Lakat Jebić wrote: ↑19/04/2021 15:55
sto se para tiče, baš sam to i htio reći
a ostalo...nek se ovo desilo, jer i ovo sto se desavalo zadnjih 10 godina nije to to... prevelik je broj ljudi koji su nekad gledali po 10 utakmica sedmicno, koji govore da ne prate skoro nikako. Ogroman broj ljudi prati iskljucivo bh premijer ligu. ne znam tacno izvuci zakljucak zasto, vjerovatno je mnogo faktora. Mene posebno nervira depersonalizacija, guranje svih igraca u jedan kalup zarad sistema. nema ni jednog karatkera u fudbalu vise. a to je posljedica jer je iz sportra, prerastao u biznis a ona u pseudonauku. nije vazno sto si talentovan za dribling, to nam ne treba, koliko mozes trcat i mozes li odigrat 98 od 100 pasova na 4 metra od sebe.
koliko nema "ličnosti" medju igracima, evo ovo je vijest stoljeća mozda u fudbalu. niti jedan igrac iz ovih 12 ekipa se nije oglasio, a ne skidaju se s instagrama.
svasta sam udrobio.
nek se desilo, protrest će se fudbal, otići će il na bolje il na gore... meni haman više nije ni važno. željo će vazda igrat, vazda će igrat sa sarajevom i sa veležom, vjerovatno i sa zrinjskim i borcem.. igrat će se za nešto, s parama il bez njih
ja kasnim, ali bizi se ovih dana.
nisam citala postove, slabo se ovdje ima na sta obratiti paznja, cast nekolici forumasa, pa vjerojatno pisem vec receno, ali eto. s tobom malo da procakulam, to je uvijek uzitak.
stoji dosta toga sto velis, ali to nije jedinstveno fudbalu. globalni kapital diktira korporacijsko ponasanje. nemas karaktera i osobnosti vise nigdje. svi su pretvoreni u marketinski proizvod i brand; ponasanje i javno bivstovanje je strogo kontrolirano, odnosno uvjetovano. ne mozes biti svoj, ne mozes biti izvan kalupa, ne mozes imati svoje stavove i poglede ako su u suprotnosti od opceprihvacenih, drugim rijecima, ne smijes biti off brand. sasvim ocekivano onda da se niko ne smije oglasiti na drustvenoj mrezi i reci bilo sta o ovome. igraci stite svoje privilegije.
sve sto se dogadjalo drugim industrijama, sada se dogadja fudbalu. globalni kapital prezire lokalnu zajednicu i koristi svaku priliku demonstrirati prezir nad njom a i oslabiti nation state. nista narocito specificno za fudbal. i uvijek svoje monopolisticke teznje prodaje pod "progresom, buducnoscu". isto kao sto se male i lokalne trgovine ili proizvodjaci ne mogu nositi sa mutlinacionalnim korporacijama, tako se ni lokalni fudbali ne mogu nositi, ili im je sve teze nositi se, sa globalnim pristupom nogometu 24/7.
fudbal vise odavna nije stub zajednice i institucija drustva kao sto je nekada bio. ta franshizacija se nama mozda cini groteskna i nespojiva sa prirodom fudbala jer su klubovi/fudbal igrali uloge u ratovima, revolucijama, ekonomskim i kulturoloskim transformacijama svih europskih drzava. ugradjeni su bili u povijest i temelje gradova i mjesta. no, to dolazi. europski gledatelj sebi sve manje moze priustiti fudbal, cijene rastu, a place (tradicionalnog segmenta fudbalskog pratitelja) stagniraju. pare su na istoku. tv prava odredjuju sve. gradovi se mogu sada malo buniti i koprcati, ali, stajaznam, liverpoolu i barceloni se desetine milijuna eura slijeva u kofere godisnje zbog tih klubova. barcin stadion se obilazi kao dio turisticke atrakcije. citav ekonomski ekosistem postoji oko toga. ne mogu si gradovi priustiti tek tako da to nestane. pristace na svasta. bez stega nacionalnih liga i drzava, superliga omogucava istocnim parama laksi ulaz u fudbal. nema potrebe kupovati etablirane europske klubove, napravis sebi kineski, platis perezu i ekipi da te puste u superligu i to je to. sto ti superligu cini boljim proizvodom za prodati kineskom trzistu i tako.
to sto mi se ne svidja kako se ovo radi, ne znaci da smatram da fudbal mora biti statican. mora se mijenjati, svijet se mijenja, ali postoje razliciti nacini za postici to. da mi kriminalac perez drzi lekcije, koji je zapravo svojerucno proizveo ovu situaciju i uefinu poziciju svojim prijetnjama, zahtjevima i djelima, ne ide.
ja sam prije gledala utorak, srijeda, cetvrtak, subota, nedelja. kada nisam mogla aktivno pratiti svaku tekmu koja me zanimala, stavim je na laptop u pozadinu i sjeckam povrce i kuham rucak. ili radim sta trebam raditi. sada sam kombinacijom pandemije i hostaplerizacije tv prava dosla na nula tekmi. nisam mjesecima tekme pogledala, sto bi mi za vecinu zivota bilo nezamislivo. kao da muziku nisam slusala mjesecima. da li je to normalni zivotni ciklus, ne znam...kad sam ja bila mala, hrpa starijih, mislim puno starijih ljudi, penzionera je vazda pratila i gledala tekme, nisu se iskljucivali i zaostajali. stavise. da ne zivim gdje zivim, imam osjecaj da bih isla na lokalni stadion ponekad pogledati tekmu, cisto iz uzitka. tog nekog uzemljenja. niti su pare u pitanju, niti je prestiz u pitanju, sjedis s sa svojom ekipom, gleas fucu, zajebavas se na lijep, suncan, dan, psihoterapija.
sto tek ja nadrobih…ni najmanja mi namjera nije bilo. elem, puno pozdrava za tebe i djakmica kad vidis pozdravi od mene.
