archi_a wrote:Velika razlika izmedju okruzene Bihacke enklave (boraca koji nisu imali gdje) i Posavine, iz koje se povlaci hvo i hv po naredbi iz zagreba, napustajuci dio linije na spoju sa borcima ARBiH i hos-a i ostavljajuci krnju odbranu da se suprostavi ogromnim i dobro naoruzanim chetaljima.
Mali nocni razgovori izmedju krivoustog i srpskog kasapina sve su rijesili, u usta im se ...
Ma naravno. Kolega madner je totalno izgubljen u vremenu i prostoru. Poredi dogovoreno povlačenje iz Posavine (pri čemu je posavina graničila sa Hrvatskom i imali su se gdje povući civili) sa cazinskom krajinom gdje se 200.000 Bošnjaka nije imalo gdje povući.
A posebno se provalio izjavom da su u posavini bile jednonacionalne opštine
Derventa zapadni dio sve srpska sela. B.Brod veći dio opštine srpska sela plus što su u gradu Srbi bili većina. Modriča veći dio opštine srpska sela. Šamac veći dio opštine srpska sela. Jasno se vidi na karti da nije ni približno homogeno. Moglo bi se čak reći da je posavina krajnje izmješana i nehomogena. Šamac, Pelagićevo i Donji Žabar su bili u rukama Srba i prije operacije Koridor. Isto kao i veliko područje između Dervente i Modriče (Trebovac).
Ukupno 60.000 Hrvata živjelo na tom dijelu posavine koji su Srbi zauzeli u toj akciji probijanja koridora. Plus još 25.000 Bošnjaka ukupno 85.000 nesrba. A u cazinskoj krajini 200.000. Nema grada ni blizu veličine Bihaća (46.000). Najveća je Derventa sa 17.748 stanovnika (od toga svakog naroda po 1/3). Ni u jednom od 4 grada koja su pala u operaciji Koridor Hrvati nisu bili većina (U Derventi, Odžaku i Modriči većina Bošnjaci a u Brodu Srbi) što je vjerovatno dodatni razlog zašto je Franji bilo lako prodati posavinu.
A tek izjava da Franjo nije ništa dobio prodajom posavine
06.05.1992.
U Grazu su se sastali Mate Boban i Radovan Karadžić; raspravljalo se o razgraničenju Hrvata i Srba u BiH, da bi prestali razlozi za oružane sukobe Hrvata i Srba na cijelom teritoriju BiH.
Tačka 3. sporazuma:“Obje strane su suglasne da se u razgraničenju dvije konstitutivne jedinice na području Kupresa kao i u Bosanskoj Posavini vodi računa o kompaktnosti prostora i
komunikacija”.
6.-8.06.1992.
Vojnom akcijom “Čagalj” oslobođen je zapadni dio Mostara i veliki dio Hercegovine.
Hrvatske postrojbe (HV i HVO) protjerale su neprijatelja iz doline Neretve oko Čapljine i oslobodile visoravan Dubrave; zatim Stolac (12.06.) i okolna sela te lijevu obalu rijeke Neretve i cijeli Mostar (do 21.06.).
Ustvari četničke snage su se manje više same od sebe povukle do linija “dogovorenog razgraničenja” a sve u skladu sa dogovorm “o nenapadanju” kojeg su 6.5. u Gracu sklopili Boban-karadžić čime je dogovorean I razmjena teritorija, Posavine za Hercegovinu. Upravo u vezi s tim sinhronizovano za dan-dva kreću pripreme za akciju četnika u Posavini za probijanje koridora, gdje se HVO snage manje-više bez ogranizovanog otpora (čast jedninicama koje su na svoju ruku pružale ogorčen ali nedovoljan otpor) povukle I prepustile Posavinu četnicima, kao protuuslugu za prepuštanje Hercegovine HVO-u.
26.06.1992.
Četnici probili koridor u Posavini.
Naravno, ono osnovno što je Franjo dobio je Hrvatska bez Srba. Saradnja Franje i Slobe ustvari počinje od tada (a ne od Karađorđeva kako mnogi misle). Tada su se dogovorili da Franjo zarati sa Alijom i time pomogne Slobi da ostvari svoje ciljeve (srpski dio BiH iz jednog komada) a zauzvrat Slobo će se povući iz Hrvatske. I tako i bi.
Eh da, tu je i zaleđe Dubrovnika (inače naseljeno Srbima) koje je Franjo također dobio kao dio zamjene za Posavinu.
. Koga oni lazu?
lakapo
