#8367 Re: SDA-All about
Posted: 14/04/2013 18:54
by JoseMujica
udrch wrote:a ko je rekao da ja ne mijenjam mišljenje..ovdje to ne piše..ja sam samo rekao svoje političko opredjeljenje..
međutim ne mogu nikad stati u isti red sa onim koji mrze moj narod, nikad..
ovdje je to moderno..
mrzi Aliju, mrzi Bošnjake, mrzi SDA, mrzi IZ, mrzi vjeru..
ja to nisam i ne mogu biti..
to je krajnja laž i imputiranje nečega što nije napisano....tipična SDA-ovska insinuacija
prvo se vrati 2-3 stranice unatrag i pročitaj onaj duuuuugački tekst u kome je objašnjena struktura vladanja i njeni principi ovog feudalnog poretka.
Čitanje te analize svima preporučujem čisto da bude jasno o čemu ovdje pišem i zašto....nema tu nikakve mržnje ni prema narodu, ni prema vjeri, ni prema IZ. A da mi je vladajuća Famalija odvratna to je jedino tačno.
Ono što ja radim jeste da analiziram modus operandi vladajuće elite i posljedice koje to ima po društvo. U ovom slučaju jedne porodice koja se nametnula kao zamjena za državu, narod i vjeru na ovom komadu Bosne (frtalj-državi za Famaliju) i danas dok spomenete Aliju Prvovjenčanog ili njegovog nasljednika Neonka Prvorođenog odmah vas optuže da ste četnik, islamofob, izdajnik.
a pošto je vama svima mrsko čitati, što udrch vješto koristi da me popljuje...evo teksta još jednom...pročitajte, ne bilo vam mrsko, i ako ništa sebe radi....pa nađite đe mrzim islam, Bošnjake ili IZ
SDA i Ojropski put ka afričkim standardima
Priča o SDA je priča o jednoj famaliji, kako i priliči mafijaškim organizacijama. Pri tome SDA nije unikat, već samo predvodnik i utemeljitelj jednog kriminogenog sistema (pa je stoga i predmet interesovanja) koji je danas dominantan modus operadni u bh. politici. To je gotovo kao filmska priča o familiji Korleone koja doslovno kopira strukturu mafijaške organizacije i vodi ostvarenja američkog sna u Bosni za tu familiju po trenutnom globalnom principu što narod siromašniji to mi bogatiji. To su one famozne zlatne kašike za odabrane za koje danas branioci /uživaoci istih/ tvrde da nikad nisu izrečene. Tih 90-tih je svašta je kazivano po predizbornim mitinzima, a nažalost u ratu je dosta video materijala uništeno....danas kod pauperiziranih masa samo postoje sjećanja i na obične kašike.
Ono što mi smrtnici zovemo strankom je zapravo uska familijarna klika koja prvo u talu sa SDS-om i HDZ-om raspodjelila pozicije i teritorije po principu - hastal mi hastal ti - i niko se tu ne miješa drugome u deranje pripalih mu ovčica, čime se uveden princip etničkog legitimteta da samo "srpske" stranke deru Srbe, samo "hrvatske" Hrvate i samo "bošnjačke" Bošnjake. I to je politički poredak u kome danas živimo, stvoren nauštrb RBiH. A zapravo su sve ove "stranke" samo instrumenti ratom uspostavljne političke i ekonomske moći par familija preko kojih iste legitimiraju svoje pozicije putem, opet rata, i priče "mi žrtve", te bezobzirne političke eksploatacije religije.
Danas je skandal i izdaja kada progovorimo, čak i upitamo, o realnim učincima ovog kriminalnog kruga i posljedicama njegovog djelovanja po državu RBiH i Bošnjake. Tako je perfidno ideologizirana svaka pora ovog frtalj-Bosne društva da i sam imam osjećaj da mi rastu dolje brada, a gore šubara dok upitam: Đe su pare Hadžija? Nova istina je tako kvalitetno usađena da smo prestali da mislimo, a kamoli da govorimo ili djelujemo izvan narativa "Napaćenog Bošnje". Štaviše, nisam više siguran da li postojimo kao ljudi izvan ovog ideološki konstruiranog konteksta "naroda socijalnog slučaja", lahko podložnog manipulaciji i mehko prijemčljivog za politički dirigovane istine, kojim neobegovi legitimiziraju svoje pozicije i zauzete feudalne posjede. Kumrovačka škola je amaterska družba anarhista pored ovih profesionalaca Gebelsovske škole u kome se poredak nove istine održava ekonomskim totalitarizmom uslovljenom autocenzurom.
Od samog utemeljenja SDA je funkcionira kao DJL, "Alijina stranka", jer su iz nje protjeran svaki zametak političkog pluralizama, poput osnivača Adila Zulfikarpašića i Muhameda Filipovića, dok su izmuženi njihovi finansijski i intelektualni potencijali. Sam vrh mafijaške grupacije je preuzela jedna familija Izmetbegović, dok su drugi ešalon činili provjereni pripadnici šire famalije npr. Čengići, s kojima Izmetbegoviće veže rodbinska veza preko Halide, rođene Čengić, hanume Izmetbegovića Prvog, čime familija ovladava čitavom stranačkom strukturom. Time stranka koja je krenula kao politički odgovor i pokret Muslimana na nove političe okolnosti - neminovni raspad SFRJ -postaje privatna igračka jedne, u suštini kriminalne halke i instrument za osobno bogaćenje.
Ovo je klica zametka jednog kastinskog sistema, afro-azijskog tipa, uspostavljenog početkom 21. vijeka na tlu Evrope, na samoj granici EU, koji danas prožima čitavo društvo i određuje njegove unutarnje odnose. Temeljno obilježje i šira društvena posljedica novog poretka je rašireni nepotizam u svim sferama djelovanja u BiH, a istovremeno ovo je i strukturalna osnova iz koje vladajuća vlastela crpi realnu političku i ekonomsku moć. Zbog toga i govorim o kastinskom sistemu jer je u njemu kao takvom generiranje moći i samo bivstvovanje jedinki pre-determinirano pozicijom unutar vertikalne stratifikacije koja je statična. U konačnici ovo znači da svaki pripadnik neobegova rođenjem postaje beg, a fukara ostaje fukara, bez mogućnosti vertikalnog pomjeranja (osim ako pobjegne na "truhli zapad"). Za pojašnjenje i prihvatanje ovakvog stanja kao takvog koristi se privatizovana religija koja se, stvaranjem saveza između vladajuće familije i religijske organizacije potpuno degradira, partikularizira, izvrće se njen smisao, i čije vođstvo za sitnošićarske osobne interese (prikačimo ti šćer, zeta na državnu sisu, naš ti Nečko kupi stan, naš "privrednik" ti kupi Mercedes) postaje megafon vlastele. (nije ovo ništa novo ni spektakularno...opće je poznata veza između KC i mafije u Italiji)
I samo nasljeđivanje, što je prirodna logika sistema, ostaje u krugu familije, gdje striktno pater familias određuje nasljednika. Proces i principi nasljeđivanja nam otkrivaju samu prirodu sistema i njegovu organizacijsku kulturu. Upravo tu možemo precizno detektirati obilježja i pratiti uspostavu afro-azijskog kastinskog sistema vrijednosti:
1. Sam utemeljitelj dinastije ne odlazi demokratskim putem već direktivom više sile, stranog faktora. (U pravilu, sve dosadašnje promjene rukovodstava "stranaka" u BiH dešavaju se po istom obrascu miješanja više sile, bilo da se radi o hapšenju, smrti ili interveniciji OHR-a, dok se u Africi despoti mijenjaju nasilnim putem).
2. Vođa ( ako je živ) određuje nasljednika-marionetu, preko kojeg vuče konce iz sjene.
3. Nasljednik se bira u familijarnoj halci ( I ovo je posebnost SDA....dok je u bratskim strankama HDZ-u i SDS-u nasljeđivanje ideološki i frakcijski determinirano samo u SDA nasljednik se bira u okvirima uspostavljene dinastije Izmetbegović. Kad uzmemo u obzir pravila pod 2. i 3. postaje jasno zašto je i kako, do tada gotovo anonimni matičar iz Bosanskog Šamca Sulejman Tihić postao predsjednika SDA nakon utemeljitelja. Tihić je u rodbinskim vezama sa vladajućom Famalijom, a procjena /pogrešna, kao i sve druge/ je kazivala da će Tihić biti mačiji kašalj za kasnije ustoličenje prvorođenog Princa Neonka na čelo Organizacije, a da to ne bIdne mlogo ofirno.)
4. Kompletna struktura sistema počiva na familijarnoj uvezanosti ( Unutar jedne Famalije dešavaju se sva javna imenovanja. Samo je unutar ovakve organizacijske šeme moguće spoznati uticaj koji su imali npr. Hadžija Čengić i sin mu Hasan, te s njima rodbinski povezan Šaja, prijatelj crnaca i tuđe djece. I samo u ovako definiranoj strukturi moći je jasno zašto član Predsjedništva BiH javno brani bahatost jednog kriminalca-rodjaka u ophođenju sa državnim službenikom - inspektorom, čij je posao da štiti zakon. Prestolonaslednik je zakon i drugog zakona osim njega nema! I to uzrokuje jednu normalnost nepotizma, zapošljavanja djece, supružnika, rodbine u javne institucije, kao da je to nečija privatna prćija i nema stranke koja je danas imuna na ovu pojavu npr. treNerkov buraz u SDP, Valida Repovac u NS, Hanka Vajzović u DF itd. - budite slobodni i nastavite listu jer je ovo neverending story)
5. Svi ekonomski i politički procesi odvijaju se unutar vladajuće Famalije ( i tu je nebitno da li se radi o privatnim ili javnim sredstvima ili materijalnim dobrima, jer unutar feudalizma javno ne postoji. Sve što se nalazi na teritoriju jednog Feuda pripada vlastelinu te je sasvim racionalno da vlastelin tiJem raspolaže po svome nahođenju. Iz ovog ekonomskog totalitarizma poretka proizilazi njegova ideološka moć jer samo na ovaj način može funkcionirati autocenzura kao vid samokontrole pojedinca. Želiš posao: šuti! Želiš stan: pričaj ono što nama odgovara! Veliki brat je tu, ali on danas ne batina, osim ako ne mora. Nova batina je kora hljeba i tu sirotinja sama sebe batina da bi je zaslužila. Na ovom principu se stvara treći saff/ešalon poretka, a to su vojnici/pješadija kratkog roka trajanja, a s gotovo trajnim privilegijama. U ovakoj konstektualizaciji postaje razumljiva dihtomija Selimović - Radončić, i mijenjanje vrijednosnih pozicija medija u skladu sa koalicijskim rokadama na političkoj ploči)
6. Naš čovek - dobar čovek ( da upotrijebim jednu brilijantnu Pekićevu observaciju koja sadržava i opisuje čitav modus operandi parastrukture kriminalne organizacije koji proizilazi iz prethodnih stavki. U SDA to ide ovako: kada javnost detektuje kriminalne aktivnosti nekog pješaka ili podoficira Famalije dovoljno je da taj isti pred Vođom kaže: Nisam Alaha mi ili nisam Musafa mi! i stvar biva riješena, što potpuno obezvređuje pravni poredak države i logično je samo u sistemu gdje je država podređena Famaliji, a isto valja pomenuti, u korelaciji je sa principima tzv. Bombaškog procesa gdje akteri priznaju samo sud svoje Partije.)
7. Privid mijenjanja ( omiljena deviza virtualne pješadije SDA je da ovo nije ista stranka što je bila. Već sam u prethodnim principima objasnio aksiome poretka gdje sami vrh piramide nije podložan promjenama. Prvi ešalon ostaje konstanta. Promjene, tek kozmetičke, dešavaju se u drugom ešalonu, bliže rodbine i to samo takve da se igrači s klupe sakriju od javnosti, dok suštinski nastavljaju vršiti svoju funkciju unutar strukture sistema. Tek je treći ešalon, vanfamilijarni (plaćenici), podložan promjenama koje su učestale i konstantne. Zapravo, kroz stalne promjene igrača trećeg saffa Famalija održava privid "demokratskog procesa", dok se u suštini ne mijenja ništa.)
I gdje nas sve ovo nabrzinu nabacano, morebit i zbrdo-zdoljeno, dovodi? Dovodi nas u društvenu šizofreniju i potpuni gubitak vrijedonosnog sistema. Šizofreniju u tom smislu jer Famalija javno propagira evropske integracije, dok istovremeno djeluje po sasvim drugom, kako ga nazvah, afro-azijskom obrascu. Te dvije stvarnosti su prosto nespojive i kontradiktorne. Samo uvođenje evropskih vrijednosti značilo bi ukidanje Famalije i njenih parastruktura. A u jednom takvom jazu, provaliji i raskoraku između proklamovanog i realiteta stvarnosti dolazi do potpunog gubitka vrijedonosnog sistema društva jer:
1. javno proklamovane vrijednosti ne funkcionišu u stvarnom životu (diskreditirane su kao laž iz čega proizilazi da je EU laž, da su ljudska prava laž, demokratija laž itd.)
2. stvarne vrijednosti po kojima zaista funkcioniramo ( su tabu tema i niko ne smije javno pričati o njima jer to šteti Famaliji, pardon državi, koju je Familija ukinula da bi mogla da instalira sebe kao zamjenu, i narodu, koga je opljačkala da bi preuzela "javno" bogatstvo i time osigurala sopstveni dugoročni ekonomski opstanak i održanje pozicije .)
A pater familias, utemeljitelj i mudrac je fino rekao da "najavljujući preporod, mi ne najavljujemo razdoblje sigurnosti i spokoja, nego razdoblje nemira i iskušenja", samo, pošto je jedno mislio do podne a drugo popodne, inače na čitanje nespremne narodne mase, nisu stigle ni da uprate šta je filozof hOtiJo reći, a već ih je snašlo buđenje jer "narod koji spava može se samo probuditi udarcima", kaže još jedna vrla misao utemeljitelja-filozofa. No tad je već bilo kasno, sistem je stavljen u puni pogon dok je svima ostalo nejasno đe mi zapravo idemo.I to je srž današnje agonije koju osjeća svaki insan živeći u ovoj agoniji stagnacije. Ovom planski projeciranom džehenemu afrio-azijskih standarda življenja čije breme postaje još teže kako nam se primiče pod nos evropska granica. Napaćeni Bošnjo je danas podjeljen između sopstvene želje za boljim životom (EU) i ideološki projeciranom utopijom Famalije (Kandaharom), pri čemu jedno neminovno isključuje drugo. Ta projecirana šizofrenija je toliko izražena da prosječnog SDA mentalno-formiranog junošu više brine patnja bratskih muslimana u Palestini nego uvjeti življenja sunarodnika u u RS-u, jer Palestina je naša dok je RS Srpski, po gentlimenskom dogovoru zasnovanom na principu hastal mi - hastal ti, i ne pitamo se šta ko radi u svojoj avliji.
uz mali dodatak jer sam to zaboravio pomenuti u prvobitnom tekstu:
Famalija je instalirala sebe kao zamjenu za državu, vjeru, narod i sve unutar frtalja-zemlje na kome živimo je podređeno interesima Famalije. U samom Daytonu pregovori nisu vođeni za RBiH ili Bošnjake već za interese Famalije, zainteresovane za frtalj-feud na kom će imati apsolutnu moć. Samim tim je prirodno što su najtvrđi pregovaori s tzv. Bošnjačke strane (odnosno Famalije) bili oko Ustikoline, a ne npr. oko Srebrenice kao najvećeg stratišta naroda. Zašto Ustikolina? U tekstu sam spomenuo da je supruga Alije Prvovjenčanog Halida rođena Čengić i rod sa Hadžijom Čengićem, babom Hasana Čengića, dok je njihov rođak Šaja crnac (svi rodom iz Ustikoline). Dakle. u Dejtonu je prioritet bilo sačuvati nekretnine ženine familije a ne državu! Tako je budućim naraštajima malih Bošnjaka sačuvana u amanet Šajina Bijela kula, Hadžijini mlinovi i polja neorana na kojima se igrao mali Hasan, dok su gorbovi ostavljeni Raši da prvi parkinge.
#8369 Re: SDA-All about
Posted: 15/04/2013 10:37
by Melisa84
ZAŠTO SE ČLAN PREDSJEDNIŠTVA ODJEDNOM POZIVA NA MAFIJAŠICU ŠEJLU TURKOVIĆ
Bakira uznemirilo protjerivanje iranskih diplomata
Koliko se Bakir Izetbegović uplašio promjene stanja u sigurnosnim strukturama BiH nakon što je za ministra izabran Fahrudin Radončić i zahtjeva novog ministra da se moraju otkriti politička ubistva, najbolje potvrđuje i njegova najnovija izjava.
On za dnevni bilten koji se prodaje u manje od 3.000 primjeraka, između ostalog, kaže: "Dio tog nenormalnog stanja je činjenica da imamo ministra sigurnosti kojeg je prije nekoliko dana svjedokinja pod zakletvom optužila za naručeno ubistvo, a najutjecajniji elektronski medij u centralnoj informativnoj emisiji za pranje novca kroz off-shore firme u kompanijama čiji su suvlasnici prononsirani balkanski kriminalci."
Bakir i Šejla
Poznata izreka da "pas ne laje zbog sela nego zbog sebe" upravo se pokazuje u ovoj Bakirovoj rečenici.
Izetbegović kao kredibilne uzima izjave svjedokinje koja je već dva puta pred Općinskim sudom u Sarajevu osuđena za klevete koje joj je izdiktirao pravi ubica Ramiza Delalića Ćele, i to na ukupno 13.000 KM.
Član Predsjedništva BiH poziva se na svjedokinju pred kojom su se - što je potvrdila i istraga - planirala ubistva, brojao opljačkani novac s Aerodroma, pakovala droga u njenom stanu... a ona je na slobodi ostala samo zbog humanosti prema njenom djetetu, koje je u vrijeme hapšenja Zijada Turkovića imalo samo dvije-tri godine, a ne zbog lažnih izjava koje je davala "pod zakletvom" ili zbog njene dokazane svake vrste nemoralnosti.
Također, Bakir se poziva i na Federalnu TV, koja je ustvrdila da Radončić ima, navodno, off-shore kompaniju u svijetu.
No, činjenice su potpuno drugačije.
Za razliku od Izetbegovićeve tvrdnje, Radončić nikada nije imao off-shore kompaniju, a cilj Bakirovog naručenog podmetanja je da sakrije više njegovih ratnih i poratnih kompanija te vrste te posebno malverzacije s BBI lažnim imenima i off-shore kompanijama gdje su njegovi suvlasnički rezultati impozantni.
Otkrivanje spiska koji će uskoro uslijediti, dovodi u paniku cijeli tzv. malezijski krug, uključujući njegovog velikog intimusa i partnera Amera Bukvića.
Skoro je posve nebitno, s aspekta činjenica koje će uskoro javnost saznati, to što je rekla prozvana Federalna TV, a mnogo je zanimljivija veza između Bakira i Šejle. Mediji su odavno pisali da je Izetbegović sa svojim podzemnim krugom omogućio Turkoviću da prije desetak i više godina preuzme narkotržište i da je, kao član Predsjedništva BiH, imao susrete sa Šejlom Turković. Na stranu to što je moralno nedopustivo da jedan visoki politički dužnosnik ima sastanke s članom narkoklana, iza njega ostaje logičan slijed.
Šejla i Zijad Turković: Pod zaštitom člana Predsjedništva BiH
Prvo, Izetbegović je sigurno morao znati da, nakon što je međunarodna zajednica ukinula obavještajnu službu AID, prislušni uređaji idu lično Turkoviću! Drugo, Izetbegović je morao znati da Turković ima akreditaciju ove tajne službe, kao što je sigurno znao da je blindirani Mercedes rahmetli Alije praktično poklonjen Turkoviću da bi vođa narkoklana bio sigurniji.
Zika i Bakir
Nije nikakva tajna da se u Sarajevu odavno govori kako su Turkovićeve i Bakirove veze vrlo duboke i da je to glavom platio Ramiz Delalić Ćelo. Delalić je pred državnim tužiocem dao ispovijest u kojoj za ubistvo Nedžada Ugljena tereti lično Bakira Izetbegovića. Po principu "mrtva usta ne govore", Delalić je morao biti ubijen kako bi se svako novo otvaranje istrage o ubistvu Ugljena i njeni rezultati na vrijeme odmakli od Bakira Izetbegovića.
Delalić je, opet, u intervjuu za "Slobodnu Bosnu" nekoliko dana prije svoje smrti rekao da se, praktično, boji da će ga ubiti Bakir Izetbegović i vrlo brzo je brutalno izrešetan pred svojim stanom.
Sve ovo dovoljno govori o tome koliko su Bakir, Zika i Šejla potrebni jedno drugome. Šejlin zadatak je da ometa istragu i za ubistvo Delalića optužuje druge, a Bakir Izetbegović sa svojim advokatskim i pravosudnim vezama starim 20 godina, treba Ziki omogućiti da dobije najmanju moguću kaznu za 11 ubistava, pljačku Aerodroma i dilanje droge.
Prema mafijaškom scenariju, Turković treba dobiti toliku kaznu da bi imao pravo na žalbu, a poslije bi prešao u zatvor poluotvorenog tipa na Igmanu, odakle bi nastavio upravljati organizacijom i slušati pojedine političare.
U nemogućnosti da o Radončiću pronađe išta kompromitantno, tako navidjelo izlazi jasan scenarij - preko pojedinih Bakirovih novinara naruči laž protiv Radončića ili instruira Šejlinu lažnu odbranu i klevete, a onda se poziva na njih kao na navodne relevantne izvore.
Serijski ubica
Izetbegović se, zahvaljujući tome što je tokom rata upravljao sudbinama ljudi, toliko bio osilio da je to zastrašujuće. Nedžad Ugljen, visoki policijski zvaničnik, brutalno je i čak uz najavu ubijen. Razlog je bio to što se drznuo da se bavi zloupotrebom više stotina miliona KM ratnih donacija, gdje je, naravno, Bakir bio "glavni junak". Pored toga, Ugljen se, prema nekim informacijama iz stranih krugova, zamjerio i iranskoj obavještajnoj službi, s kojom je Bakir i tada imao bliske veze.
Jozo Leutar se, potpuno pravdoljubivo i, nažalost, neoprezno, upustio u istu policijsku avanturu i AID ga je, također, likvidirao u centru Sarajeva.
Za Izetbegovića, koji je bio siva eminencija AID-a i paradržavne obavještajne službe, stajanje iza zločina već tada nije bila nikakva novost ili psihološki i moralni problem.
Garaplija i Herenda: Bivši AID-ovci otkrivaju naručioce političkih ubistava
Sarajevski komandant Mušan Topalović Caco počinio je brojne ratne zločine. On nije htio podnositi svoje ratne izvještaje Štabu Vrhovne komande niti Prvom korpusu nego direktno Bakiru. Još nije ispitano jesu li na Kazanima pojedinci ubijeni samo zato što su bili Srbi ili se radi o tome da su oni bili dio pravosudnog sistema koji je prije rata sankcionirao Mlade muslimane.
Slično kao i za Delalića, princip "mrtva usta ne govore" došao je glave i Mušanu Topaloviću Caci. U nekadašnjoj emisiji "60 minuta" potpuno je razotkriveno da se Topalović bio predao, ali je, prema političkom nalogu, likvidiran kako ne bi odao Bakira kao svog zaštitnika i nalogodavca!
Seferova porodica
U pokušaju da minimizira stalne prozivke Semira Halilovića da je Bakir Izetbegović stajao, praktično, iza ubistva njegove majke i daidže, Izetbegović pokušava da svoje ponašanje podmetne drugima. To ga, međutim, ne može dugoročno spasiti od davanja iskaza o tome šta zna ili šta je naređivao u slučaju pokušaja ubistva ratnog komandanta Sefera Halilovića kada su u stanu na Ciglanama, umjesto njega, ubijeni njegov šura i supruga, a dvoje djece potpuno slučajno je preživjelo tešku eksploziju.
Jedna od Halilovićevih grešaka bilo je, očigledno, to što se suprotstavio nepotrebnom uvozu vehabija i njihovim zločinima, a vrijeme će pokazati koliko su i kako oni svojim zlodjelima motiviranim vjerskom mržnjom, upoznavali svog neprikosnovenog šefa Bakira Izetbegovića.
Po Bakira posebno može biti teško svjedočenje i neustrašivost Edina Garaplije, bivšeg pripadnika AID-a, da se otkriju teški zločini "Ševa", pa i Bakira Izetbegovića, koji je znao šta ta zločinačka organizacija pod kišobranom SDA radi. Pokušaj ubistva Nedžada Herende, koji je preživio i kao zaštićeni svjedok živi u inozemstvu, te njegovo svjedočenje i Garaplijin iskaz, uvod su, praktično, u još jednu optužnicu protiv Izetbegovića.
Ako se uistinu dokaže da momka i djevojku (Boško i Aida) prilikom prelaska mosta na Miljacki nisu ubili četnički snajperi nego pripadnici "Ševa", Izetbegović će se suočiti i sa mogućom ličnom tužbom porodica ubijene mladosti.
Koliko je državna mafija, na čelu s njim, nekada bila moćna, razložno pokazuje upravo Garaplijino svjedočenje i sve ono što taj čovjek zna.
Semir Halilović javno je rekao da su nestale fotografije sa mjesta ubistva njegove majke i daidže, da je to nestalo u prostorijama tužilaštva, neki pripadnici "Ševa" misteriozno su nedavno umrli...
Kratko nabrajanje, gdje su izostavljena nerazjašnjena ubistva poput Juke Prazine i drugih, govori da je Izetbegović bio direktno involviran u najmanje desetak ubistava, a teški ratni zločini posebna su priča.
I zašto Bakir misli da će neko vjerovati lažima mafijašice Šejle, za koju mnogi tvrde da je organizirala pokušaj ubistva advokata Senada Krehe i javno prijetila njegovom kolegi Izetu Baždareviću, a ne, naprimjer, članovima časne porodice Ugljen, Leutar, Seferu Haliloviću ili iskazima bivših obavještajaca i svjedoka ubistava Edina Garaplije ili pokajnika kakav je bio član "Ševa" Herenda?
Zbog mlađih čitalaca, treba se podsjetiti pokušaja ubistva Harisa Silajdžića u Krajini, kada je samo zahvaljujući velikoj sreći izbjegao smrt i divljačko ubistvo letvom, jer je atentator promašio za dva-tri centimetra. Teško povrijeđeni Silajdžić medicinsku pomoć potražio je u Hrvatskoj, jer nije vjerovao državi u kojoj se vuku tajni konci. Iza pokušaja ubistva stajali su "simpatizeri" Stranke demokratske akcije, a mnogi su uvjereni da je to lično naložio Bakir, koji sada duboko nemoralno i podlo voli spominjati Silajdžića kao ugroženog od pojedinih medija.
Posebno se treba prisjetiti i AID-ovog i Bakirovog kampa "Pogorelica", gdje su iranski instruktori obučavali AID-ove i Bakirove egzekutore kako da ubijaju političke rivale SDA, pa čak i akademika Muhameda Filipovića, što je nađeno i u zapisnicima. Pod velikim pritiskom Sjedinjenih Američkih Država, teroristički kamp na Pogorelici je ukinut, Alija Izetbegović se državnički mudro odrekao veza s Iranom, ali Bakir to nikada nije iskreno prihvatio.
Zaboravni Bakir želi Radončiću podvaliti kriminalni milje, a svi znaju ko je bio poslijeratni šef i intimus raznim ćelama, jukama, cacama, gašijima koji su držali posmrtnu stražu njegovom ocu, zukama i brojnim kriminalcima širom BiH koje je štitio od pravne države. Iz tog kriminalnog blata, koji je Izetbegović, po šemi Marka Miloševića, uvezao s obavještajnom zajednicom sakrivenom u AID-u, on svoj primitivizam i veze o kojima pišu i američki publicisti, neuspješno želi podmetnuti svojim kritičarima.
Zato Bakirovo guranje njegovih zločina drugima ne prolazi baš lako kako je to zamišljala bošnjačka državna mafija.
Ekonomski kriminal
Posebna dimenzija Izetbegovićevog djelovanja su sistemska korupcija i finansijski kriminal. Tu spadaju otimanje arapskih donacija u zlatu i dijamantima, njihovo skladištenje po Turskoj i drugdje i ratno-poslijeratna saradnja s iranskom obavještajnom službom, koja mu je trebala poslužiti kao paralelni sistem nakon ukidanja AID-a.
Ovo je samo dio istine na savjesti "malog sina velikog oca", koji je u istom intervjuu samohvalisavo i potpuno lažno, ali posljedično samooptužujuće, ustvrdio da je on maltene stvorio Aliju Izetbegovića, a ne da je bilo obrnuto.
Za njega je i Alija često najbližim prijateljima razočarano znao reći da mu "sin, nažalost, nije velike pameti". Zato se Alija bojao kako će na kraju završiti njegov sin i poslije svjedočenja pojedinih diplomata da je unaprijed tražio Bakirovu zaštitu od mogućih procesuiranja. Alija je bio uvjeren da Bakirom upravljaju neki loši ljudi i Sebija, a ne obrnuto. Čini se da je mudrom i iskusnom Aliji vrijeme dalo za pravo, jer Bakir ostaje neraskidivo vezan s više loših ekipa.
Prosto je nevjerovatno koliko se Bakir Izetbegović, prema informacijama iz njegovog najbližeg kruga, emotivno uznemirio kada je pročitao informaciju da će Ministarstvo sigurnosti BiH tražiti da se dvojica iranskih diplomata vrate u svoju zemlju, jer su se bavili nedozvoljenim aktivnostima.
Da bi diskreditirao Radončića kao predlagača mjera, Izetbegović je, kao čovjek za kojeg se tvrdi da je, praktično, šef iranske obavještajne službe za Balkan, pokušao probati naručiti cijelu seriju tekstova protiv Radončića ili dati osobne izjave protiv njega.
Teheranski koncept
No, osim propale novinarke i mafijašice Šejle Jugo-Turković, drugi nisu pokazivali entuzijazam za sluganstvo prema Izetbegoviću i njegovo služenje teheranskom režimu.
Politički suicidni susret s Ahmedinedžadom s razlogom je naljutio kompletnu zapadnu diplomatiju, a njegovi tajni susreti priča su za sebe.
Uglavnom, Radončić, kao proevropski orijentirani političar i potpuno realiziran čovjek na više polja, očito ne želi dozvoliti da BiH, uz pomoć Izetbegovića i manjeg dijela SDA, i dalje bude nosač aviona u srcu Evrope za retrogradnu ideologiju teheranskog režima.
Time je Izetbegović doveden u poziciju da se, zbog svojih proiranskih uvjerenja, sam razotkriva u kontradržavnom djelovanju protiv BiH.
Fotografija objavljena u 'Slobodnoj Bosni': Aziz i Muhamed Ali Gaši na počasnoj straži Aliji Izetbegoviću
To je suština sukoba Izetbegović - Radončić. Uz važnu naznaku da se Radončić već 15 godina čvrsto suprotstavlja korupciji i nepotizmu, odnosno već spomenutom pokušaju uspostavljanja vlasti pet porodica nad Bošnjacima, gdje bi političke stranke i demokratija bile obična maska za feudalni sistem vladanja s mindera. Na kraju, Bakirova opsjednutost Radončićem i politički strah od njega dodatno su pojačani na izborima 2010. godine. Tada je Radončić glatko pobijedio Izetbegovića, ali mu je izbornom prevarom poništeno čak 75.000 dobivenih glasova, što je od Izetbegovića napravilo lažnog oficijelnog pobjednika. Spoznaja da je Radončić mnogo popularniji u bošnjačkom korpusu od njega uoči 2014. godine, samozvanom princu izaziva nesanicu.
Strah od poglavlja 23. i 24.
Zašto Izetbegović ima potrebu da javno spominje Radončića, koji ga, s druge strane, u prvom licu potpuno ignorira, odgovor treba tražiti u neminovnom zahtjevu Evropske unije u borbi protiv sistemske korupcije.
Poglavlja 23. i 24. o tim obavezama na redu su odmah nakon provođenja presude "Sejdić - Finci". Sljedeći korupcijski primjeri razlog su zašto se Izetbegović toga užasno plaši:
Zato što je "Al-Shiddiju" omogućio da, umjesto 30.000, napravi 80.000 kvadratnih metara poslovnog prostora, čime je oštetio državu i počinio teško krivično djelo namještanja poslova bez tendera.
Zato što šuti o zloupotrebi novca namijenjenog za gradnju Gazi Husrev-begove biblioteke, koji je korišten za gradnju privatnih vila na Poljinama.
Zato što je, zahvaljujući njegovom potpisu, srušen spomenik kulture Semizova kuća i što je rezidenciju za sebe izgradio državnim novcem, i to kao direktor Zavoda za izgradnju KS pa ju je, pod pritiskom javnosti, morao prodati po više puta nižoj cijeni od tržišne.
Zato što krije da je u hotel "Bristol" njegov Zavod za izgradnju KS prethodno uložio četiri miliona KM za navodnu adaptaciju, a isti je onda "Al-Shiddi" kupio za samo pet miliona KM (cijela lokacija i objekt koštaju najmanje 20 miliona KM).
Zato što nikada nije objasnio javnosti koliko je njegov zet Jasminko Akšamija, putem IPSA Instituta u kojem je većinski suvlasnik, izvukao novca iz "BH Telecoma".
Zato što krije svoju umiješanost u "Telecomovu" kupovinu OKI-jeve zgrade, odnosno kriminal težak 34 miliona KM.
Zato što je iz Opće bolnice otjerao Bakira Nakaša i na njegovo mjesto, uprkos oštrom protivljenju građana, doveo nekompetentnu suprugu Sebiju.
Zato što javnosti nikada nije otkrio ko je Seki poklonio 100.000 eura vrijedan nakit i koliko se plaća zakup sefa u banci u kojem se to godinama čuva.
Zato što nikada nije objasnio malverzacije s arhitektom Sejom Gološem, inače pripadnikom "Ševa".
Zato što nikada nije dozvolio procesuiranje koje je radio Federalni MUP i zašto je žrtvovan Munir Alibabić, koji ima najdeblji dosje u BiH o Bakirovom kriminalu.
Posebno pitanje Bakirove odgovornosti u sistemskoj korupciji su pljačkaška privatizacija, Brankovićevi poslovi sa SCT-om te poslovi građevinsko-urbanističke mafije.
Glavni krivac za nezaposlenost i glad
Kada je nakon rata trebalo obnavljati zemlju, umjesto toga, tadašnja vlast radila je upravo drugačije, i to po Bakirovom nalogu. Umjesto ekonomijom, Bakirova grupa bavila se likvidacijama i političkim uklanjanjem sposobnih Bošnjaka ili potencijalnih rivala, neovisno o tome jesu li bili u SDA ili izvan nje, a kako bi ostvarili svoju predratnu ideju da Bošnjacima vlada pet porodica.
Umjesto gradnje, uslijedili su prljava poratna privatizacija, nezaposlenost mjerena najgorom stopom u Evropi, stotine hiljada siromašnih penzionera i teške unutarnacionalne podjele, gdje je Bakirova interesna i ideološka grupa trebala određivati ko je dobar, a ko loš Bošnjak te ko je dobar, a ko loš musliman.
Izvanredan rezultat SBB-a te sada i politička klima koju je napravio Radončić kao ministar sigurnosti - da ljudi bez straha govore o političkim ubistvima i sistemskoj korupciji - Izetbegovića će, s njegovih 20 godina javne i tajne vlasti, samo dodatno staviti u prvi plan odgovornosti za činjenicu da su Bošnjaci danas ekonomski najmanje razvijen i najsiromašniji narod na Starom kontinentu.
Nadam se da će, konačno, doći i taj dan kada će ove SDA mafijaše strpati u zatvor!