Mister Yes wrote:emocionalna inteligencija?Hajvan wrote: Realno. Ljudi suviše emotivno reaguju, a k tomu im emocionalna intelegencija je na niskim razinama.
Takvih ublehaša kao što je taj dotični bošnjaci imaju koliko poželiš. Čitav život pametuju ali opet nikakvih koristi od njih nemaju bošnjaci. Ali zato itekakve koristi imaju srbi i hrvati.155_mm wrote:ovi sto lijepe ovaj intervju uvazenog gospodina akademika bi mogli i sami da procitaju taj tekst i citiraju nam na koji bi se bi to nacin trebalo iskorijeniti vehabije. posto ste vidim dobro nacitani na tu temu i odavno vam doslo iz guzice u glavu. ja nazalost nisam uspio da procitam to rijesenje iz intervjua uvazenog akademika.
hvala u naprijed na odgovorima.
http://www.otisak.ba/brcko/28177-pretre ... riktu.htmlred evil wrote:Pravda važi samo za jedne. Ako su to radili neka su uhapšeni ali neka budu i ovi drugi.bh.tornjak wrote:idemo dalje "akcija se siri":
Naredbi Tužilaštva Brčko distrikta BiH, policijski službenici Policije Brčko distrikta BiH, su tokom jutarnjih sati, dana 12.05.2015. godine na području Brčkog, lišili slobode tri lica sa inicijalima A.R. rođen 1975. godine, S.O. rođen 1970. godine, J. H. rođen 1971. godine, svi sa područja Brčkog.
Imenovani se dovode u vezu da su 1993. godine na području Boderišta, opština Brčko, nad 11 zarobljenika Vojske Republike Srpske, počinili krivično djelo „Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika" iz člana 144., a u vezi sa članom 22., preuzetog Krivičnog zakona SFRJ.
s druge strane....slobodno paradiraju
bh.tornjak wrote:idemo dalje "akcija se siri":
Naredbi Tužilaštva Brčko distrikta BiH, policijski službenici Policije Brčko distrikta BiH, su tokom jutarnjih sati, dana 12.05.2015. godine na području Brčkog, lišili slobode tri lica sa inicijalima A.R. rođen 1975. godine, S.O. rođen 1970. godine, J. H. rođen 1971. godine, svi sa područja Brčkog.
Imenovani se dovode u vezu da su 1993. godine na području Boderišta, opština Brčko, nad 11 zarobljenika Vojske Republike Srpske, počinili krivično djelo „Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika" iz člana 144., a u vezi sa članom 22., preuzetog Krivičnog zakona SFRJ.
s druge strane....slobodno paradiraju
nadam se da se kolega nece ljutiti.http://www.otisak.ba/brcko/26681-ne-gon ... amare.htmlŠunj wrote:Konacno optuznica, nakon toliko godina:
Živković Dragan zvani Travolta, sin Save, rođen 23.09.1953. u Brčkom, nastanjen u ulici Naste Nakića 58, po zanimanju radnik SUP-a;Tužilaštvo Brčko Distrikta BiH podiglo je optužnicuCode: Select all
http://www.avaz.ba/clanak/148275/bivsi-policajac-optuzen-za-zlocine-nad-civilima-bosnjacke-nacionalnosti-u-brckom
Bivši policajac optužen za zločine nad civilima bošnjačke nacionalnosti u Brčkom
Tužilaštvo Brčko Distrikta BiH podiglo je optužnicu protiv Dragana Živkovića iz Brčkog (57) zbog osnovane sumnje da je sredinom 1992. godine u Brčkom počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva, saopćeno je iz tog tužilaštva.
Optuženi se tereti da je u svojstvu policajca Stanice javne bezbjednosti Brčko zajedno sa drugim licima vršio nečovječna postupanja, nanosio velike patnje, povređivao tjelesni integritet i zdravlje, te vršio fizička i psihička zlostavljanja nad dva civila bošnjačke nacionalnosti. Njemu je stavljeno na teret da je jednog civila, nakon što je odbio njegovu naredbu da se krsti kao Aleksandar, sproveo u logor Luka gdje ga je u više navrata fizički maltretirao udarcima palicom i nogama. Slične inkriminacije sadržane su i u drugoj tački optužnice, koja Živkovića tereti se za fizičko maltretiranje sugrađanina ispred njegove kuće, kojeg je zatim odveo u Stanicu javne bezbjednosti, a potom i u logor Luka gdje je nastavio njegovo zlostavljanje.
Saglasno ukupnim rezultatima istrage, tokom koje je pored izjava oštećenih prikupilo više desetina materijalnih dokaza, Tužilaštvo Distrikta utvrdilo je da postoji osnovana sumnja da je optuženi počinio krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. U skladu s takvom ocjenom Tužilaštvo je podiglo optužnicu protiv Živkovića i dostavilo je nadležnom sudu na dalji krivični postupak. S obzirom da optuženi pored državljanstva BiH posjeduje i državljanstvo druge države u koju bi mogao pobjeći Tužilaštvo je optužnicom zatražilo i da se optuženom izreknu mjere zabrane, kako bi se osiguralo uspješno vođenje krivičnog postupka. Tužilaštvo je zatražilo da se od optuženog oduzmu putne isprave i da mu se zabrani izdavanje novih. Osim toga zatraženo je da mu se zabrani korištenje lične karte za prelazak državne granice i da napusti mjesto boravišta uz obavezu povremenog javljanja policiji.
Postupajući u fazi prethodnog saslušanja Osnovni sud Distrikta prihvatio je obje tačke optužnice potvrđujući tako optužnicu u cjelosti, usvojivši uz to i sve predložene mjere zabrane. Na ovaj način prihvatajući dokazne i druge prijedloge optužbe, Sud je jednom odlukom potvrdio osnovanu sumnju da je optuženi počinio krivično djelo za koje se tereti, te osigurao njegovo izvođenje na ročište za izjašnjenje o krivici i dalje suđenje.
Optužnica protiv Živkovića posljednja je optužnica Tužilaštva Brčko distrikta BiH proistekla iz predmeta oznake „A“, za koje je Haški tribunal ocijenio da postoji dovoljno dokaza da se mogu procesuirati pred domaćim pravosuđem, navodi se u saopćenju.
****************************************************************************************************************************************************
http://pescanik.net/oni-zive-u-mome-gradu/
Oni žive u mome gradu
Tog jutra sam se zaustavio na benzinskoj stanici pored bolnice. Uzalud sam trubio, prodavača nije bilo u blizini. Sigurno je opet skoknuo na razgovor sa nekom medicinskom sestrom. Već se događalo da sam tog nekadašnjeg nogometaša morao trubom dozivati iz hlada ogromnih paprati. Nisam imao hitnog posla, te sam prestao trubiti i otvorio prozore na kolima. Oduvijek sam imao razumijevanja za kratke sretne časove ljudskog života.
– Dobro jutro!
Prilazio mi je stari Boško Maričić (rođen 18.09.1938. u Brčkom). Pod nogama mu je škripao šljunak. Prije 21 godinu bio je predsjednik SDS-a u mom rodnom gradu i svjedok odbrane u predmetu Momčila Krajišnika u ICTY-u. Znamo se samo preko novina.
Bošnjaci su tokom 1991, po Maričiću, „tajno i polutajno“ oformili paravojne jedinice – Patriotsku ligu i Zelene beretke, a Hrvatima je, tvrdio je on, oružje stizalo preko Save iz susjedne Hrvatske. Priznao je da o svemu tome nema saznanja iz prve ruke, već da su to informacije koje su „procurile od žena i komšija oficira vojno-obavještajne službe“, a da je dosta toga saznao i poslije rata.
Po Maričiću, Srbi nisu bili pripremljeni za napad na Bošnjake i Hrvate u Brčkom, i JNA u tome nije učestvovala. Početkom maja 1992. priključio se jednoj od tri čete srpske vojske u Brčkom. Ta vojska „nije imala ime“, a bila je pod komandom Ljubiše Savića Mauzera. Tu je još vidio i „dva-tri Arkanova i tri-četiri vojnika kapetana Dragana“. Prema njegovim tvrdnjama, te tri čete su bile „sav srpski narod pokupljen radi odbrane“.
Tadašnji gradonačelnik Brčkog, Đorđe Ristanić (rođen 02.08.1957. u Brčkom, stalno nastanjen u Alekse Šantića 23), izbjegao je procesuiranje, iako je bio alfa i omega prvih okupatorskih mjeseci 1992. Tada je tvrdio za zapadne medije: „Ja garantujem da u Brčkom nije ubijen nijedan civil od srpske ruke, nego od muslimanskih i hrvatskih granata“. Nakon ovih izjava, američki mediji objavili su fotografije egzekucija Huseina Krše i Hajrudina Muzurovića u Zanatskom centru u Brčkom, koje je fotografirao Ron Haviv.
Dvije decenije nakon toga, Ristanić je u ICTY-u tvrdio da je bio nemoćan. “Oni su dva puta uhitili i šamarali načelnika policije. I ja sam bio uhićen, i načelnik štaba brigade… Oni su operirali i vršljali po gradu”, kazao je na suđenju Radovanu Karadžiću govoreći o „paravojnim formacijama kao najvećoj snazi u Brčkom u to vrijeme“.
Ratni gradonačelnik je „nekoliko dana nakon preuzimanja vlasti“ saznao od načelnika policije da je formiran Sabirni centar Luka, u kojem su bili zatvoreni ljudi nesrpske nacionalnosti: „Ne znam zašto je formiran. Samo mogu da pretpostavim da su to formirale srpske vojne snage. Sjećam se da je bilo civila u ograđenom prostoru, ali prema mom mišljenju i mišljenju ratnog predsjedništva, nisu postojali pravni razlozi da se ti ljudi tamo odvode. Da bi se neko zatvorio, mora biti procedura i optužba, ali toga nije bilo.“
U logoru Luka, prema Ristaniću, logoraši su premlaćivani i zlostavljani: “Kasnije sam čuo i za ubistva u Luci, ali ne tokom rata. Tada sam znao da se ljudi maltretiraju, da ih se tjera da pjevaju. To se čulo po noći u gradu, to horsko pjevanje.”
Da podsjetimo, Luku su svakog dana posjećivali pripadnici srpske policije predvođeni Dragišom Tešićem i vršili ispitivanja logoraša kačeći im bizarne optužbe tipa: glasanje za cjelovitu i nezavisnu BiH, članstvo u SDA, posjedovanje radio-stanice, silovanje Srpkinja… Pretpostavlja se da su upravo isljednici pravili spiskove za poslijepodnevne likvidacije.
Nakon odlaska policajaca, Goran Jelisić poznatiji kao Srpski Adolf je prozivao logoraše kojima je škorpionom pucao u leđa, a onda ih odnosio do šahta i čekao da iskrvare. Njegova suradnica Monika, kasnije supruga, običavala je Bošnjake masakrirati razbijenom flašom. Na rane onih koji prežive torturu sipala je sol. Nakon likvidacija, komandanti logora su iz hangara u kojim su boravili logoraši izvodili, kako su to govorili, dobrovoljce zadužene za skupljanje leševa. Jedan od tih koji je na noć znao prenijeti po 60 leševa bio je i moj otac Edhem Ćudić. Sa takvih poslova, rijetki su se vratili.
Među monstrumima u logoru Luka, pored Gorana Jelisića, Ranka Češića, Ljubiše Savića-Mauzer, Konstantina Simonovića, Monike Ilić – Simonović – Karan, posebno su se isticali u ubijanju i mučenju logoraša Enver Stavički, Fikret Piklić, Džemal Zahirović zvani Špajzer, Gligor Zorić i Veselin Nikolić.
Logor Luka je zatvoren 20. juna 1992, nakon što je Međunarodni crveni križ najavio inspekciju. Zbog stranaca sve prostorije su okrečene, dvorište oprano, a zarobljenici prebačeni u Batkoviće kod Bijeljine. Do tada je ubijeno 3.000 civila, što je brčanski logor smjestilo odmah iza Omarske u kojoj je likvidirano 4.000 zarobljenika.
Naravno, sve je ovo moralo imati veze i sa JNA, jer se vojska naoružavala iz brčanskog garnizona. Milisav Milutinović, (rođen 18.09.1933. u Jovanu, općina Kragujevac, Srbija; prijavljen u Brčkom, Ice Volovskog 28/II), bio je rezervni major JNA, komandant Općinskog štaba Teritorijalne odbrane i član Ratnog predsjedništva općine Brčko. Trenutno živi u Srbiji, ali često je u Brčko distriktu. Građani Brčkog ga prepoznaju, ali Tužiteljstvo ne poduzima korake ka uhićenju i podizanju optužnice.
Na YouTube-u se nalazi prilog francuskog novinara iz 1992, na kojem su u logoru snimljeni Luka Milutinović i Danilo Pejić, bivši golman FK Jedinstvo. Oni na ovom snimku tvrde da tu navodno čuvaju oduzete automobile i čekaju da se jave vlasnici.
Mihajlo Grujić, (rođen 10.06.1944. u Trnjacima,općina Brčko), bio je rezervni kapetan bivše JNA, koji je u maju i junu 1992. organizovao progon civila iz geta Brezovo Polja. Nastanjen je u naselju Grčica, u Brčkom.
Vlasnik ozloglašene kafane Bolero, Mile Gatarević zvani Bolero (1958-2010), stanovao je u Jevrejskoj ulici i tu imao kafanu u kojoj su se okupljali pripadnici raznih paravojnih jedinica. Tu su se odvijali razni dogovori u vezi etničkog čišćenja grada. Nikada nije procesuiran, iako su brojne svjedokinje svjedočile o silovanjima i torturama koje je izvršio. Na njegovom lokalu još uvijek stoji tabla sa natpisom Bolero. Umro je nekažnjen u Brčkom.
Siniša Kisić (rođen 1954. u Brčkom), sadašnji član Predsjedništva Olimpijskog komiteta BiH, bivši komandant Trećeg bataljona VRS. Nalazi se na fotografijama iz logora Luka u Brčkom, u uniformi VRS. Zaposlen je u kancelariji koja koordinira odnose između institucija vlasti BiH, Brčko distrikta BiH i OHR-a. Prvi je poslijeratni gradonačenik Brčko distrikta BiH (2000-2004). Zbog mandata je trenutno nastanjen u Sarajevu.
Pored bivšeg gradonačelnika, tu je i Stako Stakić, inženjer agronomije, bivši direktor Mesne industrije Bimex. U vrijeme rata bio je ratni direktor istoimene kompanije. Ubijeni Bošnjaci i Hrvati iz logora Luka su kamionima Bimexa odvoženi na okolne farme, gdje prema federalnim izvorima ima 13 masovnih grobnica, ili u fabriku stočne hrane Farma. Svjedoci tvrde da je dio leševa prerađivan u stočno brašno. Srbi su mrtve bacali i u Savu. Na lokalitetu Farma je 1996. ekshumirano 67 identiteta. Stako Stakić je bio zastupnik u Skupštini Brčko distrikta BiH u dva mandata. Do sada je objavljena fotografija hladnjače Bimexa iz 1992. sa lokaliteta Farma. Stako Stakić nikada nije dao informacije o učešću Bimexovih hladnjača u prijevozu leševa na lokalitete masovnih gorbnica.
U Brčkom se još uvijek nalazi i poznata prostitutka Verica Simonović, koja je sa kćerkom Monikom Ilić – Simeunović – Karan i Suzanom Simeunović bila organizator silovanja u Brčkom. Ona je majka osuđenog ratnog zločinca Kostantina Simeunovića Koleta. Za nju se vežu zločini silovanja u Westfaliji nadomak Brčkog. Živi u Srpskoj varoši u Brčkom.
Merid Ljuca je pandorina kutija ratnih zločina u Brčkom. Posjeduje privatno pokopno društvo Iris. Svjedok je mnogobrojnih zločina. Prevezao je rastrgana tijela, kada je Savski most dignut u zrak (30.04.1992), u gradsku mrtvačnicu u Brčkom. Mrtvačnica je bila pod ingerencijom Bolnice Brčko, na čijem je čelu bio dr. Momir Crnić, poznatiji kao Momo. Ovi leševi su iz gradske mrtvačnice izmješteni na nepoznati lokalitet i do danas nisu pronađeni. Momir Crnić je i dalje zaposlenik Bolnice u Brčkom, gdje radi kao anesteziolog.
Dr. Dragan Ninković zvani Gagi, bio je načelnik hirurgije u Brčkom za vrijeme rata. Poslije ubistva ljekara Sakiba Edhemovića, Ninković se uselio u njegovu kuću u centru Brčkog.
Upravo onaj koji je u Višegradu otkrivao spomenik ruskim dobrovoljcima, bio je jedan od čelnih ljudi policijske uprave Brčko – Petar Đokić (rođen 1961. u Brčkom). Bio je ministar u vladi Republike Srpske, a prijeratni je predsjednik Saveza socijalističke omladine Brčko. U vrijeme rata bio je uposlenik policijske uprave, u kojoj su se događala masovna ubistva, u kojoj postoji zloglasna soba br. 13. Trenutno je nastanjen u Banja Luci.
Za ratne zločine u Brčkom, pred ICTY u Den Haagu suđeno je Slobodanu Miloševiću, Vojislavu Šešelju, Radovanu Karadžiću, Biljani Plavšić, Momčilu Krajišniku, Goranu Jelisiću i Ranku Češiću. Goran Jelisić je osuđen na 40, Ranko Češić na 18, Momčilo Krajišnik na 27 (Žalbeno vijeće smanjilo je kaznu na 20) i Biljana Plavšić na 11 godina zatvora. Svi su oslobođeni optužbe za genocid i osuđeni za zločin protiv čovječnosti, unatoč činjenici da su imali namjeru djelimičnog uništenja nacionalne grupe Bošnjaka i Hrvata, odnosno da su (Jelisić i Češić) počinili mnogobrojna ubistva zatočenika sa genocidnom namjerom. U slučaju Jelisića, Sudsko vijeće je donijelo presudu da nije kriv za genocid bez saslušanja odbrane i završnih riječi tužitelja i branitelja.
Podsjetimo da je Raspravno sudsko vijeće ICTY potvrdilo Slobodanu Miloševiću genocidnu namjeru i postojanje plana da se unište Bošnjaci kao nacionalna grupa, pored mnogih gradova, i u Brčkom. Ovo sudsko vijeće je zaključilo da „postoji dovoljno dokaza da je u Brčkom izvršen genocid“. Slobodan Milošević nije dočekao konačnu presudu, jer je preminuo 11. marta 2006, čime je istog dana i okončan sudski postupak.
Dok stojim na bezinskoj pumpi, u gradu u koji sam presađen, u kojem će vas svaki sokak i džada podsjetiti na neki zločin, ne mogu da krivim samo one koji su bili na vrhu civilne ili vojne vlasti. Moga oca Edhema zvanog Ekrema Ćudića je svako mogao ubiti, a danas me možda i pozdravlja na ulici. Skrivaju se i uopće se u javnosti ne oglašavaju, da ne bi neko potegao sve ono što su uradili u ovom gradu na Savi.
Pred Osnovnim sudom u Brčkom, za ratni zločin optuženi su: Kosta Kostić, Konstantin Simonović Kole, Fikret Piklić, i Monika Ilić – Simonović – Karan (suđenje u toku).
Još uvijek nisu procesuirani slijedeći izvršioci zločina u Brčkom:
Čajević Miloš, rođen 25.06.1965. u Brčkom;
Božić Božo, rodom iz okoline Beograda;
Božić Rade, rodom iz okoline Beograda;
Stravički Enver zvani Šok, rodom iz Bora, Republika Srbija;
Mitrović Goran, rodom iz okoline Bora, Republika Srbija;
Rajčić Rajko, sin Đoke, rođen 27.10.1947. u bosanskom Petrovom Selu kod Gračanice, stalno nastanjen u ulici M. Udarnika bb. u Brčkom;
Rajčić Željko, sin Rajka, rođen 01.02.1968. u Živinicama, stalno nastanjen u ulici M. Udarnika bb. u Brčkom;
Ostojić Cvjetko, sin Pere, rođen 27.08.1936. u Brčkom, stalno nastanjen u ulici S. Sidora 26 u Brčkom, po zanimanju vozač;
Radušić Milenko zvani Pjevac, sin Save, rođen 07.04.1969. u Brčkom, stalno nastanjen u ulici Vukosavačka 40 u Brčkom;
Zarić Cvjetko zvani Rasporac, sin Vasilija, rođen 14.10.1933. u Vitanovićima kod Brčkog, nastanjen u ulici J. Šibera 4 u Brčkom, po zanimanju bravar;
Marković Goran zvani Markulja, sin Boška, rođen 10.05.1965. u Brčkom, nastanjen u ulici Radomira Cvetkovića 6 u Brčkom;
Rikanović Pero, sin Cvjetina, rođen 14.03.1974. u Jasenici, općina Srebrenik, stalno nastanjen u mjestu Bukvik Gornji kod Brčkog;
Pudić Borislav zvani Čiča, sin Stojana, rođen 26.06.1954. u Brčkom, nastanjen u ulici Hivzije Jerkovića 138;
Knežević Radivoje, sin Božidara, rođen 19.12.1954. u Brčkom, nastanjen u ulici Radomira Cvetkovića 54, po zanimanju portir-čuvar;
Živković Dragan zvani Travolta, sin Save, rođen 23.09.1953. u Brčkom, nastanjen u ulici Naste Nakića 58, po zanimanju radnik SUP-a;
Lazić Vaso zvani Sova, sin Save, rođen 02.01.1965. u Brčkom, nastanjen u mjestu Potočari br. 51 kod Brčkog;
Filipović Mladen, rodom iz okoline Brčkog;
Tomić Ilija, rodom iz Bukvika, općina Brčko, živi u Brčkom;
Tešić Cvetislav, rodom iz okoline Brčkog;
Tuzlančić Duško, svojevremeno bio zamjenik Ljubiše Savića Mauzera;
Tošić Miladin zvani Slovenac, rodom iz Maribora, Republika Slovenija, roditelji mu žive u mjestu Zimča, općina Visoko, a kao izbjeglica boravi u Brčkom;
Delić Milenko zvani Pika, sin Vojislava, rođen 31.12.1956. u Brčkom, nastanjen u ulici N. Kovačevića bb;
Tanasković Dragan, sin Vasilija, rođen 29.05.1971. u Brčkom, nastanjen u ulici Hivzije Jerkovića 80;
Tadić Dušan, sin Marka, rođen 02.10.1959. u Brčkom, nastanjen u mjestu Potočari kod Brčkog;
Gojaković Milenko, sin Slobodana, rođen 10.12.1962. u Breziku kod Brčkog, nastanjen u ulici B. Kaurinovića 13 u Brčkom;
Vasić Lazo zvani Cvrcan, rodom iz Grčice, općina Brčko;
Ljubičić Slobodan, rođen 1972. u Brčkom;
Miličević Zvjezdan, rodom iz Brčkog;
Obrenović Predrag zvani Šicer, sin Tihomira, rođen 03.03.1971. u Brčkom, nastanjen u ulici Vukosavačka 85 u Brčkom;
Pajaković Stanko, rodom iz Brčkog, prije rata radio kao vozač u Autoprevoznom preduzeću Laser u Brčkom;
Rakić Jovan zvani Joco iz Grčice, općina Brčko;
Božić Dragan zvani Pera, rodom iz Brčkog;
Miljković Slobodan zvani Lugar, rodom iz Kragujevca, Republika Srbija;
Stanić Radislav zvani Raco iz Međaša kod Bijeljine.
Svi oni i dan-danas hodaju gradom i susrećemo ih kao uzorne građane Brčko distrikta i Bosne i Hercegovine. Oni su upravo one komšije za koje je Nataša Kandić u jednom intervjuu rekla (misleći na Srbiju, ali se to može prenijeti i na BiH): „U Srbiji još uvek postoje grupe koje bi obukle uniforme, kao što su to učinile 1991.“
Potencijalnim bošnjačkim povratnicima put kući, osim zločinaca koji šetaju ulicama, zatvaraju i druge „sitnice“. Naći ćemo tu klasični srpski repertoar: spomenik braniocima, uzdignute zastave i pravoslavni kulturkampf. Nedavno je kao glavni kulturni događaj u gradu organizovano ’Sedam dana ćirilice’. U sklopu ove manifestacije, u Domu kulture je održano predavanje ’Srpski jezik – Božiji jezik’.
Sa prvim mrakom ulice su puste. Radnje se zatvaraju ranije. Uglavnom se zna u kojim kafićima se okupljaju Bošnjaci, Srbi ili Hrvati. Mnogo je spomen obilježja srpskim oslobodiocima grada, dok se o gradnji obilježja žrtvama dugo vodila polemika. Spomenik četničkom vojvodi Draži Mihajloviću konačno je iz centra grada premješten na pravoslavno groblje nadomak Brčkog
Specifičan ustroj omogućio je da javne institucije Brčko-distrikta prije mnogih bosanskohercegovačkih gradova dobiju predznak multietničkog. Na zgradama tih institucija ne možete vidjeti ni jednu osim državne zastave i obilježja. To pokazuje mnogo. Ali grad je još uvijek pun onih koji su 1992. ubijali i protjerivali svoje komšije Bošnjake i Hrvate.
http://edvinkankacudic.wordpress.com/
Peščanik.net, 28.02.2013.
Autor: Fena
NE GONE SE PRIPADNICI VRS-a ZA UBISTVA 496 CIVILA U BRČKOM, GONE SE PRIPADNICI ARMIJE BIH ZA ŠAMARE
četvrtak, 12 Februar 2015 17:30
-Povodom izricanja presuda Hadžić Galibu, Hodžić Niazu, Tatarević Asmiru i Omazić Arminu, i suđenju Salaj Redžepu, želimo pravilno i potpuno informisati javnost o slijedećem:
Prema državnoj strategiji za rad na predmetima ratnih zločina iz decembra 2008. godine, prednost u gonjenju ratnih zločina imaju masovna ubistva u Luci, SUP-u (soba 13) hotelu Posavina, Laseru, Partizanu, drvenoj džamiji, i drugim lokacijama.
Suprotno strategiji, ti se zločini ne gone od strane Tužilaštva Bosne i Hercegovine i Tužilaštva Brčko Distrikta BiH.
Gone se pripadnici Armije BiH za eventualne šamare.
Ne gone se pripadnici Vojske RS za ubistva 496 civila u Brčkom, žele se izjednačiti eventualni šamari sa 496 ubistava civilia.
Čeka se da umru ratni zločinci, kao što je umro Stravicki iz Bora.
(dokaz fotografija Stravickog kako učestvuje u ubistvu Krše)
Haški Tribunal je otkrio izvršioca, prikupio dovoljno dokaza, po zakonu Tužilaštva preuzimaju i koriste te dokaze, tako da su te činjenice već utvrđene od strane Haškog Tribunala.
Samo optuženja nema.
Ko i zašto krije dokaze?
Nije pravda pokazati izvršioca a ne optužiti ga.
Tužilaštvo Brčko Distrikta BiH, kada otkrije ubicu civila, bošnjaka, dostavlja spis Sudu BiH da odluči da li će prenijeti nadležnost Sudu Brčko Distrikta BiH na suđenje.
Predmeti Hodžić – Hadžić, Tatarević – Omazić, Salaj i Peljto, nisu dostavljeni na nadležnost Sudu BiH, da bi taj sud odlučio o ustupanju.
Politika je da se bošnjaci gone pred sudovima u Distriktu, a teški zločini da se ne gone i da u Sudu BiH budu na čekanju, da umru zločinci, svjedoci i porodice ubijenih.
Prilog – dopisi Tužilaštva Brčko Distrikta BiH u kojima se navode rješenja Suda BiH o preuzimanju istrage.
Dakle, političko i selektivno gonjenje suprotno strategiji gonjenja.
U predmetu Pudić Branko, Tužilaštva Brčko Distrikta BiH, namjerno se izostavlja u optužnici ubistvo, kada se Pudić ne optužuje da je Goran Jelisić uz pomoć Pudića, ubio barem dvojicu pritvorenika.
Prilog - presuda protiv Gorana Jelisića Haškog tribunala broj It.95-10/1PT.
Pudić se ne goni kao saizvršilac ili pomagač u ubistvu dva civila.
Dakle, Tužilaštvo Brčko Distrikat BiH ga direktno oslobađa jer ga ne optužuje za ubistva.
Ista situacija je i sa Monikom Karan – Ilić.
Ne optužuje se za saučesništvo i pomaganje u ubistvima koja je vršio Goran Jelisić, što je utvrđeno Haškom presudom It.95-10/1PT.
Dakle, Tužilaštvo Brčko Distrikta BiH je direktno oslobađa jer je ne optužuje za pomaganja u ubistvima.
Od strane Tužilaštva Brčko Distrikta BiH kod određivanja pritvora Draganu Živkoviću Travolti se predlažu mjere zabrane, Salaj Redžepu se predlaže pritvor.
Osnovni sud Brčko Distrikta BiH određuje pritvor, Apelacioni sud Brčko Distrikta BiH odbija žalbu povodom pritvora, Ustavni sud BiH odlučuje da je pritvor Salaju od sudova u Distriktu proizvoljno određen.
Prilog - presuda Ustavnog suda BiH.
Dakle, pri predlaganju pritvora od strane Tužilaštva Brčko Distrikta BiH se vrši nacionalna diskriminacija jer je status oba osumnjičena isti, Živković je državljanin Republike Srbija i BiH, a Salaj državljanin Makedonije i BiH.
Zaključak: zbog navedenih razloga, niko objektivan ne može imati povjerenje u Tužilaštvo Brčko Distrikta BiH.
Kosta Kostić, za 14 ubistava i jedno višestruko silovanje je osuđen na 15 godina zatvora, a Armin Omazić godinu i po za šamare.
Dva pripadnika Vojne policije, za jedno silovanje u Bijeloj su dobili po 5 godina zatvora.
Pored navedenih odluka Ustavnog suda BiH o proizvoljnom određivanju pritvora Salaju od strane Osnovnog suda Brčko Distrikt BiH i Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH, niko objektivan ne može imati povjerenje u Apelacioni sud Brčko Distrikta BiH, jer raspolažemo informacijama da su:
- Predsjednik Apelacionog suda Brčko Distrikt BiH Damjan Kaurinović je kapetan Vojske RS (inače bio vojni tužilac u vrijeme genocida u Srebrenici),
- Maida Kovačević, uvijek kao sudija u vijeću kada se sudi za ratne zločine (dokaz - drugostepene presuda Pudiću, Moniki Karan - Ilić) je supruga majora Vojske RS Novaka Kovačevića,
- sudija Srđan Nedić u toku rata bio isljednik u Vojsci RS (isljeđivao npr. Čaušević Gorana).
Kako onda može biti objektivnog suđenja pripadnicima Armije BiH kada im sude pripadnici Vojske RS.
Je li to Ninberški proces?
Armija BiH nije kapitulirala kao njemačka Vojska u II svjetskom ratu, da bi pripadnicima Armije Bosne i Hercegovine kao poražene strane, mogli suditi pripadnici Vojska Republike Srpske kao pobjedničke strane.
Zato tražimo da Sud BiH, kao isključivo nadležan sudi pripadnicima Armije BiH i ni slučajno da Sud BiH prenese nadležnost na sudove u Distriktu.
Očigledno je da Tužilaštvom i Sudovima Distrikta upravljaju politika ili neformalni centri moći- navedeno je u saopćenju za javnost koje je dostavljeno: Predsjedniku Suda Bosne i Hercegovine, Glavnom Tužiocu Tužilaštva Bosne i Hercegovine, Visokom sudijskom i tužilačkom vijeću BiH (svim članovima). Saopćenje su potpisali: Udruženje porodica nestalih, JOB „Unija veterana“ Brčko Distrikt BiH, Udruženje nasilno odvedenih i ubijenih Bošnjaka Brčko Distrikta BiH, Udruženje najviših ratnih priznanja ARBIH, Udruženje porodica šehida, „Zlatnih Ljiljana“ Brčko Distrikt BiHBrčko Distrikta BiH.
[email protected]...Code: Select all
http://www.helsinki.org.rs/serbian/doc/mmujkic.pdf
DaysleepeR wrote:ne znaju šta je heteroseksualac, ali itekako znaju komentarisati po forumima, profil prosječnog mladog ratnika i patriote u jednoj kratkoj anketi
https://www.facebook.com/biscaniportal/ ... 8/?fref=nf
aldinjo wrote:Takvih ublehaša kao što je taj dotični bošnjaci imaju koliko poželiš. Čitav život pametuju ali opet nikakvih koristi od njih nemaju bošnjaci. Ali zato itekakve koristi imaju srbi i hrvati.155_mm wrote:ovi sto lijepe ovaj intervju uvazenog gospodina akademika bi mogli i sami da procitaju taj tekst i citiraju nam na koji bi se bi to nacin trebalo iskorijeniti vehabije. posto ste vidim dobro nacitani na tu temu i odavno vam doslo iz guzice u glavu. ja nazalost nisam uspio da procitam to rijesenje iz intervjua uvazenog akademika.
hvala u naprijed na odgovorima.
Kad i ko je to od medjunarodnih zvanicnika pozurio da Dodiku stisne ruku kao partneru u borbi protiv "terorizma"??Banksy wrote:Naravno da je van okvira i van svake pameti, vjerovatno i van zakona. Ali RS koristi svaku nabačenu loptu i koristiće je i ubuduće, oko toga ne treba imati sumnje. Njihove želje i namjere su jasne, no naše nisu.DaffyDuck wrote:Banksy wrote:Pametne riječi treba ponavljati, možda nekome i uđu u uho ...A ne mislite da je ovo sto rade RS-ovci preslo iz okvira vehabizma? Ne maltretiraju oni obicne povratnike, ne bi oni, jelde? A da ne povlacimo paralelu cetnika i vehabija...Chisum wrote:Samo lijepi, Banksy, lutko!
Mozda im nekad dodje iz dupeta u tintaru.
Teror nad povratnicima je posljedica, iznenadna situacija koja se RS-u namjestila kao njihov dokaz pred svijetom da su oni s kojima dijele državu zaraženi virusom terorizma. Nakon duge i čvrste izolacije u kojoj je bio skoro marginaliziran, međunarodni zvaničnici su zabirnuti požurili Dodiku, stisnuli mu ruku kao partneru u borbi protiv terorizma, zatrpali ga novcem da tu borbu implementira i otišli s dojmom da možda loši momci i nisu oni u Banja Luci, već oni u Sarajevu.
Zaista mi se ne da dalje, slijepac vidi, suština priče o kojoj drvite danima je da su Nerdin i slični najveći neprijatelji BOŠNJAČKOM narodu i bosanskim MUSLIMANIMA, prije svega i prije svih. Što prije to bošnjački vrh i vodstvo IZ-e objasni svom narodu, bolje i po njih i po Bosnu. Lako se može desiti da ono što Slobo nije stigao obaviti do kraja, za njega učine Nerdin i društvo.
to se i ocekivalo.BadAss14 wrote:Sramotno da nije bilo reakcije gradjana u glavnom gradu na ova hapsenja.
Banksy wrote:strah od male države legla terorizma u sred Evrope možda će biti jedini razlog zbog kojeg velike sile neće dozvoliti konačno cijepanje Bosne na tri dijela
mislim da je još devedeset treće postalo evidentno da je sva priča o međunarodnom pravu i pravdi samo šuplja.Danguba wrote:to se i ocekivalo.BadAss14 wrote:Sramotno da nije bilo reakcije gradjana u glavnom gradu na ova hapsenja.
mozda je i bolje ovako. razgoliti ih do kosti.
jedino me cudi dusko tomic da se ne oglasava.
Pa vi stvarno jos i vrijedjate bosnjacki narod stim izjavama! Po stoti putn nama su upravo te velike sile i priznale drzavu, onda kada smo to zatrazili, a bosnjacki narod je bio u vecini. Medjunarodno pravo i pravdu su pogazili Alija i alijevci.Skijaš wrote:Banksy wrote:strah od male države legla terorizma u sred Evrope možda će biti jedini razlog zbog kojeg velike sile neće dozvoliti konačno cijepanje Bosne na tri dijela
Hajde što provokatori skreću temu, ali izgleda ni probosanskim snagama nije jasno o kako ozbiljnim starim planovima se ovdje radi, ili ih nije briga, pa mlate prilično praznu slamu.BadAss14 wrote:http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=55634
ANALIZA IFIMES-a: Zastrašivanje Bošnjaka u funkciji (č)etničkog čišćenja
Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, povodom politički motiviranih hapšenja u entitetu Republika Srpska (BiH) analizira pozadinu aktuelnih događanja i moguće posljedice tih događaja.
Posljednji događaji u Bosni i Hercegovini (BiH) ponovno pokazuju
koliko su krhki postojeći mir i stabilnost. Iako je Evropska unija (EU)
najavila da će se aktivnije baviti Bosnom i Hercegovinom poslije
konstituiranja novih vlasti na nivou države Bosne i Hercegovine, BiH
može ostati bez te podrške zbog drugih događaja, navodi se u
analizi IFIMES-a, prenosi bh. novinska agencija Patria.
Situacija u Bosni i Hercegovini je kulminirala zbog najnovijih akcija
Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) zbog
hapšenja pripadnika marginalizirane i brojčano manjinske etničke
zajednica Bošnjaka nastanjenih na teritoriji bh. entiteta Republika
Srpska (RS). Akcija je dugo pripremana operacija vlasti iz Republike
Srpske na čelu sa predsjednikom tog entiteta Miloradom Dodikom i
predstavlja kontinuitet djelovanja vlasti u RS-u. Od potpisivanja
Dejtonskog mirovnog sporazuma do danas na nesrpske povratnike i
njihovu imovinu na području RS-a je izvršeno i zabilježeno skoro
2.000 napada, koji nisu krivično sankcionirani.
Hapšenja nastavak politike etničkog čišćenja
Hapšenja koja su uslijedila nakon ubistva policajca u Zvorniku 26.
aprila 2015. godine su samo nastavak organiziranog napada od
strane vlasti RS-a i predstavljaju svojevrsni državni terorizam, kojeg
realiziraju političke elite u RS-u od potpisivanja Dejtonskog
mirovnog sporazuma. Naoružanom mladiću, koji je pucao u
policajca su srpske (para)policijsko-vojne strukture ubile oca 1992.
godine, dok se ubijeni policajac nalazi na spisku osoba, koje su
povezane i odgovorne za genocid u Srebrenici izvršen jula 1995.
godine. Naoružanom mladiću poslije ubojstva oca, ostatak porodice
je protjeran sa kućnog ognjišta 1992. godine. Poslije rata teškim
naporima vratio se na porušeno ognjište sa majkom.
Međunarodna zajednica prešutno podržava napade na povratnike
Koliko djelovanje međunarodne zajednice pogoduje stvaranju
atmosfere nesigurnosti i straha u BiH, ali i razbijanju BiH,
najilustrativnije se može detektirati na primjeru dva dokumenta
usvojena tokom 2015. godine u BiH. Jedan dokument usvojen je i
proglašen od strane hrvatskih predstavnika u BiH putem Hrvatskog
narodnog sabora (HNS) o stvaranju trećeg entiteta, a drugi SNSD-
ov dokument o referendumu. Navedeni dokumenti predstavljaju
povratak na devedesete godine prošlog stoljeća kada su tadašnji
predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman i predsjednik
Republike Srbije Slobodan Milošević preko stvaranja Hrvatske
republike Herceg-Bosne (HR-HB) i “Srpske republike BiH” pokušali
razbiti BiH. Danas predstavnici međunarodne zajednice u povodu
ova dva dokumenata daju zvanična saopćenja, da je BiH stabilna
država i da je BiH neupitna država. Umjesto da poduzimaju ovlasti
predviđenim Dejtonskim mirovnim sporazumom i sankcioniraju
navedene akcije na razbijanju BiH, najviši predstavnici međunarodne
zajednice se ponašaju kao svojevremeno UNPROFOR u BiH, što
može imati opasne posljedice po sigurnost i ugrožavanje
opstojnosti BiH. Borba protiv terorizma se osigurava zajedničkim
sigurnosnim sistemom, visoko standardiziranim profesionalnim
djelovanjem i suradnjom, a ne nikako zloupotrebama sistema, koji je
na sceni u Republici Srpskoj.
Upravo je događaj u Zvorniku jasan signal međunarodnoj zajednici i
OHR-u, da je sigurnosni sistem u BiH rascjepkan i da je potrebno
izvršiti reformu policijskog sektora stvaranjem jedne policije BiH
slično kao što je urađeno sa Oružanim snagama BiH.
Čistke koje je u MUP RS sproveo Milorad Dodik početkom godine
nisu samo usmjerene za obračun sa političkim neistomišljenicima u
cilju očuvanja vlasti, nego i za nastavak formalnog zaokruživanja
teritorija na kojem su počinjena teška kršenja međunarodnog
humanitarnog prava od 1991-1995.godine.
Dodik pokušava da preko navedenog slučaja iz Zvornika formira
svoju obavještajnu službu unutar RS-a, odnosno pokušava da
razbije dvije državne agencije (OSA i SIPA) i njihove ovlasti prebaci
na entitetski nivo u cilju formiranja entitetskih obavještajnih službi.
Izazov za međunarodnu zajednicu je, da ne dozvoli rasparčavanje
ionako rascjepkanog sigurnosnog sistema u BiH, zaustavi
velikodržavne akcije Dodika na entitetskom nivou i preko izbora
najboljih kadrovskih rješenja u agencijama za provođenje zakona
osigura profesionalan i zakonit rad navedenih agencija.
Dodik eksponent Rusije i njenih interesa
Svjetske izazove u borbi protiv terorizma vlasti u RS koriste za
razbijanje BiH i uz pomoć Rusije ponovo uvode BiH u stanje krajem
devedesetih godina prošlog stoljeća, što je tada rezultiralo
regionalnim ratom, koji je zaustavljen NATO bombardiranjem
Beograda i vojnom intervencijom na Kosovu. Upravo je Aleksandar
Vučić, premijer Republike Srbije, u vrijeme Dodikove referendumske
deklaracije prepoznavajući da upravo Srbija može iz Dodikovog
djelovanja izvući “najdeblji kraj”, pozvao na srpsko-bošnjački dijalog
što je bio nož u leđa Dodiku i njegovim ratnohuškačkim akcijama.
Dodik pokušava projicirati situaciju iz 1991.godine, ali posrnula
Srbija sa Aleksandrom Vučićem nije spremna podržavati sulude
akcije Dodika i njegovih političkih marioneta. Svaka neposredna
podrška Dodiku je ustvari podrška ruskim interesima na Zapadnom
Balkanu.
Završna faza genocida
Milorad Dodik ulazi u završnu fazu provođenja genocida nad
Bošnjacima. Haaške presude i presude sudova u BiH kao i presude
sudova izvan BiH potvrdile su i osudile krivična djela ratnih zločina i
zločina genocida. Finale će biti donošenje presuda Radovanu
Karadžiću i Ratku Mladiću. Dodika zabrinjava činjenica, da sve što je
stvoreno krivičnim djelom mora biti eliminirano tako da će
donošenje presuda Karadžiću i Mladiću predstavljati uvod u
neminovne promjene unutarnjeg ustrojstva Bosne i Hercegovine.
Demografske projekcije pokazuju, da bi na popisu Bošnjaci mogli
predstavljati i do 30% stanovništva RS. Zbog toga je za režim
Milorada Dodika važno zaustaviti novi val povratka, a postojeće
povratnike zastrašiti i prisiliti na ponovno iseljavanje.
Ugrožen bezvizni režim i strane investicije
Napeta atmosfera u Bosni i Hercegovini i ratnohuškačka retorika
najviše štete nanosi potencijalnim stranim investitorima, ali i otvara
mogućnost za ukidanje bezviznog režima za građane Bosne i
Hercegovine zbog oružanih napada u pojedinim dijelovima te
države. Niko neće ulagati u napetoj atmosferi, u neizvjesnost, koja
može prerasti u trajnu nestabilnost. Dodiku odgovara kreiranje
konstantnog konflikta, jer mu omogućava političko preživljavanje.
Zbog toga je za budućnost Bosne i Hercegovine posebno važno
utvrđivanje istine, omogućiti ostvarivanje pravde, koja će voditi ka
uspostavljanju pomirenja, trajnog mira i dugoročne stabilnosti u
Bosni i Hercegovini. Pojedinci, koji su sudjelovali u ratnim zločinima
i zločinu genocida duboko su involvirani u sigurnosno-obrambene
strukture institucija entiteta Republika Srpska, a time posljedično i u
iste institucije na nivou Bosne i Hercegovine. Potrebno je izvršiti
temeljitu provjeru tih kadrova unutar sigurnosno-obrambenih
struktura i izvršiti sudsko procesuiranje počinioca ratnih zločina.
Nezamislivo je, da se svakodnevno suočavaju žrtve genocida sa
počiniocima zločina, koji u uniformama policije i pod hipotekom
počinjenih ratnih zločina osiguravaju javni red i mir.
Posebno je važno da Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine,
koja još nije prihvatila Rezoluciju Evropskog parlamenta (EP) od 15.
januara 2009. godine sa kojom EP poziva države članice EU i države
zapadnog Balkana, da obilježi 11. juli danom sjećanja na genocid u
Srebrenici, da to što prije učine. U rezoluciji, koja je jednoglasno
donesena u EP, naglašeno je, da je potrebno podsjetiti se i prikladno
pokloniti svim žrtvama zločina, koji su počinjeni za vrijeme ratova
na Balkanu. Sličnu rezoluciju bi trebala donijeti i Generalna
skupština UN-a na svom redovnom zasjedanju u septembru 2015.
godine.
EU mora temeljito redefinirati svoju politiku prema Zapadnom
Balkanu, koji je još uvijek „bure baruta“ i može ponovno postati
regija nestabilnosti i novi sigurnosni izazov za EU.
Nemas mnogo mogucnosti.BadAss14 wrote:Danguba wrote:to se i ocekivalo.BadAss14 wrote:Sramotno da nije bilo reakcije gradjana u glavnom gradu na ova hapsenja.
mozda je i bolje ovako. razgoliti ih do kosti.
jedino me cudi dusko tomic da se ne oglasava.
Zasto je bolje ovako? Kako smo ih to na ovakav nacin "razgolili do kosti", i sta imamo od tog razgolivanja do kosti, ako nas i dalje cetniicka bagra moze hebat u mozak?
Zar je dobro da je pored tzk bosnjackih idera i narod daje zeleno svjetlo cetnicima?
Meni licno vise znaci da ubuduce cetnicka policija vise nikada ne sprovede i jednog naseg covjeka na ovaj nacin i na ovim osnovima, nego sto ce se neko tamo u Sarajevu isprovocirat biti uznemiren.
kakve ba patriote, sjede na guzici i natipkavaju postove na forumu. to je vrhunac akcije patriota otkako je počela ova frka. bitno je biti na riječima patriota i agresivan i koristiti puno epiteta četnici, zločinici, gencodaši, treba ovo, treba ono i ako si uporan, nakon par dana dođe poštom certifikat o položenom patriotizmu. i onda izađeš iz kuće, odeš u RS sa tim certifikatom, nađeš mačka, i onda mu taj certifikat okačiš o rep.BadAss14 wrote:DaysleepeR wrote:ne znaju šta je heteroseksualac, ali itekako znaju komentarisati po forumima, profil prosječnog mladog ratnika i patriote u jednoj kratkoj anketi
https://www.facebook.com/biscaniportal/ ... 8/?fref=nf
Sta ovo ima sa hapsenjima koje sprovodi cetnicka policija, i reakcijama naroda? Koliko ste samo ofirni vi salonci. Patriote su kao zaostali je li?
Glavnom gradu je bilo dovoljno 4 godine opsade i 11000 poginulih za ovih 20 godina. Možda se u idućih 100 godina ponovo rodi želja za nekim potkuhavanjem, ali čisto sumnjam. Nekako se zaboravlja šta je Sarajevo doživjelo i proživjelo. Ili se nije ni bilo ovdje pa se nema pojma.BadAss14 wrote:Sramotno da nije bilo reakcije gradjana u glavnom gradu na ova hapsenja.
obojeno i jeste to sto zabrinjava...DaysleepeR wrote:Glavnom gradu je bilo dovoljno 4 godine opsade i 11000 poginulih za ovih 20 godina. Možda se u idućih 100 godina ponovo rodi želja za nekim potkuhavanjem, ali čisto sumnjam. Nekako se zaboravlja šta je Sarajevo doživjelo i proživjelo. Ili se nije ni bilo ovdje pa se nema pojma.BadAss14 wrote:Sramotno da nije bilo reakcije gradjana u glavnom gradu na ova hapsenja.
Akademik nije dao odgovor na tvoje pitanje. Odgovornost za suzbijanje uticaja ucenja, koje svoje korijene vuce iz Saudijske Arabije, gdje je neformalna drzavna religija, je primarno na IVZ, ali i svima nama.155_mm wrote:ovi sto lijepe ovaj intervju uvazenog gospodina akademika bi mogli i sami da procitaju taj tekst i citiraju nam na koji bi se bi to nacin trebalo iskorijeniti vehabije. posto ste vidim dobro nacitani na tu temu i odavno vam doslo iz guzice u glavu. ja nazalost nisam uspio da procitam to rijesenje iz intervjua uvazenog akademika.
hvala u naprijed na odgovorima.
Moglo bi se na način da se njihovi autoriteti pozovu za okrugli sto sa nekom od direkcija rijaseta sa ciljem da se ne remeti mir u zemlji, ali kako utvrditi ko su njihovi autoriteti čiji glas bi bio ispoštovan na terenu kada su rasuti po cijelom svijetu. Sada kruži priča da su najjači u Australiji. Donedavno u Austriji. Sa kim pričati?Gojeni H wrote:Akademik nije dao odgovor na tvoje pitanje. Odgovornost za suzbijanje uticaja ucenja, koje svoje korijene vuce iz Saudijske Arabije, gdje je neformalna drzavna religija, je primarno na IVZ, ali i svima nama.155_mm wrote:ovi sto lijepe ovaj intervju uvazenog gospodina akademika bi mogli i sami da procitaju taj tekst i citiraju nam na koji bi se bi to nacin trebalo iskorijeniti vehabije. posto ste vidim dobro nacitani na tu temu i odavno vam doslo iz guzice u glavu. ja nazalost nisam uspio da procitam to rijesenje iz intervjua uvazenog akademika.
hvala u naprijed na odgovorima.
Vehabije se ne mogu "iskorijenjivati". To je poziv na linc svakog onoga kojeg percipiramo kao "vehabiju" i to je cisti nacizam.
Ucenje se moze relativno jednostavno suzbiti upornim upoznavanjem obicnog puka sa djelima ove ideologije, i onim sto je ista do sada ostavila kao zaostavstinu islamu. U sustini, veoma jednostavan poduhvat, ali treba imati mudrost i nesto vece srce.
E ovo treba ponavljati!walk_M-A-N wrote:Hajde što provokatori skreću temu, ali izgleda ni probosanskim snagama nije jasno o kako ozbiljnim starim planovima se ovdje radi, ili ih nije briga, pa mlate prilično praznu slamu.BadAss14 wrote:http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=55634
Ko nije pročitao, preporuka, mnogo je bolje od nekih Pr. Dr. Ak. koji nemaju originalne ideje ili petlje da kažu šta je po srijedi, a koje vole ovi što im je zbrka u glavi.ANALIZA IFIMES-a: Zastrašivanje Bošnjaka u funkciji (č)etničkog čišćenja
Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, povodom politički motiviranih hapšenja u entitetu Republika Srpska (BiH) analizira pozadinu aktuelnih događanja i moguće posljedice tih događaja.
Posljednji događaji u Bosni i Hercegovini (BiH) ponovno pokazuju
koliko su krhki postojeći mir i stabilnost. Iako je Evropska unija (EU)
najavila da će se aktivnije baviti Bosnom i Hercegovinom poslije
konstituiranja novih vlasti na nivou države Bosne i Hercegovine, BiH
može ostati bez te podrške zbog drugih događaja, navodi se u
analizi IFIMES-a, prenosi bh. novinska agencija Patria.
Situacija u Bosni i Hercegovini je kulminirala zbog najnovijih akcija
Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) zbog
hapšenja pripadnika marginalizirane i brojčano manjinske etničke
zajednica Bošnjaka nastanjenih na teritoriji bh. entiteta Republika
Srpska (RS). Akcija je dugo pripremana operacija vlasti iz Republike
Srpske na čelu sa predsjednikom tog entiteta Miloradom Dodikom i
predstavlja kontinuitet djelovanja vlasti u RS-u. Od potpisivanja
Dejtonskog mirovnog sporazuma do danas na nesrpske povratnike i
njihovu imovinu na području RS-a je izvršeno i zabilježeno skoro
2.000 napada, koji nisu krivično sankcionirani.
Hapšenja nastavak politike etničkog čišćenja
Hapšenja koja su uslijedila nakon ubistva policajca u Zvorniku 26.
aprila 2015. godine su samo nastavak organiziranog napada od
strane vlasti RS-a i predstavljaju svojevrsni državni terorizam, kojeg
realiziraju političke elite u RS-u od potpisivanja Dejtonskog
mirovnog sporazuma. Naoružanom mladiću, koji je pucao u
policajca su srpske (para)policijsko-vojne strukture ubile oca 1992.
godine, dok se ubijeni policajac nalazi na spisku osoba, koje su
povezane i odgovorne za genocid u Srebrenici izvršen jula 1995.
godine. Naoružanom mladiću poslije ubojstva oca, ostatak porodice
je protjeran sa kućnog ognjišta 1992. godine. Poslije rata teškim
naporima vratio se na porušeno ognjište sa majkom.
Međunarodna zajednica prešutno podržava napade na povratnike
Koliko djelovanje međunarodne zajednice pogoduje stvaranju
atmosfere nesigurnosti i straha u BiH, ali i razbijanju BiH,
najilustrativnije se može detektirati na primjeru dva dokumenta
usvojena tokom 2015. godine u BiH. Jedan dokument usvojen je i
proglašen od strane hrvatskih predstavnika u BiH putem Hrvatskog
narodnog sabora (HNS) o stvaranju trećeg entiteta, a drugi SNSD-
ov dokument o referendumu. Navedeni dokumenti predstavljaju
povratak na devedesete godine prošlog stoljeća kada su tadašnji
predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman i predsjednik
Republike Srbije Slobodan Milošević preko stvaranja Hrvatske
republike Herceg-Bosne (HR-HB) i “Srpske republike BiH” pokušali
razbiti BiH. Danas predstavnici međunarodne zajednice u povodu
ova dva dokumenata daju zvanična saopćenja, da je BiH stabilna
država i da je BiH neupitna država. Umjesto da poduzimaju ovlasti
predviđenim Dejtonskim mirovnim sporazumom i sankcioniraju
navedene akcije na razbijanju BiH, najviši predstavnici međunarodne
zajednice se ponašaju kao svojevremeno UNPROFOR u BiH, što
može imati opasne posljedice po sigurnost i ugrožavanje
opstojnosti BiH. Borba protiv terorizma se osigurava zajedničkim
sigurnosnim sistemom, visoko standardiziranim profesionalnim
djelovanjem i suradnjom, a ne nikako zloupotrebama sistema, koji je
na sceni u Republici Srpskoj.
Upravo je događaj u Zvorniku jasan signal međunarodnoj zajednici i
OHR-u, da je sigurnosni sistem u BiH rascjepkan i da je potrebno
izvršiti reformu policijskog sektora stvaranjem jedne policije BiH
slično kao što je urađeno sa Oružanim snagama BiH.
Čistke koje je u MUP RS sproveo Milorad Dodik početkom godine
nisu samo usmjerene za obračun sa političkim neistomišljenicima u
cilju očuvanja vlasti, nego i za nastavak formalnog zaokruživanja
teritorija na kojem su počinjena teška kršenja međunarodnog
humanitarnog prava od 1991-1995.godine.
Dodik pokušava da preko navedenog slučaja iz Zvornika formira
svoju obavještajnu službu unutar RS-a, odnosno pokušava da
razbije dvije državne agencije (OSA i SIPA) i njihove ovlasti prebaci
na entitetski nivo u cilju formiranja entitetskih obavještajnih službi.
Izazov za međunarodnu zajednicu je, da ne dozvoli rasparčavanje
ionako rascjepkanog sigurnosnog sistema u BiH, zaustavi
velikodržavne akcije Dodika na entitetskom nivou i preko izbora
najboljih kadrovskih rješenja u agencijama za provođenje zakona
osigura profesionalan i zakonit rad navedenih agencija.
Dodik eksponent Rusije i njenih interesa
Svjetske izazove u borbi protiv terorizma vlasti u RS koriste za
razbijanje BiH i uz pomoć Rusije ponovo uvode BiH u stanje krajem
devedesetih godina prošlog stoljeća, što je tada rezultiralo
regionalnim ratom, koji je zaustavljen NATO bombardiranjem
Beograda i vojnom intervencijom na Kosovu. Upravo je Aleksandar
Vučić, premijer Republike Srbije, u vrijeme Dodikove referendumske
deklaracije prepoznavajući da upravo Srbija može iz Dodikovog
djelovanja izvući “najdeblji kraj”, pozvao na srpsko-bošnjački dijalog
što je bio nož u leđa Dodiku i njegovim ratnohuškačkim akcijama.
Dodik pokušava projicirati situaciju iz 1991.godine, ali posrnula
Srbija sa Aleksandrom Vučićem nije spremna podržavati sulude
akcije Dodika i njegovih političkih marioneta. Svaka neposredna
podrška Dodiku je ustvari podrška ruskim interesima na Zapadnom
Balkanu.
Završna faza genocida
Milorad Dodik ulazi u završnu fazu provođenja genocida nad
Bošnjacima. Haaške presude i presude sudova u BiH kao i presude
sudova izvan BiH potvrdile su i osudile krivična djela ratnih zločina i
zločina genocida. Finale će biti donošenje presuda Radovanu
Karadžiću i Ratku Mladiću. Dodika zabrinjava činjenica, da sve što je
stvoreno krivičnim djelom mora biti eliminirano tako da će
donošenje presuda Karadžiću i Mladiću predstavljati uvod u
neminovne promjene unutarnjeg ustrojstva Bosne i Hercegovine.
Demografske projekcije pokazuju, da bi na popisu Bošnjaci mogli
predstavljati i do 30% stanovništva RS. Zbog toga je za režim
Milorada Dodika važno zaustaviti novi val povratka, a postojeće
povratnike zastrašiti i prisiliti na ponovno iseljavanje.
Ugrožen bezvizni režim i strane investicije
Napeta atmosfera u Bosni i Hercegovini i ratnohuškačka retorika
najviše štete nanosi potencijalnim stranim investitorima, ali i otvara
mogućnost za ukidanje bezviznog režima za građane Bosne i
Hercegovine zbog oružanih napada u pojedinim dijelovima te
države. Niko neće ulagati u napetoj atmosferi, u neizvjesnost, koja
može prerasti u trajnu nestabilnost. Dodiku odgovara kreiranje
konstantnog konflikta, jer mu omogućava političko preživljavanje.
Zbog toga je za budućnost Bosne i Hercegovine posebno važno
utvrđivanje istine, omogućiti ostvarivanje pravde, koja će voditi ka
uspostavljanju pomirenja, trajnog mira i dugoročne stabilnosti u
Bosni i Hercegovini. Pojedinci, koji su sudjelovali u ratnim zločinima
i zločinu genocida duboko su involvirani u sigurnosno-obrambene
strukture institucija entiteta Republika Srpska, a time posljedično i u
iste institucije na nivou Bosne i Hercegovine. Potrebno je izvršiti
temeljitu provjeru tih kadrova unutar sigurnosno-obrambenih
struktura i izvršiti sudsko procesuiranje počinioca ratnih zločina.
Nezamislivo je, da se svakodnevno suočavaju žrtve genocida sa
počiniocima zločina, koji u uniformama policije i pod hipotekom
počinjenih ratnih zločina osiguravaju javni red i mir.
Posebno je važno da Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine,
koja još nije prihvatila Rezoluciju Evropskog parlamenta (EP) od 15.
januara 2009. godine sa kojom EP poziva države članice EU i države
zapadnog Balkana, da obilježi 11. juli danom sjećanja na genocid u
Srebrenici, da to što prije učine. U rezoluciji, koja je jednoglasno
donesena u EP, naglašeno je, da je potrebno podsjetiti se i prikladno
pokloniti svim žrtvama zločina, koji su počinjeni za vrijeme ratova
na Balkanu. Sličnu rezoluciju bi trebala donijeti i Generalna
skupština UN-a na svom redovnom zasjedanju u septembru 2015.
godine.
EU mora temeljito redefinirati svoju politiku prema Zapadnom
Balkanu, koji je još uvijek „bure baruta“ i može ponovno postati
regija nestabilnosti i novi sigurnosni izazov za EU.
Becka veza je kod nas.skupljac_zeljeza wrote:Moglo bi se na način da se njihovi autoriteti pozovu za okrugli sto sa nekom od direkcija rijaseta sa ciljem da se ne remeti mir u zemlji, ali kako utvrditi ko su njihovi autoriteti čiji glas bi bio ispoštovan na terenu kada su rasuti po cijelom svijetu. Sada kruži priča da su najjači u Australiji. Donedavno u Austriji. Sa kim pričati?Gojeni H wrote:Akademik nije dao odgovor na tvoje pitanje. Odgovornost za suzbijanje uticaja ucenja, koje svoje korijene vuce iz Saudijske Arabije, gdje je neformalna drzavna religija, je primarno na IVZ, ali i svima nama.155_mm wrote:ovi sto lijepe ovaj intervju uvazenog gospodina akademika bi mogli i sami da procitaju taj tekst i citiraju nam na koji bi se bi to nacin trebalo iskorijeniti vehabije. posto ste vidim dobro nacitani na tu temu i odavno vam doslo iz guzice u glavu. ja nazalost nisam uspio da procitam to rijesenje iz intervjua uvazenog akademika.
hvala u naprijed na odgovorima.
Vehabije se ne mogu "iskorijenjivati". To je poziv na linc svakog onoga kojeg percipiramo kao "vehabiju" i to je cisti nacizam.
Ucenje se moze relativno jednostavno suzbiti upornim upoznavanjem obicnog puka sa djelima ove ideologije, i onim sto je ista do sada ostavila kao zaostavstinu islamu. U sustini, veoma jednostavan poduhvat, ali treba imati mudrost i nesto vece srce.
E ovo treba ponavljati!DaffyDuck wrote:walk_M-A-N wrote: EU mora temeljito redefinirati svoju politiku prema Zapadnom
Balkanu, koji je još uvijek „bure baruta“ i može ponovno postati
regija nestabilnosti i novi sigurnosni izazov za EU.
[/quote]
