Forum Klix.ba

piupiu wrote:

petunija wrote:Nisam na svom terenu, ali vas pratim

Ovo nas petunija podsjeća da nije veliki ljubitelj poezije i da je vrijeme da se vratimo muzici.

Tako ti je to kad nas na temi ima otprilike 6 - svako sa svojom 'opsesijom'. Nestao nam je i naš drug leo alfa, koji je razbijao monotoniju stripovima i osvrtima na likovnu umjetnost.

Prije stotinu godina, George Santavana odredio je ljepotu kao opredmećeni užitak. Htio je time reći da pri iskustvu užitka, koje slijedi kao posljedica gledanja ili slušanja, ljudi izvor osjećaja užitka pripisuju stvari koja ga izaziva a ne sebi samima. Ta je zamisao pomalo čudna jer iz nje može slijediti da se zalasci sunca ili Leonardova djela zapravo dobro zabavljaju, bivajući tamo vani kao lijepe stvari. To je, u najmanju ruku, problematično. Ali u poimanju ljepote i užitka javlja se još jedan problem.

petunija wrote:

piupiu wrote:

petunija wrote:Nisam na svom terenu, ali vas pratim

Ovo nas petunija podsjeća da nije veliki ljubitelj poezije i da je vrijeme da se vratimo muzici.

Tako ti je to kad nas na temi ima otprilike 6 - svako sa svojom 'opsesijom'. Nestao nam je i naš drug leo alfa, koji je razbijao monotoniju stripovima i osvrtima na likovnu umjetnost.

Ulice su isprane jesenjom kišom, a kestenja je
pao posljednji list. Moje srce je prazno. Bolestan sam
od smijeha, bolestan od riječi. Bolestan od ljubavi.
Vraćam se sebi. Kraj stola sjedim, uz svjetlo,
s mišlju na tebe. Juče je bila jesenja oluja. Vjerovatno posljednja.
Noćas sam sam. Umro bih, ali ne bih zaplakao.
A nisam tužan.
Samo sam tih.
I lijepo je.
Ispred prozora su crni kestenovi.

piupiu wrote:

¤ jelena ¤ wrote:
joooj... vidi, vidi, slučajno mi pobježe jedna strofa u stranu ma... haj šta fali, neće to ovdje nikom smetati.

Da se nisi sama izdala, ja bih ostala u uvjerenju da je sve to dio ovog forumsko-školjskog performansa ...

medvjed23 wrote:prilikom jedne degustacije prehrambenih proizvoda na bazi bilja, o vatrama pakla mi rekoše sljedeće: kad bi stanovnici pakla bili stavljeni u našu, zemaljsku vatru, zaspali bi i odmorili se.. pa ti vidi...

medvjed23 wrote:

Ulice su isprane jesenjom kišom, a kestenja je
pao posljednji list. Moje srce je prazno. Bolestan sam
od smijeha, bolestan od riječi. Bolestan od ljubavi.
Vraćam se sebi. Kraj stola sjedim, uz svjetlo,
s mišlju na tebe. Juče je bila jesenja oluja. Vjerovatno posljednja.
Noćas sam sam. Umro bih, ali ne bih zaplakao.
A nisam tužan.
Samo sam tih.
I lijepo je.
Ispred prozora su crni kestenovi.

Invisible Women sheds light on ground-breaking women artists and their thousands of little-known works. It's a public television special where rediscovery and restoration are the guiding forces behind an extraordinary quest: rescuing art Florence's 'forgotten' women artists.

Connaisseur Karlin wrote:Obavezno pogledati video emisiju o zenama umjetnicima koje su dugo bile nevidljive ,ali se polako restauriraju njihova djela,dugo sakrivena od muskih umjetnika:

http://video.wfyi.org/video/2365021641/

Invisible Women sheds light on ground-breaking women artists and their thousands of little-known works. It's a public television special where rediscovery and restoration are the guiding forces behind an extraordinary quest: rescuing art Florence's 'forgotten' women artists.

¤ jelena ¤ wrote: I prilažem jedan tekst Aleksandra Hemona, nek vidi teta Virdžinija kako se čita veliki Džojs.

http://pescanik.net/u-srcu-knjige/

A u Fritzovom uredu, na jednom od kabineta su bila dva ohrndana Joyceova kofera, jedan navrh drugoga, kao da ih je Joyce Fritzu ostavio da ih na par dana pričuva. U kabinetu su bila dva-tri Joyceova štapa za hodanje, također ohrndana, kao i njegova posmrtna maska, jedna od originalnih, napravljenih u Zürichu 1941., kada je umro. Posmrtna maska nije bila nimalo ohrndana – smrt se ne može ohrndati, vazda je svježa i nova. Stajali smo tako, Džasmin i ja, nad sićušnom facom velikog i mrtvog genija, u uredu punom njegovih misli i književnih potomaka.

piupiu wrote:

Connaisseur Karlin wrote:Obavezno pogledati video emisiju o zenama umjetnicima koje su dugo bile nevidljive ,ali se polako restauriraju njihova djela,dugo sakrivena od muskih umjetnika:

http://video.wfyi.org/video/2365021641/

Invisible Women sheds light on ground-breaking women artists and their thousands of little-known works. It's a public television special where rediscovery and restoration are the guiding forces behind an extraordinary quest: rescuing art Florence's 'forgotten' women artists.

CK, ovaj sam ti post prebacila sa "Ženske umjetnosti" ovdje, a onu temu sam poslala u vječna internetska lovišta zbog šovinističkih bljuvotina na istoj.

Connaisseur Karlin wrote: https://tsnitko.wordpress.com/2012/01/2 ... t-ljepote/

Neuhvatljivost ili čak pojavna pojmovna nemogućnost Interneta upisana je u metaforu virtualnosti. Smatram da će pojmovi virtualnog prostora, virtualne stvarnosti i slični pojmovi, nestati kad se naviknemo na život unutar Interneta. Čini mi se da danas vlada mišljenje da u sadržajima koji su na Internetu ima nečeg lažnog ili nestvarnog, što postoji samo u nigdjevu cyberspacea. Svi smo mi još uvijek zaokupljeni fizičkim položajem stvari i htjeli bismo da se Internet nalazi tamo i tamo, na nekom konkretnom mjestu. Naša potreba za prostornom metaforom, čak i kad ona biva svedena na uvođenje pojma virtualnosti, ukazuje na našu nostalgiju za klasičnim strojem koji je bio čvrsto prostorno smješten. Nema, međutim, ničeg prostorno tajanstvenog ili ontološki nemogućeg u vezi s Internetom: razlika je samo u tome što web-lokacija nije poput lokacije neke tvornice. Na kraju ćemo te stvari prestati nazivati lokacijama i doživljavati ih kao neku vrstu nestvarne podzbiljnosti, i naučiti ih nastavati kao dio našega zbiljskog svijeta. Internet ili ono što će mu slijediti, bit će, dakle, doživljavano kao nešto posve “prirodno”.

medvjed23 wrote:
ali ću za svaki slučaj reći da je posebno vreo sektor pakla rezervisan za one koji prisjedaju na muku opsesivno-kompulzivnim osobama..

piupiu wrote:

Connaisseur Karlin wrote: https://tsnitko.wordpress.com/2012/01/2 ... t-ljepote/

Dobar tekst ... malo je prekonvencionalan s obzirom da dolazi od jednog filozofa anarhističke provenijencije, no ...

Neuhvatljivost ili čak pojavna pojmovna nemogućnost Interneta upisana je u metaforu virtualnosti. Smatram da će pojmovi virtualnog prostora, virtualne stvarnosti i slični pojmovi, nestati kad se naviknemo na život unutar Interneta. Čini mi se da danas vlada mišljenje da u sadržajima koji su na Internetu ima nečeg lažnog ili nestvarnog, što postoji samo u nigdjevu cyberspacea. Svi smo mi još uvijek zaokupljeni fizičkim položajem stvari i htjeli bismo da se Internet nalazi tamo i tamo, na nekom konkretnom mjestu. Naša potreba za prostornom metaforom, čak i kad ona biva svedena na uvođenje pojma virtualnosti, ukazuje na našu nostalgiju za klasičnim strojem koji je bio čvrsto prostorno smješten. Nema, međutim, ničeg prostorno tajanstvenog ili ontološki nemogućeg u vezi s Internetom: razlika je samo u tome što web-lokacija nije poput lokacije neke tvornice. Na kraju ćemo te stvari prestati nazivati lokacijama i doživljavati ih kao neku vrstu nestvarne podzbiljnosti, i naučiti ih nastavati kao dio našega zbiljskog svijeta. Internet ili ono što će mu slijediti, bit će, dakle, doživljavano kao nešto posve “prirodno”.

piupiu wrote:

¤ jelena ¤ wrote: I prilažem jedan tekst Aleksandra Hemona, nek vidi teta Virdžinija kako se čita veliki Džojs.

http://pescanik.net/u-srcu-knjige/

Odličan tekst - ovaj Hemon ima tako dobar turn of phrase što bi rekli Englezi -

A u Fritzovom uredu, na jednom od kabineta su bila dva ohrndana Joyceova kofera, jedan navrh drugoga, kao da ih je Joyce Fritzu ostavio da ih na par dana pričuva. U kabinetu su bila dva-tri Joyceova štapa za hodanje, također ohrndana, kao i njegova posmrtna maska, jedna od originalnih, napravljenih u Zürichu 1941., kada je umro. Posmrtna maska nije bila nimalo ohrndana – smrt se ne može ohrndati, vazda je svježa i nova. Stajali smo tako, Džasmin i ja, nad sićušnom facom velikog i mrtvog genija, u uredu punom njegovih misli i književnih potomaka.

Čitati Joyce na svom jeziku je izazov, a čitati ga na engleskom ... prosječan 'pričalac' engleskog jezika u svakodnevnom govoru koristi oko 800 riječi i šačicu šabloniziranih fraza ... i, sad, kreni ti da čitaš roman toka svijesti sa 31 000 različitih riječi ... U Oxfordovom rječniku ima oko 170 hiljada riječi, a kažu u engleskom ih ukupno ima preko 250 hiljada, po stručnim procjenama, i možda i preko milion - prema Googlovim procjenama ... Mi ne znamo ni koliko nam zemlja ima stanovnika, a kamo li koliko nam jezik sadrži riječi (sad tražeći pročitah da hrvatski ima oko 400 000 i da u srpskom ima oko 8 000 turcizama ... u svakom slučaju, malo nas je, ali puno pričamo ... ).

¤ jelena ¤ wrote:

piupiu wrote:

¤ jelena ¤ wrote:
joooj... vidi, vidi, slučajno mi pobježe jedna strofa u stranu ma... haj šta fali, neće to ovdje nikom smetati.

Da se nisi sama izdala, ja bih ostala u uvjerenju da je sve to dio ovog forumsko-školjskog performansa ...

note to self...ha ubuduće vako nešto zamutiš - šuuti!

------------------

E, danas sam vidjela prve ovogodišnje visibabe pa u skladu s tim...

petunija wrote:Hvala za ovaj divan valcer, preslušala sam ga bar 10 puta i još uvijek ne mogu vjerovati da je Šopenovo djelo, više mi "vuče" na Lista.
Iako Šopena obožavam od malih nogu, ova kompozicija mi je nekako promakla

Connaisseur Karlin wrote:animinirano ozivljavanje umjetnickih radova ulja na platnu ( Animated Paintings come to Life for Rijks Museum)

http://es-es.myteddycasino.comwww.fb.me ... 493062746/

http://www.fubiz.net/ odlicna stranica