zvizdan wrote:Joj, Mirsade, pa Bosnjaci su vazda voljeli Ehli-bejt bas onako kako treba. Cetiri stoljeca se djecu od malena ucilo da pjevaju: "Ja petero svojih imam da od Vatre stite mene, Muhammeda i Aliju, dva unuka i Fatimu" :-D Sami Bosnjak 1773. pise ovakve stihove: "Osjecati neprijateljstvo prema Jezidovom narodu na nasem je putu velika cast. Na Jezidove sljedbenike donesimo prokletstvo, pa lijmo suze, jer velika je cast podsjetiti se na zalost." A Fadil-pasa Serifovic u svojoj "Molbi za sefaat" nakon svakog bejta kaze: "Gresnik sam, zauzmi se za me, oce najbolje zene." Pa Sabit Aladin Uzicanin veli pocetkom 18. stoljeca: "Nemoj misliti da je to pupoljak na trnu u stepi, to je Jezid na koplje natakao glavu sehida Huseina." A u tekijama se vazda za matem ucilo: "Ko je asik, matem stuje, bol i patnju stusten cuje, danju nocu oplakujem, placuc: Muhammed, Ali, Hu..." Ili ona: "Jezidova dusa da je stoput prokleta, jer od njega na rod casni stize izdaja. Ali ummet voli roda casnoga, ah Husein, vaj Husein, oka moja dva..." To je bosnjacka tradicija, i prezivjet ce aBd.
Pusti vehabije i njihove suplje. Njih kako je djavo donio, tako ce ih i odnijeti, i iz Bosne i sa dunjaluka. Nanose li stetu, nanose, ali sejtanski je posao da stetu cini i ljude zavodi. A na ljudima je da misle glavom. Valja se nama truditi da niposto ne nalikujemo tim budaletinama,i to ti ga je to.
O brate,koliko puta trebam ponavljati da nije ta ljubav kad nije ispoštovan poslanikov emanet:( UPAMTI DA NIKAD NISAM REKO DA SUNIJE NE VOLE POSLANIKOVU PORODICU)
“Došao mi je poziv (od Allaha) i blizu je trenutak da mu odgovorim (tj. da umrem). Ostavljam među vama dvije dragocjenosti: Knjigu Svemogućeg Allaha i moje potomstvo; Allahova Knjiga je (kao) uže koje se proteže od nebesa do zemlje, a moje potomstvo je Ehlul Bejt. Milostivi me je obavijestio da se to dvoje neće razdvajati sve dok mi ne dođu kod Izvora (tj. Kevsera u džennetu). Upozoravam vas da ih ne ostavljate.”
Allama Šejh Muhammed Dževad Balagi, u svojoj knjizi ‘Ala’u-r-Rahman fi tefsiri-l-Kur’an’ kaže: “Hadis Sekalejn je prenesen putem autentičnog lanca prenosioca i citiraju ga naša sunitska braća u svojim knjigama, na osnovu autoriteta Poslanikovih drugova koji su ga lično čuli direktno od Božijeg Poslanika.” Balagi bilježi ovaj hadis na sljedeći način: “Ostavljam među vama dvije dragocjenosti (sekalejn) ili dva nasljednika (halifetejn): Allahovu Knjigu i moju porodicu, moj Ehlul Bejt. Ako ih se čvrsto držite, nikada nećete zalutati, jer se oni nikada neće razdvojiti, sve dok mi ne dođu kod Izvora.”( Ibid. )
Balagi nadalje navodi imena ashaba koji su čuli ovaj hadis direktno iz Poslanikovih usta:
1. Zapovijednik vjernika Ali ibn Ebi Talig a.s,
2. Abdullah ibn Abbas,
3. Ebu Zerr Gifari,
4. Džabir ibn Abdillah Ensari,
5. Abdullah ibn Omer,
6. Huzejfa ibn Usaid Jemeni,
7. Zejd ibn Arkam,
8. Abdur-Rahman ibn Avf,
9. Damra Eslemi,
10. Amir ibn Lejla,
11. Ebu Rafi,
12. Ebu Hurejre,
13. Abdullah ibn Hantub,
14. Zejd ibn Sabit,
15. Umm Seleme, Poslanikova supruga,
16. Umm Hani, Poslanikova rođaka i Alijeva sestra,
17. Huzejma ibn Sabit,
18. Suhejl ibn Sad,
19. Udaj ibn Hatam,
20. Akaba ibn Amir,
21.Ebu Ejjub Ensari,
22. Ebu Said Hudri,
23. Ebu Šurejh Huza’i,
24. Ebu Kudama Ensari,
25. Ebu Lejla,
26. Ebu-l-Hejsem ibn Taihan.
Oni koji su navedeni od Umm Hani pa do kraja, prenijeli su hadis individualno, dok su ostali, zajedno sa još sedam ljudi iz plemena Kurejš prenijeli svoje svjedočanstvo kao grupa na glavnom trgu grada Kufe, govoreći kako su ga čuli direktno od Poslanika. Tako njihov broj raste do trideset i tri, ako dodamo još sedam Kurejšija.
Balagi u nastavku kaže da ovaj hadis takođe navodi Ebu Na‘im Isfahani u svojoj knjizi ‘Mankabatu-l-mutahharejn’ pozivajući se na autoritet Džubejra ibn Mat’ama, Enesa ibn Malika i Bara ibn Aziba. On takođe navodi hadis Muvaffaka ibn Ahmeda Hatiba iz Hvarizma, koji je citirao Amra ibn El-Asa, koji je opet taj hadis čuo od Poslanika. On dodaje da čovjek rijetko može naći zbirku hadisa koju su napisali sunitski učenjaci, a da ona ne sadrži baš ovaj hadis, otkako su hadisi umjesto učenja napamet počeli da se zapisuju. Neke od tih knjiga obično prenose hadis Sekalejn citirajući jednog ili više Poslanikovih drugova, dok se u nekim drugim poziva na autoritet gotovo dvadeset Poslanikovih ashaba, bilo uopšteno, kao u knjigama poput ‘Es-Seva’ik,’ bilo u detaljima, kao u knjigama Sahavija, Sujutija, Samhudija i drugih. Ukratko, naći ćemo da nijedan od velikih sunitskih naučnika nije propustio da spomene ovaj hadis.
On zatim dodaje: “Svi imamitski (šiitski) naučnici su zabilježili ovaj hadis u svojim knjigama, pozivajući se na opšte prihvaćene autoritete takvih izuzetnih potomaka Božijeg Poslanika kao što su imami Muhammed El-Bakir, Dža‘fer Es-Sadik, Musa El-Kazim i Ali Er-Rida (neka je mir sa njima) koji predstavljaju neprekinut lanac koji vodi do samog Poslanika. Izvori koji se nalaze u imamitskim knjigama i koji se tiču ovog hadisa su: Zapovijednik vjernika Ali ibn Ebi Talib, Džabir ibn Abdillah, Ebu Said, Zejd ibn Arkam, Zejd ibn Sabit, Huzejfa ibn Usaid Jemeni i nekoliko drugih, koji ga prenose direktno od Poslanika.” (Balagi, ‘Ala’u-r-Rahman’, str. 43, drugo izdanje. )
Još jedan poznati naučnik, Allama Firuzabadi, piše da je Ahmed ibn Hanbel ponovio istovjetne riječi u sljedeća dva toma iste knjige ‘Musned,’ IV tom, str. 366;
Balagi u svom ‘Sunenu,’ II tom, str. 148. i VII tom, str. 30;
Darimi u svom ‘Sunenu,’ II tom, str. 431;
Muttaki u djelu ‘Kenzu-l-‘ummal,’ I tom, str. 45 i VII tom, str. 102;
Tahavi u djelu ‘Muškilu asar,’ IV tom, str. 368;
Tirmizi u svom ‘Sahihu,’ II tom, str. 308;
Ibn Esir Džezri u djelu ‘Asadu-l-gaba,’ II tom, str. 12;
Sujuti u djelu ‘Duru-l-mensur’ u komentaru ajeta Meveddet iz sure Šura;
‘Mustedrek es-sahihejn,’ III tom, str. 109. i 148;
Nesai u djelu ‘Hasa’is,’ str. 21. Prenosi se da je poznati pravnik Imam Ahmed ibn Hanbel u svom ‘Musnedu,’ III tom, str. 17. zapisao hadis koji je Ebu Said Hudri prenio od Poslanika: “Uskoro ću biti pozvan, i moraću odgovoriti (umrijeti). Ostavljam vam dvije dragocjenosti, a to su Knjiga Uzvišenog Allaha i moje potomstvo. Allahova Knjiga je uže koje se proteže između nebesa i zemlje, a moje potomstvo je Ehlul Bejt. Milostivi me je obavijestio da se oni neće rastati sve dok mi se ne pridruže kod Izvora (u džennetu). Dakle, pazite na svoje ponašanje prema njima nakon mene.” Ahmed ibn Hanbel je ponovio iste riječi u svom ‘Musnedu,’ IV tom, str. 371. i V tom, str. 181. Pored toga, Ebu Na’im u djelu ‘Huljetu-l-evlija,’ I tom, str. 355, ‘Kenzu-l-‘ummal,’ I tom, str. 96, Hejsemi u djelu ‘Madžam‘,’ IX tom, str. 64 i 163; Ibn Hadžer u djelu ‘Seva’ikul-muhrika,’ str. 75. takođe spominju isti hadis.
Stoga autoritativan lanac prenosilaca ovog hadisa i njegovo jasno naglašavanje čvrste veze između Allahove Knjige i Poslanikovog Ehlul Bejta dovoljni su da pomognu svakom muslimanu bistrog uma da shvati činjenice da Kur’an ne može biti pravilno tumačen niti njegova pravila mogu biti primijenjena na ispravan način, osim ako i kada se muslimanski narod okrene prema Poslanikovoj primjernoj porodici radi upute, koji su bez i najmanje sumnje njeni prirodni čuvari.
