pasha078 wrote:kluz franjo wrote:pasha078 wrote:
Licno mu ne mogu oprostiti kardinalni promasaj glede nacionalnog pitanja, direktno je rezultiralo ratom.
A evo i na primjeru ustavnog tretmana nacionalnih pitanja da objasnim zašto.
Ustav SFRJ iz 1974. kaže (na brzinu nađoh samo ovu ćiriličnu verziju):
"Социјалистичка Федеративна Република Југославија је савезна држава као државна заједница добровољно уједињених народа и њихових социјалистичких република, као и социјалистичких аутономних покрајина Војводине и Косова које су у саставу Социјалистичке Републике Србије, заснована на власти и самоуправљању радничке класе и свих радних људи, и социјалистичка самоуправна демократска заједница
радних људи и грађана и равноправних народа и народности."
Koji dio ove definicije se MORAO I MOGAO mjenjati ISKLJUČIVO ognjem i mačem?
I kako to da oni koji su to ognjem i mačem htjeli mijenjati nisu odgovorni, a odgovoran je onaj koji je ovakvu definiciju ostavio iza sebe?
(Ovo nije lična prozivka, već jedno generalno pitanje)
Ok, dakle fokusirali smo se na ulogu ili odgovornost Tita za raspad SFRJ.
1)...nesretni ustav iz 1974. ... Odraz kompleksne situacije u kojoj je nesretna drzava bila. Vec u uvodu je ovaj ustav kontradiktoran: Ali sve dok je Yu zivjela, ovo je akademsko pitanje, cim se prva republika ili narod odluci na otcjepljenje to prestaje biti akademsko.
2) To samo kao uvod. Dalje, Tito je bio iskusni politicar. Sistem koji je kreirao nije slucajnost i odbicu svaki pomen da je rezultat neki nepredvidjeni scenarijo. Da se razumijemo.
3) Ustav 1974 je rezultat udovoljavanja teznjama SR Slovenije i Hrvatske za vecom samostalnoscu...
4) Stvorio je nefunkcionalnu drzavu koja je bazirana na koncenzusu i u kojoj su republike mogle staviti veto na maltene sve odluke. Ovo moze biti akademsko pitanje, ali zbog ekonomije nije... Postepeno su sve republike osim Slovenije uvidjele ovo i bile spremne za povecanu centralizaciju... Konacno je 1986 i Slovenije pristala na amandmane koji bi radikalno promijenili ustav iz 1974. No sve ovo je naglo prekinuto dolaskom Slobe.
5) Zasto ovo pisem? Tito, ...Trebao je znati da ce politicki proizvesti haos, jer takva labava federacija nema presedana. U principu mozemo reci da je eksperiment.
6) U 1980tim je postalo jasno da je politicka fragmentacija, kojoj je Tito glavni inzinjer, svojom kvazi konfederalnim jednopartijskim sistemom proizveo institucionalnu slabost i haos... A tome je direktno doprinjeo Tito, kao glavni inzinjer sistema.
7) Nije odgojio nasljednika ali nije predvidio ko ce imati ulogu cuvara ustava ili veliko arbitra nakon njegove smrti. Kada je Srbija ukinula autonomiju pokrajinama time je prekrisla ustav 74. Slovenija slicno svojim amandmanima. Gdje je mehanizam da to zaustavi??? Odgovornost za nedostatak ovog mehanizma snosi Tito.
8.) Ali Tito je stvorio sistem koji je u svojoj konacnici morao proizvesto jednog Milosevica i jednog Tudjmana. Tvrdim da je osoba Titovog iskustva i kalibra morala to znati, posebice sto njegova kreacija nije ni nekoliko godina nadzivjela njega.
Na ova pitanja nemam odgovora.
Evo ja sam pokušao izvući neke od tvojih ključnih teza (ako sam negdje nešto previdio, ispravi)
Kroz sve ovo se provlači nešto, što bih ja karikirano pokušao da interpretiram na način:
"do početka 70-ih Tito je bio Gandalf sivi i odgovoran je što od sredine 70-ih nije postao Gandalf bijeli?"
Da se vratimo malo unazad. Ti si taj koji od samih početaka ove diskusije zastupaš tezu da se Yu raspala primarno zbog neriješenog nacionalnog pitanja. OK, ja imam malo drugačiju tezu, ali evo vidim da se i ti polako primičeš istoj.
Da se zadržimo ipak na momenat na nacionalnom pitanju (ili kako ja preferiram nacionalnim pitanjima)
1) Ustav iz 74. mogu eventualno smatrati nesretnim, samo zbog činjenice da se nije već tada krenulo u liberalizaciju ekonomskih sloboda (većih sloboda privatne inicijative i privatnog vlasništva).
Sa aspekta nacionalnih pitanja je Ustav iz 74. po mom mišljenju do sada najviši stepen ikada dostignute zaštite i prava naroda i narodnosti "regije". Ništa kontradiktorno u njemu nema. Narodi i narodnosti su ravnopravni na svakom pedlju SFRJ, a nosioci državnosti su republike. Možda bi se dalo raspravljati o stepenu date autonomije AP - ali ni to po mom mišljenju nije opravdanje, a ni uzrok za ratove.
2) Gandalf
3) Djelimično se mogu složiti, ali to je upravo i kontraargument onoj tezi da je "titov sistem" represijom i diktatorskim autizmom gušio sve težnje za promjenama. Ovo je samo jedan od primjera koji dokazuje da je taj sistem bio evolutivne naravi.
4) Savezna i republička ovlaštenja su ustavom jasno definisana i razgraničena. Kompleksan ustav za kompleksno uređenje. Ta "nefunkcionalna" tvorevina je od druge polovine 70-ih, pa do kraja 80-ih organizirala i sa najvećim pohvalama realizirala jednu od najvećih globalnih manifestacija i niz uspješnih kontinentalnih.
5) Naravno da je Ustav bez presedana (ili eksperiment kako ti voliš opisati) kad je i država bila takva. Pozitivna iskustva koje države se moglo tada ustavno prepisati/kopirati? Ne sjećam se haosa, a malo sam stariji od tebe.
6, 7 i 8.) U 80-im dolazi do političke fragmentacije, što kao poslijedica unutrašnje liberalizacije, ali i globalnih procesa (urušavanje istočnog bloka i poremećaja odnosa snaga). Po meni ništa sporno i dokaz propulzivnosti "njegovog sistema" (ovdje o Gandalfu lično već ne možemo govoriti).
Mehanizmi - sistem je imao mehanizme i iste je Milošević i formalno morao ispoštovati prilikom izmjene Ustava AP (naravno, nakon što je tzv. "jogurt revolucijama" izmjenio sastav AP Skupština). Većina je digla ručice (tu praksu inače imamo i danas i neki od ovih turbo-folk demokrata to zovu "demokratskom procedurom"). Drugo, ustavna i državna kriza je i nastala grubim gaženjem i slobodnom interpretacijom Ustava i Države, a ne zbog primjene istog - Nijedan Ustav na svijetu nema ugrađeno riješenje za situaciju, kada se masovno krši ustav.
"Titov sistem" je proizveo i Mikulića i Markovića i Kučana i Račana i Stambolića
EDIT i Bogićevića (pravo me sramota što mi on tek sada pade na pamet) itd, itd...
"Titov jednopartijski sistem" je u situaciji kada je prepoznao da gubi većinsku podršku radnih ljudi i građana, bez ispaljenog metka istima omogućio višestranačje. A onda nam dođoše "demokratski legitimisane vođe"...
Krenuše "rješavati" nacionalna pitanja, "poravnaše" ekonomiju i "središe" ustave...
Po mom mišljenju gušenja emancipacije etničkih kolektiviteta nije bilo u SFRJ. "Tamnica naroda" i slične budalaštine su samo paravan i dimna bomba onih koji bi željeli da se istorija počne pisati od njihovog "ukazanja", a da se pri tome demonizuje svaka uporedna analiza sa periodom prije toga.
Uzroci za 90-te se po mom mišljenju trebaju tražiti u kašnjenju liberalizacije ekonomskih sloboda i primarno u izostanku individualne emancipacije u SFRJ, a u kombinaciji sa tadašnjim globalnim okolnostima.