakvih strikova nije bilo,a cijela 92-ga vjeruj mi bila je natezanje...

[Tea lana]

da li ima neko ko je 17.06 92 bio u Georgi Dimitrovoj za vrijeme napada trebaju mi neke informacije

[Dozer]

@Repetitor
Nije me niko slagao druze, to sam gledao svojim ocima prije nego smo sve to skrsili
E sad, samo me nemoj pitati za nazive ulica jer - nemam pojma. Na slici je sve prikazano. Znam samo da sam 3 dana i 3 noci konstantno osmatrao taj teren, zgrade, njihove smjene, barikade, puskarnice, sva dnevna i nocna kretanja, da bismo cetvrti dan na osnovu tih skica napali, zajedno s Lastama i Deltama. Mi uzeli srednji i, u sustini, najgori dio jer je izvlacenje iz njega najteze, a i pokriven je sa dvije bocne strane. To su dva uzduzna reda onih niskih kucica/zgradica naredanih jedna na drugu. Delte uzele desnu stranu, odnosno dvije dvospratne zgrade sa po 2 ulaza, jedna iza druge, a Laste lijevu stranu i 3 objekta iz kojih su sijacem s boka kontrolisali ovaj dio gdje smo isli mi i Delte. Svaka jedinica je imala svoj nacin rada i svoj plan kako da zauzme zadato, a cilj je bio da se nakon tog zauzimanja i probijanja njihovih prvih linija poravnamo, uvedemo dodatne ljude i onda ocistimo ostatak objekata. Natovarili se OSA-ma, RPG-ovima i kasikarama, i tacno u pola 6 ujutro krenuli (sorry, ne sjecam se datuma , ali mislim da je bio neki july ili august '92).
Onda nastaje haos... nase dvije upadne grupe RPG-om raznose celikom utvrdjene prozore na prvim spratovima ciljanih objekata (na njima su ranije uocena kretanja, dok u podrumima nisu, tako da smo pretpostavljali da su podrumi, logicno, minirani), trce preko ceste sa merdevinama, penju se i upadaju kroz raznesene prozore dok ih nas trojica pokrivamo i poklapamo sve otvore na njihovom putu. U roku od bukvalno 10 minuta od pocetka akcije nase dvije upadne grupe od po 6 ljudi su zauzele planirane objekte, i to bez ijednog metka ispaljenog na njih s bilo koje strane. Ovo nije ni cudo s obzirom da smo nas trojica za tih 10 min. sistematski ispalili 440 metaka u sve puskarnice, prozore i otvore u vidokrugu (samo ja 200, sa pozicije oznacene orange X-om, a zgrada je nakon akcije izgledala kao na drugoj slici ).
Delte rade slicnu stvar - RPG-ovima raznose utvrdjene prozore na prvom spratu prve zgrade, ali im je previsoko za merdevine pa se kukama kace za prozore i konopcima penju na sprat. Zauzimaju tu zgradu, ali ne uspijevaju zauzeti i drugu jer se nisu dovoljno brzo prebacili i izasli na drugu stranu ove zauzete, nego su tu stali. Nikad nisam uspio cuti razlog zbog kojeg su stali, pogotovo jer u prvoj zgradi prilikom upada nisu imali ni ranjenih ni poginulih. Kasnije jesu imali ranjenih, upravo u toj prvoj zgradi.
I Laste zapocinju na isti nacin, ali - ne krecu se! I to je bila krucijalna greska... Na kraju, nakon cijelog dana tarapane, njihovih neuspjesnih kontranapada, prage koja nas je bucala k'o bugarsku skupstinu (zgrade vecinom od siporeksa, pa i obicni metak prolazi kroz 2-3 zida, a pragin od 20mm bez problema zavrsi u zgradi iza ledja, pa i dalje ), to je bio i osnovni razlog neuspjeha cijele akcije, kao i uzrok ranjavanja nase dvojice prilikom izvlacenja, i to upravo iz objekta koji su Laste trebale ocistiti. Da stvar bude gora, Laste su na te objekte ispalile par desetina raznoraznih projektila, imali su podrsku minobacaca, BST-a i PAM-a, i vec poslijepodne ti objekti su bili vise sruseni nego citavi. Ali...i dalje se nisu kretali s mjesta i jednostavno ih nisu zauzeli.
To je nas dovelo u nezavidan polozaj jer smo bili u klinu i momci su cijeli dan trpili bocnu vatru iz okolnih objekata (bijele strelice), dok su se u objektu razmjenjivali kasikarama kroz rupe u podovima i zidovima. U par navrata je tu bilo i sutanja kasikara nogama nazad u rupe i izbacivanja kroz prozor vani. Neko ce sad reci "pa nije film", a ja kazem da nije, ali kada je izbor da je pustis da ti bubne pod nogom ili da je brze-bolje zgrabis i bacis sto dalje od sebe - ja bih izabrao ovo drugo. Srecom, svaka se morala probaciti kroz bar dvije rupe, tako da ih je velika vecina detonirala u prethodnoj prostoriji, inace se vjerovatno niko od momaka ne bi izvukao...
Taj dan nasi su se izvukli u sumrak, na cesti prilikom pretrcavanja, kako vec rekoh, imali dvojicu ranjenih, a cim je pao mrak i kad smo se okupili, Kemo i Rus (Laste) su se posvadjali da je sve frcalo, pri cemu mu je Kemo svasta nagovorio, a mislili smo i da ce ga namlatiti. Mislim da mu je na kraju i samar opalio... I obecao mu da Bosna i Laste vise nikad nigdje nece raditi nista zajedno. I koliko se sjecam - i nismo.

[felsh]

Dozer
Prebrojah 21 kucu odprilike,nikako da skontam sta je bio cilj akcije,jel bilo sta strateski ili da im se pokaze da se moze.Da se uzelo kuda dalje rodzace,kroz zidove,pa od te prage i ko zna cega sve nebi mogo prismrditi oko kuca izgleda?

[Truba]

Jel ima neko da je bio na liniji prema Grlici, Kotorcu, Vojkovićima i Kuli (s dobrinje ili iz hrasnice) da opiše kakav je bio front
omjer snaga i naoružanja te pomijeranje crta ako ih je bilo
utvrđenja i tako to