Forum Klix.ba

fatamorgana wrote:Kad smo već kod Zena, sjetih se jedne vrlo poučne zen priče.

Dakle posvađali se majka i otac žestoko, došlo i do tuče i priča završi i na sudu.
Na raspravi sudija pokušava da utvrdi kako se sve to odvijalo, pa pita supružnike kako je sve to počelo.
Supruga tvrdi da je prvi počeo muž a on opet tvrdi da je prva započela supruga.
Na kraju sudija ne uspijevši da utvrdi ko je prvi počeo svađu obrati se njihovom sinu i pita
ga ko je prvi počeo.
A sin odgovara: Nisam siguran da li je prva počela majka ili je to bio otac.

Wow, kakvu sam samo pouku izvukao iz ovog.
Pa poucniji je Alan Ford:
Bolje hiljadu godina zivjeti kao bogatas nego jednu godinu kao siromah!!!

insomnia78 wrote:

fatamorgana wrote:Kad smo već kod Zena, sjetih se jedne vrlo poučne zen priče.

Dakle posvađali se majka i otac žestoko, došlo i do tuče i priča završi i na sudu.
Na raspravi sudija pokušava da utvrdi kako se sve to odvijalo, pa pita supružnike kako je sve to počelo.
Supruga tvrdi da je prvi počeo muž a on opet tvrdi da je prva započela supruga.
Na kraju sudija ne uspijevši da utvrdi ko je prvi počeo svađu obrati se njihovom sinu i pita
ga ko je prvi počeo.
A sin odgovara: Nisam siguran da li je prva počela majka ili je to bio otac.

Wow, kakvu sam samo pouku izvukao iz ovog.
Pa poucniji je Alan Ford:
Bolje hiljadu godina zivjeti kao bogatas nego jednu godinu kao siromah!!!

Čestitam, ti si se prosvijetlio!

Jos malo zena

Prije prosvjetljenja: ustanes, jedes, radis, odmaras, spavas.
Nakon prosvjetljenja: ustanes, jedes, radis, odmaras, spavas.

dr.Gonzo wrote:Jos malo zena

Prije prosvjetljenja: ustanes, jedes, radis, odmaras, spavas.
Nakon prosvjetljenja: ustanes, jedes, radis, odmaras, spavas.

dodao bih i čataš,

ime_kojeg_nema wrote:

ljubav_aha wrote:vama je budizam relaksacija,istocnjacima je religija

meni je budizam najvise primjenjena psihologija

o tome pisem vec 2 stranice

ljubav_aha wrote:

ime_kojeg_nema wrote:

ljubav_aha wrote:vama je budizam relaksacija,istocnjacima je religija

meni je budizam najvise primjenjena psihologija

o tome pisem vec 2 stranice

Mudrost i vrlina

Mudrost se pročišćuje vrlinom, vrlina se pročišćuje mudrošću. Gde
postoji jedno, tu je i drugo. Čestit čovek zadobija i mudrost, a
mudroga krasi vrlina. Ovakva združenost vrline i mudrosti naziva se
najdragocenijom stvari na svetu.

Buda,
Samaññaphala sutta, DN 2

Očaranost uslovljenim

Emocionalno stanje se čini stvarnijim nego bilo [ta drugo, zar ne, onda kad smo u klopci svojih osećanja. To stanje može biti toliko snažno da postajemo robovi osećanja. I upravo to je trenutak kada sastojci bića (khandha) koje zovemo osecaj, opažaj i mentalne konstrukcije mozemo iskoristi kao objekat posmatranja. Obratite pažnju kako smo u stanju da budemo svesni svega toga, srecće i nesreće, ja i moje. Mojih osecaja i toga šta ja mislim i šta ja zelim.

Ali to što je svesno nije i samo deo tog ja. Za ovu tvrdnju se ne treba uhvatiti kao za neku vrstu doktrinarnog učenja, ona je pre podsticaj za istraživanje. Otkrijte: to sšto je svesno, ono je čisto, budno, uočava... ali "ja" zavisi od mišljenja. Da bih postao osoba, da bih postao ja, moram da mislim to ja. Ako nastavite da istražujete, ispitujete na ovakav način, čitava prividna struktura, ta vezanost za uslovljene fenomene, počinje da se ruši, ne možemo više u nju bespogovorno da verujemo, nije više ubedljiva. Zato što jeste privid. Nema u njoj suštine, ni u jednoj od pet khandhi, nema lične suštine, supstance, jezgra ili duše, te specijalne stvari koja je samo moja. Buda je znanje, ona sposobnost koju svi imamo da saznamo stvarnost. Misao je čovekova tvorevina za koju prijanjamo. Vezani smo za svoje misli, stavove i opažaje. Za svoja sećanja. Sva ona su vrlo uverljiva, zato što to ja, ja, ja zaista moze da nas osvoji. Ja kao ličnost, ja kao cčovek, ja kao Amerikanac, ja kao 74-godisnjak, ja kao monah... a ipak je to ja prazno.

Ajahn Sumedho, The end of the world is here

Preporađanje

Učenik jednom upita svog zen učitelja: "Poštovani, gde ćete se vi preporoditi u narednom životu?"

A učitelj odgovori: "Biće to u paklu."

Učenik se nađe u čudu: "Ali... ali vi imate toliko vrlina i toliko ste nas nesebično podučavali, ne mogu u to da poverujem..."

"Pa ako ja ne odem u pakao, ko će vas onda sve tamo podučavati?" odgovori učitelj.

Kako pročitah ovo gore odmah mi laknu ....

Gubitak i dobitak

Monasi, gubitak imetka jeste neznatan gubitak. Od svih gubitaka,
najveći je gubitak mudrosti. Monasi, dobitak imetka jeste neznatan
dobitak. Od svih dobitaka, najveći je dobitak mudrosti. Zbog toga bi
ovako trebalo sebe da vežbate: "Uvećavaćemo dobitak mudrosti."
Tako bi sebe trebalo da vežbate.

Buda (AN I.78-79)

Kako se dobiva mudrost?

Ellinor wrote:Kako se dobiva mudrost?

Probaj za početak s vitaminom B, pa ako ne upali dođi opet po odgovor,

fatamorgana wrote:

Ellinor wrote:Kako se dobiva mudrost?

Probaj za početak s vitaminom B, pa ako ne upali dođi opet po odgovor,

Čemu ironija, s obzirom da je u mome postu nije bilo? Pitanje se direktno odnosilo na post iznad mog i bilo je ozbiljno.

Opusti se malo.

Nikakva ironija, mala šala, očito nije shvaćena, sorry,

Okeej onda, sorry i ti

Ma tvoje pitanje je skroz OK, ja lično nisam posebno mudar da bih mogao nekome reći
kako se postaje mudar al' valjda će se već neko nać sa odgovorom, nadam se mudrim.

Evo nešto kontam, ako je mudrost upoznati, spoznati samog sebe, onda se upoznajući, spoznajući
samog sebe vjerovatno postaje mudar ....

Ellinor wrote:Kako se dobiva mudrost?

Prvo bi trebali definisati sta je mudrost . Preduslov je vidjeti stvari onakvima kakve jesu (objektivnost) i postaviti se prema njima na nacin koji je najbolji za nas (mudrost). U tom slucaju pitanje zadobivanja mudrosti je stvar prustupa objektivnim okolnostima. Znaci trebalo bi biti na prvom mjestu svjestan svega sto se desava u svakom trenutku, otvoren, analitican, bez predrasuda... Mudrost je ustvari primjenjena vrlina i znanje koje je na dubljem nivou od primljene i usvojene informacije. Tako ja to dozivljavam

ime_kojeg_nema wrote:

Ellinor wrote:Kako se dobiva mudrost?

Prvo bi trebali definisati sta je mudrost . Preduslov je vidjeti stvari onakvima kakve jesu (objektivnost) i postaviti se prema njima na nacin koji je najbolji za nas (mudrost). U tom slucaju pitanje zadobivanja mudrosti je stvar prustupa objektivnim okolnostima. Znaci trebalo bi biti na prvom mjestu svjestan svega sto se desava u svakom trenutku, otvoren, analitican, bez predrasuda... Mudrost je ustvari primjenjena vrlina i znanje koje je na dubljem nivou od primljene i usvojene informacije. Tako ja to dozivljavam

Koliko je uopće moguće da čovjek bude objektivan? Pogotovo ako je, kako kažeš, analitičan. Ako analizira pojave oko sebe, on neminovno u tu analizu unosi svoja postojeća znanja, stavove, vjerovanja, predrasude. Drugim riječima, analizom on donosi sud i zaključak o svijetu oko sebe, a tu već teško da ima objektivnosti.

Ja mislim da nema previse smisla lomiti se oko toga sta je objekvivno a sta ne u ovome kontekstu. Na kraju krajeva, sve sto dozivljavamo, dozivljavamo subjektivno. Korisno je postati svjestan te subjektivnosti, jer je ona univerzalna.

Slozio bih se da je istinska objektivnost tesko dostizna i da je odrzavanje svjesnosti o subjektivnosti vec veliki korak naprijed. Takodjer je istina da budizam pod mudroscu pretpostavlja vidjenje stvari onakvim kakve one doista jesu bez obzira koliko to tesko bilo. Na kraju krajeva ni na mudrost ne treba gledati kao na neku staticnu kategoriju, u smisli ili jesi ili nisi mudar, vec se vise gleda kao na jedan proces. Sto si objektivniji to si mudriji a sto si mudriji to ispravnije razumijes svijet oko sebe. Sto se tice samog budizma i pogleda na prirodu stvari najveca mudrost je spoznati njihovu prolaznost i nepostojanje trajnog sopstva.

Buduci da insistiram na objektivnosti pade mi na pamet da vas pitam sta vi mislite o tome da li je za objektivnost nuzna distanciranost? Meni se cini da jeste i da je potpuno u skladu sa budistickim ucenjem o nevezivanju. Jedino se pitam da li je ispravna u bas svakoj situaciji...

ime_kojeg_nema wrote:Buduci da insistiram na objektivnosti pade mi na pamet da vas pitam sta vi mislite o tome da li je za objektivnost nuzna distanciranost? Meni se cini da jeste i da je potpuno u skladu sa budistickim ucenjem o nevezivanju. Jedino se pitam da li je ispravna u bas svakoj situaciji...

Možda bi, u smislu ovoga što govoriš, od termina distanciranost pogodniji bio pojam neprivrženost
jer upravo je privrženost, onako kako naučava Budni, generator iluzije i korijen patnje.

Ja ne vidim zasto bi objektivnost bila uslovljena distanciranjem ili odsustvom privrzenosti.