Chmoljo wrote:pa da je Bosiljka uhljup koji ni prašinu ne zna prebrisati. ili nešto drugo impliciraš...?

Ma, imam nakav osjecaj da joj je Sratko rekao: "Zeno, u ovaj ormar ne diraj! Ni ti, ni bilo ko drugi! Jasno!" I onda naravno kad su policajci dolazili u pretres kuce ona im jadnica govorila sve dirajte, ali u ovaj ormar nemojte, reko Sratko.
Izgleda da im je tek treci put (sto bas treci?!?!?!) naumpalo da pogledaju malo i u taj ormar.
A, sada ozbiljno. Hebote, ja stvarno ne mogu vise da vjerujem da ti ljudi zive u takvom svijetu, gdje i ovakve stvari prolaze kao nesto normalno i istinito.
Mislim ono, otrcana fraza, 21. vijek i sve nesta u vezi toga, napredovala tehnologija, komunikacije itd. itd.
Ali ljudi ni makac. Ukopali se u 17. vijek, pa ni makac.
Citav svijet u plocu, oni u klin.
Evo, tema je Sratko. Ja bih volio da mi ijedan njegov, ne znam kako da ga nazovem, ali u najmanju ruku onaj koji ga podrzava, ali stvarno konkretno, objasni razloge za to? Ljudske!
Sta je ta zivotinja u ljudskom obliku uradila da se tako odnose prema njemu?!?!
Ok, znam da ce neko ko bude pokusao odgovoriti na ovo pitanje reci, branio srpski narod.
Medjutim pitanje je od koga?!?!?
Neka mi navedu i jedan validan dokaz za to da je branio srpski narod od nekoga!
Ne volim uzimati Srebrenicu kao primjer u bilo kakvim raspravama, ali ovog puta moram. Nakon okupacije Srebrenice zivotinja u ljudskom tijelu je rekla: "braco srbi, ovo vam je jedinstvena prilika, iskoristite je!"
Sada bi bila demagogija raspravljati o znacenju iskazanih rijeci, jer rezultate znamo. Medjutim da se raspravljati o tome da su upravo ta braca srbi koju katil u iskazanoj recenici spominje, iskoristila tu priliku i napravila genocid, za koji su se kasnije, jedan dio njih, na sudu izjasnili kao krivim i priznali krivicu.
E, sada se namece pitanje, kako ne dopiru do njihovih usiju rijeci iskazane krivnje, upravo te njihove brace?!?
O, kakvom se poremecaju radi, da neko ni to ne prihvata kao istinu?!?!
Cesto sebe uhvatim u razmisljanju da ja pripadam jednom takvom masovnom mentalnom sklopu, u kojem je hipoteticki govoreci moj nacionalni korpus pocinio genocid nad drugim nacionalnim korpusom, sta bih uradio?
Vjerujte da bih ja, bez obzira na sva ratna zbivanja, recimo da sam morao na bilo koji nacin biti dio njih, poslije svega kopao i rukama i nogama da odem iz takve sredine. Nema te ambasade, bilo evropske ili neke druge vanevropske zemlje u kojoj ne bih trazio azil pod izgovorom da ne zelim, kao normalan covjek, da zivim u takvom okruzenju.
U najmanju ruku bilo bi me stid.
Helem, raspisah se ja u ovo kasno doba, a kako nas narod kaze: "Trud, uzalud!"