suspect_zero wrote: ↑17/07/2024 16:41
zdruzdjo wrote: ↑17/07/2024 15:18
Zvucati ce kao nacisticka praksa, ali zaista treba uvesti hemijsku kastraciju. Kao kazna ili kao prevencija, nebitno je.
Kako god da se kazne, preblago je.
Kazna treba biti efikasna, ne samo ilustrativna.
Kastracija je dobra kazna za one za koje psiholozi utvrde da će zločin seksualne prirode vjerovatno ponoviti nakon što odsluže kaznu za seksualni zločin za koji su trenutno osuđeni.
Zanemariti i mučiti dijete do smrti nakon što ga neko dobije su, ako se ne varam, ekstremno rijetko zločini koje je moguće ponoviti. Pa i kastracija kao sprečavanje da zločinac dobije drugo dijete nad kojim će ponoviti zločin tada nema velikog smisla.
Bolja kazna je dugotrajni zatvor. U zemljama u kojima postoji smrtna kazna bila bi za ovakav zločin vjerovatno izrečena.
Kazna bi trebala da bude i odgojna mjera, rehabilitacija počinioca. AKo nema mogućnosti za rehabilitaciju, odgoj, kazna postaje isključivo osveta. A onda treba vidjeti koja vrsta osvete je primjerena.
Na primjer: Otac ubije nekoga ko mu je oteo, mučio i ubio jedino dijete. Kojom kaznom će se taj otac prevaspitati, rehabilitovati, kako će mu se reći "Drugi put ne smiješ ubiti nekoga ko ti otme, muči i ubije dijete"? Tu rehabilitacije nema, ostaje samo osveta. Osveta društva zbog toga što je djelovano na svoju ruku umjesto da se ostavilo društvu (pravnom sistemu) da ono odluči koja kazna je počiniocu zločina primjerena. Osjećaji oca su nebitni. Otac je samo sredstvo funskcionisanja društva, kotačić u mašini društva i ne smije iskakati iz svoje uloge. P koliko god da otac vapi za osvetom, ako društvo smatra da počinoca tog zločina treba blago kazniti, otac se sa tim mora pomiriti. Tako društvo (država) koji su vlasnici i oca i počinioca i žrtve kažu šta smatraju primjerenim za svoje vlasništvo.
