155_mm wrote:Yug wrote:
Ne trebaju srpski politicari da odrzavaju odbojnost Srba prema BiH ili hrvatski Hrvata prema BiH,dovoljno je da vide sta o njima kao narodu ili tom entitetu se pise,govori u Sarajevu da je odbojnost automatska,a da ne govorim o Hrvatima i njihovim frustracijama u Federaciji BiH koje su cesto itekako opravdane.
a sta se to pise po sarajevu o srbima i hrvatima? siguran sam da si ti licno citao ta pisanja jer kako bi inace drugacije mogao ovakvo nesto tvrditi. zamolio bih te da i nama ostalima na ovom forumu pokazes ta pisanja iz sarajeva sa kojima si ocigledno dobro upoznat. hvala unaprijed!
Pa i forumi su ogledalo drustva a ovo su misljenja i velike elite danasnjih sarajevskih intelektualaca."Republika Srpska-genocidna tvorevina","Srbi agresori na medjunarodno priznatu BiH","Jedna nacija tri vjere,tj.niste Srbi vec bosanski pravoslavci i bosanski katolici

"
http://www.6yka.com/novost/20065/ugljes ... i-sarajevo
Ugljesa Vukovic
"Poslednji put kada sam bio, jedan stari Sarajlija, Srbin, predložio mi je da kafu popijemo u srpskom delu, odnosno Istočnom Sarajevu. Rekao mi je kako ne voli ići u čaršiju. Puno se toga promenilo, otela mu se sa usana ova škrta tvrdnja u tišini razgovora. Rekoh mu da znam, iako sam rođen u praskozorje promena, ali se ne usudih progovoriti o svojoj zaljubljenosti, jer shvatih da je on utučen od te ljubavi o kojoj ja snevam. Ne spomenuh mu ni kako redovno sanjam ratno Sarajevo, jer moje lične projekcije nedoživljene patnje vređale bi njegovu doživljenu patnju.
I stvarno, štošta se promenilo, i još se menja. Promenila se i boja pločnika. Naziv jednog trga se više ne menja. Izgleda će zauvek pisati Trg Alije Izetbegovića. I dok god to zauvek traje, ja ću se zauvek pitati da li je Sarajevo moj glavni grad.
Da li je grad u koji sam zaljubljen moj ako onemoćali srpski Sarajlija u poznim godinama izbegava popiti kafu u čaršiji?
Prepuštam čitaocu ovo pitanje, prizivajući njegovu iskrenost.
Prepuštam čitaocu i da se zamisli nad svim onim što se nadvilo nad zavučeni trepet koji Istorija nemilosrdno posećuje gasivši magiju.
Na početku veka zapucaše odvažni i ljutiti mladići revolucionarnih stremljenja. Na kraju veka zapucaše potomci neostvarenih revolucionara jedni po drugima ispisavši strašnu Istoriju i po obalama Miljacke.
Verujem da nisam sam u svojoj opsednutosti opisanim mestom koje nam se gubi iz vidokruga mogućeg mesta obitavanja.
Gradovi su stvoreni da bi o njima pisali, a ne samo da bi ih gradili i uništavali. Gradovi su živo meso sa različitim naravima zbog kojih i za kojima patimo. Gradovi se znaju urušiti od ljudske mržnje i tada nam ne preostaje ništa drugo nego da kopamo po lešu, nadajući se da će stalnost mena pokazati doslednost pretvorivši mrtvaca u ono živo meso koje bismo rado zagrizli.
Sarajevo danas nije moj glavni grad, a ni ja njemu nisam bitan, šta god mi pisali u aktima koji se odnose na mene i njega.
Ali ja znam šta postoji u Sarajevu kada oči rasteraju samo ono što se ukaže otvaranjem zastora u čijem se pak mraku krije lice koje pokušajte naći kada odete u taj grad o kojem se priča, piše, peva; zbog kojeg se voli, mrzi, plače, smeje...
Iskreno Vaš, nesuđeni Sarajlija"