Towelie wrote:Sta sa društvenim ugovorom onda kad ne rezonuje s moralom pojedinacnog ateiste? Recimo, primera radi, drustvo u narednih 30 godina normalizuje pedofiliju unutar LGBT.. pokreta. Da li se moze osloniti na drustvo koje vecinski definise izvor moralnosti, narocito jer je i drustvo sastavljeno od različitih pojedinaca sa sopstvenim verzijama morala?
postoje razliciti oblici kontraktualizma, ali ni jedan ne bi opravdavao pedofiliju jer je to cin koji ocito povrijedjuje drugog bez njegovog (valjanog) pristanka; pedofilija je, stoga, previse jednostavan primjer, ali pretpostavljam da je moguce zamisliti neke granicne slucajeve drugih praksi
pojedinacni interesi osoba koje su zainteresovane samo za sebe, a koje pak u okolnostima drustvenog ugovora odlucuju o moralu, ne predstavlja problem za te kontraktualisticke teorije. rawls, recimo, upravo barata sa
takvim osobama, a ne nekima koje nisu samozainteresovane, vec su bolesno egalitarne i slicno. on to rjesava uvodeci instrument "vela neznanja": osobe koje se "dogovaraju" o principima koje ce uredjivati temeljnu strukturu drustva ne znaju kakva je njihova licna pozicija sve dok se veo "ne digne", a ipak su vodjeni zeljom da maksimiziraju svoj licni interes, kakav god da on jeste (ne znaju da li su, u trenutku pregovaranja, crnci, zene, muslimani, ateisti, gay, bogati, siromasni etc.). u takvim okolnostima oni ce, silom prilika, birati "ispravne" principe (on je prosao kroz taj umni eksperiment u
Teoriji pravde, te je nadosao na poznata dva principa). ti principi, jednom dogovoreni, biti ce objektivni, u smislu da njihov dalji status nece zavisiti od pojedinacnih hirova
ovo je, naravno, krajnje pojednostavljen prikaz jedne varijante takve teorije. licno nisam pristalica kontraktualizma tog tipa