Forum Klix.ba

pozdrav svima, imam pitanje u vezi ovog kupona na polacijene.ba
ponuda je veoma povoljna i to u stomatoloskoj ordinaciji kenzzo eh sad mene zanima jel neko imao iskustva s njima, kako rade oni? i da li je uopste pametno kupiti ovaj kupon ako se odlucim otici kod njih, mislim valjda me nece 'sfuserit' radi manje cijene... ? hvalaaa

Ja vam mogu reći da zaobilazite u širokom luku ordinaciju Dr. Ajša Agić na mdvoru! Tamo kad sjednes kontas nasao si pravog zubara radi svih diploma koje je okacila po zidu, a ustvari bi bilo bolje da okaci oslobodjenje!

nellaaaa wrote:trebala bih jedan umnjak izvaditi .. mozel neko preporucit gdje je najbezbolnije , malo me strah jer mi nije izrastao citav vec samo malo vrh zuba viri...

Pozdrav,

ja sam prošle sedmice vadio u ordinaciji http://www.sulejmanagic.ba/. Imao sam isti problem, dakle zub je bio u cijelosti porastao sa 3 zdrava korijena, a jedva se vidio. Morao se vaditi da ne bi potiskivao ostatak donje vilice. Cijeli postupak bio je bezbolan, za pacijenta transparentno - ne vidiš ništa niti osjetiš od trenutka kada dobiješ anesteziju. Ako te plaše injekcije - možeš ih zamoliti da ti stave sterilizacijsku maramu preko glave i prije same anestezije, da ne vidiš kako ti igle idu u usta.

Najgori momenat je povlačenje anestezije nakon operacije kada najviše boli. Savjetujem da unaprijed popiješ anelgetik.

Toplo ti preporučujem ovu ordinaciju. Cijene nisu male, ali kad izađeš iz ordinacije vlastiti osjećaj ti kaže zašto je to tako

Malo sam nabrzinu preletila temu, ne mogu preporuciti u Sarajevu ko valja, ali mogu reci ko ne valja.
Do nedavno sam zivjela u Sa, kuburila sa zubarima, nema gdje nisam isla. Ljudi su me odbijali, izvinjavali se, ali tek kad su mi napravili dar-mar u stima. Tako da se osjecam obavezna da podijelim svoje misljenje.

Naime, najvise sam uradila kod Sulejmanagica. Kao ono, nekadasnji dekan sa Stomatologije, pa covjek bar ima vise povjerenja u strucnost. Jos kad odes u ordinaciju i vidis sve one silne diplome, kontas, evo me, na pravom sam mjestu! Ne! To je samo marketing!

U ovoj drzavi gdje sad zivim zubari imaju bolje opreme. Vise se educiraju. Imaju obavezu redovno ici na kurseve o novinama na trzistu. Posnimio mi je zubar cijelu vilicu digitalnim rentgenom. Uhvatio se za glavu!
Sulejmanagic (stari) mi je u zubu, koji nije izlijecio do kraja, ostavio na pola puknut instrument. To je ustvari ona kao igla, tj.turpija kojom se lijeci zivac. Oko toga se naravno pokrenuo proces i boli ko lud.
Radio mi je resekciju dva zuba, ali opet ostavio nedovrseno. Propustio je oboljelo mjesto napuniti nekom umjetnom kosti, pa se opet pokrenuo i tu proces. Dakle i to moram na novo. Ispod mosta koji mi je radio takodje imam neizlijecen korijen do kraja pa moram lomit most i opet sve gluposti iznova. Imam negdje u ustima i ostatak nekog "izvadjenog" zuba, ali to je vjerovatno radio neko drugi.

Sto se tice implantata, prihvaceni su samo oni od cistog titanijuma, koje je odobrila americka FDA i ima ih samo 15 vrsta. Otprilike kostaju oko 500 eura jedan. Nema sanse da ga tijelo odbaci. Moja prijateljica mi je pricala da radi implantate kod Prohica i kao da 30% je sansa da tijelo odbaci implantat. To je zato sto se kod nas tj.BiH koriste ugl.neki bezz kineski ili koreanski.

Moj muz isao kod Ascerica. Asceric mu htio izvadit, tj.kao neka operacija, prepolovit zub pa onda pola lijecit.... Muz rekao, razmislicu ja, to mi je projekat citav. Dodje ovdje, bez problema mu izlijece zub.

Radila sam navlaku u jednoj poliklinici na Dobrinji. Zaboravila sam ime. Ima ih puno mladih zubara a s vrata te doceka baba sa biserno bijelom "socijalom". Ne ide, ma nikako. Njih dvoje se napatilo da mi postave navlaku, krvarile mi desni uzasno, nisu mi mogli zaustaviti krvarenje, jedva. Kad sam htjela nastaviti kod njih raditi ostale zube, lijepo su mi se zahvalili i rekli da mi desni previse krvare i da oni to ne zele raditi. Kasnije sam saznala da su pogresno brusili. Navodno se radi nesto kao stepenica. Radila sam nakon toga krvnu sliku, vrijeme koagulacije, s mojim desnima je sve ok i krvarenje je sasvim normalno.

Ljaljevic cini mi se, Breka ili Podhrastovi, gore negdje, katastrofa. Samo vadjenje kod njega dolazi u obzir. Mislim da mi je on i zaboravio taj komad zuba kod vadjenja

Chekro, kriza i katastrofa, ne ici ni u ludilu.

Nadam se da sam bila od pomoci

A čini mi se da sam ja negdje pročitao da postoji neki laser kojim popravljaju zube(bezbolno) i da taj laser ima samo jedna ordinacija u sarajevu.Zna li neko više o tome,kakav je stvarni efeat ili je to samo dobra reklama-

Ninano wrote:Pls, ako je ko radio lijecenje ili navlake kod Husić Kevrić dr Edine na Ilidzi ili kod Hrapović Memić dr Merime u St. Gradu, voljela bih cuti vase utiske

Od covjeka koji je proveo cijeli radni vijek i zaradio penziju u Kanadi—a citav zivot kuburio sa zubima, procesima, impaktima i protezama—mogu licno potvrditi da je Dr Hrapovic Merima super strucnjak i osoba. Veoma je pazljiva, ordinacija kompletno i najmodernije opremljena, strpljiva, objasnjava sve... Ovo predlazem od srca i ako mi isto zebe ako vise vas odluci da je posjeti, pa cu onda morati slijedeci put da duze cekam na red.
Cista desetka!

Pozdrav svima i još jednom hvala svima koji su preporučili dr. Prohića. Ja sam, kao što sam već rekla jedna od onih rijetkih nesretnika koji imaju krive korijenove, jako teške za liječenje i vađenje svakog zuba je ostavilo trajnu psihičku traumu. Ne poznajem lično ljude koji su ga preporučili, ali svima od srca želim bar najveće dobitke na lotu. Ko se bar jednom susreo s njim, zna da je taj čovjek VRH što se tiče oralne hirurgije, ali i to ima jednu negativnu posljedicu. Ako ste kao i ja imali loša iskustva sa vađenjem zuba, probijali zvučne zidove vrištanjem, a onda bili u prilici da vam on izvadi zub i da iz sale izađete sa osmijehom, liječenje zuba, ma kako ovo grozno zvučalo, vam ne pada na pamet. Na svu sreću, profesor jako insistira na tome da se zub prvo pokuša spasiti i na borbu do zadnjeg pa tek onda, ako se baš mora ekstrakcija. Nažalost, na odmoru je, ja imam neviđene muke i molim za preporuku za najjaći pejnkilers, za nekoga ko je bar približno dobar, ili za savjet kako izdržati ovih 20 dana. Obzirom i da je vrijeme kolektivnih godišnjih odmora, bila bih vam jako zahvalna ako biste mi preporučili nekog zubara za liječenje zuba.
Veliki pozdrav svima.

Zdravo. Ovako, već godinama se pokušavam nakaniti/ohrabriti/dobitikonjskamuda (ili čija su već ogromna) i otići stomatologu. I godine prolaze a ja ne dobivam navedeno. Na vrhuncu svoje gluposti mi je došlo da se naroljam kao stoka i odem. Na sreću nisam to nikad uradila i ne, nije me stid jer sam ovo priznala. Posljednji put kad sam bila imala sam deceniju manje. E to me je stid. Ukratko rečeno ja se užasavam zubara. Užasavam ih se toliko da kad bih srela drugaricinog tatu koji je zubar sam se uvjeravala da je on ministar nečega i da nije zubar. Užasavam se toliko da bih radije istetovirala cijelo tijelo , pirsala si bradavice i onu prostu stvar iz gaća. Užasavam se toliko da 10 godina nisam bila kod zubara. Zaista se ne bojim ničega kao zubara, i pirsala sam se i tetovirala i skakala bungee jumping i letila avionom i vraćala se sama kući iza ponoći i sve te herojske akcije sam izvela, ali zubaru ne smijem otići ni naopako. Prvo sam htjela otići na par tretmana psihologu da me riješi tog bolesnog straha, pa onda zubaru. Ne znam zašto se toliko bojim, jer sam prije tih deset godina popravila dva zuba bez anestezije i nije mi bio problem ih još toliko popraviti. Ali onda sam trebala jednu šesticu izvaditi i tu je nastao problem. Nikad ju nisam ni izvadila jer nisam smjela. Sad me je stid otići zubaru i reći 'eto ja se vas bojim, dajte vi meni prvo razbijte strah, dolazit ću vam jedno mjesec dana da se mi upoznamo i sprijateljimo pa ćemo onda početi sa radom oko mojih zubi'. Pokušavam se skulirati, opaliti si šamar, biti muškarčina i riješiti to ali ne ide pa ne ide. Sad , vidjela sam prilično mnogo preporuka na temi. Kod zubarke nijedne ne bih otišla, ženama ne vjerujem što se tiče zdravlja. Jedino ginekologinjama, ali to je druga priča. Zanima me da li je netko zaista imao toliki problem sa tim strahom i da mu je neki zubar pomogao da prevaziđe toliki strah?
Bila bih zaista zahvalna ako je tko imao takvo iskustvo. Evo sad bih bez problema hodala Alipašinim ili kojim već poljem sama , oskudno odjevena, samo da ne moram otići zubaru.

i ja imam strah od njega, i ni ja ne znam gdje ga zaboraviti

Perdita_Durango wrote:Zdravo. Ovako, već godinama se pokušavam nakaniti/ohrabriti/dobitikonjskamuda (ili čija su već ogromna) i otići stomatologu. I godine prolaze a ja ne dobivam navedeno. Na vrhuncu svoje gluposti mi je došlo da se naroljam kao stoka i odem. Na sreću nisam to nikad uradila i ne, nije me stid jer sam ovo priznala. Posljednji put kad sam bila imala sam deceniju manje. E to me je stid. Ukratko rečeno ja se užasavam zubara. Užasavam ih se toliko da kad bih srela drugaricinog tatu koji je zubar sam se uvjeravala da je on ministar nečega i da nije zubar. Užasavam se toliko da bih radije istetovirala cijelo tijelo , pirsala si bradavice i onu prostu stvar iz gaća. Užasavam se toliko da 10 godina nisam bila kod zubara. Zaista se ne bojim ničega kao zubara, i pirsala sam se i tetovirala i skakala bungee jumping i letila avionom i vraćala se sama kući iza ponoći i sve te herojske akcije sam izvela, ali zubaru ne smijem otići ni naopako. Prvo sam htjela otići na par tretmana psihologu da me riješi tog bolesnog straha, pa onda zubaru. Ne znam zašto se toliko bojim, jer sam prije tih deset godina popravila dva zuba bez anestezije i nije mi bio problem ih još toliko popraviti. Ali onda sam trebala jednu šesticu izvaditi i tu je nastao problem. Nikad ju nisam ni izvadila jer nisam smjela. Sad me je stid otići zubaru i reći 'eto ja se vas bojim, dajte vi meni prvo razbijte strah, dolazit ću vam jedno mjesec dana da se mi upoznamo i sprijateljimo pa ćemo onda početi sa radom oko mojih zubi'. Pokušavam se skulirati, opaliti si šamar, biti muškarčina i riješiti to ali ne ide pa ne ide. Sad , vidjela sam prilično mnogo preporuka na temi. Kod zubarke nijedne ne bih otišla, ženama ne vjerujem što se tiče zdravlja. Jedino ginekologinjama, ali to je druga priča. Zanima me da li je netko zaista imao toliki problem sa tim strahom i da mu je neki zubar pomogao da prevaziđe toliki strah?
Bila bih zaista zahvalna ako je tko imao takvo iskustvo. Evo sad bih bez problema hodala Alipašinim ili kojim već poljem sama , oskudno odjevena, samo da ne moram otići zubaru.

nakon straha stid je najveca prepreka za odlazak stomatologu...a jedna stvar je fakt 98% stomatologa uopste nema negativan stav prema ljudima s losijim dentalnim statusom(dapace ) i uopste ne primjeti "katastrofu" u ustima
dakle slobodno otidji...

kamen spoticanja wrote:

Perdita_Durango wrote:Zdravo. Ovako, već godinama se pokušavam nakaniti/ohrabriti/dobitikonjskamuda (ili čija su već ogromna) i otići stomatologu. I godine prolaze a ja ne dobivam navedeno. Na vrhuncu svoje gluposti mi je došlo da se naroljam kao stoka i odem. Na sreću nisam to nikad uradila i ne, nije me stid jer sam ovo priznala. Posljednji put kad sam bila imala sam deceniju manje. E to me je stid. Ukratko rečeno ja se užasavam zubara. Užasavam ih se toliko da kad bih srela drugaricinog tatu koji je zubar sam se uvjeravala da je on ministar nečega i da nije zubar. Užasavam se toliko da bih radije istetovirala cijelo tijelo , pirsala si bradavice i onu prostu stvar iz gaća. Užasavam se toliko da 10 godina nisam bila kod zubara. Zaista se ne bojim ničega kao zubara, i pirsala sam se i tetovirala i skakala bungee jumping i letila avionom i vraćala se sama kući iza ponoći i sve te herojske akcije sam izvela, ali zubaru ne smijem otići ni naopako. Prvo sam htjela otići na par tretmana psihologu da me riješi tog bolesnog straha, pa onda zubaru. Ne znam zašto se toliko bojim, jer sam prije tih deset godina popravila dva zuba bez anestezije i nije mi bio problem ih još toliko popraviti. Ali onda sam trebala jednu šesticu izvaditi i tu je nastao problem. Nikad ju nisam ni izvadila jer nisam smjela. Sad me je stid otići zubaru i reći 'eto ja se vas bojim, dajte vi meni prvo razbijte strah, dolazit ću vam jedno mjesec dana da se mi upoznamo i sprijateljimo pa ćemo onda početi sa radom oko mojih zubi'. Pokušavam se skulirati, opaliti si šamar, biti muškarčina i riješiti to ali ne ide pa ne ide. Sad , vidjela sam prilično mnogo preporuka na temi. Kod zubarke nijedne ne bih otišla, ženama ne vjerujem što se tiče zdravlja. Jedino ginekologinjama, ali to je druga priča. Zanima me da li je netko zaista imao toliki problem sa tim strahom i da mu je neki zubar pomogao da prevaziđe toliki strah?
Bila bih zaista zahvalna ako je tko imao takvo iskustvo. Evo sad bih bez problema hodala Alipašinim ili kojim već poljem sama , oskudno odjevena, samo da ne moram otići zubaru.

nakon straha stid je najveca prepreka za odlazak stomatologu...a jedna stvar je fakt 98% stomatologa uopste nema negativan stav prema ljudima s losijim dentalnim statusom(dapace ) i uopste ne primjeti "katastrofu" u ustima
dakle slobodno otidji...

Ja znam da će on reći 'ma daj, kakvih sam ja slučajeva vidio, to je ništa, samo ti lezi i opusti se' (sad ovdje već idem u drugom smjeru) ali đaba kad ja mislim da je to nešto katastrofalno i da svi ljudi imaju super fine savršene zube i nitko se ne boji zubara sem mene

Koji stomatolog je najbolji za navlake, prelistah haman cijelu temu, al ne mogu da se odlucim.

Krone wrote:Prim. Dr. Ibrahim Huskić - oralni hirurg, super osoba, odličan ljekar, zna šta radi i kako radi (sve vrste stomatoloških usluga).
Grbavička 30, Sarajevo
033/644-519

dr. Ibrahim Huskic ... niposto kod njega, na prvu se cini lijep i prijatan cikica (osmijeh od uha do uha), a ustvari kad nesto krene naopako je skroz druga osoba, dvije moje koleginice su isle kod njega i ono sto su imale od zuba pokvario je, poslije negovih radova sve upala do upale, cista do ciste i na kraju pojeo vuk magarca.

Cisti sarlatan i prevarant a krije se i prodaje kao stucan i pouzdan stomatolog

Raspitajte se prije nego sto odete kod bilo kojeg stomatologa, pa i za dr.Huskica

Uz dužno poštovanje svima i privatnosti svih, ja bih voljela kad bi se mi svi imenom i prezimenom predstavili pa da se otkrije ko je postavio reklamu, a ko iskreno, iz iskustva odgovorio na ono čemu ovaj forum i služi. Znam da i u ovom trenutku ima mnogo onih koji su poput mene tragali za zubarom, oralnim hirurgom i pri tome, kao posljedicu loših iskustava, vuku traume, nekoliko zuba manje nego što bi imali da su našli pravog zubara. Ovdje se u više navrata spominju neki eminentni zubari kod kojih sam bila i zbog čijih radova će mi trebati psihijatar prilikom svake posjete zubaru. Znam da su iskustva različita, ali ne mogu da vjerujem da mi u Sarajevu ne možemo reći, prof. Prohić je najbolji, ja nigdje ne nađoh i ne pročitah nečije loše iskustvo s njim. Ali ako on nije tu ima neko ko je bar približno dobar i ja sam upravo u potrazi jer je on na odmoru, a i kolektivni su godišnji odmori na Stomatološkom fakultetu. Ponavljam, nisam ni u kakvom srodstvu sa spomenutim zubarom, i svi oni koji su imali priliku da budu njegovi pacijenti će se složiti sa mnom da je čovjek apsolutni VRH BiH stomatologije. Neko je prije spomenuo da treba gledati diplome i obrazovanje na zidu ordinacije čovjeka kod kojeg idemo. Apsolutno se slažem sa tom konstatacijom, ali treba tražiti i onaj ljudski faktor, jer postoje ljudi koji imaju slabe, krive korijenove, zube koji se kvare uprkos Listerinima, vitaminima i svim čudesima koje koristimo. Svi bi mi željeli da imamo biserni osmijeh, ali kad vam zubar kojem sam otišla, nakon otkaza na poslu, pri tome davši zadnji dinar za loše urađen posao kaže "Taj zub vam se jedino operativno može izvaditi" i cijena je 140 KM, kad ga pitate zašto vas i nakon hrpe antibiotika boli to što je radio, a kod mene je rađena apikotomija prilikom koje je spomenuti tek u procesu operacije otkrio da imam drugi korijen, koji naravno nije obrađen ni saniran, što mu nije smetalo da mi za njega uzme 500 KM, i dvije parcijalne proteze po 250 KM za koje ste izbrojali i zadnje feninge da u potrazi za poslom ne hodate krezavi, a do kojih ste došli posjećujući "eminentne" privatnike, koje mogu baciti jer je kukicu jedne, iako sam se bezbroj puta žalila na taj zub, stavio na zub koji je imao džep okolo, i da ne odoh na stomatologiju stradala bi vilica. Uskoro, čim mi izvade taj zub ću staviti sliku, sa imenom i prezimenom spomenutog zubara, jer ne želim da iko doživi ono što sam ja. Znam da za privatnika treba dublji džep, ali znam i to da zaista postoje ljudi poput prof. Prohića koji će vas bez preporuke, koverte i sl. primiti na fakultetu i pomoći vam i pri tome vas ako se bojite ili ako imate par pokvarenih zuba neće gledati podozrivo. Kod mene su nažalost svi bili pod plombama, bez trunke karijesa samo što su plombe, loše urađene gore od bombi. To je onaj ljudski faktor o kojem sam govorila koji većina nas kupuje po privatnim ordinacijama. Čovjek ima privatnu ordinaciju. Super. Barem znate da nećete završiti kod lokalnog mesara i da iza te ordinacije stoji ime. Bilo bi idealno kad bi on imao adekvatnu platu i kad bi nam država bila takva da kojekakvih stomatoloških ordinacija nema kao usuđujem se reći "ludih" gljiva poslije kiše iz kojih izađete em unakaženi, em istraumirani za cijeli život. I još jednom molba, za sve koji su bili Prohićevi pacijenti, preporuka za nekog ko je bar približno dobar ili najjaći pejnkilers. Pozz i hvala

[quote="Perdita_Durango"]Zdravo. Ovako, već godinama se pokušavam nakaniti/ohrabriti/dobitikonjskamuda (ili čija su već ogromna) i otići stomatologu. I godine prolaze a ja ne dobivam navedeno. Na vrhuncu svoje gluposti mi je došlo da se naroljam kao stoka i odem. Na sreću nisam to nikad uradila i ne, nije me stid jer sam ovo priznala. Posljednji put kad sam bila imala sam deceniju manje. E to me je stid. Ukratko rečeno ja se užasavam zubara. Užasavam ih se toliko da kad bih srela drugaricinog tatu koji je zubar sam se uvjeravala da je on ministar nečega i da nije zubar. Užasavam se toliko da bih radije istetovirala cijelo tijelo , pirsala si bradavice i onu prostu stvar iz gaća. Užasavam se toliko da 10 godina nisam bila kod zubara. Zaista se ne bojim ničega kao zubara, i pirsala sam se i tetovirala i skakala bungee jumping i letila avionom i vraćala se sama kući iza ponoći i sve te herojske akcije sam izvela, ali zubaru ne smijem otići ni naopako. Prvo sam htjela otići na par tretmana psihologu da me riješi tog bolesnog straha, pa onda zubaru. Ne znam zašto se toliko bojim, jer sam prije tih deset godina popravila dva zuba bez anestezije i nije mi bio problem ih još toliko popraviti. Ali onda sam trebala jednu šesticu izvaditi i tu je nastao problem. Nikad ju nisam ni izvadila jer nisam smjela. Sad me je stid otići zubaru i reći 'eto ja se vas bojim, dajte vi meni prvo razbijte strah, dolazit ću vam jedno mjesec dana da se mi upoznamo i sprijateljimo pa ćemo onda početi sa radom oko mojih zubi'. Pokušavam se skulirati, opaliti si šamar, biti muškarčina i riješiti to ali ne ide pa ne ide. Sad , vidjela sam prilično mnogo preporuka na temi. Kod zubarke nijedne ne bih otišla, ženama ne vjerujem što se tiče zdravlja. Jedino ginekologinjama, ali to je druga priča. Zanima me da li je netko zaista imao toliki problem sa tim strahom i da mu je neki zubar pomogao da prevaziđe toliki strah?


Pravo mi je mrsko pisati, ali ako cu ti pomoci da prevazidjes problem koji imas i popravis kvalitetu zivota, onda je "moja misija" uspjela. Nije suplja prica, imala sam jednak problem kao i ti, s tim sto je trajao ne 10, nego puno vise godina. I kako je vrijeme prolazilo, taj strah je bio sve veci i problem sve gori. Saberi se dobro, razgovaraj sa sobom, vidjeces da je stid i blam sto si sebi dozvolila takvo stanje, puno, puno gori od straha koji mozda osjecas.
Ja sam pobozno citala ovaj pdf, i cekala da se pojavi neko sa istim problemom, pa da vidim da nisam jedina. I ja sam razmisljala o psihologu, ali nikada ni do njega doci. Ni sa kim nisam razgovarala o tome, a u svojoj glavi sam "kovala" planove o odlasku kod zubara, i uvijek sam nesto cekala - da mi neko preporuci zubara, da sa nekim razgovaram, da skupim pare.....
I odjednom u glavi bum-tras - a u stvari mi je dokurchillo da pazim kako pricam, kako se smijem, uvijek imam zvaku - i ja gotovo preko noci odlucim da odem stomatologu.
Lijepo nazovem, narucim se na pregled, zdrmam nesto za smirenje ( lex je majka) i 20-ak dana nakon toga sam imala osmjeh o kakvom nikada nisam ni sanjala.
Vjeruj mi, bol je minimalna ( ja sam godinama samo od pomisli na injekciju umirala), u stvari rijetko sta i boli. Sigurno cesto poredis neku bol sa ovom ( mada je bol ono sto te najmanje koči) i mogu ti reći da je nekada depilacija puno bolnija, o tetoviranju da i ne govorim Mislim da sam veci cetvrti put otisla na stolicu bez icega za smirenje, bez nervoze, a ni ja ne vjerujem, ali jedva cekam da odem na kontrolni pregled.
Zubari ne razmisljaju o stvarima kojima si ti sada opterecena - meni je na recenicu da ne znam je li me vise strah ili sramota, zubar nonsalantno odgovorio "...sramota cega? To je nas posao."
Na 29-oj stranici ovog pdf imas par postova koji su i meni pomogli, od ljudi sa slicnim iskustvom.
Ja sam iz generacije istraumirane na stomatoloskom fakultetu i po domovima zdravlja, jos kao dijete. Moj stomatolog je postigao da sasvim drugim ocima gledam ono cega sam se nekada uzasavala. Strucnjak je, lake ruke, a najvaznije od svega - ljudina! Vjerujem da ces jednako dobru uslugu dobiti i kod nekoliko doktora koji su cesto spominjani ovdje, a ako zelis broj, javi se na PP.

Sretno i što prije idi! Just do it!

semlaca wrote:Moj momak je isto tako imao neki blesavi strah u glavu usađen od matere mu koja zubara ne voli ni na tv-u vidjeti.
Došlo je do te mjere, da sam ja prije nego sam ga uspjela natjerati da ode, morala otići reći svom zubaru da je njeg užasno strah i da bude pažljiv, poslije toga sam mjesec dana svaki dan u 17h tj kad on završi s poslom išla s njim i držala ga za ruku dok stomatolog radi. Jednom prilikom su mu dali tri doze anestezije dok su mu izvadili zub. Sad hvala Bogu straha nema, sutra će na skidanje kamenca - sam.

Tako da ako te strah nađi finog zubara, reci mu da te strah i ako treba povedi nekog sa sobom, nema veze što si velika, ako će tebi biti lakše neće se oni protiviti. Nisam sigurna da li se u svaku ordinaciju može uvesti pratnja, ali u ovu u koju mi idemo može. I da stomatolog ti sigurno neće ništa reći i nema razloga da se stidiš sve i da imaš groblje u ustima. Njihov posao je da to srede. Sretno!

3 doze anestezije
Pa ja sam dvojku popravljao prije 10 tak dana 4 put bez anestezije i sve prošlo bez ikakvih bolova i najviše volim kod zubara otići sam.
Al da sam imao neugodno iskustvo sa zubarom jesam.Prije 13 godina dok sam bio još dijete otišao kod jedne zubarke da mi vadi zub(prvi put otišao kod zubara) i nisam imao pojma kako sve to ide.Kaže ona meni"otvoriću ti zub(donja šestica je bila u pitanju)i stavit ću ti lijek i hajd uzela je ona onu brusilicu i u jednom momentu kad mi je dodatakla živac istog momenta ja sam bio na njenim vratima.Nikad veću bol u životu nisam iskusio,ali sreća da je trajala manje od sekunde-doduše niije mi davala anesteziju,ali veću bol nisam iskusio definitivno.Imaš osjećaj koda ti neko srce čupa direktno rukom.Nakon toga sam išao dosta puta na popravak(kod drugog doktora) i nije bilo takvih iskustava.
NIKAD NEDAT DA VAM OTVARAJU ZUB BEZ ANESTEZIJE,NAROČITO ZUB SA VEĆIM KORIJENOM -ŠESTICE PRIJE SVEGA

Zna li neko kvalitetnog i povoljnog zubara/protetičara u Sarajevu, vezano za izradu cijele gornje zubne vilice/zubnih implantata? Lokacija, cijena i ostalo? Hvala unaprijed!

Meni rastu osmice i uzasno me boli, ima li kakav nacin da malo ublazim to?

Ima li neko iskustva sa dr Fikreta Topalović mislim da je u Ferhadiji

Zna li iko dokad je Prohić na godišnjem? Danima zovem niko se ne javlja? Ne želim ići ni kod kog drugog.

Alhemicarkaa wrote:Zna li iko dokad je Prohić na godišnjem? Danima zovem niko se ne javlja? Ne želim ići ni kod kog drugog.

Dr Prohic radi tek od ponedjeljka. Došao sa odmora, ali ima nekih drugih obaveza.

Sad mi vise ni cijena nije tako bitna, koliko kvalitet u pogledu rada i materijala.. Hvala na dosadasnjim sugestijama. Ocekujem nove, stoga, nemojte biti stidljivi. Sta je sa Mersijom Omerbasic (valjda sam dobro upamtio ime) na Breci? Da li neko ima informaciju o njenim radovima? Ja imam jednu i dosta je pozitivna.

Raja , ima li neko sredstvo protiv kamenca na zubima u apoteci uzeti? Otklanjao sam ga prije dva mjeseca i opet se kreten pojavio Kontam gdje cu petobu svako dva mjeseca davat za to..

Perdita_Durango wrote:Zdravo. Ovako, već godinama se pokušavam nakaniti/ohrabriti/dobitikonjskamuda (ili čija su već ogromna) i otići stomatologu. I godine prolaze a ja ne dobivam navedeno. Na vrhuncu svoje gluposti mi je došlo da se naroljam kao stoka i odem. Na sreću nisam to nikad uradila i ne, nije me stid jer sam ovo priznala. Posljednji put kad sam bila imala sam deceniju manje. E to me je stid. Ukratko rečeno ja se užasavam zubara. Užasavam ih se toliko da kad bih srela drugaricinog tatu koji je zubar sam se uvjeravala da je on ministar nečega i da nije zubar. Užasavam se toliko da bih radije istetovirala cijelo tijelo , pirsala si bradavice i onu prostu stvar iz gaća. Užasavam se toliko da 10 godina nisam bila kod zubara. Zaista se ne bojim ničega kao zubara, i pirsala sam se i tetovirala i skakala bungee jumping i letila avionom i vraćala se sama kući iza ponoći i sve te herojske akcije sam izvela, ali zubaru ne smijem otići ni naopako. Prvo sam htjela otići na par tretmana psihologu da me riješi tog bolesnog straha, pa onda zubaru. Ne znam zašto se toliko bojim, jer sam prije tih deset godina popravila dva zuba bez anestezije i nije mi bio problem ih još toliko popraviti. Ali onda sam trebala jednu šesticu izvaditi i tu je nastao problem. Nikad ju nisam ni izvadila jer nisam smjela. Sad me je stid otići zubaru i reći 'eto ja se vas bojim, dajte vi meni prvo razbijte strah, dolazit ću vam jedno mjesec dana da se mi upoznamo i sprijateljimo pa ćemo onda početi sa radom oko mojih zubi'. Pokušavam se skulirati, opaliti si šamar, biti muškarčina i riješiti to ali ne ide pa ne ide. Sad , vidjela sam prilično mnogo preporuka na temi. Kod zubarke nijedne ne bih otišla, ženama ne vjerujem što se tiče zdravlja. Jedino ginekologinjama, ali to je druga priča. Zanima me da li je netko zaista imao toliki problem sa tim strahom i da mu je neki zubar pomogao da prevaziđe toliki strah?
Bila bih zaista zahvalna ako je tko imao takvo iskustvo. Evo sad bih bez problema hodala Alipašinim ili kojim već poljem sama , oskudno odjevena, samo da ne moram otići zubaru.

Nisi imala veci strah od mene vjeruj mi ..Kanio se godinu, preznojavao se od same pomisli na onaj miris iz ordinacije..i haj reko majka je najbolji prijatelj, kazem joj za belaj..saslusala me, lakse mi bilo..kad jedan dan kaze narucen si sutra u 5 kod Zibe (komsinica, nikad 9 nije dobila na faksu ) kontam gdje cu dici ruku na staru isamaram se, odem..i nisam nista osjetio..ko rukom odneseno..poslije mi uvali sina svog da mi radi al' anestezija majka , nista ne osjetis..dos'o kuci , izljubio staru, vidio da je visegodisnja paranoja ustvari bila bezrazlozna

Ma i zubaru neko sređuje zube, i on je samo čovjek, zašto ga se plašiti.