Forum Klix.ba

Ne kontam sta je veceras u skenderiji, na platou milion dusa?

Nepass wrote:Ne kontam sta je veceras u skenderiji, na platou milion dusa?

Jala Brat u Domu mladih

Ejs?!
Paa ne moze sibica na plato stati.

Pa stas, popularan co'jk...

gangsta thug life član sda.

Majke mi odreci se drzavljanstva

Ne kontam užurbanost.. ne kontam zurbu kod ljudi , ili kad mi neko kaže da je pod pritiskom.. na poslu, kod kuće, žuri negdje, da stigne da obavi nešto.. jel se to furate na Elizabeth Keen (ultra ortodoksne magneticne urbane poslovne žene sto želite da obavljate deset poslova odjednom ?) Jos samo da budete tajni agent. Trče ljudi negdje. Žure. Ali svako zna svoje.

Kaže , ko žuri, slomice noge. Ili rebro. Nije bitno koje rebro..
Ja koristim izraz žurim , izvini.. samo u slučaju nužde. Kao Exit od ljudi koji su mi u blizini i pokušavaju da započnu razgovor sa mnom. Ustvari , samo kao način da ih skinem sa kurca. Možda zato meni svi govore da žure. Ali nije , oni svi fakat žure. Da steknu nešto opipljivo. Kuću , auto , stan... daj mu sve i odmah , ili u sto kraćem roku..
To ustvari treba prakticirati sa svima.

Narod je dosadan. Narod hoće sve da zna. Ne znaju ljudi držati distancu. Sve to treba po kratkom postupku odjebati od sebe. Posvetiti se sebi , tek sad razumijem one ljudi koji dignu ruke od modernog svijeta i odu se baviti humanitarnim radom. Ali ne ko ovi naši humanitarci sto mole za pomoć i kad skupe 20 kermi odu sa platoa u BBI direktno na janje kod Gojka.. stopaju ili idu vozom da uživaju u vizualnim čarima netaknute, cjelovite, neovisne i teritorijalno inreverzibilne BH prirode. (Ovo zadnje ne znam ni Šta znaci jer sam mnogo glup ) Ustvari , želim biti glup. I vrlo jednostavan.. jer zapravo tom jednostavnošću želim sačuvati svoj mir. Ne opterecujem se.

Ne čitam portale , ne čitam novine. Ne gledam dnevnik. Čak ni pornice. Boli me briga za pornic Anđele Vještice. Ona ako u tome uživa, nek se poseksa sa flašom mister muscolla. On je ćelav i mišićav. Prava kockasta glava. To ti je danas IN. ne žele žene biti vlažne samo jedan dan. Pa vlaži se svaki dan , ko ti brani ? Kako ćeš se vlaziti, mene boli ona stvar.. ne zanima me bolan!

Boli me bolan briga što je neka plava Minka pucala u nekog Srka? Šta mene boli kurac za to ? Ako ju je varao , trebala je da ga pogodi u jaja.. ako čovjek ostane bez jaja , kako će dalje varati ? Trebala su mu jaja osvanuti na banderi...

sa dubokim zaljeljem obavjestavamo komsije, prijatelje , lesinare novinare da su testisi gospodina Smrka preselili na ahiret usljed teske vatrene moći zrna itd itd

nije moje da o tome mislim... boli me kurac , ne opterećujte me. Ne želim znati. Nek idu na bračno savjetovanje, ili nek se razvedu. Nek se i porokaju.

Ne čitam portale čija su top tema vecinom dana gdje i u kojoj ulici je nestalo vode , gdje su se sudarili golf 2 i zašto je BMW X6 završio na sinama pa je zbog toga došlo do prekida u tramvajskom saobraćaju.. ogradite sine pobogu... pravolinijska linija od do.. nije mudro slovo..

imaš dobrog ukrasnog kamena u Olovu, narod baca džabe.. da se ukrasi malo grad , bliži nam se maj , zar ne ? Kada prođe zima i dodje lijepi maj , djevojke su ljepše ljubavi im daj.. kome da dam ljubav ? Ovoj sto je laka na obaracu? Neka hvala , I'll pass.

Nikome ja ljubav ne dajem više , samo sebi... hoću da nabavim hrčka i da gledam kako vozi kolut. Za vanjski svijet me zaboli. I za pare , i za posao , i za rezije , i za biro... Za sve. Pucajte, rokajte, jebite se s kim hoćete i kako hoćete. Samo mene i mog hrcka ostavite na miru.

Svakoj ljudskoj duši treba mir. Najviše je potreban , a teško ga je pronaći. Valjda jer svi žive užurbano..
Ljudi , gdje vi žurite ?

možda i oni tebe skidaju sa kurca?

meteorit135531 wrote:Ne kontam užurbanost.. ne kontam zurbu kod ljudi , ili kad mi neko kaže da je pod pritiskom.. na poslu, kod kuće, žuri negdje, da stigne da obavi nešto.. jel se to furate na Elizabeth Keen (ultra ortodoksne magneticne urbane poslovne žene sto želite da obavljate deset poslova odjednom ?) Jos samo da budete tajni agent. Trče ljudi negdje. Žure. Ali svako zna svoje.

Kaže , ko žuri, slomice noge. Ili rebro. Nije bitno koje rebro..
Ja koristim izraz žurim , izvini.. samo u slučaju nužde. Kao Exit od ljudi koji su mi u blizini i pokušavaju da započnu razgovor sa mnom. Ustvari , samo kao način da ih skinem sa kurca. Možda zato meni svi govore da žure. Ali nije , oni svi fakat žure. Da steknu nešto opipljivo. Kuću , auto , stan... daj mu sve i odmah , ili u sto kraćem roku..
To ustvari treba prakticirati sa svima.

Narod je dosadan. Narod hoće sve da zna. Ne znaju ljudi držati distancu. Sve to treba po kratkom postupku odjebati od sebe. Posvetiti se sebi , tek sad razumijem one ljudi koji dignu ruke od modernog svijeta i odu se baviti humanitarnim radom. Ali ne ko ovi naši humanitarci sto mole za pomoć i kad skupe 20 kermi odu sa platoa u BBI direktno na janje kod Gojka.. stopaju ili idu vozom da uživaju u vizualnim čarima netaknute, cjelovite, neovisne i teritorijalno inreverzibilne BH prirode. (Ovo zadnje ne znam ni Šta znaci jer sam mnogo glup ) Ustvari , želim biti glup. I vrlo jednostavan.. jer zapravo tom jednostavnošću želim sačuvati svoj mir. Ne opterecujem se.

Ne čitam portale , ne čitam novine. Ne gledam dnevnik. Čak ni pornice. Boli me briga za pornic Anđele Vještice. Ona ako u tome uživa, nek se poseksa sa flašom mister muscolla. On je ćelav i mišićav. Prava kockasta glava. To ti je danas IN. ne žele žene biti vlažne samo jedan dan. Pa vlaži se svaki dan , ko ti brani ? Kako ćeš se vlaziti, mene boli ona stvar.. ne zanima me bolan!

Boli me bolan briga što je neka plava Minka pucala u nekog Srka? Šta mene boli kurac za to ? Ako ju je varao , trebala je da ga pogodi u jaja.. ako čovjek ostane bez jaja , kako će dalje varati ? Trebala su mu jaja osvanuti na banderi...

sa dubokim zaljeljem obavjestavamo komsije, prijatelje , lesinare novinare da su testisi gospodina Smrka preselili na ahiret usljed teske vatrene moći zrna itd itd

nije moje da o tome mislim... boli me kurac , ne opterećujte me. Ne želim znati. Nek idu na bračno savjetovanje, ili nek se razvedu. Nek se i porokaju.

Ne čitam portale čija su top tema vecinom dana gdje i u kojoj ulici je nestalo vode , gdje su se sudarili golf 2 i zašto je BMW X6 završio na sinama pa je zbog toga došlo do prekida u tramvajskom saobraćaju.. ogradite sine pobogu... pravolinijska linija od do.. nije mudro slovo..

imaš dobrog ukrasnog kamena u Olovu, narod baca džabe.. da se ukrasi malo grad , bliži nam se maj , zar ne ? Kada prođe zima i dodje lijepi maj , djevojke su ljepše ljubavi im daj.. kome da dam ljubav ? Ovoj sto je laka na obaracu? Neka hvala , I'll pass.

Nikome ja ljubav ne dajem više , samo sebi... hoću da nabavim hrčka i da gledam kako vozi kolut. Za vanjski svijet me zaboli. I za pare , i za posao , i za rezije , i za biro... Za sve. Pucajte, rokajte, jebite se s kim hoćete i kako hoćete. Samo mene i mog hrcka ostavite na miru.

Svakoj ljudskoj duši treba mir. Najviše je potreban , a teško ga je pronaći. Valjda jer svi žive užurbano..
Ljudi , gdje vi žurite ?

Chill...

3D printere.
Plasim se tog sranja.
Svi cemo d' izginemo od toga ocam'.

JThomas wrote:možda i oni tebe skidaju sa kurca?

Sigurno

AstorH wrote:3D printere.
Plasim se tog sranja.
Svi cemo d' izginemo od toga ocam'.

Evo da ti malo uzmem strah od te tehnologije budućnosti:

- Look mom, I'm a 3D printer.
- Close the f**king door when you're shitting, you f**king moron!

TAFKAP wrote:

AstorH wrote:3D printere.
Plasim se tog sranja.
Svi cemo d' izginemo od toga ocam'.

Evo da ti malo uzmem strah od te tehnologije budućnosti:

- Look mom, I'm a 3D printer.
- Close the f**king door when you're shitting, you f**king moron!

Nemoj se plašit sOtim

kiki-miki wrote:


Sve se ne cita, a sve se zna

Dobra ova andjela vjestica, satrase je chunama mejtefam
Hvala malisha, nekog selameta i od tebe nekad

ne kontam djevojke koje se zakljucaju na instagramu
pa to je kao da izlog prekrijes platnom...dakle gubi se sva svrha

Ne kontam socijalizaciju, interakciju sa drugim ljudima.. Čovjek je društveno biće , kažu neki. Ljudi smo , nismo životinje.
Ne diraj bolan životinje. Vuk dlaku mijenja , ali ćud nikad.. kako ti znas kakva je vucija cud??? Jesi li mozda pricao sa vukom? Bio na kafi ?

Drvo se na drvo oslanja, čovjek na čovjeka.. (buraz, ono što sam ja vidio na nacionalnoj geografiji drvo kad izgubi ravnotežu i kad ga vjetar zanjise i iscupa, samo padne na zemlju! )
O kakvom oslanjanju ovdje pričamo?
Čovjek je prisilno doveden u takvo stanje da mora kontaktirati sa svojim neprijateljima, jer čovjek je čovjeku vuk. To stoji. Homo homini lupus est!

Zašto ne živimo u simbiozi sa prirodom? Zašto svi zelimo živjeti u gradu, voziti skupocjena auta, (sve na leasing,) nositi kreditne kartice raznih vrsta i živjeti moderno ? Puno pričati , puno se seksati, i puno pametovati ? Slikati se pred fotoobjektivom kamere i koristiti facebook za socijalizaciju?
Zasto nitko ne ode da zivi na planini i biti sretan u svojoj samostalnosti i neovisnosti! Zašto da se oslanjas na ljude , osloni se na sebe ?

U životu ne treba biti pohlepan, a vala ni radoznao. Pohlepa je ubila mačku ! Ili ono bjese radoznalost? Ma svejedno je , bitno je da se razumijemo. Svi mi pricamo istim jezikom.
Ne kontam večernje izlaske u braku , traženje partnera van braka , bračno savjetovanje i razvod. Šteti to čovjeku.
Nemoj to.
Kae frajer, ja dobre picke, moj Muzafere! Ja dobre piletine! Jao mesnatih sisa! (Sve ti je to kod Karabega urađeno, moj jarane).
Jarane , ti imaš zenu. Vodi je Karabegu nek joj napravi mesnate sise. Karabeg to može , svim srcem smo svi uz njega.
Ne mogu meni njene mesnate sise izvadit kiti huju, jer ne palim se ja na guranje Audija, i na bicepse od 60 cm. Svi vi što se palite na te stvari , razmislite dva put sta su prave vrijednosti u životu..

da Bog da im'o pa ne im'o pa se opametio...

Sreću čine male stvari.
U Čileu djeca čitav dan kopaju na obalama smeća , i skupljaju karton za oko dolar dnevno , znate li sta oni imaju , a Vjekoslav Bevanda nema ?
Ta djeca imaju iskren osmijeh. Vidio sam taj iskreni osmijeh i ruke u zraku. Ta djeca su sretna.
Njima novci nista ne znace. Da , ta djeca rade , ali ne rade za novac. Ta djeca od 9 ili 10 godina ne znaju znacenje i moć novca. Ne znaju koliko pare mogu biti proklete.
Ta djeca imaju i nose toliku vrijednost na svom licu i toliko su sretna jer žive u svom svijetu , daleko daleko od te stvarnosti kojom su odrasli okruženi, od te stvarnosti kojom je Vjekoslav okružen, silnim novcima koje ima i luksuzom kojim je on okružen , ali možda su ipak ta nevina djecica iz Santiaga sretnija od našeg klempavog kleptomana ?

Ne znam. Ima nešto čudno u današnjici. Ljudi žele novac. Novac nosi sigurnost. Novac znaci moć. Novac znaci ostvarenje.
Ali novci ne znace nuzno srecu. Ne znam da li sreću čine male stvari , ali sreću ne čine velike stvari. Sreću ne čine velika ostvarenja i dostignuća ni bolesne ambicije koju svaki čovjek ima... dok dijete to nema... ti kad pitaš svako dijete sta želi u životu ? Šta mu je dovoljno za sreću , za zadovoljstvo ? Za iskreni osmijeh ? Za onaj sjaj u očima koji se lažirati ne može ?
Jedna čokolada , jedna lutka , i jedna lopta, reci će ti. Kakve pare , bolan ?

Ne treba im uvažavanje i priznanje drugih. Lažni aplauz, i lažni stisak ruke ?
Djeca to ne traže. Djeca su zadovoljna samom sobom , jer su razdragana i bezbrižna. Djeca su sama sebi dovoljna i zato su i sretna. Dječiji svijet je staklena kupola koja ih štiti od surovosti odraslih.. (lesinara, vukova maybe? )

Onog momenta kad sam zakoračio u svijet odraslih, tada sam shvatio koliko sam nesretna osoba. Koliko mogu biti pokvaren , pronicljiv i kalkulativan. Koliko mogu vagati postupke drugih , ocjenjivati, prosuđivati i rasudjivati?

Od svih stvari u životu , NIKAD NEĆU SKONTATI zašto sam morao odrasti. Zašto me je Bog kaznio time što sam postao čovjek , a prestao sam biti dijete ? Jer dok sam bas bio malo , razdragano dijete , ja sam bio mnogo sretan čovjek. Sad kad sam odrasli čovjek , često puta se pitam gdje je nestao onaj iskreni osmijeh koji sam imao dok nisam bio čovjek ?
Djeca nemaju ono što ljudi imaju. Ljudi imaju bljestavi sjajni osmijeh , samo što se iza tog vještacke tvorevine krije ona tamna strana ljudske postojanosti.
(Homo homini lupus est).
Ne kontam gdje se nalazi prava sreća u ovom postojanju ?
Saznanje da imam dar da živim život svaki dan , i da probam biti što bolji čovjek (zar ljudi nisu životinje), uvijek sa osjetnom sjetom da sam izgubio ono što nikad neću moći vratiti..

Ono svoje sretno i bezbrižno djetinjstvo kad nisam bio svjestan svoje postojanosti i kad nisam znao u kakvom bijesnom i bolesnom svijetu živim. U svijetu lažnih osmijeha, srdačnih laznih rukovanja i tapsanja po ramenu i razmišljanja da će sve jednog dana sve biti dobro.
NEĆE ! Ja sam davno prestao biti sretan čovjek. Moja sreća je nestala onog trena kad sam postao čovjek i kad sam shvatio sa kakvim krvolocnim zvijerima ja dijelim ovaj zemaljski prostor.
Da se bar može vratiti ono moje vrijeme , kad mi je tako malo bilo potrebno za sreću.
Jedna čokolada , jedna lutka i jedna lopta.
I iskren osmijeh one djevojčice koju bih stidljivo pozvao svojim širokim osmijehom da sa mnom igra odbojke !
Ne razmišljajući o surovosti sutrašnjeg dana , gledao bih tu loptu i tu djevojcicu i bio samo... SRETAN!

Eh, ti sretni dani djetinjstva mog koji se nikad vratiti neće... Moj osmijeh nikad više neće biti isti.
Ne kontam zašto.

Ove postove od meteorita najlakše je isprintati, pa tek onda pročitati.

Logovan wrote:Ove postove od meteorita najlakše je isprintati, pa tek onda pročitati.

meteorit135531 wrote:Ne kontam socijalizaciju, interakciju sa drugim ljudima.. Čovjek je društveno biće , kažu neki. Ljudi smo , nismo životinje.
Ne diraj bolan životinje. Vuk dlaku mijenja , ali ćud nikad.. kako ti znas kakva je vucija cud??? Jesi li mozda pricao sa vukom? Bio na kafi ?

Drvo se na drvo oslanja, čovjek na čovjeka.. (buraz, ono što sam ja vidio na nacionalnoj geografiji drvo kad izgubi ravnotežu i kad ga vjetar zanjise i iscupa, samo padne na zemlju! )
O kakvom oslanjanju ovdje pričamo?
Čovjek je prisilno doveden u takvo stanje da mora kontaktirati sa svojim neprijateljima, jer čovjek je čovjeku vuk. To stoji. Homo homini lupus est!

Zašto ne živimo u simbiozi sa prirodom? Zašto svi zelimo živjeti u gradu, voziti skupocjena auta, (sve na leasing,) nositi kreditne kartice raznih vrsta i živjeti moderno ? Puno pričati , puno se seksati, i puno pametovati ? Slikati se pred fotoobjektivom kamere i koristiti facebook za socijalizaciju?
Zasto nitko ne ode da zivi na planini i biti sretan u svojoj samostalnosti i neovisnosti! Zašto da se oslanjas na ljude , osloni se na sebe ?

U životu ne treba biti pohlepan, a vala ni radoznao. Pohlepa je ubila mačku ! Ili ono bjese radoznalost? Ma svejedno je , bitno je da se razumijemo. Svi mi pricamo istim jezikom.
Ne kontam večernje izlaske u braku , traženje partnera van braka , bračno savjetovanje i razvod. Šteti to čovjeku.
Nemoj to.
Kae frajer, ja dobre picke, moj Muzafere! Ja dobre piletine! Jao mesnatih sisa! (Sve ti je to kod Karabega urađeno, moj jarane).
Jarane , ti imaš zenu. Vodi je Karabegu nek joj napravi mesnate sise. Karabeg to može , svim srcem smo svi uz njega.
Ne mogu meni njene mesnate sise izvadit kiti huju, jer ne palim se ja na guranje Audija, i na bicepse od 60 cm. Svi vi što se palite na te stvari , razmislite dva put sta su prave vrijednosti u životu..

da Bog da im'o pa ne im'o pa se opametio...

Sreću čine male stvari.
U Čileu djeca čitav dan kopaju na obalama smeća , i skupljaju karton za oko dolar dnevno , znate li sta oni imaju , a Vjekoslav Bevanda nema ?
Ta djeca imaju iskren osmijeh. Vidio sam taj iskreni osmijeh i ruke u zraku. Ta djeca su sretna.
Njima novci nista ne znace. Da , ta djeca rade , ali ne rade za novac. Ta djeca od 9 ili 10 godina ne znaju znacenje i moć novca. Ne znaju koliko pare mogu biti proklete.
Ta djeca imaju i nose toliku vrijednost na svom licu i toliko su sretna jer žive u svom svijetu , daleko daleko od te stvarnosti kojom su odrasli okruženi, od te stvarnosti kojom je Vjekoslav okružen, silnim novcima koje ima i luksuzom kojim je on okružen , ali možda su ipak ta nevina djecica iz Santiaga sretnija od našeg klempavog kleptomana ?

Ne znam. Ima nešto čudno u današnjici. Ljudi žele novac. Novac nosi sigurnost. Novac znaci moć. Novac znaci ostvarenje.
Ali novci ne znace nuzno srecu. Ne znam da li sreću čine male stvari , ali sreću ne čine velike stvari. Sreću ne čine velika ostvarenja i dostignuća ni bolesne ambicije koju svaki čovjek ima... dok dijete to nema... ti kad pitaš svako dijete sta želi u životu ? Šta mu je dovoljno za sreću , za zadovoljstvo ? Za iskreni osmijeh ? Za onaj sjaj u očima koji se lažirati ne može ?
Jedna čokolada , jedna lutka , i jedna lopta, reci će ti. Kakve pare , bolan ?

Ne treba im uvažavanje i priznanje drugih. Lažni aplauz, i lažni stisak ruke ?
Djeca to ne traže. Djeca su zadovoljna samom sobom , jer su razdragana i bezbrižna. Djeca su sama sebi dovoljna i zato su i sretna. Dječiji svijet je staklena kupola koja ih štiti od surovosti odraslih.. (lesinara, vukova maybe? )

Onog momenta kad sam zakoračio u svijet odraslih, tada sam shvatio koliko sam nesretna osoba. Koliko mogu biti pokvaren , pronicljiv i kalkulativan. Koliko mogu vagati postupke drugih , ocjenjivati, prosuđivati i rasudjivati?

Od svih stvari u životu , NIKAD NEĆU SKONTATI zašto sam morao odrasti. Zašto me je Bog kaznio time što sam postao čovjek , a prestao sam biti dijete ? Jer dok sam bas bio malo , razdragano dijete , ja sam bio mnogo sretan čovjek. Sad kad sam odrasli čovjek , često puta se pitam gdje je nestao onaj iskreni osmijeh koji sam imao dok nisam bio čovjek ?
Djeca nemaju ono što ljudi imaju. Ljudi imaju bljestavi sjajni osmijeh , samo što se iza tog vještacke tvorevine krije ona tamna strana ljudske postojanosti.
(Homo homini lupus est).
Ne kontam gdje se nalazi prava sreća u ovom postojanju ?
Saznanje da imam dar da živim život svaki dan , i da probam biti što bolji čovjek (zar ljudi nisu životinje), uvijek sa osjetnom sjetom da sam izgubio ono što nikad neću moći vratiti..

Ono svoje sretno i bezbrižno djetinjstvo kad nisam bio svjestan svoje postojanosti i kad nisam znao u kakvom bijesnom i bolesnom svijetu živim. U svijetu lažnih osmijeha, srdačnih laznih rukovanja i tapsanja po ramenu i razmišljanja da će sve jednog dana sve biti dobro.
NEĆE ! Ja sam davno prestao biti sretan čovjek. Moja sreća je nestala onog trena kad sam postao čovjek i kad sam shvatio sa kakvim krvolocnim zvijerima ja dijelim ovaj zemaljski prostor.
Da se bar može vratiti ono moje vrijeme , kad mi je tako malo bilo potrebno za sreću.
Jedna čokolada , jedna lutka i jedna lopta.
I iskren osmijeh one djevojčice koju bih stidljivo pozvao svojim širokim osmijehom da sa mnom igra odbojke !
Ne razmišljajući o surovosti sutrašnjeg dana , gledao bih tu loptu i tu djevojcicu i bio samo... SRETAN!

Eh, ti sretni dani djetinjstva mog koji se nikad vratiti neće... Moj osmijeh nikad više neće biti isti.
Ne kontam zašto.

Je li ti sta dostojevski u rodu?

Otkud ti toliko vremena za nekontanje

annoy wrote:Otkud ti toliko vremena za nekontanje

Pa citav zivot pred njim

tito dragi, zamisli s njim na kafi sjedit...

Raigor Stonehoof wrote:tito dragi, zamisli s njim na kafi sjedit...

Šta na kafi, ovo ti je onaj što ti za pisoarom drži vaz o Aliji i nestanku vrste... kakva crna kafa

meteorit135531 wrote:Ne kontam socijalizaciju, interakciju sa drugim ljudima.. Čovjek je društveno biće , kažu neki. Ljudi smo , nismo životinje.
Ne diraj bolan životinje. Vuk dlaku mijenja , ali ćud nikad.. kako ti znas kakva je vucija cud??? Jesi li mozda pricao sa vukom? Bio na kafi ?

Drvo se na drvo oslanja, čovjek na čovjeka.. (buraz, ono što sam ja vidio na nacionalnoj geografiji drvo kad izgubi ravnotežu i kad ga vjetar zanjise i iscupa, samo padne na zemlju! )
O kakvom oslanjanju ovdje pričamo?
Čovjek je prisilno doveden u takvo stanje da mora kontaktirati sa svojim neprijateljima, jer čovjek je čovjeku vuk. To stoji. Homo homini lupus est!

Zašto ne živimo u simbiozi sa prirodom? Zašto svi zelimo živjeti u gradu, voziti skupocjena auta, (sve na leasing,) nositi kreditne kartice raznih vrsta i živjeti moderno ? Puno pričati , puno se seksati, i puno pametovati ? Slikati se pred fotoobjektivom kamere i koristiti facebook za socijalizaciju?
Zasto nitko ne ode da zivi na planini i biti sretan u svojoj samostalnosti i neovisnosti! Zašto da se oslanjas na ljude , osloni se na sebe ?

U životu ne treba biti pohlepan, a vala ni radoznao. Pohlepa je ubila mačku ! Ili ono bjese radoznalost? Ma svejedno je , bitno je da se razumijemo. Svi mi pricamo istim jezikom.
Ne kontam večernje izlaske u braku , traženje partnera van braka , bračno savjetovanje i razvod. Šteti to čovjeku.
Nemoj to.
Kae frajer, ja dobre picke, moj Muzafere! Ja dobre piletine! Jao mesnatih sisa! (Sve ti je to kod Karabega urađeno, moj jarane).
Jarane , ti imaš zenu. Vodi je Karabegu nek joj napravi mesnate sise. Karabeg to može , svim srcem smo svi uz njega.
Ne mogu meni njene mesnate sise izvadit kiti huju, jer ne palim se ja na guranje Audija, i na bicepse od 60 cm. Svi vi što se palite na te stvari , razmislite dva put sta su prave vrijednosti u životu..

da Bog da im'o pa ne im'o pa se opametio...

Sreću čine male stvari.
U Čileu djeca čitav dan kopaju na obalama smeća , i skupljaju karton za oko dolar dnevno , znate li sta oni imaju , a Vjekoslav Bevanda nema ?
Ta djeca imaju iskren osmijeh. Vidio sam taj iskreni osmijeh i ruke u zraku. Ta djeca su sretna.
Njima novci nista ne znace. Da , ta djeca rade , ali ne rade za novac. Ta djeca od 9 ili 10 godina ne znaju znacenje i moć novca. Ne znaju koliko pare mogu biti proklete.
Ta djeca imaju i nose toliku vrijednost na svom licu i toliko su sretna jer žive u svom svijetu , daleko daleko od te stvarnosti kojom su odrasli okruženi, od te stvarnosti kojom je Vjekoslav okružen, silnim novcima koje ima i luksuzom kojim je on okružen , ali možda su ipak ta nevina djecica iz Santiaga sretnija od našeg klempavog kleptomana ?

Ne znam. Ima nešto čudno u današnjici. Ljudi žele novac. Novac nosi sigurnost. Novac znaci moć. Novac znaci ostvarenje.
Ali novci ne znace nuzno srecu. Ne znam da li sreću čine male stvari , ali sreću ne čine velike stvari. Sreću ne čine velika ostvarenja i dostignuća ni bolesne ambicije koju svaki čovjek ima... dok dijete to nema... ti kad pitaš svako dijete sta želi u životu ? Šta mu je dovoljno za sreću , za zadovoljstvo ? Za iskreni osmijeh ? Za onaj sjaj u očima koji se lažirati ne može ?
Jedna čokolada , jedna lutka , i jedna lopta, reci će ti. Kakve pare , bolan ?

Ne treba im uvažavanje i priznanje drugih. Lažni aplauz, i lažni stisak ruke ?
Djeca to ne traže. Djeca su zadovoljna samom sobom , jer su razdragana i bezbrižna. Djeca su sama sebi dovoljna i zato su i sretna. Dječiji svijet je staklena kupola koja ih štiti od surovosti odraslih.. (lesinara, vukova maybe? )

Onog momenta kad sam zakoračio u svijet odraslih, tada sam shvatio koliko sam nesretna osoba. Koliko mogu biti pokvaren , pronicljiv i kalkulativan. Koliko mogu vagati postupke drugih , ocjenjivati, prosuđivati i rasudjivati?

Od svih stvari u životu , NIKAD NEĆU SKONTATI zašto sam morao odrasti. Zašto me je Bog kaznio time što sam postao čovjek , a prestao sam biti dijete ? Jer dok sam bas bio malo , razdragano dijete , ja sam bio mnogo sretan čovjek. Sad kad sam odrasli čovjek , često puta se pitam gdje je nestao onaj iskreni osmijeh koji sam imao dok nisam bio čovjek ?
Djeca nemaju ono što ljudi imaju. Ljudi imaju bljestavi sjajni osmijeh , samo što se iza tog vještacke tvorevine krije ona tamna strana ljudske postojanosti.
(Homo homini lupus est).
Ne kontam gdje se nalazi prava sreća u ovom postojanju ?
Saznanje da imam dar da živim život svaki dan , i da probam biti što bolji čovjek (zar ljudi nisu životinje), uvijek sa osjetnom sjetom da sam izgubio ono što nikad neću moći vratiti..

Ono svoje sretno i bezbrižno djetinjstvo kad nisam bio svjestan svoje postojanosti i kad nisam znao u kakvom bijesnom i bolesnom svijetu živim. U svijetu lažnih osmijeha, srdačnih laznih rukovanja i tapsanja po ramenu i razmišljanja da će sve jednog dana sve biti dobro.
NEĆE ! Ja sam davno prestao biti sretan čovjek. Moja sreća je nestala onog trena kad sam postao čovjek i kad sam shvatio sa kakvim krvolocnim zvijerima ja dijelim ovaj zemaljski prostor.
Da se bar može vratiti ono moje vrijeme , kad mi je tako malo bilo potrebno za sreću.
Jedna čokolada , jedna lutka i jedna lopta.
I iskren osmijeh one djevojčice koju bih stidljivo pozvao svojim širokim osmijehom da sa mnom igra odbojke !
Ne razmišljajući o surovosti sutrašnjeg dana , gledao bih tu loptu i tu djevojcicu i bio samo... SRETAN!

Eh, ti sretni dani djetinjstva mog koji se nikad vratiti neće... Moj osmijeh nikad više neće biti isti.
Ne kontam zašto.

Oj hljeb te jebo, ti fakat nisi normalan insan, jebes mi sve ako jesi
Cuj ne konta socijalizaciju, oj jebote trobog!!!