Drugi korpus Armije BiH

[Gojeni H]

... Alagic je odradio glavninu posla, sami tajni ubacaj Crnih Vukova u kamionima kroz punktove VRS je bio spektakularan, vise i od samih borbi koje su uslijedile, iznutra se na prepad napalo i unistilo nekoliko polozaja VRS kao cin zvanicne deblokade grada.

Za ovo je trebalo imati titanijumska muda. Svaka im cast!

[Streptokok]

Ako se nekome da pisati, rado bi procitao o ovoj deblokadi maglaja.

[SkyLimit]

Za ovo je trebalo imati titanijumska muda. Svaka im cast!

Njih spominje i Nenad Cvjetkovic u svojoj knjizi "Bitka za Vozucu" u dijelu koji govori o borbama na Vozuci u junu i julu 1993. godine, kad su im Vukovi upali u naseljena mjesta.

Tridesetog juna u akciju stupa muslimanski diverzantski Odred "Crni Vukovi" iz Kalesije, brojnosti od oko 100 pripadnika. Odred potiskuje srpsku odbranu u rejonu Krsta, spusta se u grupama niz Plavusnicu i progoni iznenadjeno stanovnistvo gornjeg dijela sliva Vozucice u privremeno izbjeglistvo. I ovu neprijateljsku formaciju predvode dobri poznavaoci tog terena. Paljenjem velikog broja gazdinstva Vojina Ilica, koji sa sinom uspjeva pobjeci kroz prozor, nestalo je veliko materijalno bogastvo, stado ovaca, veca suma deviznog novca i nekoliko tona pcelinjeg meda. Potom su zapaljene dvije kuce Dostanica pored rijeke, imanje Nestora Pasalica i polovica domova u Orasju i Jelcicima. Pocinjen je ponovo zlocin nad starijim civilima. Dio ugrozenog stanovnistva se povukao u pravcu Miljevica, ali oni koji zbog tereta godina i slabog zdravlja nisu imali snage da bjeze ustrijeljeni su vatrenim oruzjem, zatecene u kuci domacinstva: nemocne starice Jovana - Joka Pavlovic(1921) i Zarkova supruga Milja Pavlovic(1935) sa Orasja, cija je kuca takodjer zapaljena. Tek sto je stigao iz tuzlanskog zatvora starina Gosto Pavlovic iz Jelcica, da bi izbjegao drugo zarobljavanje, tog popodneva zauvjek je napustio kucni prag, koji je ubrzo nestao u vatrenoj stihiji. Ispred neprijateljskih cijevi Dragana Ilic(rodj. Popovic) u narucju je iznijela Krstinu iz majcine kuce u Jelicicima.

Komadant Udarnog bataljona Zoran Blagojevic - Zoka zapisao je u svojim Ratnim biljeskama:

Dio snaga Udarnog bataljona sa zamjenikom k - danta Perom Lukicem(Koljacev vod) nalazi se u rejonu Lokve, a drugi dio sa Crvenim beretkama predvodim na Glavicu. Stizemo u pravi cas, prihvatamo borbu "prsa u prsa". Muslimanski borci ne stizu da izvade osigurace iz bombi, bacaju iste i ne aktiviraju se. Povici "Alahu ekber, zalomi lijevo krilo, Alahu ekber!". U obostranom okrsaju potiskujemo ih na pocetne polozaje, dobro okrvavljene. U nesebicnoj borbi gine pripadnik "Crvenih Beretki" Ostoja(Ilije) Jelisic - Cica(1971) iz Bascice. Nije bio ozenjen. Posmrtno je odlikovan Medaljom zasluga za narod.

Stize kratka naredba majora Misica: "Hitno u centar veze!". Tu, u Osnovnoj skoli u Vozuci, saznajemo da su muslimanske snage na drugoj strani udara napredovala preko Krsta i stigle do Jelcica. Pale selo. Prekinuta je telefonska veza sa mini - hidroelektranom kod Vojina Ilica. Pometnja. Sta ciniti? Borci koji su na desnoj strani rijeke Krivaje gledaju kako im kuce gore. Ostali na liniji, ili napustili rovove i krenuli u pomoc. Upravo mi se pokazala pribranost Mladena Bozickovica i Steve Savica koji su iz svakog rova pozvali po jednog borca i krenuli prema Jelcicima. Na Lunu, prilikom zaustavljanja muslimanskih snaga, pogodjen je Blagoje(Marka) Dostanic(1925), penzionisani vozac.

Pero Lukic i Koljacevi prave zasjedu na Vranovini. Doprinos samohotke 57 mm("strave") Duska Todorovica je ogroman. Sa "beretkama" u oklopnim transporterom krecem prema Plavusnici da neprijatelju zadamo udarac sa boka. Opet nema spavanja. Mora se pripremiti komletan teren, i ponovo ovladati kotom Krst. Noc traje kao vjecnost..."

[SkyLimit]

Vec sam spominjao najpoznatiji upad diverzanata Drugog korpusa na Majevici kad su upali iza ledja linija VRS na Banj Brdu 21. aprila 1993. godine i usli nekoliko kilometara unutar neprijateljske teritorije, cak su dosli do jedne od komandnih zgrada VRS na Majevici i digli je u zrak. Konacni bilans gubitaka VRS prema njihovim vlastitim podacima: 33 poginula, 32 ranjena, 10 zarobljenih. Vecina iz 2. majevicke brigade Lopare. Sve to u roku od 4 sata vremena. Cak su i knjigu napisali koja se bavi tim dogadjajem, zove se "I Majevica je plakala tog dana".


(Fotografija je iz lista "Stit", sluzbenog glasila Istocno - bosanskog korpusa VRS)



Inace, znate kako se zvao komandir interventne cete 1. majevicke brigade Ugljevik VRS? Zijo Zijo Pepic, rodjen u mjesovitom braku u Tuzli, oficir JNA, pricao da se odlucio za VRS jer je on bio zakleti Jugosloven a jedino se ona borila za Jugoslaviju. A covjek bio pripadnik iste brigade cija je osovina bio "specijalni" bataljon "Mandini lavovi"(koja je imala brojne dobrovoljce cetnike iz Srbije, znaci ja kad kazem cetnici ne mislim na sve pripadnike VRS, vec to je bas bila jedinica koja je okupljala samo one koji su se sami izjasnjavali cetnicima) Mitra Maksimovica Mande kojeg je Seselj odlikovao za cetnickog vojvodu. Jugosloven Zijo i cetnik Mando, kakva kombinacija. Zijo je vise puta ranjavan, poslije rata promjenio ime u Zoran i danas je oficir OS BiH.



Kod Majevice treba naglasiti jednu bitnu stvar. Nije pocetna pozicija bila takva "Tuzla u ravnici, VRS na brdu(Majevica)". Puno je truda trebalo da se uopce dodje do toga, da se bandu i hajduciju otjera u planine gdje joj je i mjesto, jer na samom pocetku rata velikosrpske snage su imale polozaje oko samog grada Tuzle, u ravnici. Cak je osnovano nesto sto se zvalo "srpska opstina Tuzla". Gusto naseljena srpskim stanovnistvom naselja poput Caklovica i Pozarnice okruzivala su Tuzlu i kroz njih su prolazile najvaznije cestovne komunikacije. Teske su se bitke vodile dok ta naselja nisu oslobodjena u prvim mjesecima rata.

Dok je nekoliko hiljada Srba ipak ostalo u Tuzli i zive tu i dan danas, vecina ih se fatila Majevice i Bijeljine slijedeci obecanja da ce uskoro na tenku ponovno uci u Tuzlu. U jedinicama VRS poginulo je preko 100 Srba iz opcine Tuzla, uglavnom u majevickim i bijeljinskim jedinicama.

[seln]

Za ovo je trebalo imati titanijumska muda. Svaka im cast!

Njih spominje i Nenad Cvjetkovic u svojoj knjizi "Bitka za Vozucu" u dijelu koji govori o borbama na Vozuci u junu i julu 1993. godine, kad su im Vukovi upali u naseljena mjesta.

Tridesetog juna u akciju stupa muslimanski diverzantski Odred "Crni Vukovi" iz Kalesije, brojnosti od oko 100 pripadnika. Odred potiskuje srpsku odbranu u rejonu Krsta, spusta se u grupama niz Plavusnicu i progoni iznenadjeno stanovnistvo gornjeg dijela sliva Vozucice u privremeno izbjeglistvo. I ovu neprijateljsku formaciju predvode dobri poznavaoci tog terena. Paljenjem velikog broja gazdinstva Vojina Ilica, koji sa sinom uspjeva pobjeci kroz prozor, nestalo je veliko materijalno bogastvo, stado ovaca, veca suma deviznog novca i nekoliko tona pcelinjeg meda. Potom su zapaljene dvije kuce Dostanica pored rijeke, imanje Nestora Pasalica i polovica domova u Orasju i Jelcicima. Pocinjen je ponovo zlocin nad starijim civilima. Dio ugrozenog stanovnistva se povukao u pravcu Miljevica, ali oni koji zbog tereta godina i slabog zdravlja nisu imali snage da bjeze ustrijeljeni su vatrenim oruzjem, zatecene u kuci domacinstva: nemocne starice Jovana - Joka Pavlovic(1921) i Zarkova supruga Milja Pavlovic(1935) sa Orasja, cija je kuca takodjer zapaljena. Tek sto je stigao iz tuzlanskog zatvora starina Gosto Pavlovic iz Jelcica, da bi izbjegao drugo zarobljavanje, tog popodneva zauvjek je napustio kucni prag, koji je ubrzo nestao u vatrenoj stihiji. Ispred neprijateljskih cijevi Dragana Ilic(rodj. Popovic) u narucju je iznijela Krstinu iz majcine kuce u Jelicicima.

Kad lazu - fakat lazu.

[SkyLimit]

Bernes Siljkovic, jos jedan poginuli pripadnik korpusne izvidjacko - diverzantske cete "Lavovi"


Komentar njegovog suborca iz Lavova na fb(radi se o osobi zenskog pola):

Vječiti rahmet Bernesu, a dan njegove pogibije nikad neću zaboraviti dijelilo nas je samo pet metara jedno od drugog a sa svih strana četnici su nas opkoljavali , fala bogu pa Bernesa uspjedosmo izvući da ne ostane u njihovim rukama.

Nepoznata jedinica(moguce tuzlanska) 2. korpusa na nepoznatom ratistu

[SkyLimit]

"Premotajte" ovaj video na 12 : 30, tu pocinje zanimljivi dio

[SkyLimit]

Dokumentarac o jednom malom obicnom vojniku, rahmetli zlatnom ljiljanu Dzevadu Hamzicu - Fehmicu iz 206. viteske Zvornik

Od 46 : 20 Semirove Kobre i druge interventne jedinice 206. viteske brigade na planini Zvijezdi, kad se oslobadjao Vares od HVO. Znam da u samom gradu prakticno i nije bilo otpora, ali je na toj Zvijezdi bilo dobre makljaze. Mozda malo glupo pitanje, ali je li tu Zvijezdu drzao HVO(vjerovatno) ili VRS

https://www.youtube.com/watch?v=4ZRhQT2EGHU

[SkyLimit]

Je li neko zna nesto vise o ovom dogadjaju za koji sam cuo?

Nekad na samom pocetku agresije, dok se jos nije razbuktalo i dok su Bosnjaci i Srbi iz sela Tupkovic(a Srbi iz Tupkovica su vec isli na "izlete" gdje su oslobadjali vekovna ognjista) opcina Zivinice drzali zajednicke "seoske straze", jednom se tako zadesilo da su strazu cuvali mladic koji se prezivao Ferizovic i njegov veliki prijatelj srpske nacionalnosti. Taj Ferizovic je bio miran, uzoran momak, karatista.

Kad su dosli drugi, nigdje ni Ferizovica ni njegovog prijatelja. Poslije duge potrage, nadjeno je tijelo tog Ferizovica na udaljenosti od nekoliko kilometara, na tijelu je imao znakove strasnog mucenja prije smrti, vezali su ga lancima, sjekli, palili...

Na kraju su zakljucali da ga je taj "prijatelj" ili navukao do mjesta gdje su cekali drugi Srbi ili ga je jednostavno oruzjem prisilo da se cak toliko udalje.

A motiv za sve je to sto su Ferizovici bili zloglasna familija u 2. svjetskom ratu, po zlu su ih Srbi zapamtili, i da je taj nesretni mladic tako prosao samo zato jer je Ferizovic, da su Srbi od prvog dana vrebali da uhvate nekog iz te porodice. Tako se prica.

[Danguba]

Mozda se ponavljamo ali eto...

29.09.1992. – Formiran Drugi korpus Armije RBiH





Drugi korpus Armije RBiH je bio jedan od ukupno sedam korpusa u Armiji RBiH. Osnovan je 29. septembra 1992. godine, prema naredbi komandanta ŠVK OS RBIH. Sjedište korpusa je bilo u Tuzli a zona odgovornosti se protezala na 28 općina sjeveroistočne i istočne Bosne, te dijelom Posavine.

Historija

Naredbom Komandanta Štaba Vrhovne komande Oružanih snaga RBiH (ŠVK OS RBIH), str.pov.br. 02/1010, od 29. septembra 1992. godine naređeno je da svi Okružni štabovi TO (OkŠO) prepotčine korpusu.
Nadalje, istom naredbom je naređeno da se Opštinski štabovi TO-a prepotčine jedinicama ABiH u čijim zonama odgovornosti su se nalazili. Na osnovu ove naredbe, komanda Okružnog štaba TO Tuzla (OkŠTO) prerasta u Komandu 2. korpusa za čije sjedište se bira Tuzla. Za komandanta korpusa imenovan je Željko Knez a za načelnika Štaba Hazim Šadić. Do kraja prve ratne godine konsolidovane je stanje u zoni odgovornosti ovog korpusa te se radilo na stvaranju povoljnijih uslova kako bi se u narednom periodu, uz dodatnu organizaciju i bolje snabdjevanje MTS-om, iz nametnute defanzive prešlo u ofanzivno djelovanje. Krajem februara 1993. godine Željka Kneza na mjestu komandanta korpusa mijenja dotadašnji načelnik štaba, Hazim Šadić. Naredbom Predsjedništva RBiH od 19. novembra 1994. godine, brigadir Sead Delić postaje treći po redu komandant 2. korpusa i na toj dužnosti ostaje do kraja rata.

Jedinice 2. Korpusa

1. tuzlanska brigada Tuzla
2. tuzlanska brigada Tuzla
3. tuzlanska brigada Tuzla
2. inžinjerijska brigada Tuzla
2. inžinjerijski bataljon Tuzla
2. sanitetski bataljon Tuzla
2. oklopni bataljon Tuzla
2. bataljon veze Tuzla
2. lard PZO Tuzla
2. logistički bataljon Tuzla
Idč/216. Vob Tuzla
MAD Tuzla
2. bVP Tuzla
ABHO Tuzla
NC Tuzla (2.k)
250. slavna obr Tuzla
251.Ibr Tuzla
228.arbr Tuzla
9. muslimansko-oslobodilačka brigada Tuzla
247. slavna mtbr Tuzla
1. muslimansko-podrinjska bbr Kladanj/243. MPbbr Vlasenica
1. teočanska brigada/255. slavna bbr “Hajrudin Mešić” Teočak
108. mtbr Brčko
109. bbr Doboj-Istok
110. slavna brdska brigada – Olovo
111. bbr Gračanica
115. brigada HVO-Zrinski Ljubače-Tuzla
116./216. muslimanska Živinice
117. bbr Lukavac
119. muslimanska bbr Banovići
121. bbr Kladanj
201. viteška bbr Maglaj
202./372. viteška bbr “Garava” Tešanj
203. mlbr “Doboj-Bosna” Doboj-Jug
204. sbbr Teslić
205./245. bbr Kalesija
206. viteška bbr Zvornik-Sapna
207. bbr “Pousorska Ljuta” Jelah
208. bbr Čelić
210./281. viteška “Nesib Malkić” Živinice
211. obr Srebrenik
212./222. bosanska obr Gračanica-Lukavac
21.bbr Srebrenik
217. viteška bbr. Gradačac
220./248. Ibr Đurđevik
240. muslimanska bbr Živinice
241. sprečansko-muslimanska Ibr “Gazije” Kalesija
242. muslimansko-zvornička Ibr Zvornik-Sapna
277. bbr Tešanj
280. lahka brigada Srebrenica
281. lahka brigada Srebrenica
282. lahka brigada Srebrenica
283. lahka brigada Srebrenica
284. lahka brigada Srebrenica
285. Ibr Žepa
286. bbr Srebrenica
287. bbr Bratunac
24. Protivdiverzantski odred “Živiničke Ose”
SDB “Crni Vukovi” Kalesija
PDO “Vjetrenik” Humci-Nahvioci
IDČ 2K “Lavovi”

Ratni uspjesi

Vođene su mnoge žestoke borbe i bojevi. Slijedi lista koja o ovoj jedinici daje jasniju sliku:

– Odbranjena je najveća slobodna teritorija Bosne i Hercegovine
– Oslobođeno je oko 1.500 km2 okupirane teritorije
– Oslobođeni su prvi gradovi u Republici Bosni i Hercegovini (Srebrenica i Kalesija); u sadejstvu sa jedinicama 3. korpusa oslobođen je Vareš i preko 150. sela i zaseoka
– Spriječene su jedinice tzv. JNA da 15. maja 1992. godine na Brčanskoj malti u Tuzli odvezu oružje TO
– Uništen je oklopni voz na Gradačcu, oštećeno nekoliko agresorskih aviona i helikoptera
– Prva brigada Armije RBiH formirana je u Tuzli (Prva tuzlanska brigada) a prva jedinica koja je položila zakletvu Republici Bosni i Hercegovini u Zvorniku (Kula Grad)
– Zapljenjena su znatna MTS: tenk T 55 – 14 kom, tenk T 34 – 15 kom, tenk M4 – 8 kom, samohotka 76mm – 6 kom, samohotka 90mm – 2 kom, samohotka 57mm – 3 kom, OT – 7 kom, BOV – 2 kom, praga (sa PAT 30/2mm) – 2 kom, haubica 122mm – 3 kom, haubica 105 mm – 2 kom, top 100 mm – 2 kom, top 76mm (ZIS) – 20 kom, top B1 – 15 kom, VBR – 3 kom, PAT – 100 kom (raznih kalibara), PAM 12,7mm i 14,5mm – 100 kom, streljačkog oružja – preko 20.000 cijevi, protiv-oklopnih lansera – preko 20 kom, MB 60mm – 100 kom, MB 82 mm – 70 kom, MB 120 mm – 120 kom i mnoštvo druge tehnike i opreme.

Odlikovanja

Više jedinica 2. korpusa je tokom Odbrambeno-oslobodilačko rata zaslužilo naziv “Viteška” i “Slavna”. Počasni naziv “Viteške” brigade nosile su:

107. vmtbr Gradačac,
206. vbbr Zvornik
210. vbr “ Nesib Malkić ” Živinice
213. vmtbr Gradačac,
215. vmtbr Brčko,
217. vmtbr vbbr Gradačac,

Počasni naziv “Slavne” brigade imale su:

110. sbbr Olovo.
202. sbbr Tešanj
250. sobr Tuzla,
252. sbbr Tuzla,
254. sbbr Čelić,
255. sbbr “ Hajrudin Mešić ” Teočak,

Na osnovu odluke Predsjedništva RBiH “Oredenom heroja oslobodilačkog rata” odlikovalo je tri pripadnika ovog korpusa a to su: Mehdina Hodžića, Nesiba Malkića i Hajrudina Mešić . Takođe tri pripadnika 2. korpusa su odlikovana ordenom “Medalja za hrabrost”, a jedan ordenom “Zlatni grb sa mačevima”. Najviše pojedinačno armijsko ratno priznanje, “Zlatni ljiljan”, dodijeljen je 301 vojniku i starješini od čega njima 90 ovo priznanje je dodijeljeno posthumno.



http://www.veterani.ba

Moze li neko da nadje zadnje postrojavanje 2.korpusa krajem aprila '96.god na Tusnju?

[SkyLimit]

Meni interesantan nacin organizacije na početku agresije predstavlja Manevarska policija Tuzla. Tuzla je imala preko 1000 policajaca, sto regularnih, sto iz rezervnog sastava. Od svog tog ljudstva odvojeni su oni sa velikim trbusima, oni blize penziji nego vremenu kad su primljeni u sluzbu, nemotivisani za borbu i od onog sto je ostalo uz dodatak odredjenog ljudstva koje uopce do tada i nije bilo u policiji formirana je Manevarska jedinica policije. Ostatak policije je cesto popunjavao linije. A malo je poznato da je upravo Manevarska policija odigrala krucijalnu ulogu u junackom razbijanju bivse JNA na Brcanskoj Malti.



Bilo je najmanje pet manevarskih ceta:

I. Manevarska ceta policije Mosnik
II. Manevarska ceta policije Stari Grad
III. Manevarska ceta policije ?
IV. Manevarska ceta policije ?
V. Manevarska ceta policije Slavinovici


Pripadnici Manevarske jedinice policije na majevickom ratistu




Sa jedne od godišnjica pobjede na Brčanskoj Malti

[SkyLimit]

Uloga 2. korpusa u oslobadjanju Vozuce 1995. godine, sve lijepo pojasnjeno
https://bs.scribd.com/doc/51726575/Armi ... e-i-Ozrena

[PM72]

juna 1995 tokom akcije deblokade Sarajeva upoznao sam momke iz Tuzle,specijalna jedinica MUP-a a da li je to bio taj manevarski ili neka specijalna jedinica - stvarno se ne sjećam.Vodio ih je momak pod imenom Samir.Bili su dobro opremljeni,svi imali alfine maskirne,jurišne prsluke i šljemove.Prve večeri im nije došla logistika i nisu imali hrane.Mi smo saznali za to i dali im svoju hranu.Do ujutru je to sređeno i došla im je hrana i oprema.Ali,zahvalnost u njihovim očima neću nikad zaboraviti.Došli ljudi ga ginu sa nama i da ostanu gladni.E to nema teorije!

[SkyLimit]

juna 1995 tokom akcije deblokade Sarajeva upoznao sam momke iz Tuzle,specijalna jedinica MUP-a a da li je to bio taj manevarski ili neka specijalna jedinica - stvarno se ne sjećam.Vodio ih je momak pod imenom Samir.Bili su dobro opremljeni,svi imali alfine maskirne,jurišne prsluke i šljemove.Prve večeri im nije došla logistika i nisu imali hrane.Mi smo saznali za to i dali im svoju hranu.Do ujutru je to sređeno i došla im je hrana i oprema.Ali,zahvalnost u njihovim očima neću nikad zaboraviti.Došli ljudi ga ginu sa nama i da ostanu gladni.E to nema teorije!

Nisam siguran, ali mislim da su Manevarske cete policije(koje su postojale samo pocetkom rata) i Specijalna jedinica MUP - a Tuzla bile dvije odvojene formacije. A tu su bile i Balte kao neka vrsta specijalne Vojne Policije. Neko upuceniji moze objasniti.

[Gojeni H]

Nisam siguran, ali mislim da su Manevarske cete policije i Specijalna jedinica MUP - a Tuzla bile dvije odvojene formacije.

Jesu.

[SkyLimit]

.

[Danguba]

Nisam siguran, ali mislim da su Manevarske cete policije i Specijalna jedinica MUP - a Tuzla bile dvije odvojene formacije.

Jesu.

Manevarske cete policije bile su aktivne u prvim mjesecima(april-august)'92.god. i poslije se gube u hijerarhiji oruzanih snaga dok je Specijalna jedinica bila aktivna tokom cijelog rata.

[Gojeni H]

...
A mogu misliti kako je tek bilo u Posavini, Brcko, na terenu koji je kao pravljena vjestacka pista za artiljeriju i tenkove.

Nekoliko puta na forumu sam rekao, pa cu ponoviti ... ne znas sta je kombinovani tenkovsko-pjesadijski napad dok ne okusis jedan u ravnici.
A za vrijeme zadnjeg rata, brcansko ratiste je bilo idealno za takvu vrstu borbe.

Kad cetnici sprase liniju sa 3-5 hiljada granata iz artiljerije, zatim krenu sa 6 tenkova i nekoliko oklopnih transportera preko ravnice dok pjesadija ide iza tenkova, dok u isto vrijeme nisandzija na PAM-u (12,7 mm) na kupoli tenka potkresuje sve sto proviri iznad grudobrana rova, a snajperista iza kupole tenka bere nase protivoklopnjake na liniji, a opet u isto vrijeme dvije prage (20/30 mm) s krila ne prestaju pucati rasprskavajucom municijom, dok u isto vrijeme artiljerija jos uvijek udara po pozadini da sprijeci dostavu municije i slicnu logisitiku ... i nema nikakvog brda ili barem krticnjaka pa da zaustavi koji metak, pa svaki metak putuje dok nekoga ili nesto ne pogodi ... i dok neki kopaju nosom rupu u zemlji misleci da postoje barem minimalne sanse da sakriju glavu, ... neki Admir ili Kemo ipak odluci, izadje pred tenk i rokne ga iz ose (protivoklopno orudje) ... tad osjetis da si ziv ... neponovljiv osjecaj ...

[SkyLimit]

Inace, a neko je to vec spominjao na ovom forumu, velikosrpske radikalnokrscanske snage pod plastom JNA su na prostoru Istocne i Sjevernoistocne Bosne(a mozda i na drugim?) na pocetku imale vrlo jednostavnu taktiku: prisli bi bosnjackim naseljima i preko gramofona uzvikivali fraze poput "Mi smo JNA, mi smo vasa vojska", "narode predajte oruzje, mi cemo vas braniti"...A odbrana tih naselja je uglavnom bila na nivou seoskih straza, dvadeset - trideset ljudi iskljucivo sa pjesadijskim naoruzanjem, puske i pistolji, bez protuoklopnih sredstava. I kad bi velikosrpske radikalnokrscanske snage krenuli na ta sela sa tenkovima i transporterima, opremljenscu neprijatelja iznenadjene lokalne seoske straze bi se predavale pruzajuci mali ili nikakav otpor. Ovi bi ih odveli sa sobom i vecina ih se nikad nije vratila.

Primjer: 27. maja 1992. godine velikosrpske radikalnokrscanske snage ulaze u selo Drvenice(tad opcina Kalesija, danas opcina Osmaci u RS). Predaje im se grupa lokalnih branioca:

- Ahmet Imsirovic(1968.)
- Mujo Imsirovic(1962.)
- Sakib Imsirovic(1971.)
- Ferid Ravancic(1963.)
- Hajrudin Ravancic(1973.)
- Omer Ravancic(1953.)
- Salko Vokic(1967.)


Svi ovi ljudi su pred velikim brojem svjedoka zivi i zdravi odvedeni iz sela od strane velikosrpskih radikalnokrscanih snaga. Nikad se vise za njih nije culo i njihova dalja sudbina je nepoznata. Cijeli niz sela u toj regiji dijeli slicnu pricu. A da se razumijemo, zaista su regulalrne jedinice JNA u aprilu i maju otvoreno djelovale zajedno sa lokalnim paravojnim formacijama SDS - a i formacijama Drzavne bezbjednost Srbije.

I zato nek se goni u tri lijepe svako ko prigovori jednu stvar srokavanju bivse JNA na Brcanskoj Malti 15. maja 1992. godine, koja se samo izvlačila na Majevicu, okruživala Tuzlu i formalno se transformisala u VRS. Ja samo zamjerim sto se dopustilo da i jedan gad ziv izadje iz Tuzle, Ilija Jurisic je naredio "na vatru odgovoriti vatrom" pa je prozivio golgotu na sudu u Beogradu, da sam ja bio na njegovom mjestu, moja naredba bi glasila "raspali po zelji, nema uzimanja zarobljenika".


I uvijek treba postirati ovaj spisak poginulih pripadnika bivse JNA na Brcanskoj Malti da se zna koliko se tu radilo o "deci", nevinim golobradim regrutima iz Srbije na redovnom osluzenju vojnog roka. Sve go bosanski rezervista koji je vec odavno iz kasarne u Tuzli isao na ratista. Pa Manevarska policijo Tuzla, puska ti se pozlatila.

Blagojević (Anđelka) Radislav, iz Mičijevića, rođen 07.07.1970.godine,

Blagojević(Sima) Vojo, iz Porečjine rođ.10.10.1959.godine,

Blagojević (Draga) Vojo, iz Podgore - Lopare, rođ.16.02.1942.godine,

Božić (Ilije) Gordan, iz Komara – Lukavac, rođ.23.11.1964.godine,

Vasić (Nenada) Jovo, iz Požarnice, rođ.10.10.1953.godine,

Vujanović (LJubomira) Cvijetin, iz Požarnice, rođ.17.06.1966.godine,

Vukojević (Anđelka) Savo, iz Krtova - Lukavac, rođ.28.01.1965.godine,

Goganović (Žarka) Vaskrsije, rođen 02.05.1937.godine,

Davidović (Nikole) Božo, iz Viduše – Kakanj, rođ.07.01.1973.godine,

Despotović (Petra) Slavko, iz Bos.Petrovog sela, star 34 godine,

Đuranović (Sava) Robert, iz Komara – Lukavac,

Đurić (Ilije) Živko, iz Crnog blata, rođ.04.07.1968.godine,

Đurić (Marka) Zoran, iz Crnog blata, rođ.07.05.1961.godine,

Đurić (Marka) Milenko, iz Crnog blata, rođ.25.03.1963.godine,

Đurić (Milana) Marko, iz Crnog blata, rođ.23.02.1936.godine,

Zec (Branislava) Draženko, iz Prijedora, rođen 11.05.1972.godine,

Ilić (Steve) Vlado, iz Tuzle, rođ.09.10.1952.godine,

Ilić (Radovana) Boško, iz Brijesnice – Lukavac, rođ.08.07.1970.godine,

Janjić (LJuba) Drago, iz Kolimera – Tuzla, rođ.10.10.1956.godine,

Jovanović (Živana) Duško, iz Požarnice, rođ.07.05.1973.godine,

Jovičić (Milorada) Miroslav, iz Puračića – Lukavac, rođ.22.04.1968.godine,

Jokić (Nika) Goran, iz Ofenbaha – Nemačka, rođ.08.11.1972.godine u Požarnici,

Josipović (Krsta) Mladen, iz Lukavca, rođ.27.07.1965.godine,

Jurković (Marka) Zoran, iz Tuzle, rođ.24.11.1962.godine,

Kulišić (Vasa) Milan, iz Sižja – Lukavac, rođ.12.04.1946.godine,

Lazić (Jovana) Ranko, iz Simin Hana, rođ.29.09.1973.godine,

Latković (Marka) Slobodan, iz Bosanskog Petrovca, rođ.19.08.1973.godine,

Lopatko (Danila) Miroslav, iz Prnjavora, rođ.29.09.1972.godine,

Lukić (Milana) Ilija, iz Krtova – Lukavac, rođ.28.03.1964.godine,

LJubojević (Stanimira) Đorđe, iz Kovačice – Tuzla, rođ.02.09.1962.godine,

Marković (Cvijetina) Stojko, iz Vozuće – Zavidovići, rođ.26.03.1962.godine,

Mekić (Milenka) Dragan, iz Živinica, rođ.08.09.1959.godine u Zemunu,

Mićanović (Mića) Vladimir, iz Tuzle, rođ.29.09.1968.godine,

Mihajlović (Radovana) Zoran, iz Komara, rođ.26.06.1966.godine,

Mihajlović (Radovana) Milan, iz Komara,

Mrkonjić (Ranka) Ranko, zv. „Stojan“ iz Sižja, rođ.17.05.1948.godine,

Nedić (Vaskrsija) Milan, iz Sižja, rođ.16.02.1956.godine,

Nedić (Neda) Rado, iz Smoluće, rođ.13.08.1955.godine,

Ostojić (Janka) Milorad, iz Donje Potpeće – rođ.21.05.1954.godine,

Perić (Đorđija) Ostoja, iz Smoluće, rođ.18.02.1969.godine,

Petrović (Sretka) Boro, iz Krtova, rođ.03.06.1971.godine,

Popović (Radivoja) Nenad, iz Kalesije, rođ.29.11.1954.godine,

Savić (Branka) Milenko, iz Požarnice, rođ.13.10.1959.godine,

Sorajić (Branka) Božidar, iz LJubinje, rođ.10.12.1973.godine,

Stojanović (Branka) Sreten, iz Dubnice – Kalesija, rođ.1955.godine,

Tadić (Milorada) Boro, iz Krtova, rođ.25.04.1964.godine,

Todorović (Dušana) Dragan, iz Krtova, rođ.07.02.1964.godine,

Todorović (Luke) Radomir, iz Krtova, rođ.23.09.1954.godine,

Tubić (Jovana) Jelenko, iz Sižja, rođ.22.04.1953.godine,

Cvjetković (Mirka) Danilo, iz Donje Potpeća - Srebrenik, rođ.14.02.1972.godine,

DŽolić (Nikole) Jovan, iz Jajca, rođ.07.07.1971.godine

[jadranom plovim]

Inace, a neko je to vec spominjao na ovom forumu, velikosrpske radikalnokrscanske snage pod plastom JNA su na prostoru Istocne i Sjevernoistocne Bosne(a mozda i na drugim?) na pocetku imale vrlo jednostavnu taktiku: prisli bi bosnjackim naseljima i preko gramofona uzvikivali fraze poput "Mi smo JNA, mi smo vasa vojska", "narode predajte oruzje, mi cemo vas braniti"...A odbrana tih naselja je uglavnom bila na nivou seoskih straza, dvadeset - trideset ljudi iskljucivo sa pjesadijskim naoruzanjem, puske i pistolji, bez protuoklopnih sredstava. I kad bi velikosrpske radikalnokrscanske snage krenuli na ta sela sa tenkovima i transporterima, opremljenscu neprijatelja iznenadjene lokalne seoske straze bi se predavale pruzajuci mali ili nikakav otpor. Ovi bi ih odveli sa sobom i vecina ih se nikad nije vratila.

Na sramotu naseg naroda nije samo to razlog, i gore stvari su se desavale.

Na primjer ,ima opisano u filmovima ispod kako je rahmetli kapetan Hajro, pocetkom agresije pozivao narod na odbranu i da su ovi odbijali, cak i kada su imali oruzje.
I ne samo to , da su predavali oruzje i kada su bili nagovarani da to ne rade. Znaci april 1992, svojim ocima gledaju kako okolna sela gore, kako pored njih prolaze oni koji su imali srecu da se spase od kame i vatre, da odbijaju kada ih zvanicni komandir policije, bivsi oficir, znaci ima zvanje i znanje poziva na odbranu svojih zivota, svojih zena, djece, roditelja, svojih kuca i imanja. Ne samo da odbijaju da se brane vec radije predaju oruzje svojim katilima nego da ga predaju zvanicnom komandiru policije. Ili da u selu u koje su dosli da brane ljudi na njih potezu oruzje jer njih okrivljuju zbog sukoba.
Svijest ljudi, tada a i danas je nas najveci problem, i zbog te svijesti , ili manjka iste je, licno mislim, vise ljudi izgubilo glave nego zbog manjka oruzja.

Ja sam licno gledao slicne scene ali znam da meni ne bi povjerovali da ispricam bez ikakvog dokaza,jer zvuci nevjerovatno ali evo sta ljudi govore:

[Danguba]

Na sramotu naseg naroda nije samo to razlog, i gore stvari su se desavale.

Na primjer ,ima opisano u filmovima ispod kako je rahmetli kapetan Hajro, pocetkom agresije pozivao narod na odbranu i da su ovi odbijali, cak i kada su imali oruzje.
I ne samo to , da su predavali oruzje i kada su bili nagovarani da to ne rade. Znaci april 1992, svojim ocima gledaju kako okolna sela gore, kako pored njih prolaze oni koji su imali srecu da se spase od kame i vatre, da odbijaju kada ih zvanicni komandir policije, bivsi oficir, znaci ima zvanje i znanje poziva na odbranu svojih zivota, svojih zena, djece, roditelja, svojih kuca i imanja. Ne samo da odbijaju da se brane vec radije predaju oruzje svojim katilima nego da ga predaju zvanicnom komandiru policije. Ili da u selu u koje su dosli da brane ljudi na njih potezu oruzje jer njih okrivljuju zbog sukoba.
Svijest ljudi, tada a i danas je nas najveci problem, i zbog te svijesti , ili manjka iste je, licno mislim, vise ljudi izgubilo glave nego zbog manjka oruzja.

Ja sam licno gledao slicne scene ali znam da meni ne bi povjerovali da ispricam bez ikakvog dokaza,jer zvuci nevjerovatno ali evo sta ljudi govore:

Oni su znali sta treba raditi jer su se godinama spremali za to. Mrezom SDS-a, mobilizacijom rezervnog sastava, raznim seoskim okupljanjima...oni su narod pripremili i odredili mu neprijatelja dok smo mi protestvovali protiv rata i ubijanja.
Mi smo se svemu cudili a oni isli dalje. Nas je uljuljalo bratstvo-jedinstvo do te mjere da i par mjeseci od pocetka rata nismo se mogi naibretit sta ziv covjek moze uraditi svom komsiji, radnom kolegi, ucenik ucitelju...a nije da nam se nije pricalo i o proslim vremenima.

[SkyLimit]

.

[SkyLimit]

[SkyLimit]

[Danguba]

A i svako se u nekog uzdao.

Cijela Sjevernoistocna Bosna je nesto ocekivala od Tuzle, kao da ce sila otpora krenuti iz tog najveceg grada, kulturnog i u svemu ostalom najveceg centra regije. A realnost je da se u Tuzli nalazila kasarna puna do zuba naoruzanih formacija JNA, rezervista kojima je to bila baza iz koje su isli u rat u Hrvatsku. Onda Tuzla je bila okruzena srpskim selima, cim izadjes iz Tuzle iz Slavinovica na magistralnom putu Tuzla - Zvornik sve su oko puta bila naselja sa velikim brojem Srba kao Simin Han ili Caklovici. S druge strane Pozarnica sa preko 1000 Srba u koju se uz to svalilo pola zitelja Majevice kako bi tu pravili prvu liniju "odbrane". Tako da je Tuzla dugo, koliko god je to bilo moguce, vodila politiku "netalasanja", istjerivala pripadnike Patriotske Lige iz grada, policija na ulazu u opcinu Tuzla nije dozvoljavala ranjenicima iz Zvornike i Kalesije da sa oznakom ljiljana udju u Tuzlu, gdje su se zaputili u bolnicu Gradina.

U vrijeme kad je 15. maja 1992. godine junacki porazena JNA na Brcanskoj Malti, a to je prakticno bio ulazak Tuzle u rat, "JNA" i ostale formacije su vec okupirale Bijeljinu, Zvornik, Kalesiju i napredovali dalje od Kalesije, skoro usli u prostor opcine Tuzla, u kojem je takodjer boravila "JNA" i ostale formacije, a jos je u Dubravama(Zivinice) takodjer bila kasarna "JNA" koji su samo cekali da se spoje sa onima koji su nadirali iz pravca Kalesije, medjutim to je osujeceno nekako.

Do tada, jedina poznata tuzlanska formacija koja je isla po ratistima Sjevernoistocne Bosne su bili Sejtani, a i njih je bilo za " izbrojati na prste jedne ruke". Pri tom treba naglasiti da su oni miniranjem mostova i ostalih komunikacija odradili veliki dio posla u usporavanju i sprjecavanju napredovanja neprijateljskih tenkova.

Nakon bitke na Brcanskoj Malti, formira se 1. tuzlanska brigada("prva formirana brigada Armije BiH") i ucestvuje u oslobodjenju Kalesije, tj. prvim narednim borbama koje su uslijedile. Medjutim, tada je na kalesijsko ratiste poslat samo 1. bataljon 1. tuzlanske brigade, a 1. bataljon je bio sacinjen prakticno u potpunosti od izbjeglica koje su se slike u Tuzlu.

Ukratko, ko se uzdao da ce ga Tuzla spasiti, obrao je bostan. Nemoj me pogresno razumiti, ja sam iznio situaciju u kojoj se Tuzla nalazila na samom pocetku oruzanog sukoba, kad se to uvidi mozda se i nije moglo drugacije. Inace u onoj svojoj knjizi o ratu u Sjevernoistocnoj Bosni Karavelic stavlja Hajri kapetanu u usta rijeci: "Kad oslobodimo Majevicu, idemo da oslobodimo Tuzlu", nezadovoljan ponasanjem komande Drugog korpusa.

I ne mogu da ne primjetim da dok su ostali korpusi imali nekog Dudakovica ili Alagica, dakle karizmaticne i sposobne generale za koju je njihova vojska bila spremna poginuti, u Drugom korpusu kao komadanti su se mijenjali likovi kao Knez, Sadic, Delic, koje narod i vojska nije voljela niti im je vjerovala. Sta ja znam, mozda bi bilo drugacije da je npr. Dudakovic bio komadant, mozda bi on forsirao Podrinje a ne Brcko i Majevicu, a to je ono sto su obicni ljudi smatrali da treba. Opet isti ti komadanti Drugog korpusa su svakako radili sve po naredbama Generalstaba u Sarajevu, uvijek su bili pohvaljivani i odlikovani za svoje postupke iz Sarajeva. Valjda se svi uzdali u UN i "zasticenu zonu", jer kao nema logike spasavati ljude iz UN zasticene zone.

Isto je i sa Sarajevom, glavnim gradom, sredistem svega, gradom koji bi nominalno trebao biti lider u svemu. Sarajevo nije moglo pomoci sebi a ne drugima, okruzeno artiljerijom sa svih strana. Da ne bi Daytona, i sad bi bilo opkoljeno.

Tako i dan danas imaju oni koji kazu "Tuzla izdala Podrinje", "Sarajevo izdalo Srebrenicu", a ja cu samo reci, jadan onaj koji se u nekog uzdao.

Tog vremena mart-maj 1992.god. Tuzla se sama spremala za odbranu(postavljanje bunkera i jezeva) u slucaju napada. Vjerovatnoca je bila velika ako se pogleda sam polozaj Tuzle. Aerodrom Dubrave jos u rukama JNA, kasarna Husinska buna puna kako redovnog tako i rezervnog sastava, srpska sela oko Tuzle(pored onih nabrojanih, sa sjevera imas Dokanj i Crno Blato povezano sa Majevicom) tako da je Tuzla u tom vremenu imala logiku ''ne talasaj mnogo''.

Ja sam dolazio sa Kalesijskog ratista u Tuzlu a vojnici JNA hodaju sasvim normalno gradom(doduse blize kasarni) a samo 20-tak kilometara dalje mi ratujemo protiv takvih ali jbga takva vremena bila.

Sejtana se dobro sjecam. Dino(r.a.), brat mu(r.a.) i ekipa. Djecaci u texas jaknama bez rukava i rukavicama bez prsta. Oni su odradili dizanje dva mosta na putu TZ-ZV na Bijeljevcu(izmedju Miljanovaca i Dubnice) i time onemogucili mehanizovanim jedinicama srpsko crnogorskih falangi spajanje sa J.Lugom u kojem je vec bila stacionirana jedan tenkovska jedinica a i aerodrom Dubrave nije daleko.
Da ne zaboravim njihov IMV kombi bez prozora.
Vecina ih je stradala u zasjedi kod Seljublja. Neka im je lahka zemlja bosanska.