Zajebavam se, tj. zajebavam Asadovce._BataZiv_0809 wrote:A tvoja teza o saradnji Asada i Isila?Kikibombona wrote:Nisi valjda i ti na fonu ovih teorija a la Mladen Maric?_BataZiv_0809 wrote:Kiki, ti ko mali...![]()
ISIL nema previse veze sa Asadom. ISIL je nastao u Iraku prije sirijskog rata i zvali su se Islamska drzava Iraka. Kada je u Siriji poceo rat, Islamska drzava Iraka je dosla u Siriju i nedugo zatim imenu dodala 'Islamska drzava Iraka i Shama'. ISIL je naisao na plodno tlo u Siriji, narocito u dolini rijeke Eufrat, gdje su ljudi plemenski orjentisani, izrazito religiozni i konzervativni. Poznato je da je Sadam Husein imao veliki broj pristalica u istocnoj Siriji, iako su Irak i Sirija tada bili u losim odnosima, radi rivaliteta i borbe za prevlast izmedju Sadama Huseina i Hafeza Asada. Jedno vrijeme su pregovarali o ujedinjenju al' se nisu mogli dogovoriti ko ce vladati. Kada su Amerikanci pokrenuli invaziju 2003. veliki broj mudzahedina iz istocne Sirije je otisao u Irak.
Forumas Amoninan, koji je pisao na temi na samom pocetku rata, je imao kontakte sa nekim pobunjenicima. On je ovdje prvi spomenuo ISIL. Tada za njih niko nije cuo. Imaju njegovi komentari, nije tesko pronaci. On je tada rekao da ISIL izrasta u najjacu skupinu, da imaju najvecu podrsku lokalnog stanovnistva. Imaju najbolji marketing, najbolje ilahije, najagilniji i najradikalnija skupina itd. Rekao je tada da ISIL prima u grupu sve zivo, da paznju poklanjaju kvantitetu a ne kvalitetu. S druge strane, Nusra Front (Al Kaida) uzima samo kvalitetne i provjerene kadrove i zato je njihova brojnost manja. ISIL i Nusra su dugo razogovarali o ujedinjenju al' se nisu mogli dogovoriti ko ce vladati, Abu Mohamed al-Dzulani ili Abu Bekr al-Bagdadi. ISIL je kontinuirano jacao i tako su njihovi apetiti rasli, zeljeli su biti vodje revolucije. To se ostalima nije svidjalo, jer je kod dzihadista svako zelio biti glavni. ISIL, Nusra, Islamski front, tzv. FSA skupinice i mnogi drugi...
Amerika je podrzavala rusenje Asada i stvari su se kretale u dobrom pravcu. Onda je doslo do raskola kod dzihadista. I to je prelomilo rat u korist Asada. I ovo pokazuje koliko je nebulozna tvrdnja da su Amerikanci imali kontrolu nad tim grupama, narocito ISILom i Nusrom (Al Kaida). ISIL je obezglavio lidera Ahrar Shama i 'sirijska opozicija' se raspala. Posto je ISIL bio najbrojniji i uzivao najvecu podrsku lokalnog stanovnistva, pocistili su Nusru, Ahrar Sham i ostale 'opozicione' grupe. Raspad opozicije je velika pobjeda za Asada. To je oznacilo pocetak kraja sirijske revolucije.
Asad je nakon izbijanja sukoba iz zatvora pustio uticajne selefije. Simptomaticno je da su upravo ti Asadovi robijasi preuzeli revoluciju.
sa lijeva na desno, Hasan Abud, Ahmed Abu Isa, Zehran Alus... slika iz zatvora Sednija

Ova tri covjeka su preuzela revoluciju. Hasan Abud je postao lider Ahrar Shama, Abu Isa lider Sukur Shama, a Zehran Alus Dzejs islama. Radi se o karizmaticnim liderima, ljudima zapaljivog govora. Asad je to znao. Pustio je ove budale kako bi kompromitovao protivnika. To se pokazalo kao maestralan potez. Za Asada bi bilo pogubno da su revoluciju vodili ljudi umjerenih vjerskih uvjerenja ili sekularisti. Idealno je ispalo to sto su selefije preuzele revoluciju. Tome je uveliko kumovala Suadijska Arabija i Katar koji su izdvajali veliku lovu za selefijske skupine. Isto su radili Turci. Tako su, iako su zeljeli suprotno, pomogli Asadu.
Amerikanci su izjavili da su ljuti zato sto su njihovi parnteri umjesto umjerene snage u prvi plan izbacili ekstremiste, zeleci sa njima poraziti Asada. Ekstremisti su zaista bolji u borbi i igrali su na tu kartu. Nije upalilo. Radi se o potpunim ludacima kojima je rijec 'organizovanje' potpuna nepoznanica. Nikada nisu uspjeli formirati jedinstvenu komandu. Na kraju je doslo do toga da su zaratili izmedju sebe i jos uvijek ratuju.
Amerikanci bi ovo bolje odradili bez Saudijske Arabije, Turske i Katara.






