FILOZOFIJA (ARHEOLOGIJA) PALANKE
AUTOR: STULTITIA - ovom se tekstu nema šta ni dodati ni oduzeti. Da povod za ovaj tekst nije ovako užasan, čovjek bi joj uputio iskrene čestitke i izraze zahvalnosti za briljantan rad. Ovako, neka ovaj tekst bude ne više opomena (za opomene je kasno), nego svjedočanstvo o tome kakvi smo.
Pitam se ima li ikakve razlike između Karadžićevog uništavanja Vijećnice ili Ferhadije i piramidiotskog vandalizma na kraljevskom gradu?
***
Ima jedna divna knjiga za kojom uvijek posegnem nakon vijesti poput ove jutrošnje o ponovnom divljačkom rušenju iskopanih ostataka srednjovjekovnog grada Visokog. To je Filosofija palanke Radomira Konstantinovića. Jednostavno nigdje drugdje nećete naći tako ubojito istinite rečenice o našem ubogom balkanskom provincijalnom mentalitetu kao kod Konstantinovića. Evo, onaj njegov već legendarni uvod i sam govori sve:„Iskustvo nam je palanačko.Ponekad, opasno je (i kažnjivo) reći to ona uho palanačkoj oholosti; ponekada međutim, ova reč ide do pojma sudbinskog: palanka je, kaže se, naša sudbina, naš zao udes. Nema niti može da bude promene. Istorija nas je zaboravila, kao u nekakvoj velikoj rasejanosti. Između sela i grada, ovako zaboravljen, svet palanke nije ni selo ni grad. Duh njegov, međutim, jeste duh između plemenskog, kao idealno-jedinstvenog, i svetskog duha, kao idealno-otvorenog. Kada ovaj duh ovako govori o svojoj zloj sudbini, on govori o svojoj izuzetosti iz istorije. Ali, i kada se oglašava za prokletstvo, on hoće tu izuzetost. Osnovna pretpostavka duha palanke negde je u tome: da je to duh koji, zaboravljen od istorije, pokušava sada ovaj udes da preobrazi u svoju privilegiju, time što će i sam (onako kao što se klin klinom vadi) da zaboravi istoriju, ovim zaboravom da se ovekoveči u samom sebi, zaveren trajanju, s onu stranu vremena.“Pa tako i u Visokom, promjene ne može biti. Ne može se sad odjednom iskopati nešto čiji bi nas značaj – ili još gore!: trodimenzionalna opipljivost i vidljivost! – stavila u historiju, postavila u kontekst. Na kuknjavi da nas je historija nekako zaboravila neki su među nama izgradili i karijere, uglavom provincijalnih stručnjaka za provincijalne nacionalističke mitologije, a unazad tri godine i za provincijalnu piramidologiju. I ne samo da nas je historija zaboravila, tvrde ovi provincijalni piramidioti, nego su nas i foteljaši historičari izdali i zaboravili. Tri godine slušamo kako oni ništa ne rade, nego samo sjede u svojim usmrđenim kabinetima.Guslajući tri godine o toj i takvoj zloj sudbini Visokog, Semir Osmanagić uspio je uvjeriti veliki broj ljudi da su doista izuzeti iz historije, i da zbog misterioznih, mističnih i vibrirajućih kozmičkih piramida, zakoni i etika stvarnoga svijeta tu više ne važe. Piramidama je taj provincijalni cirkusant uspio izuzeti Visoko iz svake stvarne historije, proglasio tu izuzetost privilegijom na kojoj će se Visoko obogatiti i postati nova Švicarska. I tu izuzetost treba nekako zabetonirati i ovjekovječiti, drugim riječima, spriječiti one proklete historičare i arheologe da nas vraćaju u pravu historiju i stavljaju u pravi kontekst.Od prvoga dana pratimo kako ide taj Osmanagićev piramidiotski rat protiv historije. Stećci nisu stećci, nego misteriozni megaliti koji su se otkotrljali s piramide. Na Visočici ne postoji ništa što bi se trebalo istraživati. Stari grad Visoki bio je mala utvrda od kojeg nije ostalo kamena na kamenu. Itakodalje, itakobliže.A kada je prava historija od prošle godine zakucala na vrata u obliku početka iskopavanja starog grada Visokog, onda sa njezinog verbalnog rušenja treba preći na fizičko.Svako onaj ko misli da Osmanagićevo trogodišnje piramidiotsko ispiranje mozga Visočanima i ostatku BiH nema veze sa ovim najnovijim vandalskim činom na Visočici, jest palanačka budala kojoj je draža nevidljiva piramida od opipljivog nacionalnog spomenika. Treba se samo zapitati kako to da su čak i na brojnim područjima najgorih nedavnih etničkih sukoba u BiH do sad obnove spomenika i vjerskih objekata proticale s manje fizičkog nasilja i vandalizma nego ovo arheološko iskopavanje na Visočici, pa da čovjeku bude jasno o čemu se radi.Ali nije samo Semir Osmanagić, čovjek koji već tri godine aktivno putem državnih medija negira postojanje starog grada Visokog i poziva na linč bh. arheologa, historičara i geologa, odgovoran za ovaj vandalizam. Odgovorni su i bh. mediji koji takvom verbalnom vandalizmu daju aktivnu podršku već treću godinu, kao i svi oni moralni beskičmenjaci koje smo do sad imali priliku susresti u ovoj pošasti zvanoj piramidiotizam. Jer, bivajući istinskim provincijalcem, Semir Osmanagić je provinciji dao upravo ono što joj je i potrebno da bi ostala samom sobom – provincijom: vanvremenski cirkus u limbu između sela i grada, između plemenskog i svjetskog, pseudograd uronjen u pseudohistoriju. Pa ako žrtvom za tako plemeniti cilj treba da padne neka stvarna historija i njezini opipljivi tragovi, tim gore po nju. Doviđenja u palanci.
Objavio/la kult u 12:01
Nema razlike, .... princip je isti, .... cupanje srca Bosne. Ubijanje Bosne u njenoj srzhi.
