Forum Klix.ba

Bravo za obiman posao koji ste napravili. Znam koliki je trud i vrijeme potrebno da se obavi digitalizacija nekog sadržaja (slike, filmovi, dokumenti ...).
Uvjeren sam da je dobar dio ovog sadržaja po prvi put dostupan u digitalnom obliku, a to znači da je dostupan daleko, daleko većem broju osoba nego što je to do sada bilo. Iako sam u bivšoj Jugoslaviji imao niz prilika da se preko dostupne literature i filmova upoznajem sa ovim periodom naše historije, većinu sadržaja prvi put vidim (a nisam baš tako mlad da mi godine budu izgovor). Zato hvala u ime sviju onih koji žele da nešto više vide i saznaju.

Sarajmen wrote:
16 May 1943, Bileća, Bosnia and Herzegovina (Yugoslavia).

Tank of Panzer-Abteilung 202 (Heer), attached to SS-Division "Prinz Eugen".

Krenuli francuskom tehnikom kroz hercegovačke gudure ... ne znaju da to nije za naših cesta. Nije ni čudo da su onako završili.

p.s. Hvala na trudu i fotografijama. Izvanredne su i prikazuju neke stvari koje se drugdje ne mogu vidjeti.

Sarajmen wrote:[

BIJELO POLJE Kakanj - Bosnia and Herzegovina, photo PC, 1943. WW2

Bijelo polje, tj. Potoci kod Mostara...



Njemački vojnici i žena muslimanka na Starom mostu. Sudeći po krošnjama drveta kod Koskine džamije, zima 1943. ili 1944. godine

Uništen talijanski kamion u Rami, 1943. godine





Talijani u Mostaru, Balinovac 1942.





Brijanje zarobljenih četnika





Drežnica, zapaljene kuće, oktobar 1942.





Mostar, talijanski vojnici u Južnom logoru, 13.5.1942.





Aleksin han, 1943.





Ulica Ante Zuanića, Mostar, 1943.





Bajo Stanišić i četnici u Nikšiću 1943., uoči polaska za Mostar, Operacija Weiss





Zarobljeni domobrani, Banja Luka, septembar 1944.





Ispraćaj pukovnika, talijanski vojnici u Glavnoj ulici, Mostar 1942.





Pogled iz aviona na stari dio grada i most





Kanjon Neretve, 1943.





Talijanski vojnici sa Lučkog mosta gledaju na Stari most, 1941./42.





7. SS "Prinz Eugen" divizija na mostu na Musali, 1943.





Zločinačke ustaške NDH vlasti upućuju proglas o preseljenju Srba u Srbiju i prijete najstrožim kaznama, ljeto 1941.





Ustaški zločinci odvode srpski narod iz Hercegovine 1941., veliki broj Srba je ubijen i bačen u jame





Borbe u Hercegovini





Borci X. hercegovačke brigade kod Travnika 1942.





Božo Božović, Bogdan Stupar i Petar Drapšin na proslavi oslobođenja Mostara, 1945.





Zarobljeni njemački major u bici na Neretvi (Operacija Weiss), februar-mart 1943.





Četnik i Talijani ispred franjevačkog samostana u Rami, 1943.





Četnički komandant Dobrosav Jevđević sa četnicima, 1943.





Crna legija u Bosni, 1942.





Hotchkissi iz sastava Panzer Abteilung 202., kod Mostara 1943.





Omladina ide u domobrane, Mostar, septembar 1942.





Četnici i Talijani u Hercegovini, Jablanica 2. oktobar, 1942.





Ustaše čine zločin nad zarobljenim partizanom, Bosna 1943.





Ustaške vođe i zapovjednici u rejonu Prozora 1943.





Artiljerija u Sjevernom logoru, Mostar, 1942.





Slet mladih NDH-ovki, Zapadni logor, Mostar, 1944.








Zaplijenjena talijanska municija na Rami, 1943.





Četnici i Nijemci u Hercegovini, 1943.





Zbor u oslobođenom Livnu, 1942.





Zarobljeni ustaški i njemački vojnici u Širokom, 7.2. 1945.

U sredini je general Vilko Begić, državni tajnik u ministarstvu domobranstva. Bio je jedan od starih austrougarskih oficira koje je Slavko Kvaternik (i sam istaknuti oficir u austrougarskoj vojsci) na početku NDH postavio na vodeće položaje u domobranstvu i jedan od rijetkih iz te grupe koji se na funkciji održao do kraja rata (izgleda da je uživao Pavelićeve simpatije).
Iza njega i lijevo inžinjer Ivica Frković, tada predstavnik vlade NDH kod 369. legionarske divizije (tri brata Frkovića vršili su razne visoke dužnosti u NDH).
Desno je ustaški pukovnik Rafael Boban, zapovjednik Crne Legije.

Iako u opisu slike stoji "Bajo Stanišić i četnici", jasno je da nijedan na slici nije pukovnik Stanišić, koji je bio čovjek u 50-im godinama, a ovo su mlađi ljudi. Istina je da je sa svojim ljudima, kao istaknuti četnički komandant u Crnoj Gori, učestvovao u Bici na Neretvi i u tadašnjim dokumentima ostali četnički komandanti ga optužuju kao glavnog krivca za presudni poraz četnika na potezu od Neretve do Drine. Pošto je samokritika bila rijetka osobina među četnicima, te optužbe treba uzeti sa rezervom, mada se stiče utisak da Stanišić nije bio baš energičan komandant.

Četnik i Talijani ispred franjevačkog samostana u Rami, 1943.



Još jedan netačan natpis. Ispravna legenda bi glasila: Domobranski major Emil Rataj, ustaški logornik Konstantin Urumović, Uroš Drenović i ustaški kotarski predstojnik Marko Jungić, u Mrkonjić Gradu (Varcar Vakufu) 1944.
Uroš Drenović, predratni učitelj, a ratni komandant četničkog puka "Kočić" sa Manjače, bio je jedan od rijetkih četničkih komandanata koji je bez mnogo vrdanja i oscilacija sarađivao sa NDH i Nijemcima, od proljeća 1942. do svoje smrti 1944.

Crna legija u Bosni, 1942.



Snimljeno u Kupresu, u ljeto 1942, u pauzi teških borbi za ovaj grad, na koji su napadale četiri partizanske brigade, od kojih su dvije učestvovale u slavnom pohodu proleterskih brigada na zapad, koji je trajao od juna 1942. Kupres su branile kombinovane snage NDH, uglavnom ustaše (većinom Crna legija) i lokalna milicija, pod jedinstvenom komandom domobranskog pukovnika Franje Šimića. Pukovnik Šimić je bio bez sumnje najsposobniji i najuspješniji domobranski oficir, o kojem sa uvažavanjem govore i rijetki objektivni pisci "partizanske povijesti" (npr. Mišo Leković u svojoj odličnoj knjizi "Ofanziva proleterskih brigada u leto 1942.").
Borbe za Kupres vrhunac su imale u noći 13/14. avgusta 1942, kada su partizanske snage u bezuspješnom napadu desetkovane. Imali su 99 poginulih i oko 140 ranjenih, od čega 64 poginula su bila iz 4. crnogorske (bivše proleterske) brigade. Veliki broj poginulih iz partizanskih redova bili su vojne starješine. Ustaše su imale te noći 33 poginula. Ovo je bio vjerovatno najveći partizanski poraz u direktnom srazu sa snagama NDH, koji je ušao u lokalnu mitologiju i narodnu pjesmu Hrvata kupreškog kraja.
Inače, autor ove i još niza fotografija iz Kupresa u vrijeme borbi je književnik Ivan Softa (Sopta), nestao na Blajburgu maja 1945.

julisiz es grant wrote:

Iako u opisu slike stoji "Bajo Stanišić i četnici", jasno je da nijedan na slici nije pukovnik Stanišić, koji je bio čovjek u 50-im godinama, a ovo su mlađi ljudi. Istina je da je sa svojim ljudima, kao istaknuti četnički komandant u Crnoj Gori, učestvovao u Bici na Neretvi i u tadašnjim dokumentima ostali četnički komandanti ga optužuju kao glavnog krivca za presudni poraz četnika na potezu od Neretve do Drine. Pošto je samokritika bila rijetka osobina među četnicima, te optužbe treba uzeti sa rezervom, mada se stiče utisak da Stanišić nije bio baš energičan komandant.

@julisiz, hvala na ispravci

Neke sam slike, ne provjeravajući njihovo porijeklo na brzinu stavio, kao npr. ovu gore i onu kod "franjevačkog samostana". Od onih ustaškh komandanata kod Prozora 1943., znao sam za Vilku Begića i Bobana.


Evo pukovnika Stanišića na slici, u sredini, lijevo od njega poručnik Jakov Jovović, a do Jakova kapetan Prelević, komandant bataljona Kučko-bratonožićke brigade.




Što se tiče Borbi na Kupresu 1942. imaš dobru knjigu od Davora Marijana - "Bitka za Kupres 1942.", premda vjerujem da si je čitao...

@asurbanipal

Da, čitao sam knjigu Davora Marijana, odlična je.
Takođe preporučujem knjigu koju je i Marijan koristio kao jedan od svojih izvora, a to je već pomenuta "Ofanziva proleterskih brigada u leto 1942" od Miše Lekovića. Knjiga vrlo detaljno i istoriografski korektno (sa oslanjanjem na primarne izvore, dakle dokumenta nastala u vrijeme dešavanja, gdje je to bilo moguće, i minimalno korištenje memoarske građe, koja je uvijek subjektivna, ali nekada neophodna, tamo gdje primarna dokumenta nedostaju) opisuje cijeli pohod proleterskih brigada prema zapadu, od Zelengore u junu 1942, do oslobođenja Jajca u septembru iste godine. Obzirom da je autor jedan od istaknutih pisaca "partizanske povijesti" i da je knjiga izašla 1965. godine, ugodno iznenađuje objektivnost i svedenost političko-propagandne obojenosti na, tada ipak neophodni, minimum.
Topla preporuka ako nisi čitao. Vrlo zanimljiva i informativna knjiga. Može se skinuti sa znaci.net.

Ko zna talijanski neka prevede

Sarajmen wrote:

Operacija Weiss i Delije na Bihacu u filmu.

To je zanimljivo da su mladi ljudi prelazili preko porušene Evrope da bi gradili prugu u Bosni. Vjerovatno silni zanos i ideologija.
Šteta što nije bolje zabilježeno.

Sarajmen wrote:

sinuhe wrote:To je zanimljivo da su mladi ljudi prelazili preko porušene Evrope da bi gradili prugu u Bosni. Vjerovatno silni zanos i ideologija.
Šteta što nije bolje zabilježeno.

Vjerovatno ima tog arhivskog materijala još , ali kao da je u nekoj vrsti cenzure i nema ga slobodno dostupnog, tek na stranicama ili blogovima entuzijasta i nostalgičara na kojim objave nešto iz privatne arhive ili im ko pošalje da objave. Da, zanos svakako i to je meni u redu skroz, obnova ili izgradnja komunikacija za potrebe privrede , transporta i trgovine. Valjalo je dizati razorenu i gladnu zemlju ...

i radilo se srcem jer se gradilo i dizalo sebi dok je danasnje opste misljenje "kome ja to da gradim"

Katolička djeca u Goraždu poslije sv. Miše ispred crkve - 1941.





Procesija na blagdan sv. Ante u Goraždu 13. lipnja 1941.





Župnik vlč. Ivan Miletić služi Misu na trgu u Goraždu na blagdan sv. Ante 1941.





Goraždanski katolici na gradskom trgu sa župnikom vlč. Miletićem nakon sv. Mise na Antunovo 1941.




Izvor: http://www.zupa-nevesinje.com/index.php ... lbumID=182

Sarajmen wrote:
SS "Prinz Eugen" Bosnia Wr Gr 34 kal. 80 mm 1943 ...

@Sarajmen, izvini, ali na ovoj fotografiji niti je minobacač GrW. 34 kalibra 80 mm, niti su pripadnici 7. SS divizije, a nije ni Bosna i Hercegovina.

Uz protivtenkovski top Pak 38 (L/60) kalibra 50 mm, na fotografiji se nalaze pripadnici DAK-a (Deutsches Afrikakorps), u Sjevernoj Africi

Sarajmen wrote:
Vojnici Crne legije u vojarni na Koševu u Sarajevu početkom travnja 1942.

Kakve su ono zgrade modernog izgleda lijevo?
Možda bi nam neko na temi o starim slikama Sarajeva mogao pomoći, ako ne znamo?

Sarajmen wrote:AVNOJ-Nurija Pozderac sa drugovima, datum i mjesto nepoznato.

Izvor: http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/333 ... derac.html

Napomena: Konferencija sila antifašističke koalicije u Teheranu se održavala u isto vrijeme kad i II zasjedanje AVNOJ-a od 28.
XI - 1. XII 1943. godine. Ruzvelt, Čerčil i Staljin, kao predstavnici sila antifašističke koalicije saglasili su se da NOVJ treba priznati kao jedinu oružanu silu u Jugoslaviji koja pruža stvarni otpor okupatoru. Do tada su saveznici podržavali četnički pokret.

Slika je nastala vjerovatno početkom 1943, negdje sam pročitao u okolini Prozora.
Vrijedi pomenuti i ostale na slici, osim Nurije. Oni koje odmah prepoznajem, bez guglanja: Veselin Masleša (stoji drugi slijeva, poginuo/umro na Sutjesci 1943), desno od njega pop Vlado Zečević, zatim Ivan Milutinović (poginuo nakon oslobođenje Beograda, navodno od zaostale riječne mine na Dunavu), i ovaj do njega mi je poznat, ali ne mogu na prvu da se sjetim.
Sjede slijeva Nurija, do njega dr Ivan Ribar, a do njega Pavle Savić, čuveni nuklearni fizičar, kasnije akademik i predsjednik SANU i akter skandala "Vojko i Savle" u praskozorje Miloševićevog uspona na političkoj sceni.

Tema
Malo je tesko skontati one fotografije sa objasnjenjima na svapskom, nekako je sve s brda s dola.
Divim se svima koji su prezivjeli taj hrkljus, hiljadu vojski, pokreta, svak svakog kolje, ne zna se ciji je u cijoj.
Mora se priznati da je onaj ludi Tito fakat bio maher.

julisiz es grant wrote:Slika je nastala vjerovatno početkom 1943, negdje sam pročitao u okolini Prozora.
Vrijedi pomenuti i ostale na slici, osim Nurije. Oni koje odmah prepoznajem, bez guglanja: Veselin Masleša (stoji drugi slijeva, poginuo/umro na Sutjesci 1943), desno od njega pop Vlado Zečević, zatim Ivan Milutinović (poginuo nakon oslobođenje Beograda, navodno od zaostale riječne mine na Dunavu), i ovaj do njega mi je poznat, ali ne mogu na prvu da se sjetim.
Sjede slijeva Nurija, do njega dr Ivan Ribar, a do njega Pavle Savić, čuveni nuklearni fizičar, kasnije akademik i predsjednik SANU i akter skandala "Vojko i Savle" u praskozorje Miloševićevog uspona na političkoj sceni.

Mogu ja? Hvala!

To je general Mile Peruničić (1890, Premćani kod Pljevalja - 1961, Beograd) komandant Crnogorsko-Sandžačkog odreda, a kasnije zamjenik komandanta Prve proleterske udarne brigade. Vijećnik AVNOJ-a ispred Crne Gore i Sandžaka.

A zaboravio si spomenuti i krajnje lijevog koji stoji: Mladen Iveković (Zagreb, 1903-1970), član Izvršnog odbora AVNOJ-a.

Nema na čemu

Woody,
Da te nema - tačno bi te trebalo izmislit'.

Sarajmen wrote:
Francetic i Boban u Zvorniku, nepoznat datum.

Pripadnici zločinačke Crne legije sa imamima na zvorničkom mostu, proljeće 1942.

Sarajmen wrote:
Poziv Srbima zbog preseljenja, kolovoz 1941. godine
Presnimka iz knjige: Stvaranje Titove Jugoslavije, Opatija, 1988., str. 96.

U poptisu na ovom proglasu je predstojnik redarstva Krešimir Krtalić. Inače dotični Krtalić je uputio i proglas tj. »Poziv Srbima«, pod brojem 1119/41. u kome je, između ostalog, pisalo:

"Pozivaju se svi Srbi, sa članovima svojih porodica, čija prezimena počinju sa slovima K, L, Lj, N i Nj, da se 17. ovog mjeseca, u 17 sati naveče, skupe na željezničkoj postaji radi iseljenja u Srbiju. Vlak iseljenika kreće tačno u l i sati naveče."

U pozivu se zatim navodi da iseljenici mogu ponijeti 50 kilograma prtljaga po osobi i da stanove moraju zaključati i ključeve predati predstojništvu redarstva. [1]

Transport o kome je riječ nije krenuo 17. avgusta "u 11 sati naveče", kao što je to bilo planirano, jer su, na intervenciju Italijana, uhapšeni Mostarci sa željezničke stanice vraćeni svojim kućama. Time je, u stvari, presječen zločinački lanac koji bi odvukao u smrt i posljednjeg Mostarca srpske nacionalnosti. Na žalost, do tog vremena je, prema podacima Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača, "iseljeno u Srbiju" 2.500 lica iz Mostara, od kojih se malo ko vratio u svoj rodni grad. Suviše mali broj njih je, doista, iseljen u Srbiju, najveći broj je umro mučeničkom smrću u nekom od ustaških koncentracionih logora i u zloglasnim velebitskim jamama. Prema podacima ustaške policije u Mostaru, od ukupno 5.000 pripadnika srpske nacionalnosti, koliko ih je bilo uoči rata (vjerovatno po popisu stanovništva 1931. godine), ostalo je krajem avgusta samo 852 lica; ostalo je pobijeno i internirano u koncentracione logore, poput Jadovnog.[2] Drago Karlo Miletić citirao je izvještaj ustaške policije iz koga se vidi daje uoči rata u Mostaru živelo oko 8.000 Srba.[3]

Inače, prva hapšenja Srba u Mostaru uslijedila su 31. maja 1941, kada su uhapšena petorica muškaraca. U noći između 31. maja i 1. juna, ustaše na čelu sa Ivanom Hočevarom i Stankom Šarcem, izvršile su likvidaciju uhapšenika kod sela Ortiješ. Jedan od uhapšenika (dr Fedor Lukač) uspio je pobjeći sa stratišta.[4] Sa masovnim hapšenjima i ubijanjima mostarskih Srba i nastavilo se uoči Vidovdana, tačnije od 24.-28.6. 1941., a samo iz grada, ne računajući okolinu, ubijeno ih je 160. Prema navodima Skoke ovi događaji su zaustavljeni krajem juna dolaskom u Mostar generala Vladimira Lakse, Pavelićevog opunomoćenika za Hercegovinu. "On je u cilju što brže pacifikacije pobunjenog područja, privremeno obustavio pokolje hercegovačkih Srba i 30. juna pustio na slobodu oko 300 ljudi", zatočenih u Mostaru. Poznata su imena izvršilaca navedenih zločina. [5]





Na ovoj slici je Ivan Ivo Herenčić (28.2. 1910, Bjelovar - 8.12. 1978, Buenos Aires), inače desna ruka Pavelića. Herenčić dolazi u Mostar sredinom jula 1941. godine. Sa njim započinje novi talas progona i ubijanja Srba, Jevreja, ali i Hrvata i Muslimana koji se nisu slagali sa ustaškom ideologijom i koji su bili u komunistima. Treba istaći da je završio školu za rezervne oficire Kraljevine Jugoslavije 1930. godine. Herenčić bio jedan od rijetkih intelektualaca (zagrebački đak) među ustaškom emigracijom. Jedino je njemu, od četvorice terorista, pošlo za rukom da se poslije neuspjelog atentata na kralja Aleksandra Karađorđevića (16. decembra 1933. u Zagrebu) dokopa fašističke Italije i priključi Paveliću (Oreb, Begović i Pogorelac su pali u ruke policije); još je u emigraciji postao zapovjednik jedne od četiri tamo formirane ustaške satnije; a neposredno poslije uspostavljanja ustaške vlasti bio je "glavni nadzornik Glavnog nadzorništva" ustaške Nadzorne službe, najvećeg organa represije u NDH; a sa poglavnim pobočnikom Mijom Babićem, učestvovao je i u neuspjelom pokušaju gušenja nevesinjskog ustanka krajem juna i početkom jula 1941. godine. U toku rata je dogurao do čina generala, a učestvovao je i u propalim pregovorima sa Britancima i njihovim izaslanikom, brigadirom Scottom (Irac) 1945. godine o prelasku austrijske granice.

[1] Arhiv Jugoslavije, ZKRZ BiH, dos. br. 4681.

[2] Pokolj hercegovačkih Srba, Savo Skoko, 1991., 242. str.

[3] D. K. Miletić, n.č.,Hercegovina u NOB, knj. 2, str. 121.

[4] Savo Skoko, 79-80.

[5] Skoko, 168-170.

Ovaj mi ne liči na Herenčića sa drugih slika, on je bio onako podebeo i glavat, a takvog ga je opisao i Milan Basta u svojim memoarima o "pregovorima" o predaji snaga NDH u dvorcu u Blajburgu.
Uostalom, i ova uniforma je čudna. Kakav je ovo orao? Da nije onaj nacistički, možda je ovo pripadnik neke od legionarskih divizija ili puka? Ili avijacije?

julisiz es grant wrote:Ovaj mi ne liči na Herenčića sa drugih slika, on je bio onako podebeo i glavat, a takvog ga je opisao i Milan Basta u svojim memoarima o "pregovorima" o predaji snaga NDH u dvorcu u Blajburgu.

Da, moguće je. Našao sam na internetu samo jednu poveznicu na njegovo ime sa slikom. Vjerovatno je pripadnik jata tj. eskadrile, sudeći po uniformi.