Forum Klix.ba

trgperekosorica wrote:E, pa secam se cini mi se te lutke i te zajebancije, mozda se cak i nas dvojica znamo

Kako nije bila mesara na tom cosku? Mislim da je tu pre rata bila knjizara, pa onda nesto pred sam pocetak i mesara?!?

Desno od ulaza su bile te neke radnje sa lutkama ili tako nesto, vise ni sam ne znam sta je gde bilo

A vidim da mislis na video klub u podrumu, tek sad videh, poznato mi je i to nesto, ali sam uzimao filmove kod mene u neboderu, nije bilo potrebe da idem dalje

Jel' zolja ima pancirno zrno i precnik od oko 82mm? Ako ima, onda je cudo kako odvaljuje zidove, bukvalno prodje kroz ceo neboder, probije po nekoliko armiranih zidova

PM72 wrote:Treba samo pažljivo čitati i sve će biti jasno.Praga koju sam pominjao i koja je pucala po Trgu nisam vezao za 21 april nego za kasniji period, u junu 1992.Cilj napada 21 aprila nije bio Trg nego Elektroprivreda a pošto su to sve bili ljudi sa strane,čim je zapucalo pobjegli su prema Trgu i čitav dan se vrtili oko Lorisa i Palme.

Njihov napad odbili su pripadnici MUP-a i par pojedinaca TO sa Trga. Rus (ako mislimo na onu tetoviranu budaletinu) nije se pomolio na Trg ni tog 21 aprila niti poslije,njegova "zona" su bile kuće i stanovi ,kakav on i odbijanje napada...Većina šešeljevaca je nosila SMB uniforme i bjele trake oko rukava.Bilo ih je sa šljemovima a par njih u maskirnim uniformama a te crvene beretke sumnjam da je iko vidio

PM72 wrote:Čuj "mogu li potkrijepiti dokumentacijom,ratno ili poratnom " da je pravac napada bila elektroprivreda? Stvarno si smiješan.Ko je kome davao dokumentaciju,zar ti misliš da su oni četnici nosili naloge za napad? Prvi metak i granata (zolja) što su ispaljeni tok jutra su bili upućeni na zgradu Elektroprivrede a njima je (po meni) rečeno da je prva naša ozbiljnija oružana formacija upravo oko zgrade Elektroprivrede i da nema nikog do mosta na Malti.Trg je bio pun oficira kao i zgrada Lorisa i očekivali su podršku sa te strane.Srećom,ta akcija nije smišljena u glavama nekog od oficira u Lukavici (jer bi se drugačije odvijala) nego je to neki kreten tipa Brne (šta je on nego idiot) osmislio da bi se napravio "osloboditelj".Pokupio je svoju naoružanu bagru sa Vraca i krenuli su kao stoka a kad im je pružen otpor i pali prvi pogođeni -nastala je panika.Izgubili su se na prostoru Elektroprivreda - pijaca-Trg i tu su zalegli.

Ti si sretnik ako si to mogao pratiti sa prozora,baš kao u kinu.Mi,koji smo bili na licu mjesta i na koga su pucali,nismo puno zagledali jer su meci fijukali sa svih strana,nismo više znali jel pucaju naši ili njihovi a zakleo bih se da je i sa jednog od nebodera iza naših leđa dejstvovala po nama puška.Niko od naših nije vidio te crvene beretke,na momente su se samo vidjele smb uniforme i šljemovi koji su sijali.Rat i pucnjava nisu kino,moj jarane,da možeš fino i smireno odlučivati.Znaš ono,"oslonac o desni kuk,poravnaš nišane,prestaneš disati i tras" aha.Malo sutra.To može na strelištu ali u pravom belaju i pucnjavi ne znaš gdje ti je glava a gdje guzica.Mi tada nismo znali ima li ih 1000 ili 50,hoće li doći tenkovi a zolja nemamo,kad će nama ispomoć.U tim momentima gledaš samo onog desno i lijevo od sebe,oni su ti sve na svijetu.

A to da si ti imao jednu bombu šuti bolan,ne bi je znao ni aktivirati.To baš misliš da je to kao u filmu,baci djevojka deku na švapski tenk ( u Drvaru) i postane narodni heroj? Ma to je šuplja partizanska propaganda,trebali smo i mi tražiti od stanara ambasador deke ako dođu sa Grbavice u tenkovima.Čovjek se oduzme od straha,pa moj je kolega (pisao sam o njemu) bio čitav dana u svom stanu iznad Palme,imao je automatsku pušku ,pun rap i par bombi pa nije smio da se javi sa prozora,jedino je našima u stanici govorio gdje su i šta se dešava.

Cyrax wrote:@PM72 nemoj mu odgovarati bgti. Trola i opogani svaku temu na kojoj se pojavi. Samo ti svoje nastavi

O'zone wrote:93' godine je bio masovni izlazak ne-srba sa Grbavice. Tu se nije radilo o klasičnom protjerivanju gdje su se ljudi izvlačili iz njihovih domova i tjerali na drugu stranu već je išlo potpuno drugačije barem u našem slučaju.

Tada nam pred zgradu dolaze trojica vojnika jednog od njih se sjećam da je bio debeo sa raskopčanom košuljom do nekih pola prsa imao je žučkasto-smeđu kosu nije bio gingerhead nego nešto svjetliji pošto je bila kovrdžava svi su ga zvali Kudro po tome sam ga i ja zapamtio.

Pozdravili su se sa mojom majkom i još dvije komšinice što su bile tu, napravili onako snuždene face jer su eto došli da obavjeste da oni napuštaju položaje i vraćaju se na Rogatičko-Goraždansko ratište i da nas prijateljski upozore da im kao zamjena dolaze beli orlovi i arkanovi tigrovi koji su strašni koljači i da i sami znamo šta su oni sve radili po Zvorniku,Bijeljini i gdje god su bili raspoređeni.

Kako bi nas spasili, jer oni ipak brinu za nas, organizovali su masovni prelaz taj dan negdje oko podne pa ko hoće može da pokupi sve svoje stvari koje su mu bitne, zlato,novac,slike,... etc...i da nas oni bezbjedno prebace na Alijinu teritoriju, ko odluči da ostane oni mu ne garantuju bezbjednost i neće ga nositi na duši te da dobro razmislimo želimo li da rizikujemo živote sebe i svojih ukućana radi prnja.

Majka se vratila nazad u stan, otac i ja smo slušali sve već sa prozora i tu je sad nastala dilema šta da radimo? Mi smo uvjek mogli preći na Slobodnu teritoriju Sarajeva bilo je dosta familije mogli smo naći i smještaj ali nekako u čitavoj priči ja sam bio najveći problem jer roditelji nisu znali šta bi sa mnom. Razlog tome je moja duga istorija bolesti, dvije kliničke smrti,napadi gušenja (bolovao sam od bronhijalne astme) i samo smještanje u kolektivne centre, podrume ili bilo kakve neuslovne prostorje moga e značiti početak problema za mene a samim tim i za njih.

Tu moja majka odlučuje da spakuje stvari i da idemo pa šta bog da uzeli smo velike kofere i počeli trpati odjeću uglavnom i hranu barem ono što smo imali. Dio stvari koje su nam bile vrijednije, još nekih odjevnih predmeta,suđa,posteljina pakujemo i odnosimo kod komšinice srpkinje (bog da joj dušu prosti) koja je cjelo vrijeme povraćala od kada je čula da treba da idemo jer smo bili stvarno dobri susjedi. Inače ta komšinica je kao i još mnogo njih imala sina sa druge strane i prelazila je u Sarajevo preko Vrbanje mosta do zadnjeg dana do kada se moglo preći, čak je prelazila kad se više niko nije ni usuđivao pričati o tome. To njeno prelaženje krajem 93' godine je koštalo glave jer je proglašena petokolonašem i špijunom, isprebijana, opljačkana smještena u bolnicu na Sokocu gdje je od posljedica prebijanja i preminula.

U svoj toj strci oko pakovanja moja majka (sinoć je baš pitah što je to uradila, kaže nema pojima i da danas joj to ne bi palo na pamet) odlučuje da ode u stanicu milicije koja je bila smještena iza slastičarne Jadranka u dječijem vrtiću da provjeri informacije o dolasku belih orlova i arkanovih tigrova. Otišla je kod njih u stancu prenijela sve što su joj ovi rekli međutim on joj nisu mogli dati nikakve podatke jer to nije njihova oblast oni su za civilne poslove pa su poslali moju majku u sjedište vojne policije koja se nalazila u zgradi iza desno. Po dolasku u vojnu policiju dočekala su je tamo tri policajca koje ona opisuje kao najviše ljude koje je ikad vidjela kaže bila sam kao dijete među njima. Kad im je ispričala šta joj je rečeno oni su joj onako iznenađeno rekli "gospođo nemojte biti naivni, kakvi orlovi kakvi arkanovci niko od njih ne dolazi, nego se rogatičko-sokolačka jedinica povlači potrebni su na drugim mjestima a mi poreuzimamo linije (mi=lokalci). Slobodno se vratite kući i sjedite gdje i jeste niko Vam neće ništa". Nakon tog njihovog uvjeravanja majka se vraća kući i u dogovru sa mojim ocem odlučuju da ostanemo.

Taj dan sam izašao na garaže u Splitskoj ulici i gledao kolone ljudi kako dolaze noseći torbe,uzlove,kese bilo je starih, mladih,djece. Splitska se popunila ljudima i onda su na znak krenuli do raskrsnice sa Trnovskom pa su skretali niz Trnovsku i valjda išli Zagrebačkom do Vrbanja mosta i dalje.

Kako su zadnje osobe zamicale za čošak u Trnovskoj ulici tako su se sa druge strane Splitske iz smijera čevabdžinice Agronom počeli pojavljivati vojni kamioni jedan pa drugi pa treći pa čitava kolona znam samo da je prvi stajao skoro na Trnovskoj a zadnji na dnu Splitske. Kad su kamioni stali počeli su da iz njih izlaze četnici sve iz rogatičko-sokolačke jedinice i krenula je pljačka. Kupili su sve A/V tehniku, bijelu tehniku, namještaj čak i odjeću ako im se dopala ostao mi je u pamćenju jedan nosati rogatičan koji je nosi trim biciklo na pitanje što će mu odgovrio je "da vježbam na selu" uz glasan smijeh ostali prisutnih. Opljačkane su tada kuće i stanovi u Zagrebačkoj,Beogradskoj,Splitskoj,Trnovskoj,Ljubljanskoj, Miška Jovanovića i taj pohod je trajao do kasno u noć a sutra ujutro su već otišli a linije su preuzeli lokalci komšije i pojedini izbjeglice iz muslimanskog sarajeva "koji su jedva živu glavu izvukli te čim su prešli obukli uniformu da brane sprku nejač".

Tada je Grbavica tek bila pravo zauzeta jer ono što je ostalo ne-srba je bilo zanemarivo a uvjek se radilo na naseljavanju Grbavice srbima iz drugih djelova grada pa i iz drugih gradova tako da su sredinom 94' skoro svi stanovi u Grbavici bili popunjeni a popunilo se prilično i na ovim djelovima gdje su bile prve linije.

Macaglu wrote:

O'zone wrote:93' godine je bio masovni izlazak ne-srba sa Grbavice. Tu se nije radilo o klasičnom protjerivanju gdje su se ljudi izvlačili iz njihovih domova i tjerali na drugu stranu već je išlo potpuno drugačije barem u našem slučaju.

Tada nam pred zgradu dolaze trojica vojnika jednog od njih se sjećam da je bio debeo sa raskopčanom košuljom do nekih pola prsa imao je žučkasto-smeđu kosu nije bio gingerhead nego nešto svjetliji pošto je bila kovrdžava svi su ga zvali Kudro po tome sam ga i ja zapamtio.

Pozdravili su se sa mojom majkom i još dvije komšinice što su bile tu, napravili onako snuždene face jer su eto došli da obavjeste da oni napuštaju položaje i vraćaju se na Rogatičko-Goraždansko ratište i da nas prijateljski upozore da im kao zamjena dolaze beli orlovi i arkanovi tigrovi koji su strašni koljači i da i sami znamo šta su oni sve radili po Zvorniku,Bijeljini i gdje god su bili raspoređeni.

Kako bi nas spasili, jer oni ipak brinu za nas, organizovali su masovni prelaz taj dan negdje oko podne pa ko hoće može da pokupi sve svoje stvari koje su mu bitne, zlato,novac,slike,... etc...i da nas oni bezbjedno prebace na Alijinu teritoriju, ko odluči da ostane oni mu ne garantuju bezbjednost i neće ga nositi na duši te da dobro razmislimo želimo li da rizikujemo živote sebe i svojih ukućana radi prnja.

Majka se vratila nazad u stan, otac i ja smo slušali sve već sa prozora i tu je sad nastala dilema šta da radimo? Mi smo uvjek mogli preći na Slobodnu teritoriju Sarajeva bilo je dosta familije mogli smo naći i smještaj ali nekako u čitavoj priči ja sam bio najveći problem jer roditelji nisu znali šta bi sa mnom. Razlog tome je moja duga istorija bolesti, dvije kliničke smrti,napadi gušenja (bolovao sam od bronhijalne astme) i samo smještanje u kolektivne centre, podrume ili bilo kakve neuslovne prostorje moga e značiti početak problema za mene a samim tim i za njih.

Tu moja majka odlučuje da spakuje stvari i da idemo pa šta bog da uzeli smo velike kofere i počeli trpati odjeću uglavnom i hranu barem ono što smo imali. Dio stvari koje su nam bile vrijednije, još nekih odjevnih predmeta,suđa,posteljina pakujemo i odnosimo kod komšinice srpkinje (bog da joj dušu prosti) koja je cjelo vrijeme povraćala od kada je čula da treba da idemo jer smo bili stvarno dobri susjedi. Inače ta komšinica je kao i još mnogo njih imala sina sa druge strane i prelazila je u Sarajevo preko Vrbanje mosta do zadnjeg dana do kada se moglo preći, čak je prelazila kad se više niko nije ni usuđivao pričati o tome. To njeno prelaženje krajem 93' godine je koštalo glave jer je proglašena petokolonašem i špijunom, isprebijana, opljačkana smještena u bolnicu na Sokocu gdje je od posljedica prebijanja i preminula.

U svoj toj strci oko pakovanja moja majka (sinoć je baš pitah što je to uradila, kaže nema pojima i da danas joj to ne bi palo na pamet) odlučuje da ode u stanicu milicije koja je bila smještena iza slastičarne Jadranka u dječijem vrtiću da provjeri informacije o dolasku belih orlova i arkanovih tigrova. Otišla je kod njih u stancu prenijela sve što su joj ovi rekli međutim on joj nisu mogli dati nikakve podatke jer to nije njihova oblast oni su za civilne poslove pa su poslali moju majku u sjedište vojne policije koja se nalazila u zgradi iza desno. Po dolasku u vojnu policiju dočekala su je tamo tri policajca koje ona opisuje kao najviše ljude koje je ikad vidjela kaže bila sam kao dijete među njima. Kad im je ispričala šta joj je rečeno oni su joj onako iznenađeno rekli "gospođo nemojte biti naivni, kakvi orlovi kakvi arkanovci niko od njih ne dolazi, nego se rogatičko-sokolačka jedinica povlači potrebni su na drugim mjestima a mi poreuzimamo linije (mi=lokalci). Slobodno se vratite kući i sjedite gdje i jeste niko Vam neće ništa". Nakon tog njihovog uvjeravanja majka se vraća kući i u dogovru sa mojim ocem odlučuju da ostanemo.

Taj dan sam izašao na garaže u Splitskoj ulici i gledao kolone ljudi kako dolaze noseći torbe,uzlove,kese bilo je starih, mladih,djece. Splitska se popunila ljudima i onda su na znak krenuli do raskrsnice sa Trnovskom pa su skretali niz Trnovsku i valjda išli Zagrebačkom do Vrbanja mosta i dalje.

Kako su zadnje osobe zamicale za čošak u Trnovskoj ulici tako su se sa druge strane Splitske iz smijera čevabdžinice Agronom počeli pojavljivati vojni kamioni jedan pa drugi pa treći pa čitava kolona znam samo da je prvi stajao skoro na Trnovskoj a zadnji na dnu Splitske. Kad su kamioni stali počeli su da iz njih izlaze četnici sve iz rogatičko-sokolačke jedinice i krenula je pljačka. Kupili su sve A/V tehniku, bijelu tehniku, namještaj čak i odjeću ako im se dopala ostao mi je u pamćenju jedan nosati rogatičan koji je nosi trim biciklo na pitanje što će mu odgovrio je "da vježbam na selu" uz glasan smijeh ostali prisutnih. Opljačkane su tada kuće i stanovi u Zagrebačkoj,Beogradskoj,Splitskoj,Trnovskoj,Ljubljanskoj, Miška Jovanovića i taj pohod je trajao do kasno u noć a sutra ujutro su već otišli a linije su preuzeli lokalci komšije i pojedini izbjeglice iz muslimanskog sarajeva "koji su jedva živu glavu izvukli te čim su prešli obukli uniformu da brane sprku nejač".

Tada je Grbavica tek bila pravo zauzeta jer ono što je ostalo ne-srba je bilo zanemarivo a uvjek se radilo na naseljavanju Grbavice srbima iz drugih djelova grada pa i iz drugih gradova tako da su sredinom 94' skoro svi stanovi u Grbavici bili popunjeni a popunilo se prilično i na ovim djelovima gdje su bile prve linije.

Ozone,citajuci tvoje postove znas dosta sta se desavalo na grbavici,pritom da si bio veoma mlad nisi mogao bas sve vidjeti i cuti,SAMO DA TI NAPOMENEM DA NIJE NIKAKVO PREPUCAVANJE I DA NEMISLIM NIKOGA DA VREDJAM,ali neke cinjenice koje iznosis nisu bas najtacnije,
samo da znas da je na grbavici itekako bilo muslimana i hrvata tokom cijelog rata,naravno ne kao prije pocetka rata ali znamo zasto,grbavicu nisu naseljavali srbima,negu su ljudi iz raznih krajeva grada prebjegli na grbavicu ili gruge krajeve koji su bili pod kontrolom tadasnje srpske vlasti,ja sam zivio u zagrebackoj a provodio sam vrijeme u splitskoj,i te 93 se nesjecam nekog naglog protjerivanja i pljacke,uopste nemogu da potvrdim nesto kao pljacka masovna kako ti to opisujes,ja sam izbjegao na grbavicu 92 u novembru a stari mije bio tu ispocetka od maja,ima dosta stvari koje sam ovdje procitao i ima dosta istine ali nije istina do kraja,ima malo ''pricala kazala''
stvarno te molim da ne shvatis ovo kao uvredu nego da popricamo kao ljudi i vidim da ovdje ima dosta pristojnog svijeta koji ne provocira i jednostavno zanima ih sta je bilo,ako bog da i ako si raspolozen ,to vazi i za ostale naravno ko god zeli nesto da zna,pitajte,ja sam neko ko ne laze i volim ovakve diskusije pogotovo kad diskutuje neko ko zna o cemu se prica a ne kao rekao ovaj ili onaj,znam dosta raje sa grbavice iako prije rata nisam stanovao tu,bio sam pripadnik prve cete i vrlo mlad sam se prijavio,nisam nacionalista i to ces uvidjeti ako se ovaj razgovor oduzi,desilo mi se svasta na toj grbavici ,sto lijepih ali bogami i losih stvari,isto tako sam ostao na istoj poslije 19 marta,i zato sto sam ostao sad zivim u australiji

PM72 wrote: i ova laganija verzija sa mrljama.Jako nepraktična i odvratna,oznojiš se u njoj kao u plasteniku.Čini mi se da je napravljena samo jedna veličina,zapinje i landara sa svih strana.Svaka jedinica VP JNA,granični interventni vodovi i izviđači su je imali u svom inventaru.Nosio sam je na granici jedno vrijeme.To je u stvari jedna vrsta cerade i nosiš je na SMB uniformi,kao navlaka.