Vlaisavljevići - ALL ABOUT

[Erzsebet]

Bračni par stanuje na Breci, gdje je često dođem i sretnem ih. Igrom slučaja mi je Sanjica bila profesorica u Drugoj gimnaziji, pa se uvijek uljudno upitam i kažem kako "pratim njihov rad i oduševljavam se". Nikako da shvate da su mi ustvari odvratni, jer to s takvim umjetnim osmijehom uradim, da bi idiot skontao.

[dr.Gonzo]

Nakon svega, zakljucak koji se namece sam po sebi je da tebi kontanje nije jaca strana. Ili da parafraziram Radoncica sa jednog njegovog promotivnog skupa na kojem je iskoristio priliku da se ocese o gostovanje S.Avdica u emisiji "Posteno", gdje ga je potonji prozvao da ima kratke ruke. Fahro je seretski zakljucio da je bolje imati i kratke ruke, nego kratku pamet! Sto opet znaci: ako ti se ne svidja moja ironocno/cinicna opsaka, imas mogucnost da biras @ tranquliovu argumentaciju koja je do srzi ogolila "jezik mrznje" kojim se sluzi sve ove godine Radoncicev Avaz! Ako ti ni to nije dovoljno...onda neka ti je Bog na pomoci-ako vjerujes u njega!

Cjenim ironicno / cinicne opaske ako u sebi sadrze sazetak kvalitetne argumentacije, i inteligentno ukazuju u na previde u misljenju sagovornika. Na zalost, ova tvoja ne spada u tu kategoriiju, tako da je za nas dvojicu prica zavrsena.

@tranquil
I ja upravo kontam kako sam potrosio previse vremena na ovoj temi, nemam vise volje da komentarisem Vlaisavljevicev rad. Ali cu se jos osvrnuti na jedan dio tvoga komentara, koji nije direktno vezan za temu, ali ga bez obzira na to smatram vrijednim rasprave:

Prema toj logici da li i Milorad Dodik ima pravo da izražava svoje mišljenje? Ili onaj direktor televizije koji pjeva četničke pjesme? Ako se ne varam, oni nisu ništa URADILI, oni su samo - iznijeli mišljenje. Radončić je šef uticajnog medija kao ovaj drugi, a sada i političar kao onaj prvi, i ako imamo pravo njima dvojici reći u lice šire mržnju, možemo i Radončiću. Jer, ako svi imaju prava da sve govore šta hoće, gdje je onda granica? A i taj govor, pa nisu li svi zločini počinjeni u zadnjih sto godina krenuli upravo sa govorom? Uz rizik da prizovem Godwinov zakon, moram primjetiti da je i na Gazimestanu Milošević "samo govorio" o mogućim oružanim bitkama, poslije u skupštini BiH Karadžić je "samo govorio" o nestanku jednog naroda, tridesetih Hitler takođe, itd. itd. Međutim, u jednom momentu govori, pogotovo uticajnih ljudi, postanu djela.

Prema tome, sudeći po ovom što je Radončićevom "mišljenju", ako i kada njegova stranka dođe na vlast, teoretski mogli bismo očekivati ograničavanje slobode govora po nacionalnom ključu. Ne kažem da će ovo stvarno i biti, ali opet, idite vremenskom mašinom u 1920. i recite cijenjenom njemačkom bankaru hebrejskog porijekla da će zajedno sa porodicom završiti u gasnoj komori, pa bi vam čovjek fino opalio par šamara zbog neozbiljnih špekulacija.

Demokratija nije samo pravo da kaže ko šta hoće, niti uređivanje države po ukusu većine, demokratija znači i zaštitu prava manjine, a do te lekcije još nismo došli.

Na zalost smatram da i Dodik ima pravo da izrazava svoje misljenje. Cak i gnusnim slucajevima, kao sto je onaj sa Markalama. Da parafraziram Rozu Luksemburg: "Soboda govora je uvijek sloboda onih koji misle drugacije". Pa cak i onih cija nam se misljenja gade. Jer sta je alternativa? Ministarstvo za istinu?
Duznost demokratskog drustva je da se izbori sa problemima koje sloboda govora proizvodi u ekstremnim slucajevima. Ovdje cu za primjer uzeti dvije razvijene demokratske drzave, koje imaju razliciti pristup rjesevanju toga problema, Ameriku i Njemacku. U Americi imas famozni "prvi amandman" koji garantuje veoma visok nivo slobode govora. To je jedan od najvaznijih temelja americke dekomokratske tekovine. Nusposljedice su da u Americi i danas postoje visoko organizovane rasisticke orgagnizacije, neonacisti i brojni drugi ekstremisti koji slobodno sire svoju ludost. Sa druge strane, postoje implicitne norme oko toga sta je dozvoljeno u drustvenom zivotu i javnim medijima. Jednom kazes "N-word" na televiziji, i gotova karijera. Stepen politicke korektnosti javnog diskursa u anglo-sakskonskim drusvima je zaista na visokom nivou, ma kako ta prica cesto znala djelovati licemjerno i plitko. Nesto na sta bi se mogli ugledati.
Sa druge strane imas modernu Njemacku, koja i dalje nosi breme propasti njemacke dekomratije nakon prvog svjetskog rata. Hitlerovu slobodu govora su glavnom platili milioni ljudi. Zbog toga Njemacka danas ima zakone koji kaznjavaju negiranje Holokausta. Sa druge strane, imaju i aktivnu neonacisticu stranku NPD, sa kojom ne znaju sta da rade. Popularne stranke, recimo konzervativna CDU, primorane su da aktivno ucestvuju u "borbi" sa ovim fenomenom, ali demokratskim putem. Nakon sto je prvi pokusaj zabrane rada NPD-a pao pred njemackim ustavnim sudom, analiticari smatraju da bi drugi pokusaj, bez obzira na ishod, mogao jos vise mobilizirati krajnju desnicu, i zbog toga ga se boje. Do tada, u parlamentima nekih njemackih drzava, recimo Saksonije, dan danas imas naonaciste.

Na zalost, BiH drustvo tek treba da izgradi norme javno prihvatljivog politickog ponasanja. Tuzno je da na celu jednog djela drzave moze biti covjek poput Dodika. Da gradonacelnik Banja Luke pjeva cetnicke pjesme. Da se nekome odredjuje sta moze, a sta ne moze, raditi na bazi nacionalnosti. Zaista zalosno. Ali to je politicka realnost. Mislim da se ona ne moze promjeniti odjednom, nekim naglim osvjestenjem masa. Ta se kultura mora izgraditi postepeno, prije svega djelovanjem medija. Na zalost, odavno je jasno da BiH mediji nisu dorasli tom zadatku.
Meni zaista nije jasno sta bi se drugo moglo uraditi po pitanju Dodika, Radoncica i njima slicnih. Ne mozemo ih zabraniti, ta vremena su prosla. Jedino hladni medijski profesionalizam, potkovan argumentima i logikom, moze u gradjanima izgraditi svjest o drustveno prihtavljivom ponasanju politicara, ali i o njihovoj odgovornosti za rad koji obavljaju.

[suncica24]

Fino, a što se ne bi otišlo na gorenavedeni razgovor?

Mislim, ima se šta reći i čuti, barem koliko ja vidim na ovoj temi ?Fino je isecirati Doodieja u njegovoj prisutnosti, rijetka prilika, tako mi Rajka Hadžiomerovića, pardon Vasića.Još bolje bi bi bilo to iskustvo prenijeti ovdje na Forum

Ili je pozivnica stigla na lokaciju koja po defaultu dobija osip na bilo koju mogućnost polemike i šuplje van one "drugarske"?

Ja sam imala priliku "debatirati" sa "gdinom" Dodikom i... ako jse to moze nazvati i razgovorom, a ne debatom, ja sam trajvan! Selo moje Nahorevo, eto tako je to izgledalo
A tek na sta ce ovo liciti uz moderaciju gdje. Vlaisavljevic, mogu da zamislim!
Zato, ja ne idem, ko hoce, bujrum, proslijedim mu svoju pozivnicu

[suncica24]

Fino, a što se ne bi otišlo na gorenavedeni razgovor?

Mislim, ima se šta reći i čuti, barem koliko ja vidim na ovoj temi ?Fino je isecirati Doodieja u njegovoj prisutnosti, rijetka prilika, tako mi Rajka Hadžiomerovića, pardon Vasića.Još bolje bi bi bilo to iskustvo prenijeti ovdje na Forum

Ili je pozivnica stigla na lokaciju koja po defaultu dobija osip na bilo koju mogućnost polemike i šuplje van one "drugarske"?

Eno iznad napisah zasto "ova lokacija" ne zeli ici na pozvano. Isto kao da si na satorskom sjelu u Mrdjusi Dojnjoj, hem ne mozes doci do rijeci, hem je to stalno povisen ton i deranje (jbg, ako je premijer mogao je i malo kulture nabaciti), hem je bilo izbjegavanje svih mogucih, relevantnih postavljenih pitanja, dok se o onim koja gospon premijeru odgovaraju smjelo "debatirati".
Zato... hoces pozivnicu?

[Altsa]

jos jedno novinarsko smece ga dovelo u emisiju. pogadajte ko Mato - Mile Dakovic.

[dr.gog]

Bračni par stanuje na Breci, gdje je često dođem i sretnem ih. Igrom slučaja mi je Sanjica bila profesorica u Drugoj gimnaziji, pa se uvijek uljudno upitam i kažem kako "pratim njihov rad i oduševljavam se". Nikako da shvate da su mi ustvari odvratni, jer to s takvim umjetnim osmijehom uradim, da bi idiot skontao.

Ne shvati me pogrešno, ali ti komšije nisu naivne osobe, a ponajmanje im znači pozdravljanje te vrste.Ispadaš licemjer sebi, a ne njima ni drugima .Radije se ne osmjehuj i ne pozdravljaj, kako rekoh, svoga obraza radi.

[dr.gog]

Fino, a što se ne bi otišlo na gorenavedeni razgovor?

Mislim, ima se šta reći i čuti, barem koliko ja vidim na ovoj temi ?Fino je isecirati Doodieja u njegovoj prisutnosti, rijetka prilika, tako mi Rajka Hadžiomerovića, pardon Vasića.Još bolje bi bi bilo to iskustvo prenijeti ovdje na Forum

Ili je pozivnica stigla na lokaciju koja po defaultu dobija osip na bilo koju mogućnost polemike i šuplje van one "drugarske"?

Eno iznad napisah zasto "ova lokacija" ne zeli ici na pozvano. Isto kao da si na satorskom sjelu u Mrdjusi Dojnjoj, hem ne mozes doci do rijeci, hem je to stalno povisen ton i deranje (jbg, ako je premijer mogao je i malo kulture nabaciti), hem je bilo izbjegavanje svih mogucih, relevantnih postavljenih pitanja, dok se o onim koja gospon premijeru odgovaraju smjelo "debatirati".
Zato... hoces pozivnicu?

Vidim Smeće se redovito prati.

Sunčana hajmo skupa na debatu...

[ultima_palabra]

Al šega mi vidjet kako se avazovci koji su se gnušali na sve intelektualno, sada svršavaju na pomen "uvaženog profesora" Uge

[KadSeMrtviProbudimo]

Al šega mi vidjet kako se avazovci koji su se gnušali na sve intelektualno, sada svršavaju na pomen "uvaženog profesora" Uge

To su oni "prikriveni Avazovci", tzv. kritičari svake SBB ideologije, svega što dolazi iz te "zajedničke" kuće, a u stvarnosti likovi nalik četveronošcima s isplaženim dahtavim jezikom i vječito mašućim repom... Ima ih, ima, "fahroljubljenika"...

[letacina]

U posljednje vrijeme velika pompa se diže oko Uge Vlaisavljevića i njegove mu ljepše polovine (upitno je da li se baš može reći ljepše) Sanje Vlaisavljević. Ono što me ponukalo da pokrenem ovu temu bila su zadnja dva gostovanja ovih supružnika, prvo Uge u četvrtak u magazinu "Pošteno govoreći", a zatim u nedjelju Sanje u emisiji "Kontragard". Kako radi očuvanja mentalnog zdravlja ne pratim avazovštinu (Sanja valjda nešto baljezga u Avazu, a Ugo je urednik Globala) u kojoj pomenuti dvojac između ostalog zarađuje svoj hljeb, i iako već od ranije upoznat sa političkim kolosijekom kojim se supružnioci nedavno odlučiuli krenuti, ipak moram priznati da me je malo iznenadila srčanost i agresivnost dotičnih u odbrani šefovog lika i djela, i napadu na glavne Fahrine, od ranije poznate mete. Tako su u stilu tipičnog Radončićevog poltrončića ala Mandal opleli po Helsinškom odboru, SDP-u, Oslobođenju, Slobodnoj Bosni, bh. Danima, Magazinu 60 minuta, Javnom servisu, gradskoj Vladi, itd.- uglavnom svima onima koji su redovna klijentela nepismenih avazovih jurišnika sa zadatkom šikaniranja svakog onog koji se Tornjatoru usudi stati na put. Istini za volju, kratkonoga Sanja je u svom nedjeljnom istupi koristila mnogo žustriji rječnik prema svima onima od kojih je ona jadnica postala žrtva, dok je Ugo u društvu Borke Rudić, Senada Avdiča i Sinana Alića vrijeme koje imao na raspolaganju u emisiji koristio da se prikaže kao odvjetnik sa zadatkom odbrane svog šefa. Pritom su uporno navodili kako su baš njih dvoje žrvte bjesomučne hajke koja se protiv njih vodi od strane pomenutih medija, a Ugo je iskoristio priliku požaliti se kako mu je Behmenov izaslanik (Emir Suljagić op. aut.) na press konfrenciji ženicu prozvao fašistom i poslao je da izađe iz prostorije, a nakon što je pušten snimak u kome je to demantovano, najednom je priča pretvorena u to da im je Behmenov izaslanik (ili Behmen lično, ni on nije bio baš siguran) došao na kućna vrata nazvavši Sanjicu fašistom.
Očajno je bilo gledati kako (neki smatraju i ugledni) profesor Vlaisavljević i njegova mu žena (po zanimanju valjda profesionalni serator) pokušavaju izigravati moralne vertikale dijele lekcije svim neavazovskim medijima analizirajući njihov rad i novinare, i pritom na svaku kritiku prema prema reketaškoj mašineriji u kojoj rade uzvraćati protunapadom. Kako li je samo ogavno bilo gledati gđu. Vlaisavljević koja šovinistički istup Radončića u kome kaže kako nebošnjaci nemaju pravo biti urednici na Javnom servisu pravda riječima kako je u prilogu 60 minuta jedan čitav narod izjednačen s trećim rajhom, pa na to niko ne reaguje. Na stranu što je u pitanju scena iz odličnog njemačkog filma "Posljednji pad" zbog svoje prikladnosti i upečatljivosti već nebrojeno puta korištrena u pravljenju satire na različite teme. Što bi to gospoda Vlaisavljević i svi ostali dušebrižnici morali znati. Njima je ionako jedino bitno zastupati interese onoga kojih plaća i iskoristiti svoje govoriničke sposobnosti u materijalne svrhe.
Je li zaista osobe koje rade u službi tajkuna koji ljudima osporava pravo da budu urednici zbog neadekvatne nacionalne pripadnici imaju pravo ikom popovati o kulturi dijaloga? Je li osobe koje rade za tiskovine u kojima se o nepodobnim novinarima izmišljaju monstruoznosti o silovanju i ubistvima imaju pravo nekom za istih tih stranica glumiti nekom moralne vertikale? Ali kako prof. Vlaisavljević u četvrtak veli: "Ja pišem za Radončića zato što mi daje ogroman novac za to". Naravno, kao što su mu i on žena nekad sarađivali s medijima koji su danas glavna meta njihovog kvazi moralnog piskarenja. Nema mišljenja ni stava kojeg novac ne može promijeniti. Tako nam Ugo reče. Ali kako onda iko takve osobe može držati za bilo šta relevantnim?

[uroborus]

Ali kako prof. Vlaisavljević u četvrtak veli: "Ja pišem za Radončića zato što mi ogroman novac daje za to".

Radi dusebriznika porodice Vlaisavljevic i njihovi politicki mentora, koji su vrlo osjetljivi na ovakve konstrukcije, moram te ispraviti, naravno, iz dobronamjerni razloga.
Ne mozemo se kriti iza jedne krajnje sarkasticne izjave uvazenog profesora, koji jedva ceka da se ovako nesto iskoristi u medijima, pa da ima jos jaci alibi za svoje istupe u kojima ce ovakve interpretacije (zbog,nadam se, pogresnog utiska) koristiti kao glavno oruzje u borbi protiv svojih neistomisljenika. Nije red, a niti nacin, da se spustamo na taj nivo, jer se protiv Vlaisavljevic family moze boriti samo argumentovano.
Znaci, gore navedena izjava je bio oblik krajnjeg cinizam, tanak led na koji treba navuc sve njegove kriticare, tako da ih moze lakse retoricki nakautirati. Cinizam je zajebana stvar, pogotovo kad se neprepozna na vrijeme!

[tranquil]

@dr.Gonzo

Mogu se samo složiti da se ne slažemo baš u potpunosti - iako se u nekim dijelovima slažemo. Za razliku od nekih drugih sugovornika kojima nije 100% jasno šta hoćeš da kažeš, vidim da smo ipak na sličnoj liniji kada je u pitanju stav prema, hajde da ih ovdje nazovomo "mrziteljima" (da ne bismo devalvirali F-riječ), samo imamo različito tuniranu toleranciju na stvari rečene u javnim istupima. Moram priznati da je moj osjećaj za toleranciju otkazao nedavno kada je Dodik uzeo u usta Kapiju i Markale. Iz Tuzle sam, i sa liste poginulih znao sam neke ljude, jedan od njih bio mi je prijatelj. Od modela odnosa prema takvim pojavama koje si pomenuo (američki i njemački), ti pričaš da bi naše društvo trebalo biti bliže njemačkom modelu. Ovo što profesor Vlaisavljević radi je američki - može mržnja bilo koje vrste, samo dok se ne upotrebljavaju pogrešne riječi, dakle fino to upakovati. Takav stav se i meni gadi. Jesi li primjetio kako je Vlaisavljević u onom odgovoru Kukiću nazvao i njega i sarajevsku medijsku scenu pederima, a da pri tome nije direktno upotrijebio niti jednu ružnu riječ, čak je Kukića nazvao "uglednim"? To je bijeda te hinjene kulture dijaloga i nemam više snage ni vremena da mu posvećujem pažnju.

[suncica24]

Fino, a što se ne bi otišlo na gorenavedeni razgovor?

Mislim, ima se šta reći i čuti, barem koliko ja vidim na ovoj temi ?Fino je isecirati Doodieja u njegovoj prisutnosti, rijetka prilika, tako mi Rajka Hadžiomerovića, pardon Vasića.Još bolje bi bi bilo to iskustvo prenijeti ovdje na Forum

Ili je pozivnica stigla na lokaciju koja po defaultu dobija osip na bilo koju mogućnost polemike i šuplje van one "drugarske"?

Eno iznad napisah zasto "ova lokacija" ne zeli ici na pozvano. Isto kao da si na satorskom sjelu u Mrdjusi Dojnjoj, hem ne mozes doci do rijeci, hem je to stalno povisen ton i deranje (jbg, ako je premijer mogao je i malo kulture nabaciti), hem je bilo izbjegavanje svih mogucih, relevantnih postavljenih pitanja, dok se o onim koja gospon premijeru odgovaraju smjelo "debatirati".
Zato... hoces pozivnicu?

Vidim Smeće se redovito prati.

Sunčana hajmo skupa na debatu...

Gog, jesi siguran da ti to treba u zivotu?
Ja bas i nisam

[amrica]

Evo sta Vlaisavljevic porucuje Slavku Kukicu:''Ne bih se osvrtao na fantazije uglednog mostarskog sociologa da nije riječ o šire prisutnom fenomenu kojeg sam odavno uočio. Kada u našem javnom mnijenju građanski orijentirani politički radikali kritiziraju svoje protivnike, oni se tada često služe homoseksualnim fantazijama. Ništa to bolje i uvjerljivije ne potvrđuje nego redovita pornografska duplerica sarajevskog tjednika Dani.''
''Ali, umjesto da se bavim klinikom, dopustite mi ovim povodom još nekoliko načelnih opaski. Ko god u javnosti istupa da bi umjesto kritike i debate izrekao moralno gnušanje taj neizostavno samog sebe veliča i predstavlja kao moralnog uzora i vertikalu. Pristojnom građaninu je takvo iskušenje nedopustivo. U političkom sporu svako treba da učestvuje kao zastupnik određenih uvjerenja, ponajprije ideoloških, i predlagač izvjesnih argumenata, a moralno suđenje se prepušta onima koji prate taj spor.''

[Jimmy_The_Saint]

Da, vrlo interesantno.

1994 - režim Franja Tuđmana satiru u tjedniku Feral Tribune proglašava pornografijom - te mu nameće specijalni "porez na pornografiju".

2010 - intelektualac Ugo Vlaisavljević satiru u tjedniku Dani proglašava pornorafijom - te samog sebe legitimira kao...

Doduše, možda je i stari dobri Njofra ipak bio jedan intelektualac od formata koji se čitav život zalagao za ljucka prava, kulturu dijaloga, i tako te stvari.

[Energični leptir]

Da, vrlo interesantno.

1994 - režim Franja Tuđmana satiru u tjedniku Feral Tribune proglašava pornografijom - te mu nameće specijalni "porez na pornografiju".

2010 - intelektualac Ugo Vlaisavljević satiru u tjedniku Dani proglašava pornorafijom - te samog sebe legitimira kao...

Doduše, možda je i stari dobri Njofra ipak bio jedan intelektualac od formata koji se čitav život zalagao za ljucka prava, kulturu dijaloga, i tako te stvari.

Ih Francek... Bečka škola....

[arzuhal]

[dr.gog]

'' Ko god u javnosti istupa da bi umjesto kritike i debate izrekao moralno gnušanje taj neizostavno samog sebe veliča i predstavlja kao moralnog uzora i vertikalu. Pristojnom građaninu je takvo iskušenje nedopustivo. U političkom sporu svako treba da učestvuje kao zastupnik određenih uvjerenja, ponajprije ideoloških, i predlagač izvjesnih argumenata, a moralno suđenje se prepušta onima koji prate taj spor.''

Ne poredi Dane i Feral živ bio Jimmy, kad Reglan nije na dohvat ruke .Pusti Nike Diktatora nek na Mirogoju posmatra travu odozdo..Feralovcima je po defaultu uvijek jako fino, znaju se oni snaći, od Zagreba do Banjaluke.

Privuče mi pažnju da se volan zaglavio nadesno u citiranoj izjavi, i neće da odglavi ma koliko djece vuklo profesorov kamion kontra, tj. na blagoslovljenu lijevu stranu.Ako prejako povuku, ode u hendek, a bile su najbolje namjere.Ali ljuti je boj , desi se..

Ovo o moralu izrečeno me strašno podsjetilo na priče o davnim vremenima ideološkog utemeljenja SS-a među njemačkim intelektualcima, kada je bilo strašno moderno i politički osvješteno zamjeniti ogrtač profesora sa fino krojenom Hugo Boss časničkom odorom urešenom SS runama, naravno, uz odgovarajući čin mističnoga prizvuka(lomljenje jezika izgovaranjem do tada nepostojećih složenica tipa obersturmbannfuehrer).

SS je smišljao čitave metode koje su privlačile do tada umjerene i gospodske slojeve nastavnika, liječnika i javnih radnika.Jedna od spin-vrteški je bila i proglašavanje morala kao "ŽIDOVSKE IZMIŠLJOTINE", što su smjerni evangelici/katolici njemačkih univerziteta jedva dočekali da oslobode zlo iz dubine svojih duša.

Imati diplomu, pored iste imati nepobitan ugled, brojne publicirane radove, jasnoću i odmjerenost stavova...postalo je stvar držanja akademskog trenda da neki profesor pristupi organizaciji koja je postavljena kao simbol jasne Nacionalne Ideje, i uspostave hladnog i racionalnog poretka gdje se zna kome je gdje mjesto, ponajprije onima koje Vođa proglasi za nečist.
Ugledna gospoda u togama su denuncirala kolege zbog "lažljivih" ideja socijaldemokracije, "židovstva", ili,Fuehrer nas saklonio, "komunizma i crvenih boljševika".

Ugledna gospoda su u tom trenu bila na istom fonu sa svojim vaseljenskim neprijateljima - svećenstvom Matere Crkve.Pa je čak i biskup bosanski preč.Stadler Josip, u ovoj BiH vukojebini, izgovarao zabrinutim tonom upute, u neimenovanoj Poslanici župnicima : "Socijaldemokracija priznaje i bori se samo za čovjeka, ne obzirući se pri tome na vjeru(Crkvu, jer vjeru u drugome i ne priznaje po defaultu), i valja se boriti protiv te pošasti"- parafraziram članak iz časopisa Stadler, glasila Crkve u Sarajevu,2010 god.
Kakva crna demokracija, kakvi bakrači, ionako to vodi u bezdan bezbožnički...valja upregnuti vijuge i pomoći onima koji su "politički legitimno evoluirali"...

Tako su kao i danas , biskupske mitre, tj. fino složene ahmedije, stale uz rame nacionalno&politički osvještenih akademskih radnika.Zapravo, to je po meni drugi val, prvi bijaše 1990-92-e.Oni prvi akademci sad uživaju, što na lovorikama na Dedinju, savjetujući PredsEdnike, predsjedatelje, vakife, Ugledne Biznismene, ili se čudom čude kad moraju ležati ili štogod pravdati u Haagu- kao nesretni slikar boemske pojave vješt u topničkim koloritima- herr Praljak.Drugi opet, nakon fine mehke rakije, natenane U Svom na Svom časopisu, uživaju da su svaki dan pomenuti barem na trećoj strani, pa taman i uz jebenog Kusturicu koji nikako tobe da dođe i da se na veru pradedovsku ...ponovo vrati.

Jedan od njih, govornik stranih riječi bosanskoga jezika na hrvatskom izričaju, također nakon mehke rakijice, nabije šešir na sijede vlasi i zaputi se ka Banjaluci, da Dodikovom stadu kroz "urbani i fini građanski" medij Nezavisne N., kaže kako se vrijeme Pravog Bošnjaka Za Razgovore približilo.Nije ga imenovao jer nije bio siguran, koji će zapravo biti u prvome planu njegovog fantomskog Bošnjačkog sabora, Alija Jr. ili Graditelj sa bičem u ruci koji obožava da satire strunule i qrcuzaušipopadale "socijaldemokrate".

Posebna je zvečka stari sloj osvještenijeh, koji šetaju od Osnivača do Utemeljitelja, jednako milih ovom forumu, pa čas osnivaju SDP, stvaraju mu Vođu (naravno iz također sasvim crvene obitelji), zatim odu iz istog SDP-a, malo piju i mamuraju dok Osnivač ne zamoli za pomoć.A Osnivač je , Ugovski gledano, također politički legitiman lik kojem treba pripomoći politički ...ma u materinu...Koju godinicu kasnije, cijenjeni profesor osnivač SDP-a, uživa opet u hvalospjevima lika koji se voli hvaliti da ne podnosi Sranje Izbliza.Cijenjenom novinaru je manje smrdljiv Nijaz Izbliza.Ali hajd to je tersluk ...desi se...
Desi se tih hvalospjeva napretek, pa je i Nasljednik Lijeve dinastije dobio jednu takvu, jel ono bi Emir autor

Eh, za to vrijeme, dok se po kafanama ismijavao Saparmurat Nijazov i hvalila bogomdana sarajevska otpornost na nacionalizam, tetošilo uz "sigurne urbane krugove", čitala Pećaninova i Avdićeva Evanđelja, uz otvaranje ambasade Dana u Oslobođenju, Saparmurat je došetao sve do Pofalića, vazdušnom linijom Podgorica - Glavni Štab ABiH- Nedžarići, odakle je u blindiranom džipu došao tik do srca grada i zabio novi toranj, utemeljio Vatikan IZ-a na Kovačima, te hladno pomeo sve neprijatelje koji su se grlili sa kafama, radijatorima i hladnim pivom/vrućom rakijom uz standardno "vidi mu glave ..i krivih ruku".

Kao i svakom Vođi, narod hrli da da glasove, štakori Poslanici trče na novi kazan, biznismeni pišu darovnice za Vatikan, sirotinja očekuje grah i kobasice na predizbornim skupovima, sitni kriminalci oprost grijehova(i namještenje u Security-u), a sam Vođa se čudom čudi kako je tako lako postao popularan.

Kako i ne bi postao, pa dobrebošnje vole čvrstu ruku (i debel novčanik bez zamaranja), još kad pored nje progovori fin i ugledan gospodin, čaršijski čovjek, iz ugledne obitelji, sa isto tako uljudnom i finom gospođom ženom..ko bi rek'o čuda da se dese...

I šta sad vrijedi holesterol šefu Dana, tremor šefu Bosne, ili Duškina anemija pod reflektorima tv...ni 5 Zdravka Greba u majici Čegevare u studiju, ni svo Munjino znanje obavještajnog podzemlja, ni sto kaseta o vehabijama ni podbuhli obraščići Bakira H.Pod Pratnjom FMUPa..ni Damirovi trileri iz vukojebina centralne Bosne, ni Suljagićevo, po Sv.Komšiću,odjebavanje Profesorove supruge ..ništa ne pomaže...

Pa taman svi fini diskutanti pozabijali virtualne kolce glogove pravo u diplomu i status prof.dr.Uge V., vampira su promašili...ionako narod voli baš te beštije.

[Banksy]

Iz novih Dana, Viktor Ivančić, o Jutarnjem listu i slučaju Horvatinčić, primjenjivo na sve medije,

I u ovom našem slučaju, na ovoj temi, radi se samo i isključivo o interesnim grupama, krupnom kapitalu i njihovim glasnogovornicima, kako reče Senad Avdić.


Demokratska strana linča

Za razliku od diktature, demokracija je izumila način kako da uz pomoć medijskih proteza osigura nevinost svojeg slobodarskog tijela, a zadrži efikasnost tiranije. Žrtve nisu sjebane, nego su demokratski sjebane. Žrtve su više-manje svi osim vlasnika političke moći i krupnog kapitala

Važnu ulogu koju je u diktaturama imala tajna policija - angažman na poslovima difamacije i ozloglašavanja "neprijatelja poretka" - u demokracijama su preuzeli tzv. slobodni mediji. U diktaturama mediji nisu nezavisni, a u demokracijama jesu. Njihova nezavisnost možda je i najvažniji dio vladajućeg aparata: oni mogu biti dio sustava represije za situacije kada režim, zbog svoje demokratske orijentacije, ne smije poduzimati krajnje represivne mjere. Diktature se brane golom silom, a nad demokracijama bdije sedma sila.

U konačnici to znači da režim postiže planirani represivni učinak, ali preko slobodnih medija, koji funkcioniraju posve nezavisno od njega. Što je nezavisnost medija veća, veća je i mogućnost da se preko njih kazneno djeluje, a da se to ni na koji način ne povezuje s institucijama vlasti i ostalim centrima moći. Tako cilj biva dosegnut, sačuvani poredak ostaje demokratski, a mediji slobodni. Žrtve nisu sjebane, nego su demokratski sjebane.

...

No, Jutarnji list je nezavisan medij u demokratskoj zemlji. On obavlja ono što bi u nekoj diktaturi bio regularni posao agent-provokatora tajne policije, samo što to čini posve autonomno, a ni vlast nema ništa s onim što se poduzima za njezin račun. Na djelu je zakon spojenih nekompetencija. Za razliku od diktature, demokracija je smislila način kako da uz pomoć medijskih proteza osigura nevinost svojeg slobodarskog tijela, a zadrži efikasnost tiranije. Žrtve nisu sjebane, nego su demokratski sjebane. Žrtve su više-manje svi osim vlasnika političke moći i krupnog kapitala.

Sve drugo je čisto tržište. Budući da se u slučaju zagrebačkog Cvjetnog trga rastvara središnji nesporazum modernog kapitalizma - odnos između javnog i privatnog, s tendencijom da se kompletan javni prostor pretvori u privatne resurse - štošta se iz njega može naučiti: novost koju, u odnosu na diktaturu, donosi liberalna demokracija jest i to da "sredstvo javnog informiranja" možeš unajmiti kao privatnu vojsku.

Svejedno je kako će Tomislav Horvatinčić zvati Jutarnji list - kažnjeničkom bojnom, zaštitarskom tvrtkom, streljačkim strojem ili nekako drugačije. Bitno je da se poštuju tržišni i liberalno-demokratski standardi. Što je medij slobodniji, cijena plaćeništva je veća, ali su i usluge izdašnije.

[VjecitiStudent]

Iz novih Dana, Viktor Ivančić, o Jutarnjem listu i slučaju Horvatinčić, primjenjivo na sve medije,

I u ovom našem slučaju, na ovoj temi, radi se samo i isključivo o interesnim grupama, krupnom kapitalu i njihovim glasnogovornicima, kako reče Senad Avdić.

Naravno, Pecanin sam sebe izgleda ne ubraja u "glasnogovornike krupnog kapitala"

[Banksy]

Iz novih Dana, Viktor Ivančić, o Jutarnjem listu i slučaju Horvatinčić, primjenjivo na sve medije,

I u ovom našem slučaju, na ovoj temi, radi se samo i isključivo o interesnim grupama, krupnom kapitalu i njihovim glasnogovornicima, kako reče Senad Avdić.

Naravno, Pecanin sam sebe izgleda ne ubraja u "glasnogovornike krupnog kapitala"

Čak ni Pećanin nije toliko glup da ne shvati da se ovo odnosi, između ostalih, i na njega.
Odličan tekst, evo ga u cjelosti.

Pozdrav zastavi: Utjerivanje vlastitoga straha u tuđe kosti

Demokratska strana linča

Za razliku od diktature, demokracija je izumila način kako da uz pomoć medijskih proteza osigura nevinost svojeg slobodarskog tijela, a zadrži efikasnost tiranije. Žrtve nisu sjebane, nego su demokratski sjebane. Žrtve su više-manje svi osim vlasnika političke moći i krupnog kapitala

Važnu ulogu koju je u diktaturama imala tajna policija - angažman na poslovima difamacije i ozloglašavanja "neprijatelja poretka" - u demokracijama su preuzeli tzv. slobodni mediji. U diktaturama mediji nisu nezavisni, a u demokracijama jesu. Njihova nezavisnost možda je i najvažniji dio vladajućeg aparata: oni mogu biti dio sustava represije za situacije kada režim, zbog svoje demokratske orijentacije, ne smije poduzimati krajnje represivne mjere. Diktature se brane golom silom, a nad demokracijama bdije sedma sila.

U konačnici to znači da režim postiže planirani represivni učinak, ali preko slobodnih medija, koji funkcioniraju posve nezavisno od njega. Što je nezavisnost medija veća, veća je i mogućnost da se preko njih kazneno djeluje, a da se to ni na koji način ne povezuje s institucijama vlasti i ostalim centrima moći. Tako cilj biva dosegnut, sačuvani poredak ostaje demokratski, a mediji slobodni. Žrtve nisu sjebane, nego su demokratski sjebane.

Glumica Urša Raukar uhapšena je koncem prošloga tjedna, u kasnim noćnim satima, zajedno s još dvadesetak aktivista iz udruga Pravo na grad i Zelena akcija: u zagrebačkoj Varšavskoj ulici, dosadašnjoj pješačkoj zoni smještenoj uz Cvjetni trg, oni su nenasilnim metodama - svojim tijelima - sprječavali početak gradnje tunela za golemu podzemnu garažu. Garaža će biti dio elitnoga stambeno-poslovnog bloka što ga gradi HOTO - grupa multimilijunaša Tomislava Horvatinčića, nakon što su gradske vlasti, na čelu s Milanom Bandićem, pogodovale tajkunu i izmijenile generalni urbanistički plan, te tako omogućile devastaciju najljepšega zagrebačkog trga i prenamjenu dijela javnoga prostora u resurs za ubiranje privatnog profita. Četvorni metar stana u budućem luksuznom bloku stajat će deset tisuća eura.

Pedeset i pet tisuća Zagrepčana potpisalo je peticiju protiv takve vrste uništavanja Cvjetnog trga, na što im je gradonačelnik poručio da "žive u srednjem vijeku". Te večeri u Varšavskoj ulici prosvjedovalo je nekoliko tisuća ljudi, a aktivisti su postavili dva kontejnera i izložili četiri metra visokog "trojanskog konja" načinjenog od dasaka. U toku noći dvadesetak aktivista ostalo je dežurati u kontejnerima kako bi onemogućili eventualni početak radova. Među njima bila je i Urša Raukar.

Blizu stotinu policijskih specijalaca zaduženih za "protuterorističko djelovanje", opremljenih šljemovima, štitovima, suzavcima, pendrecima i gumenim mecima, potpomognutih vatrogascima i bagerima komunalnih službi, nasrnuli su na dežurne aktiviste, u tom trenutku privezane lancima uz gvozdenu cijev, i ubrzo svladali njihov nenasilni otpor, što je uključivalo i piljenje cijevi. Svezavši im ruke plastičnim trakama, odveli su ih u pritvor. Vatrogasna vozila i komunalni bageri odvukli su kontejnere i sravnili sa zemljom drvenoga konja.

Da je riječ o diktaturi, Urša Raukar - jedna od predvodnica akcija građanskoga neposluha u koje se uključio bolji dio Zagrepčana - ne bi sutradan bila puštena iz zatvora. Vrlo je vjerojatno da bi joj istražitelji s nekoliko dobro odmjerenih šamara pokušali iznuditi pokajanje, ako bi to stoički podnijela bez problema bi joj promijenili lični opis, a onda složili optužnicu za rušenje vladajućeg poretka, na osnovu koje bi odležala u ćeliji mjesec, dva ili duže, ovisno o političkim procjenama. Ovako, budući da se radi o demokraciji, Urša je Raukar još prije ručka puštena kući, a tri dana kasnije zagrebački Jutarnji list za njom je izdao potjernicu u više desetaka tisuća primjeraka.

Preko naslovne stranice objavljene su oveće fotografije nje i njezina supruga Nike Gamulina, inače urbanista iz Zavoda za prostorno planiranje, uz masno otisnutu poruku koja je istodobno i optužnica i presuda: "I oni su gradili na crno!" Dizajn i poetika odaju ambiciju da se žurnalističko-grafičkim sredstvima uobliči atraktivan stup srama, provuče kroz rotaciju i distribuira u svaki kiosk. (Kako je to već postao manir Jutarnjeg, marketinška služba navodno je skovala i novi prodajni slogan: Svakoga dana, novi stup srama... za sedam kuna, u službi tajkuna!)

Borci protiv garaže u Varšavskoj svoju sagradili bespravno - glasi naslov očito naručenog teksta, gdje se podvaljuje kako su mrski supružnici u dvorištu svoje privatne kuće još prije osam godina napravili garažu za dva automobila bez odgovarajuće dokumentacije. Bračni par je novinaru dostavio urednu lokacijsku dozvolu za garažu, pa čak i odobrenje Zavoda za zaštitu spomenika kulture (pošto je kuća izgrađena 1924. godine), ali to nije pomoglo: pročelnik Gradskog ureda za graditeljstvo Davor Jelavić - onaj koji je Horvatinčiću omogućio rušilački pohod na Cvjetnome trgu - izjavljuje da je za takvu garažu potrebno ishoditi građevinsku dozvolu, premda u zakonu izričito stoji kako je lokacijska sasvim dovoljna. Novinar i uredništvo smatraju da se treba držati pročelnika, a ne zakona.

Koji dan ranije, isti je pročelnik Jelavić demonstrante iz Varšavske ulice, pa tako i Uršu Raukar, javno nazvao "četnicima", a i Horvatinčić je njihovo djelovanje okrstio "balvan revolucijom". (Moguće je da se za "četnike" zakon primjenjuje drugačije nego kada je riječ o Hrvatima, ustašama, tajkunima i nilskim konjima.) Željko Žutelija, urednik gradske rubrike Jutarnjeg lista, čovjek koji je naručio i objavio denuncijantski pamflet, u svojim je novinama aktiviste Prava na grad i Zelene akcije proglasio smećem. Njih "jednokratno upotrijebiš i potom baciš u košaru za otpatke, kao što i zaslužuju".

Kakva bi onda bila razlika između korpe za otpatke i naslovnice Jutarnjeg, gdje je završila Urša Raukar? Ona u svom demantiju veli da je na djelu "namjerna i smišljena diskreditacija koju nikakav dokaz nije mogao zaustaviti", da je to "odmazda za prosvjed" i "poruka svakom tko bi se usudio suprotstaviti devastaciji Varšavske". Naravno da to neće završiti na udarnim stranicama zagrebačkog dnevnika: tisuće građanki i građana okupljenih u Varšavskoj nisu bile vrijedne naslovnice, ali garaža jedne od kolovođa jest.

No, Jutarnji list je nezavisan medij u demokratskoj zemlji. On obavlja ono što bi u nekoj diktaturi bio regularni posao agent-provokatora tajne policije, samo što to čini posve autonomno, a ni vlast nema ništa s onim što se poduzima za njezin račun. Na djelu je zakon spojenih nekompetencija. Za razliku od diktature, demokracija je smislila način kako da uz pomoć medijskih proteza osigura nevinost svojeg slobodarskog tijela, a zadrži efikasnost tiranije. Žrtve nisu sjebane, nego su demokratski sjebane. Žrtve su više-manje svi osim vlasnika političke moći i krupnog kapitala.

Sve drugo je čisto tržište. Budući da se u slučaju zagrebačkog Cvjetnog trga rastvara središnji nesporazum modernog kapitalizma - odnos između javnog i privatnog, s tendencijom da se kompletan javni prostor pretvori u privatne resurse - štošta se iz njega može naučiti: novost koju, u odnosu na diktaturu, donosi liberalna demokracija jest i to da "sredstvo javnog informiranja" možeš unajmiti kao privatnu vojsku.

Svejedno je kako će Tomislav Horvatinčić zvati Jutarnji list - kažnjeničkom bojnom, zaštitarskom tvrtkom, streljačkim strojem ili nekako drugačije. Bitno je da se poštuju tržišni i liberalno-demokratski standardi. Što je medij slobodniji, cijena plaćeništva je veća, ali su i usluge izdašnije. Opet marketing:

Sakrivajte četnici
garaže i šupe
dok mi našeg Tomu
ljubimo u dupe!

Viktor Ivančić, BH Dani, Broj 662 - 19.02.2010

[Jimmy_The_Saint]

Ovo s Viktorom je totalno oftopičarenje, ali eto de, plješćimo mu, red je.

[Erzsebet]

Bračni par stanuje na Breci, gdje je često dođem i sretnem ih. Igrom slučaja mi je Sanjica bila profesorica u Drugoj gimnaziji, pa se uvijek uljudno upitam i kažem kako "pratim njihov rad i oduševljavam se". Nikako da shvate da su mi ustvari odvratni, jer to s takvim umjetnim osmijehom uradim, da bi idiot skontao.

Ne shvati me pogrešno, ali ti komšije nisu naivne osobe, a ponajmanje im znači pozdravljanje te vrste.Ispadaš licemjer sebi, a ne njima ni drugima .Radije se ne osmjehuj i ne pozdravljaj, kako rekoh, svoga obraza radi.

Pa vjerovatno si u pravu, jer zaista bi samo kreten mogao misliti da sam iskren. Od pozdrava mi neće ništa biti, jer ipak smo komšije, znaš već kako se u Bosni na komšiju gleda .

Ne znam koliko je ovdje poznato, ali Ugo se prije rata zvao Jugo, pa je i to jedan od dokaza mijenjanja dresa, pod pritiskom ideologije. Meni je iskreno žao što su njih dvoje postali to što jesu, jer ih ranije nisam doživljavao negativno.

[arzuhal]

Ne znam koliko je ovdje poznato, ali Ugo se prije rata zvao Jugo, pa je i to jedan od dokaza mijenjanja dresa, pod pritiskom ideologije. Meni je iskreno žao što su njih dvoje postali to što jesu, jer ih ranije nisam doživljavao negativno.

Da, zvao se Jugoslav. I nije ga sam izabrao već mu dali roditelji. Isto onom malom (sjećam se nekad predrat, bilo na dnevniku) što se rodio na Titov rođendan ili dan smrti, pa mu roditelji dali ime Tito. Kasnije ga djeca za..vala i odahnuo je kada je promijenio ime u - Merim.
I u pravu si - ovih dana svi otkrivaju da se Ugo zvao Jugo, pa se ibrete, klimaju glavama, čude...Baš ovih dana...Nekako se ljudi vole za..bavat imenima...kad im zatreba...

[srce_sarajevsko]

Ne poredi Dane i Feral živ bio Jimmy, kad Reglan nije na dohvat ruke .Pusti Nike Diktatora nek na Mirogoju posmatra travu odozdo..Feralovcima je po defaultu uvijek jako fino, znaju se oni snaći, od Zagreba do Banjaluke.

Privuče mi pažnju da se volan zaglavio nadesno u citiranoj izjavi, i neće da odglavi ma koliko djece vuklo profesorov kamion kontra, tj. na blagoslovljenu lijevu stranu.Ako prejako povuku, ode u hendek, a bile su najbolje namjere.Ali ljuti je boj , desi se..

Ovo o moralu izrečeno me strašno podsjetilo na priče o davnim vremenima ideološkog utemeljenja SS-a među njemačkim intelektualcima, kada je bilo strašno moderno i politički osvješteno zamjeniti ogrtač profesora sa fino krojenom Hugo Boss časničkom odorom urešenom SS runama, naravno, uz odgovarajući čin mističnoga prizvuka(lomljenje jezika izgovaranjem do tada nepostojećih složenica tipa obersturmbannfuehrer).

SS je smišljao čitave metode koje su privlačile do tada umjerene i gospodske slojeve nastavnika, liječnika i javnih radnika.Jedna od spin-vrteški je bila i proglašavanje morala kao "ŽIDOVSKE IZMIŠLJOTINE", što su smjerni evangelici/katolici njemačkih univerziteta jedva dočekali da oslobode zlo iz dubine svojih duša.

Imati diplomu, pored iste imati nepobitan ugled, brojne publicirane radove, jasnoću i odmjerenost stavova...postalo je stvar držanja akademskog trenda da neki profesor pristupi organizaciji koja je postavljena kao simbol jasne Nacionalne Ideje, i uspostave hladnog i racionalnog poretka gdje se zna kome je gdje mjesto, ponajprije onima koje Vođa proglasi za nečist.
Ugledna gospoda u togama su denuncirala kolege zbog "lažljivih" ideja socijaldemokracije, "židovstva", ili,Fuehrer nas saklonio, "komunizma i crvenih boljševika".

Ugledna gospoda su u tom trenu bila na istom fonu sa svojim vaseljenskim neprijateljima - svećenstvom Matere Crkve.Pa je čak i biskup bosanski preč.Stadler Josip, u ovoj BiH vukojebini, izgovarao zabrinutim tonom upute, u neimenovanoj Poslanici župnicima : "Socijaldemokracija priznaje i bori se samo za čovjeka, ne obzirući se pri tome na vjeru(Crkvu, jer vjeru u drugome i ne priznaje po defaultu), i valja se boriti protiv te pošasti"- parafraziram članak iz časopisa Stadler, glasila Crkve u Sarajevu,2010 god.
Kakva crna demokracija, kakvi bakrači, ionako to vodi u bezdan bezbožnički...valja upregnuti vijuge i pomoći onima koji su "politički legitimno evoluirali"...

Tako su kao i danas , biskupske mitre, tj. fino složene ahmedije, stale uz rame nacionalno&politički osvještenih akademskih radnika.Zapravo, to je po meni drugi val, prvi bijaše 1990-92-e.Oni prvi akademci sad uživaju, što na lovorikama na Dedinju, savjetujući PredsEdnike, predsjedatelje, vakife, Ugledne Biznismene, ili se čudom čude kad moraju ležati ili štogod pravdati u Haagu- kao nesretni slikar boemske pojave vješt u topničkim koloritima- herr Praljak.Drugi opet, nakon fine mehke rakije, natenane U Svom na Svom časopisu, uživaju da su svaki dan pomenuti barem na trećoj strani, pa taman i uz jebenog Kusturicu koji nikako tobe da dođe i da se na veru pradedovsku ...ponovo vrati.

Jedan od njih, govornik stranih riječi bosanskoga jezika na hrvatskom izričaju, također nakon mehke rakijice, nabije šešir na sijede vlasi i zaputi se ka Banjaluci, da Dodikovom stadu kroz "urbani i fini građanski" medij Nezavisne N., kaže kako se vrijeme Pravog Bošnjaka Za Razgovore približilo.Nije ga imenovao jer nije bio siguran, koji će zapravo biti u prvome planu njegovog fantomskog Bošnjačkog sabora, Alija Jr. ili Graditelj sa bičem u ruci koji obožava da satire strunule i qrcuzaušipopadale "socijaldemokrate".

Posebna je zvečka stari sloj osvještenijeh, koji šetaju od Osnivača do Utemeljitelja, jednako milih ovom forumu, pa čas osnivaju SDP, stvaraju mu Vođu (naravno iz također sasvim crvene obitelji), zatim odu iz istog SDP-a, malo piju i mamuraju dok Osnivač ne zamoli za pomoć.A Osnivač je , Ugovski gledano, također politički legitiman lik kojem treba pripomoći politički ...ma u materinu...Koju godinicu kasnije, cijenjeni profesor osnivač SDP-a, uživa opet u hvalospjevima lika koji se voli hvaliti da ne podnosi Sranje Izbliza.Cijenjenom novinaru je manje smrdljiv Nijaz Izbliza.Ali hajd to je tersluk ...desi se...
Desi se tih hvalospjeva napretek, pa je i Nasljednik Lijeve dinastije dobio jednu takvu, jel ono bi Emir autor

Eh, za to vrijeme, dok se po kafanama ismijavao Saparmurat Nijazov i hvalila bogomdana sarajevska otpornost na nacionalizam, tetošilo uz "sigurne urbane krugove", čitala Pećaninova i Avdićeva Evanđelja, uz otvaranje ambasade Dana u Oslobođenju, Saparmurat je došetao sve do Pofalića, vazdušnom linijom Podgorica - Glavni Štab ABiH- Nedžarići, odakle je u blindiranom džipu došao tik do srca grada i zabio novi toranj, utemeljio Vatikan IZ-a na Kovačima, te hladno pomeo sve neprijatelje koji su se grlili sa kafama, radijatorima i hladnim pivom/vrućom rakijom uz standardno "vidi mu glave ..i krivih ruku".

Kao i svakom Vođi, narod hrli da da glasove, štakori Poslanici trče na novi kazan, biznismeni pišu darovnice za Vatikan, sirotinja očekuje grah i kobasice na predizbornim skupovima, sitni kriminalci oprost grijehova(i namještenje u Security-u), a sam Vođa se čudom čudi kako je tako lako postao popularan.

Kako i ne bi postao, pa dobrebošnje vole čvrstu ruku (i debel novčanik bez zamaranja), još kad pored nje progovori fin i ugledan gospodin, čaršijski čovjek, iz ugledne obitelji, sa isto tako uljudnom i finom gospođom ženom..ko bi rek'o čuda da se dese...

I šta sad vrijedi holesterol šefu Dana, tremor šefu Bosne, ili Duškina anemija pod reflektorima tv...ni 5 Zdravka Greba u majici Čegevare u studiju, ni svo Munjino znanje obavještajnog podzemlja, ni sto kaseta o vehabijama ni podbuhli obraščići Bakira H.Pod Pratnjom FMUPa..ni Damirovi trileri iz vukojebina centralne Bosne, ni Suljagićevo, po Sv.Komšiću,odjebavanje Profesorove supruge ..ništa ne pomaže...

Pa taman svi fini diskutanti pozabijali virtualne kolce glogove pravo u diplomu i status prof.dr.Uge V., vampira su promašili...ionako narod voli baš te beštije.

Ja sam, vjerovali ili ne, čak triput pročitao ovaj tekst i s žaljenjem konstatovao da veću količina baljezgarija i nepovezanih misli nisam ovdje odavno susreo

Kao da je sve smišljano pod nekim stresom, pod nekim psihičkim pritiskom, šta li

Ne znam, npr. kako, na kojim osnovama, kojih djela, kojih izrečenih misli...čijih, je moguće povući paralele ideju njemačkog nacionalsocijalizma sa bosanskohercegovačkom političkom aktuelnošću. Niđe veze!

Izgleda da naš vrli pisac eseja o "nevidljivom neprijatelju" ima i pojaku fobiju od kojekakvih obajveštajnih podzemlja i nadzemlja

Pa ovdje je skoro jedan mladi momak napisao "Ovdje nema više šta da se kaže...Krug je zatvoren..."

Ili nije još?!