arzuhal wrote:bijela wrote:a zbog čega si ovo napisala?
Evo ja ću ti odgovoriti, spreman i na to da dajem pogrešan odgovor.
Allahov poslanik, Muhammed ibn Abdullah, alejhi-salatu we selam, je bio čovjek koji je ukazivao pažnju, poštovanje i prema ljudima koji nisu muslimani. Recimo, govorio je da se, prema vođama i prvacima nekih plemena ili naroda koji nisu muslimani, treba ophoditi za počastima koje oni vole i do kojih drže, treba pokazati neko poštovanje. Dakle, muslimane Allahov poslanik nije učio da, bez ikakve potrebe, govore o vođama i vladarima durgih naroda kao ''psima nevjerničkim'', ''džehenemskom gorivu'', itd. itsl. Naprotiv, učio ih je lijepom i dostojanstvenom odnosu spram takvih, bez obzira jesu li muslimani ili ne.
Također, Allahov poslanik, alejhi-selam, je znao poslat bolesnog čovjeka, koji bi mu došao sa savjetom i željom da se liječi, kod nekog liječnika koji je bio i mnogobožac, jer je uvažavao njegovo znanje medicine tog doba. Nije negirao tog čovjeka i njegovo znanje, iako je bio mnogobožac. I nije nas podučio, baš zbog takvih svojih postupaka, da mi danas govorimo o ljudima znanosti, npr. ovdje često spominjanom Hawkingu: ''ćafir zaluđeni i glupi, džaba mu svo znanje...'', itd. Naprotiv. Naprotiv. Valja uvažavati njegovo znanje i njegov trud.
Muhammed, alejhi-selam, je učio i uči svoj ummet dostojanstvu i obzirnosti. Oni koji ga ne slijede u tome, oni se udaljavaju od njega.
Oni koji pronalaze Allahu Uzvišenom neku mahanu, naći će ih i više kod Muhammeda, alejhi-selam. A oni koji ih nalaze kod Muhammeda, alejhi-selam, naći će ih brojne kod njegovoh ashaba, radijallahu 'anhum. A ako ih toliko nađu kod ashaba, vidjet će bezbrojne mahane i nedostatke kod islamskih učenjaka kroz povijest. A ako ih nalaze kod takvih učenjaka, onda će im se današnji učeni ljudi učiniti kao čista mahana, kao nedostatak sam po sebi. A ako je to tako za njih, onda smo ti i ja, @bijela, tek pišljiva boba pišljive bobe, duplo ništa...
Davno nekada, svi ljudi koji su obožavali neke bogove, bili oni starogrčki olimpski bogovi ili neki drugi, recimo arapski kumiri i idoli, su ZNALI jednu stvar - nijedan od tih bogova nije bio savršen i nije bio apsolut. Naravno, kada se zatvore vrata čvrstom vjerovanju u Jednog, Živog Boga, Koji Je Oduvijek i Zauvijek, tada se automatski otvaraju vrata za vjerovanje u bezbrojne, nesavršene bogove, u božanstva koja nisu apsolutna i koja su promjenljiva i zamjenjljiva. To je ono čega su svjesni svi oni koji se okrenuše bilo kojoj vrsti politeizma, pa i ovog savremenog, današnjeg. Pošto je
dokinut Savršeni Gospodar, ostaje bezbroj raznih božanstava kojima se ljudi okreću (svejedno bili svjesni toga ili ne), ali svaki taj čovjek zna da su ta božanstva promjenljiva, nisu vječna, nisu savršena. Ako je to tako, a jeste tako, onda su temeljna i vječno prateća relativizacija, nipodaštavanje (prevrednovanje bilo koje vrijednosti), vječita sumnja i odsustvo ikakve sigurne spoznaje neke od osnovnih karakteristika takvih ljudi i takvih svijesti.
Eto, zato se napišu ovakve stvari, uvažena sestro @bijela....