Forum Klix.ba

"I have great faith in fools; self-confidence my friends call it." E.A.Poe

"Desilo se upravo ono što sam slutio da će se jednom desiti... postalo mi je svejedno. Možda ćeš jednom vrištati moje ime, ali se bojim da neću čuti.
Zaglušilo me je previše tišine."

"A voljela ga je puno, i previše ako pitate mene. Mislim da ni sama nije znala zašto i na koji način, ali voljela ga je. Koketirala je s drugima, da se razumijemo, i ljubila je druge, puno njih. Ali nije imala tu iskru u očima i taj smješak na licu kao kad bi pričala s njim. Vjerujte mi, ja znam, ja sam bio taj sretnik..." Đ.B.

Ženska logika

Putujem autobusom. Krcat je i baš mi se ne gura do aparata da poništim kartu.
Zamolit ću ženu ispred da je poništi. Kako da joj se obratim, sa ti ili Vi? Na pretposljednjoj stanici nije sišla. Znači, putuje do kraja. Malo je bolje osmotrim i vidim da nosi bocu vina. Sigurno ide kod nekog muškarca, rekla bih. Vino spada u skuplju kategoriju. Muškarac je, dakle, zgodan. U mom naselju ...su dva zgodna muškarca - moj muž i moj ljubavnik. Mom ljubavniku sigurno ne ide jer ja sada idem kod njega. Dakle, ide kod mog muža. Moj muž ima dvije ljubavnice - Tamaru i Marinu. Tamara je trenutno na godišnjem.
Na to ću: "Marina, možeš li molim te, da mi poništiš kartu?"
Marina: "Mi se poznajemo?"

Nemojte uzimati mnogo više nego što dajete, da vam ono što imate ne bude manje od onog što nemate. D. Radović

Pljujem ja pomalo na vas, nadmeni budući.
Da se nismo ovako prljavi grizli i parili,
da nismo ovakvi nakazni pre vas krvarili i sanjarili,
voleo bih da vidim na šta bi ličio vaš okupani,
puderom posuti, razmaženi svet. M.A.

Tvrdice su obično veliki plašljivci. Tvrdice nisu tvrdi samo u pitanju novca, nego i u pitanju prijateljstva i dobrote. Oni su sitničari i zavidljivci; i kao što teško nekom pruže zlatnu monetu, isto su tako uzdržljivi i da drugima učine uslugu, makar i rečju. Čovek tvrdica, to je inkarnacija ne samo jednog poroka, nego je to zbir nekoliko poroka, od kojih je njegova škrtost samo njihova navidnija manifestacija.
Dučić

Unesite u monotoniju i mrtvilo necijeg zivota malo svoje neozbiljnosti,neodgovornosti i loseg ukusa.
D.Radovic

Ovakvi nasrtljivi i zloćudi manijaci redovno su drski i uporni ljudi. (A drskost i uporstvo su brat i sestra.) I kadvam nanesu neku štetu ili sramotu, oni redovno uspevaju da ubede najpre sebe azatim i većinu sveta da ste vi sami odgovorni za svoju nezgodu. Tako vi imate dve štete, a njihova sujeta dva uspeha. Jedan, kad su vas nagovorili napogrešan korak. Drugi, kad su uspeli da odgovornost za to skinu sa sebe iprebace na vas. Zato se drski i uporni ljudi nikad ne mogu popraviti u svojim manama i slabostima, jer oni, ne osetivši nikad rđave posledice svojih mana nasebi, i ne primećuju da ih imaju. I stoga treba od takvih ljudi bežati što dalje, pa ma kako dobra i na izgled privlačna bila svojstva koja oni inače imaju.

''''''

Čovjek koji nije hrabar ne može biti ni pošten, jer za poštenje su potrebne žrtve kakve kukavica ne umije da podnese, a potrebna je i velikodušnost koju on ne može razumjeti.

"Postoje valjda i takvi ljudi.
Ljudi kojima je potreban netko da bi bili sami."

"Posljednjih 5 godina moga života nije imalo zadan smjer. U ustajanju od nemila do nedraga, bez zaštitnika i sreće, bez skloništa i kompasa, nošena strujom, zaokupljena uzaludnim bijegom od same sebe, u potrazi za mjestom gdje ću preživjet…”


"Najvažnije stvari je najteže reći. To su stvari kojih se sramimo jer ih riječi umanjuju, a kad ih izgovorimo, stvari koje su se činile neograničenima dok su bile u našoj glavi, stisnu se na običnu, životnu veličinu. Ali ima tu još nešto, zar ne? Najvažnije stvari su preblizu mjestu gdje je zakopano naše tajno srce, kao putokazi prema blagu koje bi neprijatelji rado ukrali. I dogodi se da s naporom otkrijemo neku tajnu a da nas ljudi čudno gledaju, ne shvaćajući što smo uopće rekli ni zašto smo mislili da je tako važno da smo bili na rubu suza dok smo govorili. Mislim da je to najgore. Kad tajna ostane zaključana ne zato što nije ispričana nego zato što je nitko nije razumio."

PurpurHazel wrote:"Postoje valjda i takvi ljudi.
Ljudi kojima je potreban netko da bi bili sami."

Autor?

''Žene su kao lutke... Možeš se igrati s njima kako želiš i baciti ih kad poželiš...! Ali znaš šta? Pravi muškarac se nikad ne igra sa lutkama!'' Meša Selimović

nevidljiva_ wrote:''Žene su kao lutke... Možeš se igrati s njima kako želiš i baciti ih kad poželiš...! Ali znaš šta? Pravi muškarac se nikad ne igra sa lutkama!'' Meša Selimović

"Smeta mi krov da sanjam. Smeta mi nebo da verujem…"
Miroslav Mika Antić

"I zauvijek sam ostao gladan ljubavi i pažnje: niko me u životu nije mogao iznenaditi grubošću i uvjek sam je očekivao, a svako me mogao pridobiti pa i prevariti pitomošću, nježnošću, prijateljstvom, pa i kad bih se prevario, opet sam uvijek bio spreman da naletim na isti mamac.''

Meša Selimović

"Kasno je sjecanja, uzalud se javljate, beskorisne su vase nemocne utjehe i podsjecanja na ono sto je moglo da bude, jer sto nije bilo, nije ni moglo da bude. A uvijek izgleda lijepo ono sto se nije ostvarilo. Vi ste varka koja radja nezadovoljstvo, varka koju ne mogu i ne zelim da otjeram, jer me razoruzava i tihom tugom brani od patnje."

"Do not even listen, simply wait, be quiet, still and solitary. The world will freely offer itself to you to be unmasked." (Kafka)

Čudna sorta wrote:

nevidljiva_ wrote:''Žene su kao lutke... Možeš se igrati s njima kako želiš i baciti ih kad poželiš...! Ali znaš šta? Pravi muškarac se nikad ne igra sa lutkama!'' Meša Selimović

‎"Neka... Traži... Probaj... Bolje biraj i pogrešne, nego da spadneš na to da pogrešni biraju tebe. Ako grešiš iz verovanja, to je bar i uzvišena greška - prevaren si na neki način. Ali, ako te biraju pogrešni... onda rizikuješ da budeš nečija osveta, nečiji očaj, ili nečiji rezervni izbor. Zar najveća osećanja na svetu, tvoja, trebaju biti samo rezerva? Zar da nešto što Voli, treba da teši nečiji očaj? Zar nešto što prerasta smisao Vasione i njenu strukturu, prostor i vreme, treba samo da posluži izazivanju ljubomore u jednom, najprostijem, šablonskom pokušaju parenja i kočenja? Glavu gore! Ima i one vrste, srešćeš ih, koji čitaju iz očiju kako ti srce kuca. Glavu gore!"

"Kod ljekara je došao čovjek koji se požalio na glavobolju koja nijednog trenutka nije popuštala.
“Možete li mi pomoći?”, upitao je.
“Svakako”, rekao je ljekar, “ali recite mi prvo neke stvari. Da li mnogo pijete?”
“Da li pijem! Taman posla. Ne konzumiram gadosti kao što je alkohol.”
“Pušite li možda?”
“Prepuštam drugima da se truju. Nikada me to nije privlačilo.”
“Malo mi je neugodno da vas pitam, ali…znate već…neki muškarci…imate li možda neke noćne avanture?”
“Naravno da nemam. Za koga me vi smatrate? Liježem svake večeri najkasnije u deset.”
“Recite mi”, nastavio je ljekar, “taj vaš bol u glavi, da li je kao iznenadno oštro probadanje.”
“E baš je takav.”
“Stvar je vrlo jednostavna. Vaš problem je u oreolu koji vam je previše tijesan. Treba ga malo popustiti!!”

Pokušavam pisati pjesmu po principu počinjem prvo polagano, potom postepeno pojačavam .

Prvi pokušaj propada pošto primjećujem pakosne prizore : publika pljuje po predsjednikovoj pozorišnoj predstavi , polupismeni podanici pokušavaju prikriti parodiju pa pričaju prekrasne priče pominjući pobjedu , progres. ponos,
pitomim pogledima potkrijepljuju propagandni program, pipajući po površini praznovjerja provjeravaju postojanost privrženosti prokletnika prestolu. ,
Pravo paradoksalno potiskuje pravdu ….pojedinci prepoznatljivi po podvoljcima pojedoše prihode, po pedeseti put pravedno podijeliše pogaču po principu pola pola , pa potom pijanke,poligamija,perverzije, pišanje po pokradenim parama pod protektoratom propisa povjerenih pendrekašima plitke pameti.

Po prvi put posustajem, poimam pozno procenat pokvarenosti populacije, prosto ponižavajuća pouka…. Probam pa pomislim pazi, prvo provjeri podatke pa poslije pjevaj
Popevka, priznajem, po pravilu provocira pojedince, politika, partijska pripadnost ….
Popijem pivo pa probam ponovo… prokleti početak… potpuna praznina
Poštujmo primirje poručuju propali pukovnici, pijani popovi propovijedaju primjerno ponašanje ! Piloti pitaju putnike pošto plaćaju prevoz pa preračunavaju plate, Patnja proleterijata proizvedena pohlepom poslanika….

Pjesma pobogu… potpuno prepuštena poplavi pojmova….
Povuci, potegni
pomoć prijatelja, pitaj publiku, pola pola, promašaj ,propast pjesnikova…

Pjesma polako postaje prazna priča pa potajno potišteni pjesnik progovara : “pa-paa pjesmo , piši propalo… probaćemo poslije, pričekajmo povoljniju priliku….”

Poraz pripisujem prvenstveno prilagođavanju ponašanja potrebama privilegovanih . Propuštanje prave prilike povlači privremeno povlačenje poštujući pravo prvenstva...

"I believe in being strong when everything seems to be going wrong. I believe that happy klix are the prettiest klix. I believe that tomorrow is another day, and I believe in miracles." Audrey Hepburn

"Osjetio sam mučninu. Otrčao sam u wc, kleknuo ispred školjke i gurnuo dva prsta u grlo... Uzalud. Ne možete to povratiti. Ljudski organizam napravljen je tako da povraća samo sitnice. Hranu, cugu i takve stvari. Pokvarene starce, pokvareno djetinjstvo, i uopće pokvarenu prošlost ne možete povratiti."

"Nismo se tražili, samo smo se našli... a sada tako nađeni kao da se opet tražimo... možda je to smisao... Ljubavi... ta lepota neizvesnosti... čekanje na nedočekano... nadanje u beznađu... grliti se bez zagrljaja... ljubiti se bez poljubaca... prožimati se u mislima... i spoznaja da smo tu negde... tako blizu... a tako daleko..."