Forum Klix.ba

Al najjači su mi postovi tipa, nije to više ono Sarajevo, i onda to napiše neko iz Banja Luke, Ili Bijeljine, Zvornika.. ili tako tih mjesta koja su za razliku od Sarajeva ostala ko nekad. Ako zanemarimo par stotina masovnih grobnica tamo.

Ili kad ti neko pođe pričati i trunuti o kulturološkim i moralnim problemima Sarajeva dok se istovremeno javlja iz zemlje u kojoj na izborima pobjeđuju Šešeljevi radikali. Meni je to vrhunac licemjerstva.

zateznistub wrote:

Yug wrote: Pa care daleko je On od nule.Prvo frajer je pun ko brod,u Beogradu ga ljudi izuzetno cijene od medija,poznatih licnosti do obicnog svijeta kao i velikom dijelu BiH.Frajeru su na koncerte po Juznoj Americi dolazile po pedeset i vise hiljada ljudi sa No Smoking orkestrom.Licno sam u Beogradu prisustvovao scenama kad se pojavi negdje kako svijet gotivi.A On i sve sarajlije vise prijatelja imaju po cijelom svijetu nego u danasnjem Sarajevu.

Za boldirano

a za poddvuceno: Eno po billboardu zajeb'o (da izvines) i same stonse, koje je by the way i kopirao

https://www.youtube.com/watch?v=ECTLhUDv3I0

Mali_Vuk wrote:Al najjači su mi postovi tipa, nije to više ono Sarajevo, i onda to napiše neko iz Banja Luke, Ili Bijeljine, Zvornika.. ili tako tih mjesta koja su za razliku od Sarajeva ostala ko nekad. Ako zanemarimo par stotina masovnih grobnica tamo.

Ili kad ti neko pođe pričati i trunuti o kulturološkim i moralnim problemima Sarajeva dok se istovremeno javlja iz zemlje u kojoj na izborima pobjeđuju Šešeljevi radikali. Meni je to vrhunac licemjerstva.

Pa to ti kazu sarajlije,pokojni Monteno,Josip Pejakovic itd.Niko ne kaze da je ruznije ali to vise nije njihovo Sarajevo,i zagrebcani kazu to za Zagreb,beogradjani za Beograd itd.

Yug wrote: https://www.youtube.com/watch?v=ECTLhUDv3I0

Haj' prebroj đe više raje

Mali_Vuk wrote:Al najjači su mi postovi tipa, nije to više ono Sarajevo, i onda to napiše neko iz Banja Luke, Ili Bijeljine, Zvornika.. ili tako tih mjesta koja su za razliku od Sarajeva ostala ko nekad. Ako zanemarimo par stotina masovnih grobnica tamo.

Ili kad ti neko pođe pričati i trunuti o kulturološkim i moralnim problemima Sarajeva dok se istovremeno javlja iz zemlje u kojoj na izborima pobjeđuju Šešeljevi radikali. Meni je to vrhunac licemjerstva.

Svaka cast

Ne mogu se guslari pomiriti sto su popusili Sarajevo
Pridruzili im se pojedini guslari koji su jos tu, samo cekaju najmanju priliku da pljunu... Dernek

Yug wrote:

Mali_Vuk wrote:Al najjači su mi postovi tipa, nije to više ono Sarajevo, i onda to napiše neko iz Banja Luke, Ili Bijeljine, Zvornika.. ili tako tih mjesta koja su za razliku od Sarajeva ostala ko nekad. Ako zanemarimo par stotina masovnih grobnica tamo.

Ili kad ti neko pođe pričati i trunuti o kulturološkim i moralnim problemima Sarajeva dok se istovremeno javlja iz zemlje u kojoj na izborima pobjeđuju Šešeljevi radikali. Meni je to vrhunac licemjerstva.

Pa to ti kazu sarajlije,pokojni Monteno,Josip Pejakovic itd.Niko ne kaze da je ruznije ali to vise nije njihovo Sarajevo,i zagrebcani kazu to za Zagreb,beogradjani za Beograd itd.

To i ja kažem, rugala se sova sjenici. Doduše nisam nikad vidio ni pročitao da Kemo i Pejaković pljuju po Sarajevu, vjerovat ću ti na riječ. Ali zato vidim da su ovdje mnogi spremni prvi bacit kamen.

Pa ono i jest tragikomicno, o Sarajevu raspravljaju bivsi sarajlije danasnji stanovnici Bijeljine i Pala, i sadasnje sarajlije dojucerasnji stanovnici Ciljuga, Sjenice, Ustikoline i Konjevic polja.

Nije to vise ono Sarajevo. To je tacno. Nije ni Split sto je bio, ni Beograd. Sve se poseljacilo. Mozda Ljubljana.

internazionale wrote:

Mali_Vuk wrote:Al najjači su mi postovi tipa, nije to više ono Sarajevo, i onda to napiše neko iz Banja Luke, Ili Bijeljine, Zvornika.. ili tako tih mjesta koja su za razliku od Sarajeva ostala ko nekad. Ako zanemarimo par stotina masovnih grobnica tamo.

Ili kad ti neko pođe pričati i trunuti o kulturološkim i moralnim problemima Sarajeva dok se istovremeno javlja iz zemlje u kojoj na izborima pobjeđuju Šešeljevi radikali. Meni je to vrhunac licemjerstva.

Svaka cast

Ne mogu se guslari pomiriti sto su popusili Sarajevo
Pridruzili im se pojedini guslari koji su jos tu, samo cekaju najmanju priliku da pljunu... Dernek

Ma ovo se pretvorilo u ko je počeo rat

A meni iskreno ponekad fale oni stari i Nele i Kusta i tako par njih. Jebiga, nostalgičar sam.

J..o vas Nele

Autor  Mihael PINTER
NELE KARAJLIĆ - Od sarajevskog mita do beogradske budale

Naslov teksta sam uzeo iz odlične kolumne Andreja Nikoladisa objavljene na stranicama Slobodne Bosne još tamo 2004. godine pod nazivom "Nele Karajlić: Baš četnik", u kojoj autor poprilično jasno i decidirano svrstava Nenada Jankovića u red ljudskih ruina proizašlih iz rata na prostoru bivše SFRJ. Ipak, ovaj tekst neće imati intenciju baviti se isključivo likom i djelom Nenada aka Neleta ili samim ratnim raspadom "sarajevske pop-rock škole, za što je potrebna dublja analiza" kako mi sugerira koautor teksta Sarajlija Irfan Karagić, bez pretjerane ambicije za ulogom suca ili porotnika imam potrebu napisati nekoliko rečenica o bendu koji je uvelike utjecao na mnoge generacije ovih prostora, pa tako i na moju malenkost.

Dakle, izostavim li mudrovanja i nepotrebne lamentacije, Zabranjeno pušenje za mene predstavlja najoriginalniji i upečatljiviji rokenrol iskaz na ovim prostorima. Albumi "Das ist Walter" iz 1984. godine i "Dok čekaš sabah sa Šejtanom" iz 1985. godine su u muzičkom smislu kulminacija svega onoga što je od početka osamdesetih bujalo kroz pokret New primitives koji je bio sarajevski pandan novom valu Zagreba, Ljubljane i Beograda. Manjak tog prvog zanosa i nesputanosti polako će početi već sa prvom narednom pločom iz 1986. godine, "Pozdrav iz zemlje safari" koja doduše predstavlja hit album, ali i početak kraja jedne genijalne ideje. Simptomatično ili ne, nekako se taj početak kraja poklopio sa dolaskom Emira Kusturice u bend a odlaskom nekih starijih originalnih članova. Prije rata i raspada zajedničke nam države, "Male priče o velikoj ljubavi" će 1989. godine biti album koji je završio zajedničku diskografsku suradnju Davora Sučića aka Seje Sexona i Nenada Jankovića aka Neleta Karajlića, dvojice najeksponiranijih protagonista iza imena Zabranjeno Pušenje. U nekakvoj subjektivnoj razdiobi, osobno Seji Sexonu pripisujem kreativnu notu u djelovanju benda, dok bi Nele bio onaj motor, pokretačka snaga bazirana na pozitivnoj ludosti i šarmu Baščaršije.

Uslijed eskalacije sukoba u BiH 1992. godine, te opsade Sarajeva, dolazi do konačnog razlaza ovog dvojca čija daljnja sudbina i djelovanje zapravo predstavljaju paradigmu čitavog Ex-Yu rata devedesetih, "jednom braća" postaju ljudi na suprostavljenim stranama. Ne ulazeći u osobne razloge svakog ponaosob, za odlazak ili ostanak u rodnom gradu, dostojanstvo je nešto što imaš ili nemaš, ako i odabereš stranu ne moraš srušiti svaki most i usrati svaku kvaku koja vodi prema mjestu koje te učinilo čovjekom.

Nele je nažalost učinio upravo to otišavši u Beograd, suradnja sa režimskim ratnim huškačem Miloradom Vučelićem, degutantne izjave prilikom posjete Palama, kasnije otkrivenje Jovana Dučića i iskonskog srpstva u sebi uz svesrdnu pomoć još jednog bivšeg Sarajlije Emira Kusturice te kao točka na "i" onaj maloumni poklič/pjesmuljak "Ko ne voli Radovana ne video Đurđevdana", samo su neke u dominu vratolomija koje su kako kaže Nikoladis ovaj "sarajevski mit pretvorile u beogradsku budalu". 

Sa druge strane, Sejo Sexon je osim samog ostanka u ratnom Sarajevu, sve ove godine zadržao i ono osnovno ljudsko dostojanstvo koje mu između ostalog omogućava da ode u Sarajevo ili Beograd i održi koncert kao Zabranjeno Pušenje, dok Nele u suradnji sa Emirom i njihovim preimenovanim The No smoking Orchestra, može svirati u Moskvi, Buenos Airesu, Banja Luci, ali ne i u svom rodnom gradu kojem je pljunuo u lice. No dobro, ako se odmaknemo od političkih i ideoloških aspekata ove priče (koliko je to uopće moguće), sa muzičke strane post-ratno razdoblje donijelo je jednu tipično balkansku situaciju u kojoj su postojala dva Zabranjena Pušenja, ono sarajevsko sa zagrebačkom adresom koje je okupio Sejo Sexon, te ono beogradsko okupljeno oko Neleta Karajlića. Negdje u isto vrijeme 1997. godine, i jedna i druga varijacija benda objavljuje svoje prve poslijeratne albume. Sejo udružuje snage sa još jednim bitnim protagonistom New primitivesa Elvisom J. Kurtovichem i snima album "Fildžan viška", dok Nele sa svojom ekipom izbacuje album "Ja nisam odavle".

Od postdaytonskih varijacija na temu, možemo izdvojiti "Fildžan viška" sa Elvisom i Sejom, dok Neletov "Ja nisam odavle...", predstavlja, zapravo sve ono što Zabranjeno Pušenje nikad nije ni bilo. Gomila novo-beogradskih sentimenata i rekapitulacija ratnog materijala koji zvuče kao bivši sarajevski bend kome su izvršili trepanaciju mozga na VMA, i onda su na volšeban način otkrili da beogradski asfalat ima više bitumena i mineralni tvari od sarajevskog, pa je iz tog razloga Beograd središte svijeta, a Sarajevo vječita čaršija.

U konačnici, rekao bih kako i sami nazivi albuma donekle otkrivaju stanje duha ovog dvojca, dok Nele "rekapitulira ratni materijal" i naglašava sudbinu izbjeglice odnosno stranca, Sejo "fildžanom viška" između ostalog (žrtava rata) stavlja naglasak i na ljude poput Neleta koji su do jučer iz tih fildžana pili. Strogo muzički gledano, to su bili poslijednji izdisaji kreativne moći i snage obojice, Nele će krenuti sa Kusturicom pod ruku u već spomenuti The No smoking Orchestra, a Sejo će nastaviti djelovati pod imenom Zabranjeno Pušenje. Jedan i drugi imaju nešto zajedničko u svemu tome - pragmatičnost. Kako dobro primjećuje Nikolaidis, nadrealizam iz osamdesetih postaje pragmatizam u devedesetim i dvijetisućitim. Nele doduše to radi na puno odvratniji način kolabrirajući sa Kusturicom pretvarajući se polako u njegovu osobnu dvorsku ludu, a Sejo izvlači posljednje atome kulta nekada velikog benda, izdavajući albume koji rijetke zanimaju i povlačeći bend po livadama pretvarajući ga u atrakciju "bikerskih" skupova koji su garancija godišnje kvote gaža i na samom kraju - egzistencije.
U tom smislu za mene ne postoji Zabranjeno Pušenje, niti legitimni sljednik tog imena, taj bend je nestao sa bivšom državom i Bosnom kakva je nekada bila, a budimo iskreni van tog konteksta vremena i famozne ulice Fuada Midžića, nigdje i nikada taj moment nije moguće ponoviti i održati živim.
Za sam kraj, Irfan će iz sarajevskog kuta zaključiti priču na način koji mirne duše supotpisujem i smatram velikom masnom točkom na kraju ovog subjektivnog i nikako ne dubinskog osvrta na priču o jednom velikom, za mene najvećem bendu sa ovih prostora Zabranjenom Pušenju:
U srozavanju je čitava poanta odnosa dvojice dojučerašnjih prijatelja. Mada se u cijelokupnom slučaju radi o sukobu interesni grupa, međutim i Nele, a i Kusturica, su taj sukob iskonstruisali u univerzalni konflikt sa Sarajevom, kao simbolom svega anti-srpskog. Znači, on premašuje granice lokalnog, te postaje univerzalni simbol historijske nepravde prema, uopće, srpskom narodu. Ako se mene pita kako vidim Emira Kusturicu, čovjeka koji je početkom 1992. godine u "Le Mondu" objavio pismo u kojem traži od bijelosvijetskih moćnika da zaustave opsadu Sarajeva, a onda par mjeseci kasnije počeo snimanje "Undergronda" uz Miloševićevu financijsku asistenciju, onda se radi o dojučerašnjem Jugoslovenu i ateisti, koji je u svom tom haosu bujajući nacionalistički identiteta devedeseti, postao Srbin pravoslavac. Baš kao što je iz iste takve pozicije Emir Hadžihafizbegović, krajem devedesetih postao odjednom govorljiv Bošnjak i patriota extra-klase.

Iskren da budem, po pitanju određenosti prema rodnom gradu i ratu uopće u BiH, najrigidniji primjer licemjerstva jeste u liku i dijelu Gorana Bregovića. Sjećam se dobro onog njegovog ratnog intervjuua hrvatskom SN magazinu u kojem je on, iz Pariza, izjavljivao da se on nikada neće vratiti u Sarajevu, da tamo nema nikog svog, kako je pozicija građana Sarajeva odraz politike Alije Izetbegovića, što bi se reklo mazohistički je doživljavaju, ali mu kao takvom, nekoj vrsti pasivnog posmatrača sa distance, nije bilo mrsko držati koncerte solidarnosti sa Miloševićevim Beogradom koji se krajem devedesetih našao na udaru NATO bombi. I povrh svega ga Sarajevo, gotovo dvadeset godina kasnije, proglasi kao počasnog građanina, a on otkrije odjednom kako je u duši Sarajlija. U tom slučaju ništa nisu bolji ni Žera, ni Jergović, ali, eto, cijelo vrijeme je akcenat na Neletu i Kusturici. Mislim da se radi o tome što su ostali najdosljedniji u odabiru vlastite pozicije. Valja cjeniti to što su nastavili da jedu govna svih ovih godina, i ja im čestitam na takvoj vrsti upornosti i dosljednosti.

(Tekst je nastao u koautorstvu sa Irfanom Karagićem)

Deda Kurcoje wrote:Nije to vise ono Sarajevo. To je tacno. Nije ni Split sto je bio, ni Beograd. Sve se poseljacilo. Mozda Ljubljana.

Uz jedan mali addendum koji se ogleda u cinjenici da ni jedan drugi pomenuti grad nije dozivio i prezivio ono sto jeste Sarajevo!

zateznistub wrote:

Yug wrote: https://www.youtube.com/watch?v=ECTLhUDv3I0

Haj' prebroj đe više raje

,sta je sad ovo ko za koga navija..Pa Dino je car isto,pusti koncert iz Arene u Beogradu jos bolje.

Ovaj koncert u Buenos Airesu, svaka cast na posjecenosti, ali kakva je ovo trofas muzika?

Nigdje melodije, nigdje nista, neki gedzo svira trubu, Nele skace po bini ko nadrogiran, nista ni sa cim. Koji je to vid umjetnosti?

Yug wrote: ,sta je sad ovo ko za koga navija..Pa Dino je car isto,pusti koncert iz Arene u Beogradu jos bolje.

Ne niasam neki fan D. Merlina mada mu cijenim rad, samo sam se malo nasalio a propos tvoje izjave o 50.000 na koncertu Doticnog uhljupa. a ono sto cuh u onih par minuta ima veze se pušenjem koliko i Ilahije sa rnr

dječak sa šibicama wrote:Ovaj koncert u Buenos Airesu, svaka cast na posjecenosti, ali kakva je ovo trofas muzika?

Nigdje melodije, nigdje nista, neki gedzo svira trubu, Nele skace po bini ko nadrogiran, nista ni sa cim. Koji je to vid umjetnosti?

Konceptualna umjetnost. Ideja u prvom planu

Zviz wrote:Nek je dosao, za razliku od brojnih Sandjaklija i onih iz Trebinja on je Sarajlija... ko ima sta protiv sto je dosao, prave Sarajlije ne samo ovaj doseljeni olos koji se ima za vece Sarajlije od nas nekih koji brojimo 8-10 ili vise koljena u SA. Haj vi koji imate protiv malo umuknite.

A tebe, danci bas prihvatili --ko svog--

zateznistub wrote:

Yug wrote: ,sta je sad ovo ko za koga navija..Pa Dino je car isto,pusti koncert iz Arene u Beogradu jos bolje.

Ne niasam neki fan D. Merlina mada mu cijenim rad, samo sam se malo nasalio a propos tvoje izjave o 50.000 na koncertu Doticnog uhljupa. a ono sto cuh u onih par minuta ima veze se pušenjem koliko i Ilahije sa rnr

Ma kakav rad sve je pokr'o što se pokrat može..

A ovi naši dijasporci kad pocnu da sole i sole i sole..
Gorim.

dječak sa šibicama wrote:Ovaj koncert u Buenos Airesu, svaka cast na posjecenosti, ali kakva je ovo trofas muzika?

Nigdje melodije, nigdje nista, neki gedzo svira trubu, Nele skace po bini ko nadrogiran, nista ni sa cim. Koji je to vid umjetnosti?

Sta ce ti to "KO" ,pa care oni sad ulaze u godine ali njihov zivot je perverzija kakvu mi obicna raja necemo dozivjeti ,mislim tu na svu tu staru sarajevsku gardu sto su puni ko brodovi bez obzira gdje zive..To je red velicina i brzine zivota neopisiv.Zato mi ovo ovde prepucavanje na forumu lici na obicnu dilberanu.

Nemam ni ja, kao NE Bosnjak, nista bolje iskustvo sa ovim gradom za koji sam ratovao skoro dvije godine. Zali Boze ko nije na vrijeme otisao i spasio sebe i svoju porodicu od ovolikog privitizma - u kojem su svi sebi ufurali da se svijet vrti oko Sarajeva.
Nele je slika jednog drugog grada u kojem je dao ogroman doprinos koji je nemoguce izbrisati.

wolf07 wrote:U stvari cijela prica se moze svesti na jednu staru narodnu izreku - ko je pas bio lani, pas je i ove godine! Samo godinu stariji!

Nele glumac!
Nele, dok je bio neko i nesto, je skupa sa ostalim momcima samo na duhovit nacin oslikavao zivot u BiH i SFRJ u osamdesetim godinama 20.vijeka. Materijala je, u drzavi kakva je onda bila SFRJ, bilo na pretek i oni su zajedno od svega pravili dobar fazon. Istini za volju, ti fazoni su bili najrazumljiviji nama u BiH i djelimicno ljudima u Srbiji i Crnoj Gori. Nije taj humor dobacio do Slovenije ili Makedonije, a tek malo vise je bio popularan u Hrvatskoj. Medjutim, posto mi u svemu idemo iz krajnosti u krajnost i sve vidimo ili skroz bijelo ili skroz crno, voljeli smo misliti kako je TLN nesto sto cijela Juga s nestrpljenjem ocekuje. U okviru te price, koja je dakle prvenstveno bosanska, Nele je bio tek jedan clan. Mozda malo ispred npr. Borisa Sibera, ali i malo iza Zenita Djozica ili Djure! Nikad ta humoristicka serija nije imala znacaj koji smo joj mi pridavali!

Nele muzicar!
U muzickom smislu, "Zabranjeno Pusenje", ciji frontmen je bio Nele, je imalo jos manju ulogu na ex-YU prostorima svidjalo se to nama ili ne. Ironija je u tome da su postali popularni na sirem prostoru od BiH tek kad je Nele postao davna proslost benda. Tek su se u drugoj polovini devedesetih uspjeli nametnuti kao relevantan faktor u susjednoj Hrvatskoj. I to je to! A ako hocemo da budemo posteni do kraja, Nele nije bio glavna autorska faca "Zabranjenog pusenja" cak ni u periodu dok je bio u bendu, Sejo Saxon je bio mozak cijele price.

Nele pisac! Ma daj, ne zajebajite me!

I sad, ostaje pitanje - po cemu je to Nele prvi, bitan, nenadjebiv i jedinstven? Pa jedino je bitan po tome sto je dao izravnu i nesumnjivu podrsku koljacima Radovana Karadzica i Ratka Mladica u vrijeme kad su ovi bili najmocniji i najagresivniji. Kad im se stalo na rep Nele je samo nastavio da prica istu pricu po inerciji. Da je nekim pukim slucajem otisao iz Sarajeva 1992.g. i sutio do danas sad bi ovaj njegov povratak bio u ravni povratka npr. jednog kosarkasa kakav je bio Radovanovic ili Benacek kojih se danas tek rijetki sjecaju, a i oni su u svoje vrijeme bili legende i simboli Sarajeva! Mozda i vise nego Nele.

Nele pisac! Hajde ne zajebajite!

U konacnici, njegova glavna karakterna crta, i ono po cemu ce najvise biti poznat, je to da je od dana kad je napustio Sarajevo stao na stranu one vojske koja je snajperima pucala po djeci u njegovom rodnom gradu. Malo je takvih gadova na ovoj planeti!

Razumijem da vecina nas osjeca mrznju prema Neletu ali ovo boldirano nema veze sa zivotom

Creasy wrote:

joint union wrote:

Creasy wrote:

Pa šta je trebao, ostat u Sarajevu?

Daj ba...

Gdje ce u Sarajevu ostati, da ga lavovi pojedu, jel' to? Ili da ga isil obezglavi?

Ma da, trebao je ostat da popunjava liniju ili kopa rovove na Žuči...

Budala, zaj.... se pa otišao u BG:

možda da je ko sad otišao na jahorinu,pa rekao papci gdje ćete mi grad i raju haubicama i tenkovima gađati

Creasy wrote:

Ripicipi wrote:

Creasy wrote:Mene samo zanima da li se vidio sa Zenom u onoj konobi i šta Zena misli o Neletu i eventualnoj njihovoj budućoj saradnji (mada znam da od toga nema ništa)... A mišljenja papaka ne čitam ili samo letimično preletim.

Imas onaj Al Jazeerin dokumentarac na tu temu.

Gledao sam to, ali tu nema odgovora. Nele je rekao samo da ako se nađe sa Zenom, da će to biti bez kamera. Iz njihove priče se vidi da su bili veoma bliski, ali neka tvrdoglavost (čini mi se više s Neletove strane) odgađa taj susret koji je mislim neminovan, prije ili kasnije.

Sinoc su valjda cugali zajedno (Nele i Zena), danas cujem od raje.

Yug wrote:

dječak sa šibicama wrote:Ovaj koncert u Buenos Airesu, svaka cast na posjecenosti, ali kakva je ovo trofas muzika?

Nigdje melodije, nigdje nista, neki gedzo svira trubu, Nele skace po bini ko nadrogiran, nista ni sa cim. Koji je to vid umjetnosti?

Sta ce ti to "KO" ,pa care oni sad ulaze u godine ali njihov zivot je perverzija kakvu mi obicna raja necemo dozivjeti ,mislim tu na svu tu staru sarajevsku gardu sto su puni ko brodovi bez obzira gdje zive..To je red velicina i brzine zivota neopisiv.Zato mi ovo ovde prepucavanje na forumu lici na obicnu dilberanu.

Ti bas ides na kolicinu, iz posta u post ponavljas da je pun kao brod nadajuci se da ce to postati opsteprihvaceno. Nele je ruina, hvata se za slamku

Admir_1984 wrote:pa najveća kazna mu je da ga raja ignoriše. Totalno nebitna figura u sadašnjem i budućem životu Sarajeva

Danasnji zivot Sarajeva zivimo - vehabije, kriminalci, lopovi, silovatelji...
Buduci ne znamo, ali tesko da ce ista bolje biti.
Odnosno, Sarajevo koje je zivilo sa Neletom, Pusenjem, TLN i ovo danas su nebo i zemlja.