SENAD AVDIĆ ODGOVARA EMIRU KUSTURICI:
„Pokušaj pretencioznog huligana da bude duhovit i sarkastičan“
Klinci sa sarajevskog "čarobno-veselog brijega" spuštali bi se na obližnju Željezničku stanicu i na sebi svojstven način, nasiljem, ispraćali putnike iz vozova. Postrojili bi se na peronima nedaleko od mjesta polaska vozova, pa putnike koji su u odlazećem vozu sa prozora mahali, opraštajući se od svojih najbližih, udarali šamarima (oni malo odrasliji i izrasliji) ili u tube smotanim novinama, pendrecima, drvenim palicama (oni sitniji delinkventi). Dugo su putnici u vozovima sa sarajevske željezničke stanice nosili, pamtili i zacjeljivali ozljede zadobijene tokom prolaska kroz "toplog zeca", špalir obijesnih dječaka-batinaša sa Gorice.
Među tom surovom balavurdijom, goričkim "gospodarima muha" bilo je raznoraznih uzoraka, neki od njih će ostvariti bogatu karijeru u institucijama maloljetničke resocijalizacije, neki će se odati društveno-političkom angažmanu, a neki će, pak, postati veliki režiseri, pa i vlasnici privatnih naselja i željezničkih stanica, na kojima putnicima neće mlatiti po glavi, nego po džepu, uzimajući im harač zvani "ekološka taksa" za prolazak kroz njihov privatni posjed, Ujedinjene Srpske Emirate.
Ostao je međutim u Emiru Kusturici, šeiku Ujedinjenih Srpskih Emirata taj atavistički, sitnodelinkventski impuls da zlostavlja, šamara, mlati ljude koji odlaze iz Sarajeva, ili dolaze u njega, ili, naprosto, ne žele "ni tamo, ni `vamo".
Veliki imam Ujedinjenih Srpskih Emirata
Neće mi to istorija kinematografije oprostiti, nema šanse: umjesto da se Emir Kusturica, mag filmske režije, čiji se svaki film očekuje "ko ozeb`o sunce", usredotoči na najmanje tri filmska projekta na kojima, po vlastitom priznanju rudarski radi, umjesto da brusi scenarije, bira lokacije, glumce i druge suradnike, sakuplja pare... on se bakće sa propalim lokalnim novinarom i njegovim kloaka-portalom "Slobodnom Bosnom". Još su manje šanse da mi halali povijest pozorišta, nema teorije: taman se Profesor Kusturica nameračio i naštelio da, napokon, poslije 7-8 godina i tri-četiri ugovora koja je potpisao u Italiji obavezujući se da se napokon prihvatiti režiranja pedstave "Na Drini Ćuprija", a ponovo mu pažnja, stvaralački nemir odlepršaše u pravcu iritantnog "hora sarajevskih pješaka".
U grčevitom je nestrpljenju i povijest moderne srpske književnosti: obećao joj je srpski književni hitmejker Kusturica (kojeg je za pola silikonskih prsa na sajmu knjiga prešišala Kija Kockar) internacionalnu poslasticu - roman o kineskoj mafiji na privremenom radu Francuskoj, pa da će na osnovu tog bestselera snimiti još uspješniji film; avaj, i taj književni spektakl mora pričekati dok se Profesor razračuna sa balkanskim novinarskim sitnežom, psihopatom Viktorom Ivančićem i alkoholičarom na dopustu, gore otpisanim Senadom Avdićem.
Cvili ovih dana po Cannesu Jim Jarmush dok njegov film otvara Filmski festival, suze roni Enki Bilal, član žirija, u behutu su Almodovar i Ken Loach, ucviljeni hodaju Maradona i njegov novi filmski biograf Asif Kapadija, svima isto pitanje lebdi na usnama a upitnik iznad glave: "Zašto Kuste nema među sa nama?" Eto nema, iskrsli mu, odnosno Iskra-snuli mu neki neodložni poslovi iz oblasti pljuvanja i razobličavanja novinarskog ološa po Hrvatskoj i crvljive medijske boranije po Sarajevu. Njemu već dulje vrijeme grane ne njišu (zlatne) palme, nego mu grane njišu Pale. Stara bosanska sevdalinka (srpskog autora Dragiše Nedovića) provučena kroz dim njegovog zabranjenog pušenja u Andrićgradu danas valjda glasi "Višegrade grade, gdje je moja droga".
Nastavak ovdje
https://lupiga.com/hiperlink/senad-avdi ... rkastican?