Grean wrote:Na doceku je bilo puno Ljiljana i jedna zastava Armije BiH. Ta jedna je i meni zasmetala jer joj tu nije mjesto.
Sto se Ljiljana tice, hvala Sikirasu i Musi, ucinili su veliku stvar za BiH ali ni jedan uspjeh nije bitniji od prava na zastavu pod kojom je BiH priznata. Dok je BiH bit ce i Ljiljana na njenim utakmicama.
Pa, i pod onom predjašnom zastavom je BiH dobila državnost da bi uopšte mogla biti priznata 92., a samo na Sutjesci u njoj, a i za nju, izginu ne znam ti koliko hiljada ljudi, pa gdje je zastava? Puj pike ne važi ... A, mi, kao, pričamo o patriotizmu i
poštovanju žrtve date u i za BiH. Ne radi se tu ipak o poštovanju, jer, evo na ovoj temi vidimo kako se neki koji na ovoj temi "umiru za zastavu" odnose prema onima koji su se pod istom i za istu borili na stvarnoj liniji smrti.
Ko, zapravo, uopšte poštuje državu BiH? Niti jednom ne pročitah na ovoj temi - ja ću uraditi ono što je najbolje za BiH, već samo i isključivo
ja ću nositi šta
ja hoću, ja pa ja pa ja ... Na isti način na koji se očekuje od drugih da se propisno parkiraju, ne podmićuju policajce, ne budu korumpirani; ali za sebe zadržavaju drugačija prava.
Ja imam pravo da radim šta hoću sve dok
drugi ne prestanu biti korumpirani, ne prestanu podmićivati, ne počnu propisno parkirati, itd. Začarani krug.
Eto, to je ta priča i taj princip, ukratko. Nedostatak političke mudrosti i svijesti o tome kako se država brani u miru. A, ljiljani su gotovo pa slučajnost u čitavoj priči, bitna je politička dinamika o kojoj se govori. Inače, na onoj temi o budžetlijama ima dobra ekonomska analiza BiH. 16% ljudi radi u privatnom sektoru, 84% u javnom. Mislim da je podatak relevantan za temu.
Suštinski, sve je ostalo turbo folk, folklor, igra opsjena i untza, untza ...
