Forum Klix.ba

Ležerni život neuračunljivih ubica

Objavljeno 16.03.2012 u 11:24

U Bosni i Hercegovini, zemlji koja je pogođena ratnim stradanjima, postoji veliki broj osoba koje pate od različitih psihičkih poremećaja i trauma. uzroci takvih stanja nisu samo genetske prirode, već su direktna posljedica ratnih događanja i loših uvjeta života.

Ne treba nas previše iznenaditi što se svako malo pojavi neki Tomislav Petrović ili Elvir Korać, ali svakako da trebamo biti zabrinuti što kod nas još uvijek ne postoje ustanove u kojima bi se zbrinule neuračunjljive osobe koje ugrožavaju sigurnost građana.

Prema određenim statistikama, u BiH postoji oko 120 neuračunljivih osoba koje su počinile višestruka ubistva. Dio njih osuđen je na velike, a dio na manje zatvorske kazne. No tačan broj osoba koje su nakon teških ubistava proglašene neuračunljivim i doslovno puštene na slobodu NIKOME NIJE poznat.

Najbolji primjer za to je peticija koju su tuzlanski liječnici potpisivali prije nekoliko godina. Oni su tada javno izrazili negodovanje povodom smještanja šesterostrukog ubice Tomislava Petrovića na tuzlansku Psihijatrijsku kliniku.

17 liječnika tada je prijetilo otkazom ako se neuračunljivi Petrović smjesti na ovu kliniku koja nije prilagođena za brigu o ovim osobama koje trebaju biti smještene u ustanove zatvorenog tipa. Podsjećamo, Petrović je proglašen krivim za stravična ubojstva šest osoba u tuzlanskom selu Trstje, u maju 2008. godine.

U iskazu koji je dao policiji, naveo je da ga je “glas iz stomaka” naveo da puca na tri člana svoje obitelji. No tu se Petrović nije zaustavio. Pucao je na autobus i ubio troje ljudi i teško ranio vozača. Nitko nije prijavio nadležnim organima da je Tomislav “vježbao gađanje” iz svoje kuće danima prije ovog čina, a socijalna skrb nije ga provjeravala iako se on 36 dana liječio na klinici za psihičke bolesnike Sv. Ivan u zagrebačkom Jankomiru.

Daljnja vještačenja pokazala su da Petrović boluje od depresivne psihoze i da u trenutku izvršenja ovog zločina nije bio posve neuračunljiv što znači da je itekako krivično odgovoran za počinjena ubojstva.

Pomahnitali ubica na ulicama Visokog

Stanovnici Hlapčevića dok žive neće zaboraviti 14. svibanj 2010. godine. Taj dan su u napadu pomahnitalog Nedima Fejzića smrtno stradale tri osobe,a povrijeđeno osam, od čega četvero djece. Fejzić se u prošlosti liječio u ustanovama za psihičke bolesnike, a u trenutku masakra bio je pijan. Napad je počinio nožem. Mjesto zločina podsjećalo je na scene iz najmračnijih horor filmova, samo što ovoga puta nije bilo riječ o hollywoodskim specijalnim efektima, već o tužnoj bosansko- hercegovačkoj stvarnosti u kojoj nevini stradaju samo jer su se zatekli na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme.

Krvavo Badnje veče

Božić 2002. godine bio je posljednji u životima Zorke, Mare i Anđelka Anđelića. Dok su se u svom domu u Kostajnici pripremali za praznik, mučki ih je ubio vjerski fanatik Muamer Topalović. Osuđen za teško krivično djelo višestrukog ubojstva, Topalović se čak drznuo da zatraži od policije da ga pusti kući iz pritvora kako bi mogao vidjeti svoju obitelj. On je 28. listopada pokušao pobjeći iz zatvora u Zenici, ali ga je u ovoj namjeri spriječilo zatvorsko osiguranje. Članovima obitelj Anđelić morao je isplatiti i 460.000 KM odštete, ali to je slaba utjeha za one koji su na najgori mogući način ostali bez svojih najmilijih.

Spomenućemo još neke od hladnokrvnih ubica u BiH, koji su tokom sudskog procesa proglašeni neuračunjivim:

Edina Dizdarić

Edina Dizdarić (40) iz Srednjih Buševića kod Krupe na Uni osuđena je u listopadu 2010. na obaveznu mjeru liječenja u Psihijatrijskoj klinici na Sokocu, jer je u neuračunljivom stanju sirćetnom kiselinom otrovala svog petogodišnjeg sina M. M., a nekoliko dana kasnije nožem je ubila i svog supruga Radu Mudrinića (52).

Oslobođena je krivične odgovornosti jer je sud ustanovio da je riječ o psihički bolesnoj osobi, kojoj je dijagnosticirana paranoidna šizofrenija.

Zbog toga će "kaznu" odležati na Psihijatrijskoj klinici na Sokocu, a zanimljivo je da su upravo iz te ustanove, nakon provedenih vještačenja, tvrdili da se radi o neurotičnoj, a ne o neuračunljivoj majci.

Rešad Bakalović

Rešad Bakalović (69) iz Tuzle osuđen je na osam godina zatvora zbog ubojstva sestre Fatime Salkić (57), koju je izmasakrirao 31. svibnja 2004. na Gradskoj pijaci u Tuzli. Naočigled velikog broja građana, sestri je nožem oštrice dužine 18 centimetara nekoliko puta zadao ubode u predjelu leđa, a nakon što se okrenula i pala nastavio je s nanošenjem ubodnih rana. Na kraju joj je prerezao i vrat, ostavivši nož zariven u tijelu.

Potom je pokušao pobjeći. Prethodno je, protestirajući ulicama Tuzle i Sarajeva, pokušavao skrenuti pažnju na svoj problem, navodeći da je "sestra Fatima falsificiranim majčinim potpisom dobila svu porodičnu imovinu". Sud je donio odluku da je on duševno poremećen i da mu je potrebno liječenje, ali sa slobode, iako je vještak konstatirao da je opasan za okolinu.

Armin Isaković
Armina Isakovića, bivšeg košarkaša koji je u lipnju 2008. hladnokrvno ubio majku Fatimu Isaković, Vijeće Kantonalnog suda Sarajevo proglasilo je neuračunljivim.

Ovaj sud je utvrdio da je Isaković majku usmrtio u stanju neuračunljivosti, a nalaz tima sudskih vještaka medicinske struke pokazao je da on boluje od akutne paranoične šizofrenije te da mora najmanje dvije godine u kontinuitetu provesti na liječenju, nakon čega će se odrediti njegov status. Isaković je nakon toga na slobodi proveo određeni period u Stocu, a onda se vratio u Sarajevo, gdje se ubrzo vratio na svoje radno mjesto u "Elektroprivredi BiH".

Slađan Gračanin

Slađan Gračanin (31) je 24. listopada 2009. u stanu u Masarikovoj ulici u Banjoj Luci ubio svoju majku Hajriju Gračanin (69). Hajrija je usmrćena s više udaraca po glavi i tijelu.

Gračanin je poslije toga policiji rekao da se ničega ne sjeća, zbog bolesti od koje boluje, te da jedino zna to da je majku zatekao mrtvu. On je priveden i saslušan, nakon čega je upućen na Kliniku za psihijatriju Kliničkog centra Banja Luka.

Vedad Hafizović

Vedad Hafizović je u ožujku 2006. ubio majku Jasminu Hafizović u njihovom stanu u sarajevskom naselju Alipašino Polje. Majku je izmasakrirao nožem, a potom je zaklao. Nakon toga je mirno otišao u džamiju da na česmi sapere krv. Prema izjavi koju je dao policiji, to je učinio, jer "majka nije htjela s njim klanjati sabah-namaz".

Vijeće Kantonalnog suda u Sarajevu nakon toga je donijelo odluku kojom se on prepušta Centru za socijalni rad Novi Grad na daljnju zaštitu i liječenje. Utvrđeno je da je optuženi neuračunljiva osoba koja boluje od šizofrene psihoze.

Biser Čekić

Na Trgu heroja u sarajevskom naselju Hrasno 15. kolovoza 2009. Biser Čekić je nožem usmrtio suprugu Samiru. I sebi je nanio povrede nožem, te je zbrinut u bolnici. Prije ubistva Čekić se liječio na Psihijatrijskoj klinici u Sarajevu. Supruga ga je na svoju odgovornost izvela na vikend, ali je on sutradan počinio ovaj zločin.

Neđo Raić

Neumljanin Neđo Raić 20. prosinca 2003. ubio je svoju 83-godišnju majku udarcima pivskom kriglom, a potom je izmasakrirao nožem. Priznao je ovo teško krivično djelo sudu, kazavši da nije bio priseban kada ga je izvršio, pravdajući se pri tome činjenicom da pati od posttraumatskog stresnog poremećaja. Sud je tada donio rješenje da se po pravosnažnosti uputi u bolničku ustanovu na liječenje.

Koliko dugo će nadležne institucije zatvarati oči pred ovim problemom, ne zna se. Možda se konačno nešto poduzme kada svaki peti stanovnik BiH zbog zaostale traume digne ruku na dijete, starca ili slučajnog prolaznika. Jedino što preostaje je- čekati. Čekati izgradnju ustanove zatvorenog tipa na Sokocu koja će se skrbiti o ovim ljudima, čekati da netko reagira, čekati i nadati se da se nećeš zateći nekoj neuračunljivoj osobi na putu kada krene u svoj krvavi pohod.

Armin Isaković
Armina Isakovića, bivšeg košarkaša koji je u lipnju 2008. hladnokrvno ubio majku Fatimu Isaković, Vijeće Kantonalnog suda Sarajevo proglasilo je neuračunljivim.

Ovaj sud je utvrdio da je Isaković majku usmrtio u stanju neuračunljivosti, a nalaz tima sudskih vještaka medicinske struke pokazao je da on boluje od akutne paranoične šizofrenije te da mora najmanje dvije godine u kontinuitetu provesti na liječenju, nakon čega će se odrediti njegov status. Isaković je nakon toga na slobodi proveo određeni period u Stocu, a onda se vratio u Sarajevo, gdje se ubrzo vratio na svoje radno mjesto u "Elektroprivredi BiH".

Tomahawk11 wrote:Imamo pobjednika

Armin Isaković
Armina Isakovića, bivšeg košarkaša koji je u lipnju 2008. hladnokrvno ubio majku Fatimu Isaković, Vijeće Kantonalnog suda Sarajevo proglasilo je neuračunljivim.

Ovaj sud je utvrdio da je Isaković majku usmrtio u stanju neuračunljivosti, a nalaz tima sudskih vještaka medicinske struke pokazao je da on boluje od akutne paranoične šizofrenije te da mora najmanje dvije godine u kontinuitetu provesti na liječenju, nakon čega će se odrediti njegov status. Isaković je nakon toga na slobodi proveo određeni period u Stocu, a onda se vratio u Sarajevo, gdje se ubrzo vratio na svoje radno mjesto u "Elektroprivredi BiH".

Ne upratih raniju diskusiju....vidim, neki bi to i opravdali.
Ok, lud, nije dobar, pije lijekove....kako neko lud moze dobiti posao?? Bice da je dosta forumasa poprilicno odlijepilo kad se vode onom, neka, vidis da nije dobar....treba opet da zaboravi lijekove, pa da neko fasuje

Tomahawk11 wrote:@esmasaric, vjerujem, ali mi je nevjerovatno da nije dobar, da mora piti lijekove, a da i dalje radi. Mislim, moze se svakom desiti da pukne, da se pamet okrene, ali kad imas situaciju gdje je tip ubio svoju majku, dokazano psihicki nestabilan....ne znam.

Tomahawk11 wrote:@esmasaric, vjerujem, ali mi je nevjerovatno da nije dobar, da mora piti lijekove, a da i dalje radi. Mislim, moze se svakom desiti da pukne, da se pamet okrene, ali kad imas situaciju gdje je tip ubio svoju majku, dokazano psihicki nestabilan....ne znam.

esmasaric wrote:

Tomahawk11 wrote:@esmasaric, vjerujem, ali mi je nevjerovatno da nije dobar, da mora piti lijekove, a da i dalje radi. Mislim, moze se svakom desiti da pukne, da se pamet okrene, ali kad imas situaciju gdje je tip ubio svoju majku, dokazano psihicki nestabilan....ne znam.

Pa on je ekstreman slučaj, ali nije jedini. U istoj firmi ih radi par koji su pokušali samoubistvo, pa se opet vrate.
Kod moje drugarice, također u državnoj firmi, radi momak koji je usmrtio djevojku autom, davno doduše al eto...
Sve se može ako imaš čovjeka, koji zna čovjeka...
Ako ovi danas što mogu ubiti nečiju majku autom i ne odgovarati za to, onda i ovi drugi mogu raditi... Mene je više strah za ove prve.

julisiz es grant wrote:

Tomahawk11 wrote:@esmasaric, vjerujem, ali mi je nevjerovatno da nije dobar, da mora piti lijekove, a da i dalje radi. Mislim, moze se svakom desiti da pukne, da se pamet okrene, ali kad imas situaciju gdje je tip ubio svoju majku, dokazano psihicki nestabilan....ne znam.

Ako je radio prije, pretpostavljam da je nakon ubistva bio na bolovanju nekoliko mjeseci, možda i više od godinu. U tom slučaju, morala mu je biti cijenjena radna sposobnost. Obzirom na radno mjesto, koje ne zahtijev težak rad, rad sa strankama ili mašinama, a uz činjenicu da mu se pretpostavljam stanje do tada popravilo, komisija je vjerovatno ocijenila da postoji II kategorija invalidnosti, koja ne podrazumijeva potpunu radnu nesposobnost. Tako da je morao biti vraćen na posao.
Naravno, ništa od ovoga ne baziram na konkretnom poznavanju slučaja, ali znajući kao insajder kako ovaj proces ide, pretpostavljam da se odvijalo ovako nekako.

julisiz es grant wrote:

Tomahawk11 wrote:Treba im dati po 21....cuo sam da je tako znalo se presuditi u prosloj drzavi....ali nikad da prodje ona 21.
Nema svakako pravde u ovakvom slucaju, nema adekvatne kazne, pravo je unaprijed porazeno.
Jos samo fali da se neko sjeti price da su poremeceni i da se trebaju lijeciti....

Pa u Jugoslaviji je 20 godina bila maksimalna vremenska kazna, nakon što je doživotna ukinuta, ne znam tačno kad.
Naravno, najteža kazna je bila smrtna, ali ona se nije davala tako olako kako se misli, a pogotovo smrtna kazna u prvostepenoj presudi nije značila da će osuđeni i na kraju biti pogubljen, jer su postojali pravni mehanizmi (žalba, drugostepeni postupak, pomilovanje).

dobar osjecaj wrote:

vješalica wrote:liči na debilskog kretena tipična faca zaostalog imbecila

Pa onda nam je 80 % muskaraca u BiH zaostali imbecili.

_BataZiv_0809 wrote:

julisiz es grant wrote:

Tomahawk11 wrote:Treba im dati po 21....cuo sam da je tako znalo se presuditi u prosloj drzavi....ali nikad da prodje ona 21.
Nema svakako pravde u ovakvom slucaju, nema adekvatne kazne, pravo je unaprijed porazeno.
Jos samo fali da se neko sjeti price da su poremeceni i da se trebaju lijeciti....

Pa u Jugoslaviji je 20 godina bila maksimalna vremenska kazna, nakon što je doživotna ukinuta, ne znam tačno kad.
Naravno, najteža kazna je bila smrtna, ali ona se nije davala tako olako kako se misli, a pogotovo smrtna kazna u prvostepenoj presudi nije značila da će osuđeni i na kraju biti pogubljen, jer su postojali pravni mehanizmi (žalba, drugostepeni postupak, pomilovanje).

I to ex officio. Dakle nisi se ni morao zaliti, po sluzbenoj duznosti je isla zalba, tako da niko nije osudjen na smrtnu kaznu, a da nije prosao 3-stepeni postupak (dakle 3 odvojena postupka, tri sudeca vijeca).

Bila je dobra tema, vjerujem da je kolega Uliks ucestvovao.

julisiz es grant wrote: Da, ja sam je i otvorio
Jeste, to sam zaboravio reći, a važno je naglasiti, jer neki misle da su pogubljenja u Jugoslaviji bila jako česta, a nisu. Osim prvih godina nakon Drugog svjetskog rata, kada je bilo svega i lako je glava mogla da se izgubi.
Izvrsna stranica na temu smrtne kazne u Jugoslaviji i Srbiji:

http://www.smrtnakazna.rs/sr-latn-rs/uvod.aspx

julisiz es grant wrote:Da, baš su na jednoj od tih tema neki od forumaša iz Zenice objasnili pomoću slika lokaciju gdje je ubijen mali Bruno, a mene je to jako zanimalo, iako tu nikad nisam bio.
Ima knjiga "Nož slepog miša" o tom ubistvu, koju je napisao advokat koji je branio ubice. Nisam je čitao a volio bih, jer me taj slučaj često zaokupljao.

Tomahawk11 wrote:@esmasaric, vjerujem, ali mi je nevjerovatno da nije dobar, da mora piti lijekove, a da i dalje radi. Mislim, moze se svakom desiti da pukne, da se pamet okrene, ali kad imas situaciju gdje je tip ubio svoju majku, dokazano psihicki nestabilan....ne znam.

Nepass wrote:

Tomahawk11 wrote:@esmasaric, vjerujem, ali mi je nevjerovatno da nije dobar, da mora piti lijekove, a da i dalje radi. Mislim, moze se svakom desiti da pukne, da se pamet okrene, ali kad imas situaciju gdje je tip ubio svoju majku, dokazano psihicki nestabilan....ne znam.

U gorazdu radi lik sa sch na jakoj funkciju, mislim da je sef ovim inspektorima sto provjeravaju prodavnice, znam neuropsihijatra koji je pokusao izvrsiti suicid u vrazovoj, bilo je u avazu prije par godina, znam taksistu(sa taxi) koji ima sch i na moditenu je
Kolegica mi ima sch samo nece doktoru po diagnozu

Meni je nepojmljivo ds ti ljudi rade

vješalica wrote:

dobar osjecaj wrote:

vješalica wrote:liči na debilskog kretena tipična faca zaostalog imbecila

Pa onda nam je 80 % muskaraca u BiH zaostali imbecili.

ima cijenjena tema u podforumu razno a i slike iz "noćnog života" pa face govore sve
sviđalo se to kome ili ne

Tomahawk11 wrote: U gorazdu radi lik sa sch na jakoj funkciju, mislim da je sef ovim inspektorima sto provjeravaju prodavnice

karanana wrote:ako se ne varam, babo mu je bio neka jaka chivija u elektroprivredi pa je tako vjerovatno i dobio posao. inace, isto ako se ne varam, babo mu je poginuo u jablanici kod zdrave vode ga udarilo auto dok je prelazio cestu da se napije vode iz one cijevi sa izvora.
mozda je onda majka i pocela vidjati druge ljude a on puko na to.

Tomahawk11 wrote:@esmasaric, vjerujem, ali mi je nevjerovatno da nije dobar, da mora piti lijekove, a da i dalje radi. Mislim, moze se svakom desiti da pukne, da se pamet okrene, ali kad imas situaciju gdje je tip ubio svoju majku, dokazano psihicki nestabilan....ne znam.