Forum Klix.ba

mate bosnjak wrote:

Liska wrote:I obratno moj Ahmede. Dok se hrvatski predstavnici svakog travnja ne ukazu u Ahmicima a bosnjacki istog dana u Trusini, mi cemo se igrati drzave i njenog pravljenja. Nisam optimist jer ovdje u BiH svi gledaju kako su nastradali pripadnici njihovog naroda, a zatvaraju oci nad zlocinima svoga naroda ili ga opravdaju da kao nije bio sustavan. Sto je mnogo znacajno zrtvi i njenoj porodici. Siguran sam da se porodice zrtava mnogo ljepse osjecaju kad im kazu jeste to je zlocin ali nije bio sustavan kao sto je bio zlocin vasih vojnih snaga protiv nasih.

Daj Liska ne seri.
Ja sam Hrvat iz Posavine i znam sta nam je uradio vas Boban i vas Tudjman i vas Susak.
Iz posavine su nas navedena trojica protjerali a ne Srbi a pogotovo ne Bosnjaci.
Znas ti dobro da je bila dogovorena podjela BiH i da smo mi Hrvati tu ispali ovce.
Mi smo zabili noz u ledja odbrani Bosne.
Svercovali smo sa Srbima i prodavali im gorivo za tenkove.
Sve smo mi to vidili, mi posavci kad smo presli u Slavonski Brod.
Znas ti to dobro a znaju to i ostali.
Treba samo priznati gresku i ne ponoviti je.

Tebe Mate licno poznajem,zbrisao si cim se zapucalo,da si bosnjak tu si u pravu ,ti Hrvata nisi vidio s glave ,vise si sklon Srbima jer ti je zena srpkinja i ona ti odredjuje kako ces nastupati, Ti si rat gledao iz skroz drugog djela Evrope,zato Mate bosnjaku, stipu ga loma!

privat wrote:

mate bosnjak wrote:

Liska wrote:I obratno moj Ahmede. Dok se hrvatski predstavnici svakog travnja ne ukazu u Ahmicima a bosnjacki istog dana u Trusini, mi cemo se igrati drzave i njenog pravljenja. Nisam optimist jer ovdje u BiH svi gledaju kako su nastradali pripadnici njihovog naroda, a zatvaraju oci nad zlocinima svoga naroda ili ga opravdaju da kao nije bio sustavan. Sto je mnogo znacajno zrtvi i njenoj porodici. Siguran sam da se porodice zrtava mnogo ljepse osjecaju kad im kazu jeste to je zlocin ali nije bio sustavan kao sto je bio zlocin vasih vojnih snaga protiv nasih.

Daj Liska ne seri.
Ja sam Hrvat iz Posavine i znam sta nam je uradio vas Boban i vas Tudjman i vas Susak.
Iz posavine su nas navedena trojica protjerali a ne Srbi a pogotovo ne Bosnjaci.
Znas ti dobro da je bila dogovorena podjela BiH i da smo mi Hrvati tu ispali ovce.
Mi smo zabili noz u ledja odbrani Bosne.
Svercovali smo sa Srbima i prodavali im gorivo za tenkove.
Sve smo mi to vidili, mi posavci kad smo presli u Slavonski Brod.
Znas ti to dobro a znaju to i ostali.
Treba samo priznati gresku i ne ponoviti je.

Tebe Mate licno poznajem,zbrisao si cim se zapucalo,da si bosnjak tu si u pravu ,ti Hrvata nisi vidio s glave ,vise si sklon Srbima jer ti je zena srpkinja i ona ti odredjuje kako ces nastupati, Ti si rat gledao iz skroz drugog djela Evrope,zato Mate bosnjaku, stipu ga loma!

Po Matinim komentarima nesto se ovako moglo i ocekivati.
Mate, mjenjaj nick, provaljen si.

Liska wrote:

Prozor wrote:

Liska wrote:Ne znam Prozor nista sem da Divjak nije demantirao taj intervju. Mene samo cudi da ne znas za njega kad je citava drzava brujala o tome intervjuu. Kad vidis Divjaka u Sarajevu pitaj ga koji je put bio ozbiljan. To ti nije pitanje za mene.

A sto ti Liska uvijek spominjes navodne a i prave bosnjacke zlocine nad Hrvatima, a nikada one puno brojnije srpske? Nadjes sve i jedno spaljeno i ne-spaljeno selo u srednjoj Bosni a nikada da nesto kazes o Posavini? Ili o Hrvatima Krajine, o onima u Omarskoj i Prijedoru? Nesto o B. Novom? Ili o hrvatskim selima kraj Bihaca sto ih spalise cetnici? Izgleda da uopce nije vazno sto su Hrvati projerani sa 49% BiH i sto su tamo i dalje gradjane druge klase, vazno je samo po Bosnjacima jahati...

Jel to vise nemas sta reci pa se sada pitas sto se ja pitam ovo a ne ono? Liska je u ratu izgubio neke veoma bliske ljude sto od VRS-a, sto od Armije BiH. Za ove koje su pobili VRS-ovci se puno zna ali o mojima koje je pobila Armija se ne zna nista, kao ni o zlocinu koji je ostao nekaznjen do danas. Ali ovo ste sada culi od mene i ja to ne potenciram. Dakle, zlocini nad Hrvatima koje su pocinile jedinice JNA ili VRS-a su svima poznati ali zlocin Armije BiH nad Hrvatima su ostali u zapecku. Pomenucu samo dva sela Uzdol i Doljane za koje nitko nije odgovarao niti ce odgovarati kako stvari stoje. S ozbirom da si ti bosanski patriota, Prozor, ti bi se jednako trebao boriti i za kaznjavanje tih zlocina. Ne sjecam se da si ih spomenuo.
Sto se mene tice Prozor, ja sam ratovao u toj Posavini u jesen 1992. godine, u jedinicama HOS-a iz Hercegovine. Nisam mogao biti u isto vrijeme u Omarskoj i Prijedoru. Od mene kao jedinke sasvim dosta. Da su svi u drzavi toliko uradili mozda bi sve bilo drugacije. Ja sam se naratovao sasvim dosta. Godinu u Hrvatskoj, cetiri godine u BiH.

Imam ja puno toga reci, samo ne znam sta vise imam sa tobom polemisati oko Divjaka kada on najmanje veze ima sa hrvatskim pitanjem. Postavio sam ti neke njegove ne-istrgnute citate pa izvoli procitaj. Da se Islam infiltrirao u redove Armije niko ne spori ali ti to ovdje hoces pokazati na skroz drugaciji nacin, i to svjesno. Kazes da si ratovao u HOS-u, zar ne rece upravo da su to bile notorne ustase?

Zlocini nad Hrvatima sa cetnicke strane(u BiH) su mozda poznati, ali su i zabetonirani. U RS-u ima vrlo malo hrvatskih povratnika i cetnici su tamo sveli Hrvate na najmanju mogucu marginu, a ne vidim da se vrli duzebreznici hrvatskih prava(medju ostalom i ovdje na forumu) oko toga oglasavaju, vec su na meti uvijek Bosnjaci i toboznje ugrozavanje Hrvata sa njihove strane. A onda dodju Srbi i kazu kako se eto mi Bosnjaci vama Hrvatima ulizujemo... I sta sad mi moramo svakome ovdje obezbjediti sve da bi prihvatio ovu drzavu a on nek´ je malo ne-zadovoljan i odmah hoce matici. Pa poradi malo na svojoj ravnopravnosti pocni gledati na cijelu BiH kao svoju a ne samo pokoju enklavu u srednjoj Bosni i vamo Hercegovinu.

Ja ne negiram da je Armija BiH pocinila zlocine nad Hrvatima, ja sam 100% za to da se istraze i osude. Ja kao sto i @Ahmmed rece smatram da bosnjacki predstavnici trebaju doci na godisnjicu u Grabovicu, Uzdol itd. Nece biti mira u ovoj zemlji dok se svaki zlocinac ne kazni, i ja znam da je svakome kako god se zvao boli kada izgubi nekoga svoga. Kada sam u ratu cuo za Cacino divljanje u SA, mene je iskreno vise razocaralo nego cetnicko. I ja znam da nekome nije bitno je li mu bliznji ubijen od pojedinca ili naredjenjem Generalstaba ali ipak ima bitna razlika koju ne mozes negirati! Ja nikada, ponavljam nikada, necu prihvatiti da je ARBIH bila samo jos jedna strana u sukobu, ja nisam proveo dana ratujuci sa HVO, ali znam momke koje jesu, medju njima i moj rodjak u Zenici, i znam da nisu isli u borbu za toboznju bosnjacku drzavu nego za ono zasta smo svi glasali 92´.

Hocu jednostavno da ti kazem da se slazem da rat nije crno-bijel, ali da ipak krivnja za ono sto se nikako nije smjelo desiti izmedju dvije vojske u BiH lezi na HVO-u i Republici Hrvatskoj. Sada je na nama da izgradimo novu BiH, a nadam se hrvatski narod zeli upravo to - BiH! I to cijelu BiH...

privat wrote:

mate bosnjak wrote:

Liska wrote:I obratno moj Ahmede. Dok se hrvatski predstavnici svakog travnja ne ukazu u Ahmicima a bosnjacki istog dana u Trusini, mi cemo se igrati drzave i njenog pravljenja. Nisam optimist jer ovdje u BiH svi gledaju kako su nastradali pripadnici njihovog naroda, a zatvaraju oci nad zlocinima svoga naroda ili ga opravdaju da kao nije bio sustavan. Sto je mnogo znacajno zrtvi i njenoj porodici. Siguran sam da se porodice zrtava mnogo ljepse osjecaju kad im kazu jeste to je zlocin ali nije bio sustavan kao sto je bio zlocin vasih vojnih snaga protiv nasih.

Daj Liska ne seri.
Ja sam Hrvat iz Posavine i znam sta nam je uradio vas Boban i vas Tudjman i vas Susak.
Iz posavine su nas navedena trojica protjerali a ne Srbi a pogotovo ne Bosnjaci.
Znas ti dobro da je bila dogovorena podjela BiH i da smo mi Hrvati tu ispali ovce.
Mi smo zabili noz u ledja odbrani Bosne.
Svercovali smo sa Srbima i prodavali im gorivo za tenkove.
Sve smo mi to vidili, mi posavci kad smo presli u Slavonski Brod.
Znas ti to dobro a znaju to i ostali.
Treba samo priznati gresku i ne ponoviti je.

Tebe Mate licno poznajem,zbrisao si cim se zapucalo,da si bosnjak tu si u pravu ,ti Hrvata nisi vidio s glave ,vise si sklon Srbima jer ti je zena srpkinja i ona ti odredjuje kako ces nastupati, Ti si rat gledao iz skroz drugog djela Evrope,zato Mate bosnjaku, stipu ga loma!

Vrlo mudro.
Hajde kad me poznajes-reci javno tko sam ja ako nisam Mate Bosnjak i ako nisam Hrvat.
Ako mi je zena Srpkinja reci tko je ona.
Ma naravno da mozes izmisliti sta hoces-kao sto ja mogu tvrditi da tebe licno poznajem i da radis za KOS.
Zar nije tacno.
A sto se Liske tice, samo nekoliko podataka.
Bio sam i 103.-oj brigadi HVO-a.
Sretao sam HOS-ovce-ali ni jednog Hercegovca.
Bilo ih je svakakovih-bukvalno.
Mi smo imali do´voljno pjesadije i dovoljno oruzja.
Posavinu smo napustili po naredjenju iz Zagreba i Gruda.
Ali to smo nazalost shvatili tek kasnije.
To je bio dogovor Tudjman-Milosevic (Boban-Karadjic).
Nazalost to mnogi jos ni danas nece da priznaju.
I zato nemoj govoriti u ime svih Hrvata.
Nijedan Hercegovac nije protjeran sa svoga ognjsta a nas je u posavini bilo
vise nego Hrvata u cijeloj Hercegovini.
Sada nema ni jednog.
Od 750.000 Hrvata u BiH-sada ih nema ni 50%.
Zahvaljujuci,dragi moj liska, Hercegovackoj politici Bobana i Suska.
A ako ovako nastave Covic i Ljubic, ako se ne opamete, a prije svega ako se Hrvati nae opamete i ako dozvole da ih ponovo vasamari Dodik-lijepim ponudama-e onda...

Ja sam protjeran sa svog ognjista 1992. godien iz Bos Krajine zajedno sa Hrvatima i mi Bosnjaci smo nadrljali vjeruj da smo za srbe svi bili ,, Ustase,, i bili smo 92 prefarbani istom bojom....

Ljudi moji pa to i jeste srpski cilj to i jeste njihova politika sto vose zavaditi Bosnjake i Hrvate da bi mogli svoje nastaviti Velika Srbija jer znali su da ako to uspiju na konju su ..


Sa 17. godina sam pusku uzeo u ruku 95 godine sam mobilisan i to sam slagao godine da bih usao u Armiju BiH fasovao sam od 60.mm minobacac , i sad nosim produkt druga Tita u ledjima njegov JNA geler koji me truje lagahno ali sigurno...

Vidio sam 95 slobodu dok nije dosao taj prokleti dejton Hrvati sa jedne strane mi Sa druge topila se Velika srbija ko margarin na sparetu al sta se deava sad ovov nemam pojma...
Samo neko je dobro rekao projekt Velike Srbije smo nas dva naroda Bosnjaci i Hrvati koji smo glavama mnogih neduznih platili zaboravili smo ovo traje od 39 godine od 45 od 92 .....

Cudi me da ne znas da je iz Hercegovine stiglo kao pojacanje 400 HOS-ovaca i da su neki stradali i preciznim pogocima HVO topnistva. Od tih 400 u nepunih mjesec dana jedna cetvrtina je izbacena iz stroja. Ja sam u tih mjesc dana dvaput ranjen, oba puta kod Bos. Broda. Isto tako, HV je imao mnogo vise snaga u Posavini nego HVO a kad bi bio iskren znao bi da su Posavci velikom vecinom zbrisali iz Posavine, na samom pocetku belaja. Nije puno bolje bilo ni u Hercegovini da budemo jasni. Slabo poznajes situaciju u Hercegovini jer su Hrvati iz Stoca, iz dijelov capljinske opcine, iz skoro pola mostarske opcine bili protjerani. A gdje su Hrvati iz Konjica, Jablanice? Njih si zaboravio a i to je Hercegovina. Nije Hercegovina Siroki Brijeg i Grude, makar mnogi tako vole misliti i u tim selendrama. I krivnja dobrim dijelom lezi i na politickoj vrhusci Hrvata Posavine a ne samo na Hercegovcima. Imali ste podrsku vecu nego sto je Mostar imao, sto se tice pomoci HV-a, pa ipak niste uspjeli opstati. Ne kazem da je bilo lako, ali nije bilo lako ni u Mostaru ni u njegovoj okolici. Nije bilo lako ni u Zepcu, pa ljudi opstase u njemu. Zalosno je da Hrvata vise nema u Posavini, ali ima tu i krivice do njih. Da ste se svi do jednog ukljucili u HVO, mozda bi stvari bile drugacije. Budi posten pa to priznaj i prisjeti se sa kojim si ljudima bio u HVO-u a koliko ih je tada bili u S. Brodu, Zagreb, Becu ili po Njemackoj.

Prozor, zasto ti nikada ne padne na pamet da se mnogi Hrvati nisu ukljucivali u HVO jer su vec tada znali da se bore za Hrvatsku, nego jer nisu imali drugog izbora. Cetnici na pragu i valjalo se ili boriti ili pustiti da te kolju. Smatralo se da ce politicari urediti stvari u vezi drzave a nase je da se borimo za opstanak hrvatskog naroda. jer ako ne opstanemo zemlja ostaje cetnicima. Npr. ja sam oduvijek znao da necemo biti dio Hrvatske a nisam bio jedini. Boban i njegovi su pravili velike greske ali to ne znaci da je Armija BiH samo zato jer se borila protiv njih bila u pravu. Ja samo jos 1992. znao gdje ce Armija BiH zavrsiti i za mene je islamizacija Armije bila samo pokazivanje njenog pravog lica, zamaskiranog 1992. godine. Ti isto tako mozes reci i za HVO i biti u pravu. Vracamo se na dvostruke politike gdje je svatko lagao za sto se bori i iskoristio patriotizam ljudi koji su se htjeli boriti, a nije ih bilo puno da budemo iskreni. I sto se tice mog angazmana u HOS-u, ja sam ti lijepo napisao da sam se borio sa njima i da dobro znam za sto su se borili. Isto tako sam rekao da bih bio seseljevac da se Seselj pojavio i rekao borimo se protiv JNA i Milosevica. Tako gledaj i moj angazman u HOS-u. Ali barem sam nesto probao i uradio, za razliku od mnogih ovdje koji pricaju o ratu a proveli ga ili u podrumu, ili u skolskim klupama ili negdje na sigurnom.
Recimo da sam bio naivan povjerovati da se Kraljevic bori za nezavisnu BiH. I borio se ali za BiH u sklopu Hrvatske i to je bilo jasno od pocetka. Opet upadamo u kontradikciju da se netko tko je htio citavu BiH pripojiti Hrvatskoj smatra patriotom a onaj tko je htio pripojiti Hrvatskoj mali dio BiH se smattra ustasom i zlocincem. A Kraljevic se sto puta deklarirao kao ustasa i trebao je biti clan ustaske skupine koja je ubacena 1972, u BiH da podigne ustanak. U tome ga je sprijecila australska policija i to zna svako dijete u Hercegovini.

Pustinjski pjesnik i mrav wrote:Hrvati mozda na prvi pogled djeluju nezainteresovano, odbaceno i drugom planu, ali to je samo varka. Hrvati su vrlo mudar narod, i odlicno znaju kad se treba povuci a kad udariti.
Bas onako kao sto su nama 1993 godine zabili noz u ledja...

Taman onako kako su oni nama zabili noz u ledja, mi sada njima trebamo zabiti kurac u usta, pa da budemo konstitutivni i ravnopravni.

Liska wrote:Cudi me da ne znas da je iz Hercegovine stiglo kao pojacanje 400 HOS-ovaca i da su neki stradali i preciznim pogocima HVO topnistva. Od tih 400 u nepunih mjesec dana jedna cetvrtina je izbacena iz stroja. Ja sam u tih mjesc dana dvaput ranjen, oba puta kod Bos. Broda. Isto tako, HV je imao mnogo vise snaga u Posavini nego HVO a kad bi bio iskren znao bi da su Posavci velikom vecinom zbrisali iz Posavine, na samom pocetku belaja. Nije puno bolje bilo ni u Hercegovini da budemo jasni. Slabo poznajes situaciju u Hercegovini jer su Hrvati iz Stoca, iz dijelov capljinske opcine, iz skoro pola mostarske opcine bili protjerani. A gdje su Hrvati iz Konjica, Jablanice? Njih si zaboravio a i to je Hercegovina. Nije Hercegovina Siroki Brijeg i Grude, makar mnogi tako vole misliti i u tim selendrama. I krivnja dobrim dijelom lezi i na politickoj vrhusci Hrvata Posavine a ne samo na Hercegovcima. Imali ste podrsku vecu nego sto je Mostar imao, sto se tice pomoci HV-a, pa ipak niste uspjeli opstati. Ne kazem da je bilo lako, ali nije bilo lako ni u Mostaru ni u njegovoj okolici. Nije bilo lako ni u Zepcu, pa ljudi opstase u njemu. Zalosno je da Hrvata vise nema u Posavini, ali ima tu i krivice do njih. Da ste se svi do jednog ukljucili u HVO, mozda bi stvari bile drugacije. Budi posten pa to priznaj i prisjeti se sa kojim si ljudima bio u HVO-u a koliko ih je tada bili u S. Brodu, Zagreb, Becu ili po Njemackoj. .

Ma daj prestani sa tim sranjem od dezinformacija.
Pa i maloj djeci je jasno da je Posavina prodana Milosevicu za dogovor o podjeli BiH.
Pa cak je i Hrvoje Sarinic (Franjin adjutant) to priznao.
Citav svijet zna za to i za Franjino smrdljivu salvetu na kojoj je crtao podjelu BiH- gdije je Posavina pod srpskim teritorijem-a ti seres o odbrani Posavine i kako nas nije bilo dosta.
Nemas ti dragi moj pojma kao nazalost ni vecina Hrvata jos uvilek-NAZALOST.

Liska wrote:Cudi me da ne znas da je iz Hercegovine stiglo kao pojacanje 400 HOS-ovaca i da su neki stradali i preciznim pogocima HVO topnistva. Od tih 400 u nepunih mjesec dana jedna cetvrtina je izbacena iz stroja. Ja sam u tih mjesc dana dvaput ranjen, oba puta kod Bos. Broda. Isto tako, HV je imao mnogo vise snaga u Posavini nego HVO a kad bi bio iskren znao bi da su Posavci velikom vecinom zbrisali iz Posavine, na samom pocetku belaja. Nije puno bolje bilo ni u Hercegovini da budemo jasni. Slabo poznajes situaciju u Hercegovini jer su Hrvati iz Stoca, iz dijelov capljinske opcine, iz skoro pola mostarske opcine bili protjerani. A gdje su Hrvati iz Konjica, Jablanice? Njih si zaboravio a i to je Hercegovina. Nije Hercegovina Siroki Brijeg i Grude, makar mnogi tako vole misliti i u tim selendrama. I krivnja dobrim dijelom lezi i na politickoj vrhusci Hrvata Posavine a ne samo na Hercegovcima. Imali ste podrsku vecu nego sto je Mostar imao, sto se tice pomoci HV-a, pa ipak niste uspjeli opstati. Ne kazem da je bilo lako, ali nije bilo lako ni u Mostaru ni u njegovoj okolici. Nije bilo lako ni u Zepcu, pa ljudi opstase u njemu. Zalosno je da Hrvata vise nema u Posavini, ali ima tu i krivice do njih. Da ste se svi do jednog ukljucili u HVO, mozda bi stvari bile drugacije. Budi posten pa to priznaj i prisjeti se sa kojim si ljudima bio u HVO-u a koliko ih je tada bili u S. Brodu, Zagreb, Becu ili po Njemackoj. .

Ma daj prestani sa tim sranjem od dezinformacija.
Pa i maloj djeci je jasno da je Posavina prodana Milosevicu za dogovor o podjeli BiH.
Pa cak je i Hrvoje Sarinic (Franjin adjutant) to priznao.
Citav svijet zna za to i za Franjino smrdljivu salvetu na kojoj je crtao podjelu BiH- gdije je Posavina pod srpskim teritorijem-a ti seres o odbrani Posavine i kako nas nije bilo dosta.
Nemas ti dragi moj pojma kao nazalost ni vecina Hrvata jos uvilek-NAZALOST.

Vidi sad prodana za dogovor o podjeli? Zar ne bjese prodana za Prevlaku koja je vracene pet godina poslije? Zar se nisu ranije dogovorili. Nije pitanje je li bilo dogovora nego koliko ih je ispostovano? Dogovor je bio tako cvrst da je Tudjman sa Armijom BiH oslobadjao BiH, vjerojatno sve u sklopu dogovora sa Milosevicom. Ako je prodana kako ostadose u Orasju i sta njih sacuva od dogovora? Valjda nisu znali za njega. Mate, bio sam u Posavini i vidio svojim ocima kako su sela prazna, narod pobjegao a vojske je nesto bilo. Ne bi se odrzali ni onoliko bez pomoci HV-a. I izvalio si veliku glupost o Hercegovini i kako tamo Hrvati nisu protjerivani ili nastradali u ratu. Tebi je Hercegovina izgleda samo S. Brijeg ili Grude.

Mate.sto se tice posavine.....jel tacno da je nekoliko dana prije pada A.I.bio na tim prostorima i obecao vojnu pomoc od ne znam koliko ljudi,a da je bas zato par dana poslije stiglo naredjenje o hitnom povlacenju?
Kolko ja znam,posavina je mijenjana za Dubrovacko zaledje.

Liska wrote:Prozor, zasto ti nikada ne padne na pamet da se mnogi Hrvati nisu ukljucivali u HVO jer su vec tada znali da se bore za Hrvatsku, nego jer nisu imali drugog izbora. Cetnici na pragu i valjalo se ili boriti ili pustiti da te kolju. Smatralo se da ce politicari urediti stvari u vezi drzave a nase je da se borimo za opstanak hrvatskog naroda. jer ako ne opstanemo zemlja ostaje cetnicima. Npr. ja sam oduvijek znao da necemo biti dio Hrvatske a nisam bio jedini. Boban i njegovi su pravili velike greske ali to ne znaci da je Armija BiH samo zato jer se borila protiv njih bila u pravu. Ja samo jos 1992. znao gdje ce Armija BiH zavrsiti i za mene je islamizacija Armije bila samo pokazivanje njenog pravog lica, zamaskiranog 1992. godine. Ti isto tako mozes reci i za HVO i biti u pravu. Vracamo se na dvostruke politike gdje je svatko lagao za sto se bori i iskoristio patriotizam ljudi koji su se htjeli boriti, a nije ih bilo puno da budemo iskreni. I sto se tice mog angazmana u HOS-u, ja sam ti lijepo napisao da sam se borio sa njima i da dobro znam za sto su se borili. Isto tako sam rekao da bih bio seseljevac da se Seselj pojavio i rekao borimo se protiv JNA i Milosevica. Tako gledaj i moj angazman u HOS-u. Ali barem sam nesto probao i uradio, za razliku od mnogih ovdje koji pricaju o ratu a proveli ga ili u podrumu, ili u skolskim klupama ili negdje na sigurnom.
Recimo da sam bio naivan povjerovati da se Kraljevic bori za nezavisnu BiH. I borio se ali za BiH u sklopu Hrvatske i to je bilo jasno od pocetka. Opet upadamo u kontradikciju da se netko tko je htio citavu BiH pripojiti Hrvatskoj smatra patriotom a onaj tko je htio pripojiti Hrvatskoj mali dio BiH se smattra ustasom i zlocincem. A Kraljevic se sto puta deklarirao kao ustasa i trebao je biti clan ustaske skupine koja je ubacena 1972, u BiH da podigne ustanak. U tome ga je sprijecila australska policija i to zna svako dijete u Hercegovini.

Ja nigdje ne negiram da su se mnogi prikljucili HVO-u radi borbe protiv cetnika, medju njima je(opet ponavljam) bilo i Bosnjaka. Ali da ja tebe sad pitam, sto je taj HVO razoruzao ono Bosnjaka sto je bilo u njemu? Imali smo forumasa bosnjacke nacionalnosti koji je bio pripadnik HVO-a a kog su suborci onako "iz cista mira" razoruzali i stavili u logor. A nije bio jedini... Zasto je taj HVO prestao da se bori protiv cetnika i krenuo na Armiju? Sto je izdata Posavina(to vec svako dijete zna)? Sto se umirilo sa cetnicima u dolini Neretve i krenulo na Bosance? Mani se prica o ugrozenosti jer znas da nisu istina... I ja sam kao i ti proveo onih 4 *ebenih godina sa puskom u ruci. Nisam imao vise od 17 godina kad sam us´o u samo-formiranu jedinicu u naselju koja ce tek kasnije postati ARBIH. Ja koji nisam ni smio glasati na referendumu sam sada trebao braniti nek rodjenu drzavu. A istovremeno su guzonje djecu sklonile na prvu liniju u Cirih, a sami se smjestili u podrumske stabove. Ti isti su kasnije doveli do toga sto ti zoves "islamizacija" a ne obicni borci! Ti si vidio "zamaskirano" lice ABIH 92´? Hajde mi ti reci gdje je to Armija direktno diskriminisala nekoga? Nemoj mi molim te govoriti o 7.mbbr i drugim "tekbirasima" koje cak pohvali Jovo Divjak. To da je nekome bilo pravo simpa imati imame u stabovima brigada i cuti vojnike kako tekbiraju u jurisima niko ne negira. Ali to je bilo sve! Dalje od toga se nije islo, ARBIH nije POSTALA ISLAMSKA VOJSKA! A znas li ti inace KADA je pocela ta tkz "islamizacija"? Upravo 1993. godine kada je pocela ustaska agresija! Tada kada je nas rat presao iz jasnog BiH + HR vs cetnici u 3 vojske koje gone jedna drugu doslo je to sve nasta se ti zgrazavas! Te 93´ mi Bosnjaci smo bili izdani od sviju, a gle cuda svi su nas izgleda mrzili zbog jednog - Islama! I sta ti mislis da je logicna posljedica? Prkosno isticanje Islama do bola... Eto ti odgovora na tvoja pitanja. Da se nastavilo ratovati sa HVO nicega od toga nebi bilo ali vas napad na RBIH je to sto je stvorilo izolaciju, osjecaj ogorcenosti i konacno radikalizaciju! To su uvidjeli i Ameri i zato brze bolje natjerali Tudjmana da zaustavi sta je poceo. Ja se dobro sjecam kada nam je komandir usao sagete glave i rekao "izgleda da su nas Hrvati napali, vodimo rat na dva fronta..." i osjecaj ogorcenosti u tom trenutku. Osjecaj da su se udruzili dvojica protiv mene zbog toga sto sam ja MUSLIMAN i ti skontaj sta je reakcija... Meni je jedina domovina bila i ostala BIH a ti prestani vaditi nova pitanja i reci mi KO JE ZAPOCEO hrvatsko-bosnjacki rat? I onda promisli do cega je to dovelo, primarno Hrvate...

Ekskluzivno: Nakon Deklaracije bosnjacka platforma

Celnici SDA Sulejman Tihic i Stranke za BiH Haris Silajdzic nisu htjeli potpisati bošnjačku platformu o ustavnim promjenama dok ne vide što ce biti sadrzaj potpisane Kreševske deklaracije hrvatskih stranaka, doznaje Večernji list.

Dvojica čelnika bošnjačkih stranaka cijelo vrijeme osluškivala su rasprave unutar hrvatskoga korpusa hoće li hrvatska federalna jedinica biti uvrštena u tekst deklaracije. Nakon potpisivanja Kreševske deklaracije u kojoj se izrijekom ne spominje zahtjev Hrvata za hrvatskom federalnom jedinicom čelnici bošnjačkih stranaka spremaju se na potpisivanje bošnjačke platforme o ustroju Bosne i Hercegovine, koja se strateški ne bi trebala kositi sa sadržajem Kreševske deklaracije.

Kako doznaje Večernjak, Silajdžić i Tihić su čak požurivali čelnike hrvatskih stranaka da što prije potpišu takav uopćen tekst. S obzirom na to da Silajdžić i Tihić trenutačno imaju otvorenu žestoku "političku frontu" s Dodikom i čelnicima ostalih srpskih stranaka niti Silajdžiću niti Tihiću u ovom trenutku ne odgovara otvaranje političkoga sukoba i s Hrvatima te su i više nego zadovoljni sadržajem Kreševske deklaracije.

Inače, bošnjačka platforma se u znatnoj mjeri podudara s prijedlogom Biskupske konferencije BiH, osim u ravnomjernoj podjeli vlasti po regijama u kojima niti jedan narod, prema prijedlogu biskupa, ne bi smio imati manje od 30 posto vlasti. Naime, lideri bošnjačkih stranaka - za razliku od biskupa - više preferiraju graðanski model ustroja države i izbornoga zakona po mogućnosti jedan čovjek - jedan glas.

Večernjak doznaje da u posljednje vrijeme, poglavito nakon potpisivanja Kreševske deklaracije, bošnjački politički prvaci čelnicima hrvatskih stranaka nude što tješnju suradnju u budućim pregovorima o ustavnim promjenama.

Prozor wrote:

Liska wrote:Prozor, zasto ti nikada ne padne na pamet da se mnogi Hrvati nisu ukljucivali u HVO jer su vec tada znali da se bore za Hrvatsku, nego jer nisu imali drugog izbora. Cetnici na pragu i valjalo se ili boriti ili pustiti da te kolju. Smatralo se da ce politicari urediti stvari u vezi drzave a nase je da se borimo za opstanak hrvatskog naroda. jer ako ne opstanemo zemlja ostaje cetnicima. Npr. ja sam oduvijek znao da necemo biti dio Hrvatske a nisam bio jedini. Boban i njegovi su pravili velike greske ali to ne znaci da je Armija BiH samo zato jer se borila protiv njih bila u pravu. Ja samo jos 1992. znao gdje ce Armija BiH zavrsiti i za mene je islamizacija Armije bila samo pokazivanje njenog pravog lica, zamaskiranog 1992. godine. Ti isto tako mozes reci i za HVO i biti u pravu. Vracamo se na dvostruke politike gdje je svatko lagao za sto se bori i iskoristio patriotizam ljudi koji su se htjeli boriti, a nije ih bilo puno da budemo iskreni. I sto se tice mog angazmana u HOS-u, ja sam ti lijepo napisao da sam se borio sa njima i da dobro znam za sto su se borili. Isto tako sam rekao da bih bio seseljevac da se Seselj pojavio i rekao borimo se protiv JNA i Milosevica. Tako gledaj i moj angazman u HOS-u. Ali barem sam nesto probao i uradio, za razliku od mnogih ovdje koji pricaju o ratu a proveli ga ili u podrumu, ili u skolskim klupama ili negdje na sigurnom.
Recimo da sam bio naivan povjerovati da se Kraljevic bori za nezavisnu BiH. I borio se ali za BiH u sklopu Hrvatske i to je bilo jasno od pocetka. Opet upadamo u kontradikciju da se netko tko je htio citavu BiH pripojiti Hrvatskoj smatra patriotom a onaj tko je htio pripojiti Hrvatskoj mali dio BiH se smattra ustasom i zlocincem. A Kraljevic se sto puta deklarirao kao ustasa i trebao je biti clan ustaske skupine koja je ubacena 1972, u BiH da podigne ustanak. U tome ga je sprijecila australska policija i to zna svako dijete u Hercegovini.

Ja nigdje ne negiram da su se mnogi prikljucili HVO-u radi borbe protiv cetnika, medju njima je(opet ponavljam) bilo i Bosnjaka. Ali da ja tebe sad pitam, sto je taj HVO razoruzao ono Bosnjaka sto je bilo u njemu? Imali smo forumasa bosnjacke nacionalnosti koji je bio pripadnik HVO-a a kog su suborci onako "iz cista mira" razoruzali i stavili u logor. A nije bio jedini... Zasto je taj HVO prestao da se bori protiv cetnika i krenuo na Armiju? Sto je izdata Posavina(to vec svako dijete zna)? Sto se umirilo sa cetnicima u dolini Neretve i krenulo na Bosance? Mani se prica o ugrozenosti jer znas da nisu istina... I ja sam kao i ti proveo onih 4 *ebenih godina sa puskom u ruci. Nisam imao vise od 17 godina kad sam us´o u samo-formiranu jedinicu u naselju koja ce tek kasnije postati ARBIH. Ja koji nisam ni smio glasati na referendumu sam sada trebao braniti nek rodjenu drzavu. A istovremeno su guzonje djecu sklonile na prvu liniju u Cirih, a sami se smjestili u podrumske stabove. Ti isti su kasnije doveli do toga sto ti zoves "islamizacija" a ne obicni borci! Ti si vidio "zamaskirano" lice ABIH 92´? Hajde mi ti reci gdje je to Armija direktno diskriminisala nekoga? Nemoj mi molim te govoriti o 7.mbbr i drugim "tekbirasima" koje cak pohvali Jovo Divjak. To da je nekome bilo pravo simpa imati imame u stabovima brigada i cuti vojnike kako tekbiraju u jurisima niko ne negira. Ali to je bilo sve! Dalje od toga se nije islo, ARBIH nije POSTALA ISLAMSKA VOJSKA! A znas li ti inace KADA je pocela ta tkz "islamizacija"? Upravo 1993. godine kada je pocela ustaska agresija! Tada kada je nas rat presao iz jasnog BiH + HR vs cetnici u 3 vojske koje gone jedna drugu doslo je to sve nasta se ti zgrazavas! Te 93´ mi Bosnjaci smo bili izdani od sviju, a gle cuda svi su nas izgleda mrzili zbog jednog - Islama! I sta ti mislis da je logicna posljedica? Prkosno isticanje Islama do bola... Eto ti odgovora na tvoja pitanja. Da se nastavilo ratovati sa HVO nicega od toga nebi bilo ali vas napad na RBIH je to sto je stvorilo izolaciju, osjecaj ogorcenosti i konacno radikalizaciju! To su uvidjeli i Ameri i zato brze bolje natjerali Tudjmana da zaustavi sta je poceo. Ja se dobro sjecam kada nam je komandir usao sagete glave i rekao "izgleda da su nas Hrvati napali, vodimo rat na dva fronta..." i osjecaj ogorcenosti u tom trenutku. Osjecaj da su se udruzili dvojica protiv mene zbog toga sto sam ja MUSLIMAN i ti skontaj sta je reakcija... Meni je jedina domovina bila i ostala BIH a ti prestani vaditi nova pitanja i reci mi KO JE ZAPOCEO hrvatsko-bosnjacki rat? I onda promisli do cega je to dovelo, primarno Hrvate...

Tvrdnje kako Hrvati u BiH nisu po naredbi politickog vrha iz Zagreba zapoceli kratkotrajni, no iznimno krvav hrvatsko-muslimanski rat (1993./94.), do prije nekoliko dana bile bi ocijenjene hrvatskom propagandom. Netom završeno sudenje dvojici muslimanskih zapovjednika Armije BiH (generalu Enveru Hadžihasanovicu i brigadiru Amiru Kuburi) iz temelja mijenja dosadašnje opce uvjerenje u Haagu i u BiH, a pod utjecajem tužiteljstvu sklonih hrvatskih medija i u vecini naše javnosti da je HVO poceo napad na Bošnjake.
U dokaznom materijalu Haaškog suda protiv dvojice oficira Armije BiH nalaze se i šokantne depeše, naredbe koje otkrivaju istinu vojni vrh Armije BiH (glavni zapovjednik Alija Izetbegovic) najmanje tri mjeseca prije pocetka sukoba Hrvata i Muslimana naredio je svojim jedinicama pripremu za napad na Hrvate.

Napad predviden
U depeši svojim jedinicama od 20. sijecnja 1993., general Hadžihasanovic, zapovijednik 3. korpusa Armije BiH, nalaže: "Za sukobe u svim gradovima HZ Herceg Bosne je preuranjeno iako je i ta opcija predvidena." Pocetkom 1993. zapocele su konacne pripreme jedinica Armije BiH za rat protiv Hrvata. Na svim frontama protiv Karadžicevih i Mladicevih Srba, jedinice Alije Izetbegovica su gubile, dok je HVO pokušavao zadržati teritorij.

Za rat sa Srbima nismo bili spremni, za rat s vama bit cemo govorili su Bošnjaci Hrvatima. I doista, kad je zapoceo, u travnju 1993., otvoreni hrvatsko-muslimanski rat, brigade Armije BiH su u roku nekoliko dana narasle do korpusa s nekoliko desetaka tisuca naoružanih i opremljenih vojnika. Svakome tko zna nešto o vojsci bilo je jasno da su pripreme za to morale trajati mjesecima.

Vance-Owenov plan
Pocetkom 1993. trajali su žestoki pregovori o kantonalnoj podjeli BiH. U Ženevi je do travnja dovršen Vance-Owenov plan etnicke podjele BiH. Alija Izetbegovic i Mate Boban potpisali su zemljopis podjele, Radovan Karadžic nije. Hrvati su bili zadovoljni dobivali su tri entiteta. Izetbegovicu nije padalo na pamet poštovati potpis na kantonalnu podjelu. Stoga je poceo rat protiv Hrvata i naložio Armiji BiH prodor do Jadrana.

-------------------------------------------------------------------------------------------------------

Izbiti na Neum dolinom Neretve

Potpuno umrtvljujuci frontu prema bosanskim Srbima, zapovjednici Armije BiH rade plan prodora do Jadrana. Put ih vodi kroz hrvatske enklave srednje Bosne i dalje, kroz kompaktni hrvatski prostor, dolinom Neretve sve do Neuma. Armija BiH napada u jacini tri korpusa. Dok je trajao opci napad na Hrvate, u teškoj situaciji našle su se muslimanske enklave u istocnoj Bosni, oko koridora u Brckom, kao i teritorij oko Bihaca. Glavne snage Armije BiH medutim usredotocile su se prema Hrvatima.

Masakr u 10 sela

Premda je prvo "puškaranje" izmedu Hrvata i Muslimana zabilježeno vec u Prozoru, u lipnju 1992., potom u listopadu 1992. (N. Travnik, Prozor, prvi sukob u Ahmicima), organizirani napadi i masakri nad Hrvatima poceli su u sijecnju, nastavljeni sve do 15. travnja 1993., kad "službeno" pocinje hrvatsko-muslimanski rat. U drugoj polovici sijecnja Bošnjaci presijecaju hrvatske enklave u srednjoj Bosni, traju sukobi oko G. Vakufa, a odredi El Mudžahedin (3. zenicki korpus) i brigada "Neretvica" zapocinju masakre nad Hrvatima. Do travnja 1993. ocišcena su od Hrvata sela kod Konjica i Jablanice, a onda pocinje (16. i 17. travnja) rat u Mostaru. U iducih osam mjeseci gine vecina Hrvata ubijenih u ratu (ukupno 7000) u BiH. Najteže je u srednjoj Bosni, gdje se 5000 vojnika HVO-a bori sa 60.000 vojnika Armije BiH. Zadnji pokušaj osvajanja enklave zbio se u sijecnju 1994., kad su masakrirane stotine Hrvata u Buhinim kucama i Križancevu selu. U takvom strašnom nerazmjeru, kaže haaška optužnica, Hrvati su pocinili genocid nad Muslimanima.

Prozor wrote:

Liska wrote:Prozor, zasto ti nikada ne padne na pamet da se mnogi Hrvati nisu ukljucivali u HVO jer su vec tada znali da se bore za Hrvatsku, nego jer nisu imali drugog izbora. Cetnici na pragu i valjalo se ili boriti ili pustiti da te kolju. Smatralo se da ce politicari urediti stvari u vezi drzave a nase je da se borimo za opstanak hrvatskog naroda. jer ako ne opstanemo zemlja ostaje cetnicima. Npr. ja sam oduvijek znao da necemo biti dio Hrvatske a nisam bio jedini. Boban i njegovi su pravili velike greske ali to ne znaci da je Armija BiH samo zato jer se borila protiv njih bila u pravu. Ja samo jos 1992. znao gdje ce Armija BiH zavrsiti i za mene je islamizacija Armije bila samo pokazivanje njenog pravog lica, zamaskiranog 1992. godine. Ti isto tako mozes reci i za HVO i biti u pravu. Vracamo se na dvostruke politike gdje je svatko lagao za sto se bori i iskoristio patriotizam ljudi koji su se htjeli boriti, a nije ih bilo puno da budemo iskreni. I sto se tice mog angazmana u HOS-u, ja sam ti lijepo napisao da sam se borio sa njima i da dobro znam za sto su se borili. Isto tako sam rekao da bih bio seseljevac da se Seselj pojavio i rekao borimo se protiv JNA i Milosevica. Tako gledaj i moj angazman u HOS-u. Ali barem sam nesto probao i uradio, za razliku od mnogih ovdje koji pricaju o ratu a proveli ga ili u podrumu, ili u skolskim klupama ili negdje na sigurnom.
Recimo da sam bio naivan povjerovati da se Kraljevic bori za nezavisnu BiH. I borio se ali za BiH u sklopu Hrvatske i to je bilo jasno od pocetka. Opet upadamo u kontradikciju da se netko tko je htio citavu BiH pripojiti Hrvatskoj smatra patriotom a onaj tko je htio pripojiti Hrvatskoj mali dio BiH se smattra ustasom i zlocincem. A Kraljevic se sto puta deklarirao kao ustasa i trebao je biti clan ustaske skupine koja je ubacena 1972, u BiH da podigne ustanak. U tome ga je sprijecila australska policija i to zna svako dijete u Hercegovini.

Ja nigdje ne negiram da su se mnogi prikljucili HVO-u radi borbe protiv cetnika, medju njima je(opet ponavljam) bilo i Bosnjaka. Ali da ja tebe sad pitam, sto je taj HVO razoruzao ono Bosnjaka sto je bilo u njemu? Imali smo forumasa bosnjacke nacionalnosti koji je bio pripadnik HVO-a a kog su suborci onako "iz cista mira" razoruzali i stavili u logor. A nije bio jedini... Zasto je taj HVO prestao da se bori protiv cetnika i krenuo na Armiju? Sto je izdata Posavina(to vec svako dijete zna)? Sto se umirilo sa cetnicima u dolini Neretve i krenulo na Bosance? Mani se prica o ugrozenosti jer znas da nisu istina... I ja sam kao i ti proveo onih 4 *ebenih godina sa puskom u ruci. Nisam imao vise od 17 godina kad sam us´o u samo-formiranu jedinicu u naselju koja ce tek kasnije postati ARBIH. Ja koji nisam ni smio glasati na referendumu sam sada trebao braniti nek rodjenu drzavu. A istovremeno su guzonje djecu sklonile na prvu liniju u Cirih, a sami se smjestili u podrumske stabove. Ti isti su kasnije doveli do toga sto ti zoves "islamizacija" a ne obicni borci! Ti si vidio "zamaskirano" lice ABIH 92´? Hajde mi ti reci gdje je to Armija direktno diskriminisala nekoga? Nemoj mi molim te govoriti o 7.mbbr i drugim "tekbirasima" koje cak pohvali Jovo Divjak. To da je nekome bilo pravo simpa imati imame u stabovima brigada i cuti vojnike kako tekbiraju u jurisima niko ne negira. Ali to je bilo sve! Dalje od toga se nije islo, ARBIH nije POSTALA ISLAMSKA VOJSKA! A znas li ti inace KADA je pocela ta tkz "islamizacija"? Upravo 1993. godine kada je pocela ustaska agresija! Tada kada je nas rat presao iz jasnog BiH + HR vs cetnici u 3 vojske koje gone jedna drugu doslo je to sve nasta se ti zgrazavas! Te 93´ mi Bosnjaci smo bili izdani od sviju, a gle cuda svi su nas izgleda mrzili zbog jednog - Islama! I sta ti mislis da je logicna posljedica? Prkosno isticanje Islama do bola... Eto ti odgovora na tvoja pitanja. Da se nastavilo ratovati sa HVO nicega od toga nebi bilo ali vas napad na RBIH je to sto je stvorilo izolaciju, osjecaj ogorcenosti i konacno radikalizaciju! To su uvidjeli i Ameri i zato brze bolje natjerali Tudjmana da zaustavi sta je poceo. Ja se dobro sjecam kada nam je komandir usao sagete glave i rekao "izgleda da su nas Hrvati napali, vodimo rat na dva fronta..." i osjecaj ogorcenosti u tom trenutku. Osjecaj da su se udruzili dvojica protiv mene zbog toga sto sam ja MUSLIMAN i ti skontaj sta je reakcija... Meni je jedina domovina bila i ostala BIH a ti prestani vaditi nova pitanja i reci mi KO JE ZAPOCEO hrvatsko-bosnjacki rat? I onda promisli do cega je to dovelo, primarno Hrvate...

Ko je sljedeci?

Hapsenjem generala Mehmeda Alagica i Envera Hadzihasanovica, te pukovnika Amira Kubure, osumnjicenih za zlocine nad hrvatskim civilima u srednjoj Bosni, Tribunal je otvorio dosjee bosnjackih zlocina. Istraga protiv Nasera Orica jos uvijek traje i, po svemu sudeci, rano je za podizanje optuznice, dok s druge strane istrazitelji Tribunala vec nekoliko mjeseci uporno prikupljaju dokaze o masakru pocinjenom u Grabovici, septembra 1993. Visoki oficir VF BiH potvrdio je Danima da je najmanje 19 Bosnjaka na visokim vojnim i policijskim funkcijama saslusano u okviru istrage. Nekolicina ispitanih tvrdi da vec sada haski istrazitelji raspolazu sa dovoljno dokaza da slijedeca zapecacena koverta stigne u Sarajevo rekordnom brzinom. Sugovornik Dana, jedan od aktera grabovicke tragedije, tvrdi da je u najvisim bosnjackim eselonima zavladala panika, tim prije sto je, ma koliko se spekulira prebacivanjem "slucaja Kazani" na sarajevski Kantonalni sud, Haag i na ovim saslusanjima iskazao srazmjeran interes da oba slucaja izvede na cistac. Unutrasnja preraspodjela krivice je u toku i u ovom casu cini se najzanimljivijim domaci rasplet: hoce li samo generali ponijeti odgovornost za politicku odluku o ustrojstvu paralelnog sistema komandovanja?

Otvaranjem tajne optuznice i zatvara njem trojice visokih oficira Armije BiH u haskom pritvoru, zapoceo je prvi veliki postupak za ratne zlocine u kojima su zrtve pretezno bili bosanski Hrvati. "Sva djela i propusti navedeni u ovoj optuznici dogodili su se u periodu od 1. januara 1993. do 31. januara 1994. godine", stoji u optuznici koju je 5. jula 2001. potpisala Carla Del Ponte, tuzilac Medunarodnog suda za ratne zlocine pocinjene na podrucju bivse Jugoslavije.


Generalmajor Enver Hadzihasanovic, brigadni general Mehmed Alagic i pukovnik Amir Kubura terete se, po principu zapovjedne odgovornosti, za djela podredenih oficira i vojnika. "Enver Hadzihasanovic, Mehmed Alagic i Amir Kubura su krivicno odgovorni za djela svojih podredenih, na osnovu Clana 7(3) Statuta Medunarodnog suda. Nadredeni je odgovoran za djela svojih podredenih ako je znao ili je bilo razloga da zna da se njegovi podredeni spremaju pociniti takva djela ili da su ih vec pocinili, a nadredeni nije preduzeo potrebne i razumno moguce mjere da takva djela sprijeci ili da kazni njihove pocinioce".

U osnovi optuzbe je tvrdnja da su pripadnici Armije BiH pocinili ratne zlocine u nizu gradova srednje Bosne, tokom napada na HVO pocetkom ljeta 1993. godine. "Tokom tih napada, ili poslije njih, ubijeno je najmanje 200 civila, bosanskih Hrvata i bosanskih Srba, a jos ih je mnogo vise ranjeno ili povrijedeno dok su se pokusavali sakriti ili pobjeci", navodi se u optuznici. Snage Armije BiH se zatim okrivljuju za ubistva vojnika HVO-a "nakon sto su se ovi predali". Oficiri se terete i za ubistva i mucenja protivpravno zatocenih bosanskih Hrvata i Srba u zatocenickim centrima Armije BiH, koristenje zatocenika za prisilni rad i "zive stitove", pljackanje i unistavanje imovine bosanskih Hrvata i Srba, te unistavanje njihovih vjerskih objekata. Haski tuzitelji ne navode pojedinacno sve izvrsioce navedenih zlocina, ali opisuju "vaznu ulogu" koju su u ovim borbama imali Sedma muslimanska brigada 3. korpusa i strani islamski dobrovoljci.

Haske i travnicke istrage Prvo pitanje ovog sudskog procesa jeste da li su civilne vlasti tadasnje Republike BiH i vojne vlasti Armije BiH na podrucju srednje Bosne znale da su tokom i poslije ovih vojnih operacija pocinjeni zlocini. Odgovor je nedvosmislen - za pocinjene zlocine znali su i civilni politicari i vojni komandanti, ali su ih svodili na pojedinacne, izdvojene slucajeve.

U jednoj presudi od 4. augusta 1993. godine, Okruzni vojni sud je osudio Naila Rizvanovica, pripadnika Sedme muslimanske brigade, na smrtnu kaznu zbog dva ubistva, pljacke, jednog silovanja i jednog pokusaja silovanja koje je pocinio 17. juna 1993. u selu Rebrovac kod Zenice. Dom za ljudska prava je naredio Federaciji BiH u junu 1998. da opozove ovu smrtnu kaznu, zbog ukidanja takve kazne evropskim konvencijama o ljudskim pravima koje je Federacija BiH preuzela u svoje zakonodavstvo. Kazna je preinacena u zatvorsku kaznu od 20 godina, a Rizvanovicu je Dom dosudio i 3000 maraka odstete. Postojale su i druge pojedinacne presude za pljacke i ubistva. Bosnjacki politicari i komandanti su, ocito, vjerovali da je njihova duznost okoncana kaznjavanjem ovakvih pojedinacnih zlocina.

Hrvatski istrazitelji ratnih zlocina su mislili drugacije. Vise javno tuziteljstvo Travnik, sa sjedistem u Vitezu, podnijelo je u martu 1996. godine zahtjeve za sprovodenje istrage zbog ratnih zlocina protiv 678 osoba bosnjacke nacionalnosti. Na vrhu ove duge liste bili su upravo generali Hadzihasanovic i Alagic, dok je pukovnik Kubura bio samo jedno od imena u okviru istrage za zlocine pocinjene nad Hrvatima Zenice. U dogovoru OHR-a i Federalne komisije za nestale osobe (hrvatska strana), na podrucju Travnika i okolice 16. juna 1999. godine pocela je ekshumacija i identifikacija civilnih i vojnih zrtava sukoba Armije BiH i HVO-a 8. juna 1993. godine. Tada je postalo jasno da su tragom hrvatskih optuzbi protiv bosanskih i arapskih "mudzahedina" krenuli i istrazitelji Medunarodnog tribunala za ratne zlocine u Haagu.

Dani su u broju 109., iz izvora u Haagu i Travniku, upoznatih sa tokom istrage, objavili da su haski istrazitelji zvanicno otvorili istragu protiv nekadasnje 7. muslimanske brigade i stranih islamskih dobrovoljaca u srednjoj Bosni. Prema tada dostupnim informacijama, vec u junu 1999. godine, bilo je jasno da su haski istrazitelji usmjerili istragu na komandnu strukturu 7. muslimanske brigade i jedinice "El Mudzahid". Citajuci sazetak presude Tihomiru Blaskicu, predsjedavajuci sudskog vijeca i predsjednik Haskog suda Clode Jorda je 3. marta 2000. posebno naglasilo da "Vijece smatra da su izvedeni dokazi o zvjerstvima pocinjenim protiv hrvatskih civila" i najavilo "da pocinioce tih zlocina valja krivicno goniti". Istraga je okoncana podizanjem optuznice protiv Hadzihasanovica, Alagica i Kubure u julu 2001. godine.

Sve ove najave haske i travnicke istrage ratnih zlocina nad Hrvatima u srednjoj Bosni, bosnjacki politicari i komandanti su presucivali ili ih jednostavno odbacivali kao produzetak "ratne propagande hrvatske strane". Hasko tuzilastvo sada tvrdi u optuznici da Hadzihasanovic, Alagic i Kubura nisu ni sprijecili, niti kaznili pocinioce zlocina.

Svjedocenje Serifa Patkovica Prvo pitanje na koje ce odgovoriti ovo sudenje jeste da li su pocinjeni zlocini na nacin na koji su opisani u optuznici. Stoga nije slucajno da se kao prvi zlocin opisuje "pogubljenje civila Vojislava Stanisica i pet vojnika HVO-a Nike, Stipe i Vinka Kegelja, te Pere Ljubicica i Augustina Radosa 26. januara 1993. u Dusini kod Zenice. Prema optuznici, vojnici HVO-a su ubijeni nakon sto su se predali. Za hrvatske advokate koji su branili Blaskica, Kordica i ostale, ovaj zlocin u Dusini je vazan jer je njime zapoceta "spirala nasilja" izmedu Hrvata i Bosnjaka u srednjoj Bosni. Policijska istraga u Zenici o ovom dogadaju pokrenuta je jos krajem januara 1993. godine. U Kantonalnom tuzilastvu u Zenici i dalje je otvoren "slucaj Dusina". Tokom rata istraga je bila potpuno zapostavljena, a potom poslije rata obnovljena. Prema izvoru koji je upoznat sa ovom istragom, testovi parafinske rukavice su potvrdili postojanje barutnih cestica na rukama 11 od 12 ubijenih. Samo za Stipu Kegelja, rodenog 1992. godine istrazitelji su bili sigurni da nije ucestvovao u borbama, jer zbog starosti uopce nije bio vojni obveznik.

Armija BiH je dostavila podatke o razlozima za ovaj napad i o jedinicima koje su u njemu ucestvovale. Prema armijskoj verziji dogadaja, sukob su isprovocirale snage HVO-a, onemogucavajuci komunikaciju na putu za Travnik, a nije bilo ubistava civila, niti vojnika van borbe. Kantonalno tuzilastvo u Zenici nije imalo dokaz da su ubistva vojnika izvrsena "pogubljenjem nakon njihove predaje". U haskoj optuznici se sada takoder navodi da je "Serif Patkovic, tadasnji komandant 2. bataljona 7. muslimanske brdske brigade, nakon napada na Dusinu lisio zivota Zvonka Rajica, vojnika HVO-a koji se predao".

Patkovic dosljedno porice takvu optuzbu, ponavljajuci da on nije ubio Rajica. "Ovo ubistvo je pocinio jedan drugi vojnik tokom borbe. Taj vojnik je slican Patkovicu, a ubistvo je njemu pripisano jer je svjedok gledao dogadaj sa velike udaljenosti", objasnjavaju izvori bliski Patkovicu i bosnjacki istrazitelji. "Zvonko Rajic je bio vec mrtav kada sam stigao na to mjesto", rekao je Patkovic u Haagu. Kada je zavrsavao svoje svjedocenje pred Haskim sudom, kao svjedok sudskog vijeca, Patkovic je na direktno pitanje sudije Jorde odgovorio da ostaje pri svemu sto je rekao tokom ovog saslusanja 10. juna 1999. godine. Patkovic i nakon objave optuznice ostaje pri svojoj haskoj izjavi.

U optuznici se zatim navode ubistva cetiri vojnika HVO-a koja su se predala 24. aprila 1993. u selu Miletici (Travnik), te masakr 8. juna 1993. u Bikosima (Travnik) nad tridesetak civila Hrvata i vojnika HVO-a koji su se predali nakon sto su snage Sedme muslimanske, 306. brigade i mudzahedina krenule u napad na selo Maline. Masovna grobnica u kojoj je "pronadeno 21 tijelo od 37 zrtava ubijenih u masakru 8. juna 1993. godine, otkrivena je u selu Maline sredinom maja ove godine, svega nekoliko sati uoci Petritscheve posjete izbjeglicama u tom kraju". Travnicki Hrvati su pozvali Petritscha da posjeti Prahulje, groblje gdje su sahranjene ranije otkrivene zrtve ali i novu masovnu grobnicu u Malinama. Petritsch poziv nije prihvatio zbog ranije preuzetih obaveza.

Ovakve hrvatske i sada haske optuzbe potpuno su suprotne tvrdnjama koje su od juna 1993. godine uporno ponavljale komandne strukture Sedme muslimanske i Treceg korpusa Armije BiH: "Na podrucju Zenice i Travnika u operacijama u junu 1993. godine nije bilo ubistava, posebno masovnih, van borbenih dejstava". Sa stajalista komandi ovih jedinica Armije BiH, "HVO je bio odgovoran za izazivanje sukoba i prisilnu evakuaciju hrvatskih civila sa ovog podrucja, koje je koristio kao stit za svoju odbranu". Iz Sedme muslimanske su tada tvrdili da je omogucen izlazak i misiji ECMM-a na teren, kako bi provjerila da su neke od optuzbi (za rusenje crkvi u Brajkovicima, naprimjer) neosnovane. "U Brajkovicima, naprimjer, nije zapaljena nijedna kuca, samo je nekoliko kuca osteceno od granata, a nijedno od ubistava nije bilo van borbenih dejstava. Zarobljenim vojnicima HVO-a je cak omoguceno da se mole u crkvi. Evropski posmatraci su bili zadivljeni vojnickom akcijom", tvrdili su iz Komande Sedme muslimanske brigade. Osam godina kasnije, problem je samo u tome sto je iz Haaga stigla saglasnost i za krivicno gonjenje oficira Sedme muslimanske brigade koji je tada vodio misiju ECMM-a na podrucje zupe Brajkovici. Prema informacijama iz Kantonalnog tuzilastva u Zenici, iz Haaga je, putem travnickog tuzilastva, proslijedena saglasnost za krivicno gonjenje najmanje 80 ljudi na podrucju Zenicko-dobojskog kantona.

Tadicev izvjestaj U to vrijeme je postojao izrazen antagonizam izmedu vojske i civilne policije na podrucju 3. korpusa, posebno opcine Zenica. Tvrdnju da su bosnjacki politicari i komandanti znali za pocinjene zlocine potvrduje i cinjenica da je manevarski odred MUP-a pratio jednu komisiju koju je predvodio Željko Tadic, dopredsjednik Izvrsnog odbora opcine Zenica, u obilasku devet sela na podrucju Travnika i Zenice, nakon masovnog egzodusa tamosnjih Hrvata. U ovom zapisniku se navode ista imena koja se navode i sada u optuznici kao zrtve masakra u selima Miletici i Bikosi.

Nije poznato kakva je bila sudbina ovog zapisnika i da li su po njemu poduzete bilo kakve istrazne radnje unutar civilne i vojne policije u zenickom i travnickom kraju. U zapisniku Tadiceve komisije, opisano je i razaranje i pljackanje sela u travnickom i zenickom kraju. U haskoj optuznici, okrivljeni oficiri se takoder terete da nisu sprijecili niti kaznili pljackanje i unistavanje kuca i imovine Hrvata u selima Dusina (januar 1993), Susanj, Ovnak, Brajkovici, Grahovcici u junu 1993. (opcina Zenica); zatim u travnickim selima Miletici (april 1993.), Guca Gora, Maline, Cukle (juni 1993.); te u Varesu u novembru 1993. i u mjestu Buhine Kuce (Vitez) u januaru 1994. godine. Oficiri Armije BiH ce na ovu optuzbu, najvjerovatnije, odgovarati da pljacke nisu izvrsene tokom borbenih dejstava, nego naknadno, te da nisu pljackali vojnici, nego civili.

Takvom odbranom oficira, odgovornost se prebacuje, uobicajeno, na civilnu policiju u zenickom i travnickom kraju. U svakom slucaju, nakon tog prvog poricanja samih zlocina, pljacki i razaranja, uslijedit ce utvrdivanje odgovornosti za sprecavanje i kaznjavanje pocinilaca.

Sedma muslimanska na smotri: "Uzvikivano za Allaha protiv Vlaha"

Haski tuzitelji su pitanje nadredenosti optuzenih tumacili kroz strukturu 3. korpusa, Operativne grupe "Bosanska krajina", te jedinica Sedma muslimanska i "El Mudzahid". Uz tvrdnju da su zlocini pocinjeni na podrucju zone odgovornosti 3. korpusa, haski tuzitelji tvrde da je "u tim borbenim operacijama 7. muslimanska brdska brigada 3. korpusa ABiH, koja je oformljena i koristena kao laka pjesadijska manevarska jedinica, igrala vaznu ulogu. Sedmoj muslimanskoj brdskoj brigadi 3. korpusa ABiH prikljucili su se i bili joj potcinjeni muslimanski borci iz inostranstva. Ti strani borci su sebe nazivali 'mudzahedinima'. 'Mudzahedini', uglavnom iz islamskih zemalja, poceli su pristizati u Bosnu i Hercegovinu negdje sredinom 1992. godine. 'Mudzahedini' su bili spremni na 'dzihad' ili 'sveti rat' protiv neprijatelja bosanskih Muslimana".

Dakle, pred odbranom Hadzihasanovica, Alagica i Kubure se postavlja pitanje ko je bio odgovoran da sprijeci i kazni pripadnike ovih i drugih jedinica Armije BiH koji su pocinili zlocine. Za hasko tuzilastvo, ovi oficiri su "shodno naredbi nadredenog imali obavezu da pokrecu postupak izricanja zakonskih sankcija protiv onih pojedinaca pod svojom komandom i kontrolom koji su prekrsili medunarodno ratno pravo". Kao njihov nadredeni, u optuznici se navodi Predsjednistvo BiH koje je "23. avgusta 1992., izdalo naredbu o 'Primjeni pravila medunarodnog ratnog prava u oruzanim snagama Bosne i Hercegovine'. Ta je naredba stupila na snagu 5. septembra 1992. godine". U naredbi se propisuje da su "svi komandanti jedinica i svaki pripadnik oruzanih snaga pojedinacno odgovorni za primjenu ovih pravila te da su starjesine duzne preduzeti korake propisane pravilima protiv lica koja ih krse".

Hasko tuzilastvo se odlucilo za ovako cistu liniju zapovjedne odgovornosti, prikazujuci tako pojednostavljen odnos drzave i vojske. U odnosima Predsjednistva BiH, 3. korpusa, Sedme muslimanske i El Mudzahida - to nije bilo tako jednostavno. Bivsi saborci optuzenih pretpostavljaju da bi se neko, ukoliko cak ne i svi optuzeni, mogli pokusati da brane tvrdnjom da je postojao paralelni sistem komandovanja, posebno nad i unutar jedinica Sedme muslimanske i "El Mudzahida". Ta tvrdnja se temelji na postojanju politicke i vojne strukture kao nadredene ovim jedinicima.

Pocasni komandanti Sedma muslimanska brigada nastala je iz jedanaest jedinica takozvanih Muslimanskih snaga - iz Zenice, Kaknja, Varesa, Žepca, Busovace, Travnika, Novog Travnika, Viteza, Visokog, Bugojna i Gornjeg Vakufa. U julu 1992. godine ove jedinice su objedinjene u Sedmi bataljon Prve zenicke brigade. Iz ovog bataljona formirana je 7. muslimanska brigada 17. novembra 1992. godine. Patkovic je jos 1993. urucio Aliji Izetbegovicu povelju kojom je proglasen za pocasnog komandanta Sedme muslimanske brigade. Medu pocasnim clanovima komande je bio i npr. Hadzija Halid Cengic. Kasnije je Sedma, odlukom Predsjednistva BiH od 14. maja 1994. godine, dobila naziv Slavna. U zimu 1995. godine bila je razlogom sukoba unutar Predsjednistva BiH zbog optuzbi petorice clanova Predsjednistva da se islamizira Armija BiH. Nakon postignutog kompromisa unutar Predsjednistva BiH, njeni clanovi 11. maja 1995. godine dodjeljuju joj naziv Viteska brigada. Borila se u sastavu 3. korpusa, ali je dobijala i direktne naredbe od Alije Izetbegovica kao, naprimjer, u vrijeme sarajevske krize, u ljeto 1993. godine. Na svecanoj smotri 21. augusta 1997. godine, komandant 3. korpusa Kadir Jusic je simbolicno predao Sedmu vitesku mehanizovanu brigadu generalu Rasimu Delicu, komandantu Zajednicke komande Vojske Federacije. Treci korpus je ukinut, a Sedma muslimanska je opstala mijenjajuci naziv u Sedma mehanizovana brigada.

Uz cetvoricu komandanata u razlicitim periodima (Asim Koricic, Amir Kubura, Serif Patkovic, Halil Brzina), Sedma je imala i pocasnog komandanta Aliju Izetbegovica, predsjednika Predsjednistva BiH, i emira Mahmuta ef. Karalica. Cinjenicu da je Hasko tuzilastvo u ovoj optuznici navelo odgovornost samo regularnog komandanta, lako je objasniti. Sa stajalista legalnih zakona, vlasti i Armija BiH su bili obavezani na provodenje medunarodnog prava, a ne islamskog, serijatskog prava. Samo u jednom dijelu optuznice, Hasko tuzilastvo konstatira da su se "pripadnici ove jedinice morali strogo pridrzavati islama": "Regruti su morali poloziti zakletvu koja je sadrzavala i to da ce slijediti primjer pravog muslimanskog vojnika, opisan u knjizici pod naslovom Upute muslimanskom borcu. Upute muslimanskom borcu prvi put su objavljene 1993., a nakon toga je u zoni odgovornosti 3. korpusa ABiH razdijeljeno oko 20.000 primjeraka. Godine 1994. izasla su nova izdanja."

Ove upute priredili su hafiz Halil Mehtic i Hasan Makic, a izdavac knjizice je bio Ured Mesihata Islamske zajednice BiH, kojim je rukovodio Mehtic. Prvo izdanje je stampano u 50.000 primjeraka. Prema objasnjenju priredivaca, to je "stivo koje sadrzi osnovna uputstva o ponasanju muslimanskih boraca u uslovima rata". U ovoj knjizici se tumace islamska pravila rata kroz tumacenje primjera iz islamske tradicije i izvora. Hasko tuzilastvo je u optuznici navelo tri stava iz ovih Uputa. Citirane su upute za pitanje pokornosti starjesini, odnos prema ratnom plijenu i starjesinama. Prema ovim uputama, "Muslimanski borac se prvenstveno pokorava vrhovnom zapovjedniku, pa tek onda pretpostavljenom starjesini." Za ratni plijen se daje uputa da je najispravnije da drzava preko nadleznih vojnih starjesina raspolaze sa ratnim plijenom." Za ratne zarobljenike se navodi da je "...zabranjeno ubijanje zena, djece i svecenika koji nemaju nikakvog ucesca u ratu i koji direktno ili indirektno ne pomazu neprijatelje;... Islam takode zabranjuje mucenje i izivljavanje na zarobljenicima, masakriranje neprijateljskih ranjenika i leseva... Ovo su opsta pravila, obavezujuca za nase vojnike. Medjutim, ukoliko starjesina procijeni da situacija i opsti interes zahtijevaju da se i drukcije postupi vojnici su obavezni poslusati starjesinu. Tako npr. ako starjesina ili visa komanda ocijeni da je u interesu odbrane, zastite vlastitog naroda i visih ciljeva ispravnije zapaliti odredene objekte, usjeve ili sumu, onda je i to dozvoljeno ciniti... Takode se vojnoj komandi stavlja na raspolaganje da odluci da li je korisnije i od interesa za opstu stvar da se oslobodi, razmijeni ili likvidira neprijateljskog zarobljenika." Same Upute nisu pisane samo za Sedmu muslimansku brigadu, nego za sve muslimanske borce. Sam hafiz Mehtic je i dalje ponosan na ove Upute, uvjeren da je na takav nacin "uputio i sacuvao brojne muslimanske borce da ne cine zlocine koji su u islamskom pravu zabranjeni daleko prije nego sto je ta zabrana propisana kroz medunarodno pravo".

Politicki i vojni odnosi Haski tuzilac u optuznici navodi i podatke o podredenosti "mudzahedina" u okviru strukture Armije BiH. Nakon dolaska u BiH, strani islamski dobrovoljci su formirali niz jedinica sirom srednje Bosne. U optuznici se navodi da su "stvaranjem zone pod komandom 3. korpusa ABiH 'mudzahedini' ukljuceni u sastav i potcinjeni 7. muslimanskoj brdskoj brigadi. Nakon toga su 'mudzahedini' u vrlo velikoj mjeri ucestvovali u borbenim dejstvima sa 7. muslimanskom brdskom brigadom. Dana 13. avgusta 1993., formirana je jedinica 'El Mudzahid' i stavljena pod komandu 3. korpusa ABiH". General Hadzihasanovic je u svojstvu svjedoka na sudenju Blaskicu 9. juna 1999. godine rekao da "mudzahedini nikada nisu bili u sastavu 7. muslimanske brigade, niti u sastavu Armije BiH". Za generala Hadzihasanovica to su bile samo grupe i pojedinci koji su pravili probleme, i koje je razoruzavao MUP. Za njega su "mudzahedini bili izvan armijske strukture", dok je Sedma muslimanska bila u zapovjednom lancu 3. korpusa. Hadzihasanovic je poricao da je znao bilo sta o zlocinima od Dusine do Bikosa, od Zenice do Travnika. Na direktno pitanje sudije Jorde, Hadzihasanovic je rekao da je trazio izvjestaje i istrage od vojne policije o navodno pocinjenim zlocinima od strane njemu podredenih jedinica i dobivao od nje "vrlo cesto" odgovore da zlocina nije ni bilo.

General Alagic je optuzen prije svega kao komandant OG "Bosanska krajina" sa komandom u Travniku. Njemu je, prema optuznici, do sredine aprila bila podredena i Sedma muslimanska, a od tada je ova jedinica direktno podredena 3. korpusu. Kao potcinjene jedinice komandantu Alagicu, navode se i druge jedinice koje su ucestvovale u sukobima sa HVO-om, opisanim u optuznici: 17. krajiska brdska brigada, 305. brdska brigada Jajce, 27. motorizovana brigada, te Opstinski stab odbrane Jajce sa svojim jedinicama. "U sastav OG 'Bosanska krajina' 16. aprila 1993. usle su 306. brdska brigada, 308. brdska brigada i 312. brdska brigada, dok su dijelovi 7. muslimanske brdske brigade premjesteni i potcinjeni direktno komandi 3. korpusa ABiH". Jedinice 306. brigade Armije BiH, koje su, prema optuznici, bile podredene generalu Alagicu, terete se za masakre i zlocine u Mileticima i Bikosima. To je samo jedan od primjera Alagiceve odgovornosti, prema optuznici Haskog tuzilastva. Pukovnik Amir Kubura se tereti za djela koja su pocinili pripadnici Sedme muslimanske brigade na podrucju Zenice, Travnika i Kaknja.

Nakon otvaranja optuznice, bosnjacki politicari i komandanti nastavljaju da tvrde kako nije bilo masovnih zlocina, ubistava van borbe, razaranja i pljackanja tokom operacije jedinica Armije BiH protiv HVO-a u srednjoj Bosni od januara 1993. do januara 1994. godine. Ali, vrijeme poricanja je proslo: izlaskom pred sud trojice visokih oficira Armije BiH pocinje sudsko preispitivanje stvarnih politickih i vojnih odnosa unutar Armije BiH i vlasti tadasnje Republike BiH tokom rata, koji su do sada ostajali sklonjeni od ociju javnosti samo zbog razmjera zlocina koje su pocinile druge dvije vojske u proslom ratu. Bez takvog suocavanja, nema ni bosnjackog, niti bosanskog ozdravljenja od trauma i posljedica odnosa nastalih tokom rata. Takvo pravilo, jednostavno, vazi za sve u BiH i u regionu, nakon rata u kome nije bilo ni pobjednika, niti porazenih.

Bosnjaci u Haagu

Nema nevinih nacija

Zlocini koje su dijelovi bosnjackih postrojbi u proteklom ratu cinili, morali su se na licu mjesta procesuirati, bez obzira sto to nisu radili Srbi i Hrvati. A to u vecini slucajeva nije ucinjeno

Pise: Sacir Filandra

Cijelu stvar sa odlaskom bosnjackih generala u Haag ne treba dramatizirati, a niti to, kako se vidi, Bosnjaci cine, buduci da je nesto takvo bilo i predvidivo i ocekivano. Ukupnom dogadanju ne treba prilaziti emocionalni ni stresno, nego racionalno i mudro. Radi se o stvarima koje su izvan domace kontrole i dogadajima koji su se vec zbili, a kriti se nisu mogli, niti trebali. Hiljadu puta bi bilo bolje da je domace pravosude te dogadaje vec davno procesuiralo, buduci da je za njih znalo ili moralo znati, ali zbog nedostatka hrabrosti i postenja ono to nije ucinilo. Kategorija odgovornosti za djela ucinjena u ime nacije na ovim prostorima jos ocito ne postoji, pa se borci za nacionalnu stvar, bez obzira sta ucinili, ne mogu smatrati krivim. Stari Machiavelli je tu uvijek na djelu. Tako je dijelom bilo i sa Bosnjacima, mada ne u istoj mjeri i u istom opsegu kao sa Srbima i Hrvatima.

Svaki put kada Bosnjaci preuzmu metode rada od svojih napadaca i osporavatelja, u ovom slucaju Srba i Hrvata, oni izvuku tanji kraj. Bosnjaci jednostavno ne mogu da sebi priznaju da je njihova pozicija radikalno drugacija i da ono sto je "dopusteno" drugima njima nije. Zlocini koje su dijelovi bosnjackih postrojbi u proteklom ratu cinili, morali su se na licu mjesta procesuirati, bez obzira sto to nisu radili Srbi i Hrvati. A to u vecini slucajeva nije ucinjeno. Da li stoga sto je bas sredinom '93. godine doslo do znatnog redukcionizma u bosnjackoj politici i sto se islam poceo znatnije koristiti u ideoloske svrhe, kako misle i tumace mnogi taj izostanak principa odgovornosti, ili zbog toga sto je sam princip odgovornosti bio cijelo vrijeme subjektiviziran i personaliziran u tadasnjoj bosnjackoj politici tako da neki "nasi" ljudi, a zna se koji su to bili tada podobni, nisu mogli grijesiti jer su bili "nasi" ljudi, u ovom trenutku nije bitno. Bitno jeste da je izostalo masovno histeriziranje povodom hapsenja, izuzme li se skup podrske u Sanskom Mostu covjeku koji je ocigledno pun pehova, te je na taj nacin, mada ne toliko svjesno koliko instinktivno, pokazana jedna osobena bosnjacka politicka kultura koje se i nadalje treba drzati. Mali i nezasticeni, a to su u cijeloj prici Bosnjaci, mogu i moraju jedino inzistirati na opcim nacelima pravde i pravicnosti, univerzalnim vrijednostima u cijem podrzavanju postaju i opstaju kao dio svjetske zajednice.

Status zrtve Vijest o hapsenju bosnjackih generala proizvela je svojevrstan muk vise nego zaprepastenje, razocarenje ili iznenadenje u bosnjackoj javnosti. Bosnjaci su se svemu vise nadali nego tome, posebno izboru uhapsenih, jer su sa neospornim statusom zrtve u proteklom ratu razvili duboki osjecaj nevinosti. Cinom odlaska u Haag njihovih omiljenih generala, osjecaj nevinosti i zrtve (ali i svojevrsne naivnosti i zbunjenosti koja ih je drzala i na pocetku ali i na kraju devedesetih) doveden je u pitanje. A taj osjecaj oni, naravno, ne treba da gube jer je on neosporna stvar. I prije pocetka rata, u imaginarnim politickim konceptualizacijama rjesavanja bosanskog/bosnjackog pitanja srpskih i hrvatskih ekstremista, oni su imali status onog koji ce postati zrtva. Tako je i bilo.

O narodima se ne moze govoriti u kolektivnozlocinackim kategorijama, ali ni u kategorijama apsolutne i aksiomatske nevinosti, bez obzira na to kakve zlocine pojedine generacije tog naroda povremeno i cinile. Ne moze se, dakle, govoriti o apsolutno zlocinackim i apsolutno nevinim nacijama, ali se moze i treba govoriti o zlocinima koje naprave pojedinci iz odredenih naroda. Sasvim je normalno da svaka nacija, kao i svaki covjek uostalom, o sebi misli sve najbolje i najljepse. Pozitivni stav o sebi dio je onog gradivnog tkiva nacionalnog identiteta i bez takvog vrijednosnog stava nacija uopce ne bi ni postojala. I pored svih zlocina koji su od strane pojedinaca ucinjeni u ime "slobode" i "srpstva", a zaprepascujuce su razmjere do kojih je srpska javnost presutno odobravala zlocine nad Bosnjacima, taj narod ponovo o sebi misli kao o jedinoj slobodarskoj naciji na Balkanu. Ocektivati da oni taj oblik samodopadljivosti redefiniraju je iluzorno, ali nije iluzorno kaznjavanje pocinilaca zlocina. Kakve ce to efekte imati za kolektivnu svijest, tek ce se vidjeti. Ako konkretiziramo kategoriju zlocina, kao sto se i cini, onda nema mjesta govorenju niti kvalificiranju zlocina nacionalnim kategorijama, a ako vec kolokvijalno tako govorimo, moramo ustvrditi da u tom slucaju niko nije nevin, pa ni Bosnjaci. Stoga je sasvim neumjesno i politicki kontraproduktivno govoriti da su bosnjacki oficiri nevini jer svaciju nevinost ili krivnju u datim okolnostima treba da ispita pravosude. U herojskoj obrani bosnjackoga naroda, u prilikama kada je dvjestopedeset hiljada ljudi razlicitih karaktera, sudbina ili stepena zasicenosti alkoholom ili ponesenosti licnom osvetom bilo pod oruzjem, sasvim je ocekivano da ce biti ekscesnih, i bilo je ekscesnih i nekontroliranih situacija u kojima su nevini ljudi stradavali. Bitno jeste, i to se uvjerenje kao cinjenicno stanje kolektivnog bosnjackog pamcenja i iskustva ne moze izbrisati niti potamniti, da nije bilo ideologije zlocina, konceptualnog i svjesnog ratovanja da bi se nanijelo zlo kao takvo drugome, da bi se drugi istrijebio, protjerao ili unistio. Stoga pojedinacne zlocine, za koje se treba i mora odgovarati, treba odvojiti od bosnjacke obrane golih zivota u proteklom ratu.

Zatvorski selami Stoga je danas bitnije pitanje kako je sam cin privodenja okrivljenih izveden i sta ce sa njihovim porodicama poslije svega biti. Ne moze se izbjeci utisak da se postojeca vlast u cijeloj situaciji ponijela krajnje hinjski, da ne kazemo kukavicki. Ona cin privodenja optuzenih nije izvela na dostojanstven i ljudski nacin, kako se to, recimo, provodi u Hrvatskoj, nego je okrivljenim pristupila kao kriminalcima, kao osobama u koje se nema povjerenja. Nije bilo potrebe da se ljudi nasilno hapse i da noci provode u zatvorima. Svoju revnost prema vlastitim foteljama/medunarodnoj zajednici nasi zvanicnici mogli su iskazati i sa vise osjecaja za vlastiti dignitet. A to sto su u zatvor poslali svoje potrcke da se sa uhapsenicima poselame/pozdrave, jer, Boze moj, njima bi to neko mogao zamjeriti, krajnji je cinizam, izuzme li se casni gest ministra Mijica.

Stoga nije ocekivati za Bosnjake u Haagu nista bolje ni u buducnosti. Ko ce snositi troskove njihovog boravka u zatvoru i posjete njihovih porodica, to tek treba da se vidi. Da li je to samo briga Bosnjaka, pa onda kojih Bosnjaka i koji su danas spremni ljudima u nevolji pomoci, ili je to stvar drzave ciji su gradani. Vec ima nagovjestaja da postojeca bosanska vlast u taj aranzman skrbnistva nece htjeti ili smjeti ulaziti, jer je, po toj logici, i Karadzica kao bosanskog drzavljanina ona duzna materijalno pomagati. Kako ce se, recimo, Vijece ministara odnositi prema tome, bit ce zanimljivo vidjeti. Ako se cijelo skrbnistvo nad bosnjackim uhapsenicima u Haagu svede na same Bosnjake, mozemo lahko doci u poziciju da medu Bosnjacima imamo istu stvar kao sa Herceg-Bosnom, sto u materijalnom smislu nije toliko bitno, ali je politicki za bosansko drustvo i drzavu pogubno. Na taj nacin bismo imali produzetak rata u miru, tri istine, tri zrtve, tri povijesti bez perspektive za pomirenje i normalizaciju zivota. Bilo bi najbolje i jedino ispravno da se briga nad bosanskim uhapsenicima u Haagu i njihovim porodicama u zemlji, bez obzira na njihovu vjeru i naciju, napadacku ili obrambenu poziciju u ratu, te stepen zlocina za koji su odgovorni, regulira na drzavnoj razini, bez obzira koliko to kome izgledalo paradoksalno ili nepravedno.

Amir Kubura
V.D. za preuzimanje krivice

Amir Kubura (37) napustio je JNA 1992. godine u cinu kapetana i vratio se da pomogne odbranu rodnog Kaknja. Tamo je prvo komandovao jednim odredom, a potom jednim bataljonom. U decembru 1992. postavljen je na jedno pomocnicko mjesto u stabu Sedme muslimanske i potom pocetkom 1993. postaje nacelnik staba ove brigade. Od 1. aprila do 20. jula zamjenjuje Asima Koricica, tadasnjeg zamjenika komandanta Sedme muslimanske brigade, koji je u tom periodu bio odsutan. Prakticno, u periodu kada je bio v.d. komandanta vodene su kljucne operacije za koje se sada tereti u haskoj optuznici. Komandant Sedme postaje 21. jula 1993., a 16. marta 1994. je prekomandovan za komandanta 1. muslimanske u sarajevskom korpusu. Nakon rata, bio je komandant 443. brigade 4. korpusa, a potom je prebacen u 1. korpus, u kome je ostao sve dok mu nisu javili da prekine odmor i vrati se u Komandu Korpusa. Njegove kolege kazu da je znao razlog takvom pozivu, ali se disciplinirano odazvao pozivu i predao.

Enver Hadzihasanovic
Od Mojmila do Srebrenice

Enver Hadzihasanovic (51) je slovio u Armiji BiH kao njen vojno "najobrazovaniji oficir" i klasicni "stapski oficir" koji je ratovao nad mapama i reljefima u vlastitim kabinetima. U njegovoj haskoj biografiji, nema kljucnih cinjenica zbog kojih je medu Bosnjacima njegov autoritet prestajao odmah po skidanju uniforme. U martu 1992. godine, kao potpukovnik JNA, Hadzihasanovic je izveo tenkove na Mojmilo. Pocetkom aprila 1992. JNA ga stavlja u kucni pritvor, ali on krajem istog mjeseca prelazi u TO BiH. Iz Sarajeva ga u jesen 1992. salju u Zenicu kako bi vojnicki ustrojio 3. korpus. Sa bosnjackog stajalista, njegova najveca greska jeste sto je dozvolio da ga HVO u aprilu 1993. iznenadi serijom zlocina i masakrom u Ahmicima. Ali, on je odbacivao takve kritike, vodeci dalje iz jedne krvave greske u drugu. Nacin na koji je vodio operacije Armije BiH u sukobu sa HVO-om sada je predmet haskog sudenja. Kada je 1. novembra 1993. smijenjen Sefer Halilovic, uz optuzbe i istragu, Hadzihasanovic je postao nacelnik Staba Vrhovne komande Armije BiH. U decembru 1993, postao je brigadni general. Uz druge kontroverze, ostalo je mnogo toga nejasnog oko njegovih naredbi koje su tokom 1995. direktno uticale na slabljenje i sukobe unutar vojne strukture "zasticene zone" Srebrenice. I pored takvih kritika, u maju 1997. postaje divizijski general a kasnije i generalmajor. Penzionisan je u aprilu 2000. godine.

Mehmed Alagic
General iz zatvora

Mehmed Alagic (54) napustio je JNA 27. februara 1992. u cinu potpukovnika. U januaru 1993. kao vojnik stupa u 17. krajisku brigadu 3. korpusa, pise u njegovoj haskoj biografiji, no pouzdano zna da marta z93. postaje komandant OG "Bosanska krajina". Nakon odlaska Hadzihasanovica, 1. novembra 1993. postaje komandant 3. korpusa. Nakon okoncanja sukoba Armije i HVO-a, u aprilu 1994. godine postaje brigadni general. U Zenici je tokom njegovog vodenja 3. korpusa vladalo veliko nezadovoljstvo njegovim samovoljnim, agresivnim i arogantnim ponasanjem. Hamdija Hadzihasanovic, ratni ministar odbrane Vlade RBiH, Alagicevo je ponasanje najpreciznije opisao: "Alagic misli da on sve kontrolira, a mi mislimo da vlast treba da kontrolira njega". Alagic je nastavio da gradi vlastitu legendu, bez obzira na velicinu tudih zrtava: najcesce je bio sekularista, ali kad je trebalo u zimu 1995. proucavao je i ratne operacije Muhameda a.s. pripremajuci se za oslobadanje Vlasica. Kao komandant 7. korpusa vise je obecavao i najavljivao nego sto je postizao. Za njega je srednja Bosna bila "bioloski rezervoar" u kome je jedino trebalo mobilisati sto vise ljudi. Optuzbe za samovolju i politicko mesetarenje pratile su ga i poslije rata: postao je clan Glavnog odbora SDA i potom nacelnik Sanskog Mosta. Sa ove duznosti je smijenjen odlukom OHR-a, a potom izveden pred sud u Bihacu. U aprilu 2001. osuden je na cetiri godine zatvora zbog zloupotrebe polozaja. Alagic je ulozio zalbu na ovu presudu.


Casopis "DANI"

privat wrote:Premda je prvo "puškaranje" izmedu Hrvata i Muslimana zabilježeno vec u Prozoru, u lipnju 1992., potom u listopadu 1992. (N. Travnik, Prozor, prvi sukob u Ahmicima), organizirani napadi i masakri nad Hrvatima poceli su u sijecnju, nastavljeni sve do 15. travnja 1993., kad "službeno" pocinje hrvatsko-muslimanski rat

Zamjenjujes uloge ko je koga napao po Hercegovini a vrlo dobro znamo da je napad nad bosanskim muslimanima izvrsen i to planski sa strane hrvata.

To tvoje tzv ”puskaranje” je izvrseno od strane HVO-a po prvi put u Prozoru u junu 1992.-e (lipnju), gdje se jedinice ARBiH povlace a vojska HVO-a izivljava nad kucama i lokalima bosanskih muslimana. Dan poslije se pravite kao da nista nije bilo i da se naslo par huligana koji su sve to uradili.
I sta se desava izmedju juna i oktobra 92.e?
Na ulazu prema Prozoru SVJESNO se kopa novi put na ulazu sa Makljena prema Prozoru da bi tenkovi i ostala vojna sredstva se lakse spustala prema gradu kad dodje do napada.
Imali ste puna 4 mjeseca da to radite, a u medjuvremenu su se nasi vojnici i vasi borili zajedno na Zvirnjaci protiv cetnika.
22.10.93 planski i hinjski oduzimate oruzja ljudi, a vec u zoru na 23.10.93 napadate grad sa tenkovima, pale se bosansko muslimanske kuce i lokali, u akciji od par sati ubijate par civila i veliki broj civila kupite na kamione i odvozite prema Rumbocima i drzite ih zarobljene par dana.

Sta se desava nakon napada na Prozor?
Odmah nakon napada sprovodite hinjsku politiku gdje javno pozivate narod da se vraca kucama (jer su svi bosanski muslimani bili izasli iz grada). 95 % ljudi se vraca na svoja ognjista, prvi mjesec dana sve cvijeta, skole se otvaraju, djeca polaze u skolu.
3-4 sedmice nakon toga pocinjete opet da pokazujete svoje pravo lice. Tjerate djecu u skoli da upotrebljavaju hrvatske rijeci (koje su i za vas bilo nepoznate), zatvaraju se putevi izmedju Jablanice – Prozor, G. Vakuf – Prozor i tada pocinje pakao.

Paljenje kuca, silovanje je bila svakidasnjica prozoraka, dovozite bosanske muslimane iz svih sela u grad tako da imate bolji pregled nad svima, razdvajate narod u 2 grupe: zene i djeca na jednu stranu a ljudi na drugu, odvozite ljude prvo do srednjoskolskog centra, zatim dalje prema Gabeli, Heliodromu, Dretelju.

I ti pricas kako je vodjen rat protiv hrvata.
Vi ste ga zapoceli, vi ste ga dugo dugo planirali i na pojedinim mjestima vam je upalilo jer ljudi su isli na ratista zajedno sa vama da se brane protiv istog neprijatelja – cetnika – a vama je to doslo k`o kec na desetku pa ste i iskoristili sve to u najzlobnijoj mjeri.

P.S. I jos niko nije odgovarao za zlocine i ubijene, silovane u Prozoru/ prozorskoj opstini, kao sto jos niko nije odgovarao za pokolj koji je pocinjen nad bosanskim muslimanima u selu Vrbanje, Bugojanska opstina.

Prozor, nema jednostavnog odgovora. Da su Hrvati bas planirano znali da ce ratovati sa Bosnjacima zar bi im obucavali specijalne jedinice i dozvoljavali dotur naoruzanja i hrane. General Daidja ne nekoliko puta bio po Konjicu i Jablanici i besplatno ostavljao naoruzanje. Svi se peru da se to nije dogodilo ali postoje dokumenti i ljudi koji su bili tamo. Opcenito HVO je poceo rat u Hercegovini a Armija BIH u srednjoj Bosni, iako je i tu bilo razlika od mjesta do mjesta.
Kazes,zasto je HVO istjerao Bosnjake iz HVO? Imam u posjedu, a kao dokumenti se pojavljuju u Hagu naredbe generala Pasalica iz ozujka-travnja 1993. o pripremama Armije za napad na HVO i tim dokumentima se naveliko govori o nasim ljudima u HVO. Nitko u HVO nije ocekivao da ce se Bosnjaci u mogucem ratu okrenuti protiv Armije BiH. Bilo je samo pitanje tko ce prvi. Da je Armija udarila prva Hrvati u Mostaru bi prosli kao Bosnjaci u Mostaru. Dokaz je uzimanje Bijelog polja iz lipnja 1993. godine kad je pobijeno dvadesetak civila u B. Polju a ostali su zatvoreni u skoli. Pa Grabovica, Uzdol i Doljani. Da se razumijemo, nije se smjelo protjerivati ljude i ubijati ih ali to se dogadjalo u vecem ili manjem omjeru na svim stranama. Ljudima u Vitezu je bilo tesko kao i onima u Mostaru ali se o situaciji o Vitezu nije toliko pricalo jer je Armija BiH oslobadjala Vitez. Jos dok pravi rat nije ni buknuo Armija BiH u Zenici ubija zapovjednika HVO i njegovu pratnju. To je vjerojatno bio poziv na mir. I isto kao sto nitko nije odgovarao za selo Vrbanju nitko nije odgovarao za Doljane i Uzdol. Kako to tumacis, cHupjahalic. Evo analize bitke u Prozoru, sa svim detaljima:
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=cla ... ezik=11730

Neka netko nadje bolju analizu od ove i postavi je. Misim da je nema.

Liska wrote:Prozor, nema jednostavnog odgovora. Da su Hrvati bas planirano znali da ce ratovati sa Bosnjacima zar bi im obucavali specijalne jedinice i dozvoljavali dotur naoruzanja i hrane. General Daidja ne nekoliko puta bio po Konjicu i Jablanici i besplatno ostavljao naoruzanje. Svi se peru da se to nije dogodilo ali postoje dokumenti i ljudi koji su bili tamo. Opcenito HVO je poceo rat u Hercegovini a Armija BIH u srednjoj Bosni, iako je i tu bilo razlika od mjesta do mjesta.
Kazes,zasto je HVO istjerao Bosnjake iz HVO? Imam u posjedu, a kao dokumenti se pojavljuju u Hagu naredbe generala Pasalica iz ozujka-travnja 1993. o pripremama Armije za napad na HVO i tim dokumentima se naveliko govori o nasim ljudima u HVO. Nitko u HVO nije ocekivao da ce se Bosnjaci u mogucem ratu okrenuti protiv Armije BiH. Bilo je samo pitanje tko ce prvi. Da je Armija udarila prva Hrvati u Mostaru bi prosli kao Bosnjaci u Mostaru. Dokaz je uzimanje Bijelog polja iz lipnja 1993. godine kad je pobijeno dvadesetak civila u B. Polju a ostali su zatvoreni u skoli. Pa Grabovica, Uzdol i Doljani. Da se razumijemo, nije se smjelo protjerivati ljude i ubijati ih ali to se dogadjalo u vecem ili manjem omjeru na svim stranama. Ljudima u Vitezu je bilo tesko kao i onima u Mostaru ali se o situaciji o Vitezu nije toliko pricalo jer je Armija BiH oslobadjala Vitez. Jos dok pravi rat nije ni buknuo Armija BiH u Zenici ubija zapovjednika HVO i njegovu pratnju. To je vjerojatno bio poziv na mir. I isto kao sto nitko nije odgovarao za selo Vrbanju nitko nije odgovarao za Doljane i Uzdol. Kako to tumacis, cHupjahalic. Evo analize bitke u Prozoru, sa svim detaljima:
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=cla ... ezik=11730

Neka netko nadje bolju analizu od ove i postavi je. Misim da je nema.

nemoj zaboraviti da su u to vrijeme bile dvije struje unutar "hrvatskog"vodstva i nakon ubistva Blaza Kraljevica ona, po meni mnogo losija je prevagnula.(ovo odgovor na doturanje oruzja Konjicu i Jablanici).
Naravno da svi oni koji su uradili zlocin treba da odgovaraju.Zlocinci trebaju da budu odbaceni od naroda pod cijim imenom su isti cinili zlocin.
Mnogo je potrebnije da se uspostavi normalan odnos izmedju dva naroda koji zive u jednoj drzavi, nego da se podgrijava mrznja.Svaki ekces treba kazniti, a ne stititi idiote koji ekcese prave.Rjesenje je jednostavno, treba samo volja (kada su mogli Francuzi i Nijemci, nakon tolike istorije sukoba, zasto ne mogu i ova dva naroda, nakon prvog sukoba u istoriji, da funkcionisu opet zajedno u svojoj domovini).
Izjave o tome da je ARBiH pripremala sukob sa Hrvatima(i mozda pocela), su vrlo nelogicne, sukob na dva fronta (sa dva mnogobrojnija naroda koji mogu uvijek dobiti pomoc koja im je potrebna), zatvorena zemlja u kojoj nemas naoruzanje i jos gomilu slicnih ogranicenja licne "motivacije" za sukob.
Ja ne kazem da u odredjenim sredinama nije bilo incidenata, ali se treba zapitati kome je taj nesretni sukob najvise odgovarao, jer situacija na frontu prema "primarnom"neprijatelju nije bila uopste losa.1993 je mnogo sto-sta obecavala, da do sukoba nije doslo.
U ovome trenutku je slicna situacija (ne vojno), ne mislim da bi zategnuti odnosi izmedju "rukovodstava" Hrvata i Bosnjaka(smatram da ekskluzivna prava pojedinaca da predstavljaju jedan narod su van svake pameti) pomogli tim narodima u daljem normalnom zivotu u BiH.

Liska wrote:Nitko u HVO nije ocekivao da ce se Bosnjaci u mogucem ratu okrenuti protiv Armije BiH. Bilo je samo pitanje tko ce prvi. Da je Armija udarila prva Hrvati u Mostaru bi prosli kao Bosnjaci u Mostaru. Dokaz je uzimanje Bijelog polja iz lipnja 1993. godine kad je pobijeno dvadesetak civila u B. Polju a ostali su zatvoreni u skoli. Pa Grabovica, Uzdol i Doljani. Da se razumijemo, nije se smjelo protjerivati ljude i ubijati ih ali to se dogadjalo u vecem ili manjem omjeru na svim stranama. Ljudima u Vitezu je bilo tesko kao i onima u Mostaru ali se o situaciji o Vitezu nije toliko pricalo jer je Armija BiH oslobadjala Vitez. Jos dok pravi rat nije ni buknuo Armija BiH u Zenici ubija zapovjednika HVO i njegovu pratnju. To je vjerojatno bio poziv na mir. I isto kao sto nitko nije odgovarao za selo Vrbanju nitko nije odgovarao za Doljane i Uzdol. Kako to tumacis, cHupjahalic. Evo analize bitke u Prozoru, sa svim detaljima:
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=cla ... ezik=11730

Neka netko nadje bolju analizu od ove i postavi je. Misim da je nema.

kakvo pitanje ko ce poceti prvi?
HVO je prvi zapoceo u Mostaru i ne koristi teoriju "da nismo MI, onda bi VI", jer ARBiH nije zapocela prva, niti je to imala u planu (dosta sto smo se goloruki borili protiv cetnika).

pa, ti opet spominjes Grabovicu, Uzdol, Doljane.
Za Uzdol su vec neki odgovarali u Hagu, ali za Prozor i prozorska sela koja su sravnjena sa zemljom, zatim svi ubijeni zivoti - tu jos NIKO od hrvata nije odgovarao (za tvoju info: na Uzdolu nije ubijeno ni jedno dijete, dok npr u selu Lapsunj, Prozor, je ubijena beba. isto tako u selu Here, pa Borovnica itd).

sve mi je jasno u vezi tvoje "analize" u vezi rata u Prozoru.
nabavi knjigu Prozor, genocid i zlocin, autor Mesud Hero gdje ces imati puno puno vise dokaza nego da koristis taj izvor koji koristis, a ti vrlo dobro znas ko je pocinio zlocin nad bosanskim muslimana.

OPET te pitam: zar je to tesko prihvatiti i priznati?

mozete navesti bar jedan razlog zbog kojeg bi abih zapocela rat sa hvo.
mi smo se borili za bosnu i hercegovinu,a recite zasta ste se vi borili.
hrvatska je dobila sve u hrvatskoj i odrekla se politike za koju ste se vi borili.ta politika je propala i sto prije shvatite to bolje za vas.naravno da i dalje nosite breme onoga sto ste radili u ratu i propale politike koju ste pokusali provesti.
a koliko vam je rat "skodio"vidi se po sirokom i ostalim gradovima gdje ste prije rata zivili u kamenim kucicama.
sto se abih tice mi se nikada nismo borili u hrvatskoj protiv hv,dok se ista protiv nas borila u bih.

hercegovacka djecurlijo, daj malo pripazite ako budete isli na taj Thompsonov koncert u Mostaru. Znate da ce vas komsije gledat kako se ponasate pa probajte malo biti obzirni. Nemojte da poslije gledamo slike kao nakon Maksimira, ipak je Mostar stariji i kulturniji od Zagreba

and wrote:mozete navesti bar jedan razlog zbog kojeg bi abih zapocela rat sa hvo.
mi smo se borili za bosnu i hercegovinu,a recite zasta ste se vi borili.
hrvatska je dobila sve u hrvatskoj i odrekla se politike za koju ste se vi borili.ta politika je propala i sto prije shvatite to bolje za vas.naravno da i dalje nosite breme onoga sto ste radili u ratu i propale politike koju ste pokusali provesti.
a koliko vam je rat "skodio"vidi se po sirokom i ostalim gradovima gdje ste prije rata zivili u kamenim kucicama.
sto se abih tice mi se nikada nismo borili u hrvatskoj protiv hv,dok se ista protiv nas borila u bih.

što prije shvatimo to bolje po nas, šta ćeš to ti i tvoji poduzeti ako mi to ipak shvatimo kako mi mislimo da je bilo.

Liska wrote:Prozor, nema jednostavnog odgovora. Da su Hrvati bas planirano znali da ce ratovati sa Bosnjacima zar bi im obucavali specijalne jedinice i dozvoljavali dotur naoruzanja i hrane. General Daidja ne nekoliko puta bio po Konjicu i Jablanici i besplatno ostavljao naoruzanje. Svi se peru da se to nije dogodilo ali postoje dokumenti i ljudi koji su bili tamo. Opcenito HVO je poceo rat u Hercegovini a Armija BIH u srednjoj Bosni, iako je i tu bilo razlika od mjesta do mjesta.
Kazes,zasto je HVO istjerao Bosnjake iz HVO? Imam u posjedu, a kao dokumenti se pojavljuju u Hagu naredbe generala Pasalica iz ozujka-travnja 1993. o pripremama Armije za napad na HVO i tim dokumentima se naveliko govori o nasim ljudima u HVO. Nitko u HVO nije ocekivao da ce se Bosnjaci u mogucem ratu okrenuti protiv Armije BiH. Bilo je samo pitanje tko ce prvi. Da je Armija udarila prva Hrvati u Mostaru bi prosli kao Bosnjaci u Mostaru. Dokaz je uzimanje Bijelog polja iz lipnja 1993. godine kad je pobijeno dvadesetak civila u B. Polju a ostali su zatvoreni u skoli. Pa Grabovica, Uzdol i Doljani. Da se razumijemo, nije se smjelo protjerivati ljude i ubijati ih ali to se dogadjalo u vecem ili manjem omjeru na svim stranama. Ljudima u Vitezu je bilo tesko kao i onima u Mostaru ali se o situaciji o Vitezu nije toliko pricalo jer je Armija BiH oslobadjala Vitez. Jos dok pravi rat nije ni buknuo Armija BiH u Zenici ubija zapovjednika HVO i njegovu pratnju. To je vjerojatno bio poziv na mir. I isto kao sto nitko nije odgovarao za selo Vrbanju nitko nije odgovarao za Doljane i Uzdol. Kako to tumacis, cHupjahalic. Evo analize bitke u Prozoru, sa svim detaljima:
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=cla ... ezik=11730

Neka netko nadje bolju analizu od ove i postavi je. Misim da je nema.

Na području općine Rama-Prozor prema službenom popisu pučanstva iz 1991. godine živjelo je ukupno 19.760 osoba. Od toga je bilo 12.259 Hrvata ili 62,03 posto, Muslimana -Bošnjaka - 7.225 ili 36,56 posto, Srba 45 ili 0,22 posto, a ostalih 231 ili 1,16 posto.*

U prozorskoj općini po izborima poslije pada komunističkog sustava u studenom 1990. ustrojena je civilna vlast sukladno izbornim rezultatima. Srpski agresor JNA napali su zapadne dijelove prozorske općine sredinom travnja, a topništvom granatirali sela tijekom svibnja 1992. godine. Slabo naoružana i malobrojna postrojba HVO obranila je Ramu od agresora, a u noj se, pokraj Hrvata, borio i manji broj Muslimana - Bošnjaka. Od srpskog dalekometnog topništva poginulo je pet osoba hrvatske nacionalnosti.

U obrani od srpskog agresora i JNA, Hrvati su organizirani u HVO. U njegovim postrojbama je mali broj Muslimana - Bošnjaka. Usporedo, Muslimani - Bošnjaci se drže jugoslavenskog sustava obrane, u sustavu TO (teritorijalne obrane) koja je integralni dio JNA (Jugoslavenska narodna armija). Glavni zapovjednik "štaba TO općine Prozor" je Muharem Šabić i on stvara plan "Elif" i plan "Be" obrane, s tim da prvi predviđa suradnju s HVO-om, a drugi samostalno djelovanje. Tek 26. svibnja 1992. godine "štab TO" donosi odluku o formiranju prve dobrovoljačke čete TO Prozor, a za njenog zapovjednika postavljen je Salih Ruvić, rođen 1940., iz Prozora, po činu kapetan prve klase u JNA.

U kolovozu 1992. godine počinju su osjećati napetosti između HVO-a i Armije BiH, a raskol u zajedničkoj obrani ramskog prostora od srpskog agresora, koji još napada, čini "štab TO" 29. kolovoza 1992. godine aktivirajući plan "Be", što znači i početak djelovanja Armije BiH protiv HVO-a.

"Štab TO općine Prozor" 21. listopada 1992. u selu Blace, održava sastanak s predstavnicima TO-a iz susjednih općina. Sastanku predsjeda Mustafa Hero, načelnik "štaba TO Prozor". Tijekom sastanka obavijestio je nazočne da će u petak 23.10.1992. doći do sukoba u Prozoru i da će "čaršijom vladati Muslimani - Bošnjaci". Do sukoba je došlo, a neposredan povod je bio to što su pripadnici Armije BiH iz zasjede kod sela Dobrošin ubili četiri pripadnika HVO-a. Ramskim postrojbama Armije BiH u pomoć su krenule postrojbe iz Konjica, Jablanice i Uskoplja (Gornjeg Vakufa).

Pripadnici Armije BiH iz ramskih sela Lapsunj, Lug, Varvara i Kovačevo Polje odbili su zapovijed Muharema Šabića da napadnu HVO i odložili su oružje. Bitku gube postrojbe Armije BiH, veliki dio muslimansko - bošnjačkog stanovništva napušta Prozor i smješta se na području susjedne općine Jablanica.


Jurići
U selu Ljubinci, zaselak Jurići, 18. lipnja 1993. godine postrojbe Armije BiH počinile su ratni zločin nad civilnim stanovništvom. Jurići su hrvatski zaselak. Pripadnici Armije Bosne i Hercegovne, stacionirani u selu Here, 18. lipnja 1993. godine oko 9 sati napali su Juriće. Toga dana bio je blagdan Presvetog Srca Isusova pa su po drevnom običaju mnogi iz Jurića otišli na slavlje u Prozor, a kod kuće su ostala djeca, starci i nekoliko muškaraca. Muslimansko - bošnjačka diverzantsko-teroristička grupa bila je upoznata s tom tradicijom, a kako se kretala i ušla u Juriće kradomice, upućuje na zaključak da su pripadnici te skupine bili Muslimani - Bošnjaci, susjedi.

Na rubu sela, tik uz šumu, kuća je Ante Kneževića kojoj zločinci prilaze neopaženo. S ruba dvorišta pucaju po kući, po fasadi, po prozorima i vratima, o čemu svjedoče rupe na njima i čahure metaka iz automatske puške. Nitko ne pruža otpor, jedan od zločinaca upada u kuću, naglo ulazi u jednu sobu i na kauču zatiče brata i sestru koji su tu spavali. Čahure metaka iz automatske puške potvrđuju da se pucalo iz blizine. Ubijen je sedamnaestogodišnji Jozo Antin Knežević, rođen 15. srpnja 1976. godine. Pokošen je rafalom s vrata spavaće sobe. Njegova sestra Marina, rođena 22. rujna 1979. godine, potrčala je prema ranjenom bratu, ali je njena utroba doslovce raznesena rafalom. Pogođena je sa šest metaka i umrla je na putu prema Ratnoj bolnici u Rumbocima. Videći masakriranu unučad, njihova baka se sakrila i pala u nesvijest pa je teroristi nisu pronašli.

Druga manja skupina teroristaˇnajprije je pucala po kući Anice Jurić-Vidović, rođene 1905. godine. Ubili su je u sobi iz vatrenog oružja. U njena leđa ispucan je rafal, a jedan metak je dobila u grlo. Staričin sin Ivan, rođen 9.V.1944. godine, koji je stanovao u blizini majčine kuće, shvatio je o čemu se radi, odupro se i bio je ranjen. Mjesne postrojbe HVO-a ubrzo su se okupile, oduprle zločincima i potisnule napadače. Sutradan je bio očevid. Zločin je utvrdila i komisija UNPROFOR-a. Napravljena je fotodokumentacija i crteži na licu mjesta, a liječnici su pregledali ubijene osobe i ranjenog muškarca. O tome su napisali svoje izvješće.


Uzdol
Stravičan zločin dogodio se 14. rujna 1993. godine u ramskom selu Uzdol. Bilo je to uoči potpisivanja mirovnog dogovora o nenapadanju između Alije Izetbegovića i Franje Tuđmana. Oko šest sati ujutro, dok su ljudi još spavali, upali su pripadnici Armije BiH, a mir u selu pomutili su pucnji, detonacije, zveket noževa, vika i bezglavo bježanje. Muslimansko - bošnjački vojnici upadali su u selo prema pripremljenom planu, ubijali su sve ljude do kojih bi došli. Pripadnici Armije BiH su očekivali otpor postrojbi HVO-a pa su uhvatili civile i držali ih kao štit za svoj prodor i sigurnost.

Pučanstvo je zatečeno na spavanju. Tijela ubijenih su poslije pronalažena u spaljenim kućama ili uz njih i nedaleko od njih. Nekolicina ubijenih je nađena na putovima, što govori da su pobijeni dok su bježali. Poubijani su puškama, pištoljima, neki su strijeljani mecima u potiljak, a potom su neki masakrirani noževima. Čitave obitelji su pobijene. Stambene i gospodarske zgrade u selu su spaljene, stara crkva Sv. Ive i župni ured su zapaljeni, a nova crkva je oštećena.

Zločin je počinjen izrazito brutalno. Pojedina mrtva tijela su masakrirana. Svjedoci su opisali stravičan prizor ubijanja i paljenja kuća, mrcvarenja već mrtvih tjelesa djece i staraca. A.Z., rođena 1922. godine, ispričala je zlu sudbinu svoju i dječaka o kojem se brinula Milana Zelenike, rođenog 1981. godine. Ona kaže: "Negdje oko pola šest počelo je pucati. Isprva, onako još pospana, odmah sam izašla prid kuću da vidim što je. A imala sam što i vidit. Moj sinko, na sve strane gore kuće i štale. Vidila sam njih sedmoricu kako pretrčavaju put. Odmah mi je sve bilo jasno. Utrčala sam u kuću da probudim Milana. U zadnje vrijeme brinula sam se za njega, jer znate, mater mu je u Splitu na dijalizi, a ćaća dole u Prozoru. Dijete odmah skoči i pođe se oblačiti. Ja istrčah van da vidim dokle su došli. Odjednom iza sebe čuh jaku detonaciju. Ne znam odakle ubaciše bombu. A onda začuh Milanovo zapomaganje: "Pomozi, ranjen sam, boli!" Utrčala sam u kuću, uzela dijete i pođoh bježati. Trčala sam do prve kuće u kojoj je živjela susjeda Doma. Dok sam trčala, zvala sam - "Dome moja, bižimo! Dome, biži dok nisu sve poklali".

Svoju izjavu dala je i D.Z., koja govori: "Počela sam trčati. Čim sam izletila iz kuće, čula sam kako viču: "Ne dajte da pobjegne, majku joj ustašku!" Bacila sam se na zemlju i puzala pedesetak metara. Vidjela sam kako njih četvorica ulaze u moju kuću i čuh pucanj. Znala sam, ubiše mi svekrvu. Brzo sam stigla susjedu s ranjenim Milanom. Dijete je već počelo posrtati, plakalo je. Uzele smo ga između sebe i pošle prema šumi".5

Sutradan u Uzdol su ušle postrojbe HVO-a. Pred očima im se oslikavala stravičnost zločina. U krevetu je ubijena Ruža Zelenika sa svojom unukom Jadrankom. Obje su prostrijeljene metkom, a potom su isječene noževima. Dječak Stjepan Zelić, samo u donjem rublju, pokušao je pobjeći; stotinjak metara od njegove kuće nađeno je njegovo mrtvo tijelo, a nešto dalje, također mrtva i sestra mu Marija. Ubijeni su hicima iz pištolja u glavu. Mijo Rajič je zatečen na prvoj stepenici svoje kuće i tu je ubijen. Nepokretna supruga mu Ivka je u kući izmasakrirana. Posljednjih devet godina bila je "prikovana" za krevet.

Pronađeno je 29 izmasakriranih tijela koja su prevezena u Klinički bolnički centar u Splitu, gdje je na Odjelu patologije obavljena obdukcija i identifikacija žrtava ovog muslimansko - bošnjačkog zločina. Tako je utvrđeno da su u tom masakru ubijeni: l. Jela Džalto; 2. Zorka Glibo, kći Mate, (1938.); 3. Mara Grubeša; 4. Mato Ljubić, Jozin (1923.); 5. Kata Ljubić Franjina, (1948.); 6. Kata Perković, Ilijina, (1922.); 7. Stanko Raić, Nikov (1927.); 8. Lucija Raić, Stankova supruga, (1933.); 9. Šima Raić, (1914.); 10. Mara Raić, Jakova, (1938); 11. Mijo Raić, Markov, (1924.); 12. Domin Raić, Ivin, 1936.; 13. Ivka Raić, Mijova, (1921.); 14. Ivka Raić, Martinova, (1934.); 15. Martin Ratkić, starac; 16. Kata Ratkić, Martinova supruga, starica; 17. Luca Zelenika, Jozina supruga, (1906.); 18. Janja Zelenika, (1931.); 19. Dragica Zelenika, Antina, (1934.); 20. Ivan Zelenika, Matin, (1930.); 21. Ruža Zelenika, Kažimirova, (1931.); 22. Jadranka Zelenika, Kazimirova, (1981.); 23. Ruža Zelić, Mijova, (1943.); 24. Marija Zelić, Jurina, (1980.); 25. Stjepan Zelić, Jozov (1983.); 26. Ante Stojanović, Jurin, (1920. ); 27. Anica Stojanović, Stipin, Perina supruga, (1949.); 28. Frano Stojanović, (1916.); 29. Serafina Stojanović, starica.

U Uzdolu su bijene nevine civilne žrtve. Zločin se nije dogodio slučajno. Osim toga, opljačkani su domovi hrvatskog stanovništva i potom spaljeni. Od zarobljenih osoba otimane su dragocjenosti i novac. Napadaj na Uzdol je bio brižno planiran, dovedena su vojna pojačanja i određeno je da akcija započne u 5,30 sati 14. rujna 1993. godine. Neposredne pripreme za napadaj na selo Uzdol vodio je general Sefer Halilović, koji je punu odgovornost za "uspjeh" akcije prenio na Envera Buzu, komandanta Prozorskog bataljuna, rekavši mu da će mu "glava letjeti" ako ne bude uspjeha.

Za napada i zločina u Uzdolu zapovjedno mjesto Armije BiH bilo je u Dobrom Polju, a iz njega je akcijom izravno rukovodio general Sefer Halilović. Dana 13. rujna 1993. godine general Halilović na zboru izjavljuje da Armija BiH mora ovladati prostorima Crni Vrh, Blace i Uzdol, a za tu prigodu su ubačeni pripadnici 7. muslimansko - bošnjačke brigade u područja Paljike i Kolivret, a pripadnici 17. krajiške brigade u područje Makljena i Draševa.

General Halilović je podijelio ratne zadatke pojedinim postrojbama Armije BiH, a odredio je da grupa od 20 vojnika iz sela Kute napada Uzdol. Toj grupi Halilović je rekao: "Kada uzmete Uzdol, možete slobodno sjesti u auta i pravo na Prozor". Dobro planirana ratna akcija donijela je vojnicima 12 pečenih janjaca. Navečer su se oni vratili u selo Here, tu su uzeli streljivo i bombe te oko jedanaest sati krenuli prema Uzdolu, a ujutro ga napali i ubili 29 civila te 12 vojnika HVO-a. Dva dana poslije masakra hrvatskog stanovništva u selu Uzdolu, kod Prozora dogodio se novi ratni zločin muslimansko - bošnjačkih postrojbi nad Hrvatima općine Rama. Pripadnici Armije BiH upali su 16. rujna 1993. godine u selo Hudutsko i tom prilikom zarobili oko 25 pripadnika HVO-a. Trojicu zarobljenih vojnika HVO-a odveli su u zatvor Muzej u Jablanici. Ostali ratni zarobljenici su strijeljani, što je izravna povreda međunarodnog ratnog prava. Jedna od trojice uhićenih u zatvoru Muzej u Jablanici je uspio uteći u listopadu 1993. godine, a druga dvojica zarobljenika su zamijenjena l. ožujka 1994. godine. U svibnju 1994. godine muslimansko - bošnjačka strana predala je tijela pripadnika HVO-a zarobljenih i strijeljanih u Hudutskom.

O svim ovim zločinima počinjenim nad Hrvatima općine Rama muslimansko - bošnjački mediji nisu se oglasili, ali su zato koncem siječnja 1994. naveliko raspisalo o "masakru nad muslimansko - bošnjačkim civilima" počinjenim u selu Here. Vodena tim vijestima, posebna komisija UN-a je odmah reagirala i obišla Here i u svom izvještaju opovrgla bilo kakav masakr muslimansko - bošnjačkog civilnog stanovništva.

Civilne vlasti tadašnje HR Herceg-Bosne su 18. travnja 1994. godine podnijele su krivičnu prijavu vojnim vlastima u Mostaru protiv 81 pripadnika Armije BiH, osumnjičenog za zločin nad civilnim stanovništvom u Uzdolu, općina Rama. Krivična prijava je podnesena protiv počinitelja ratnih zločina, a medu njima, prva četvorica su: Sefer Halilović, general bivše JNA, rodom iz Sandžaka, po nacionalnosti Musliman - Bošnjak, u to vrijeme na čelu Štaba Armije BiH; Enver Buza, komandant Prozorskog bataljuna Armije BiH; Zaim Hero, komandir jedne čete Prozorskog bataljuna i Smail Hero, komandir drugog voda Prozorskog bataljuna. Uz krivičnu prijavu priloženi su dokumenti: policijski zapisnici, izjave svjedoka, popis masakriranih osoba, fotodokumentacija, te zapisnici o obdukciji žrtava u Kliničkom bolničkom centru Split, Odjel za patologiju i citologiju.

osa wrote:što prije shvatimo to bolje po nas, šta ćeš to ti i tvoji poduzeti ako mi to ipak shvatimo kako mi mislimo da je bilo.

vidis, razlika je misliti a razlika je dozivjeti nesto i znati kako su se stvari odvijale (google je onima koji su stvari vidjeli svojim vlastitim ocima nepotreban).