Kako puno generalizacije na tako malo prostora... nevjerovatno. Niko ne polazi od sebe nego se svi drze one sigurice muskarci vako, zene onako... svi zaboravljaju da nismo svi isti... Hvala Bogu!
Bila sam prevarena i znam kako je, do duse nije bila ozbiljna veza ali nema veze, osjecaj je isti... istog trena kad sam sakupila sve djelice zagonetke koji su mi nedostajali i onog trenutka kad sam sabrala 2 i 2 dobio je sut kartu. Nisam sad bila nesto u crnjaku i depri danima, nije to bila bas ljubav ono za cijeli zivot, ali sam se osjecala povrijedjeno, izdato, lagao me i pravio budalu od mene, taj osjecaj nikako nisam mogla svariti. Ne podnosim laz, prevaru, ucjenu, ne mogu preci preko te gorcine u stomaku...
Sad sam u braku, ostarilo se

, sazrelo se, znam sta mi je najprece, koji su mi ljudi na prvom mjestu ali sam se davno, davno zaklela sebi da nikad vise nikog necu staviti ispred sebe jer sam tu gresku jednom napravila i trebalo mi je 3 godine da se saberem i stanem na noge, da ponovo krenem od pocetka... Sama sam sebi najpreca, jer ako ja nisam normalna i zdrava (fizicki i psihicki) ni ne trebam nikome takva. Nisam narcisoidna ni egoisticna, naprotiv, ali smatram da ne treba sve raditi po svaku cijenu.
Moj odgovor na temu je NE, ne bih oprostila prevaru. Jer onog trenutka kad bih saznala da me muz vara i da ima drugu znam da ne bi bio niti jedan razog da ostanemo skupa. Samim tim sto me varao i lagao me, lagao je pa je izgubio povjerenje, izgubio je povjerenje pa ne zasluzuje da spavamo u istom krevetu, ne spavamo u istom krevetu kao da nismo ni imali nista vrijedno... i u nedogled tako... I NE ne bih ni dozvolila ni voljela da mi oprosti ako ga prevarim jer ako sam ga prevarila nisam ga voljela dovoljno, a ako ga nisam voljela dovoljno ne zasluzujem da me voli... i opet u nedogled. I da, polazim od sebe, a ne od onog muskarci ovako zene onako... sve je relativno moj Ajnstajne...