Suzie Q wrote:
krivo sam se izrazila, Bog dozvoljava sotoni da pred nas stavlja kušnje, nemam Bibliju pri ruci ali našla sam na netu jedno od tumačenja toga, citiram:
Kušnja je mamljenje na zlo od strane naših duhovnih neprijatelja. Sâm Bog nas izravno ne kuša, jer Bog ne izaziva na zlo. Ali dopušta kušanje našim duhovnim neprijateljima, međutim istodobno nas obasipa milostima potrebnim da se odupremo zlu (usp. KKC 2846, 2848). ostalo na:
http://www.gospa-lurdska.hr/index.php?o ... &Itemid=22
tako je dozvolio i sotoni da kuša samog Isusa, jer se Sotona ne bi mogao približiti Isusu da nije bilo tako. postoje mnogobrojna tumačenja da Sotona ne može nikoga dovesti u napast bež Božje suglasnosti jer je Bog i njegov stvoritelj i iznad je Sotone. imamo primjer Mk 5,1 - 20 kada je Isus oslobodio opsjednutog od demona a demon po imenu Legija je zatražio od Isusa dozvolu da ode u svinje jer bez njegove dozvole nije mogao ništa (znam da će se sada javiti dežurni da kažu kako izjednačavam Boga i Isusa koji je sin Božji, međutim Isus je kroz Novi zavjet oslobađao ljude og Zloga, a kasnije i apostoli te svećenici dan danas oslobađaju od Zloga u Isusovo ime, dakle dana mu je ta moć)
kad molimo Oče naš, kažemo "... ne dovedi nas u napast, nego izbavi nas od zla", taj dio molitve otprilike ide u smjeru ove priče
nisam teolog i ne mogu iz rukava sipati citate iz Biblije ali dosta vjerske literature sam čitala na ovu temu i razmišljam ovako. možda sam u krivu ali to je moje poimanje duhovnih izazova
Vidiš, ja nisam pripadnik niti jedne religijske zajednice, i zato sebi mogu dopustiti luksuz da Boga doživljavam na način kako ja mislim da treba, pa zato đavola mogu smatrati simbolom zla, a ne nekim zlim bićem koje nas nagovara na zlo. Zlo činimo mi, mi imamo predispoziciju da činimo i dobro i zlo, a šta ćemo učiniti zavisi od mnogo toga, ali na kraju krajeva mi smo ti koji činimo zlo, i nikakvog opravdanja za činjenje zla nema.
Ja Isusa ne doživljavam kao Božijeg sina, već kao Boga u ljudskom obliku, Boga koji je istovremeno i Bog i čovjek.
Nisam ni ja teolog, ja sam čovjek koji ima potrebu da se "poveže" s Bogom, a Isus je neko kakvim ja zamišljam Boga, Isus pruža ono što ja želim i očekujem od Boga, Isus je Bog koji zaslužuje da ga se pita za savjet, uputu, da mu se čovjek požali i sjeti ga se ne samo kad mu je teško i kad mu pomoć treba, nego i kad mu je život lijep, da mu se zahvali i podijeli radost i sa Njim.
Mi često ne znamo šta je dobro za nas, šta trebamo u određenom trenutku uraditi da bi se riješili nekog problema koji imamo, ili ne zanmo kako da ostvarimo želju koju imamo, i u tim trenucima od Boga tražimo da nam na neki način ukaže šta da uradimo, ili ne uradimo, da bi se riješili nekog problema ili da ostvarimo neku želju.
Ali, pošto nas Bog poznaje mnogo bolje nego što mi poznajemo sami sebe On nekada može odgovoriti i na način na koji se mi nismo nadali, može nam ne ispuniti neku želju, zato što zna da ispunjenje te želje , ne samo da nam ne bi pomoglo, učinilo život ljepšim, lakšim, srećnijim... nego bi nam moglo odmoći, i treba čovjek i na to biti spreman, treba čovjek znati da Bog ne ispunjava želje, nije Bog Djed Mraz pa da ga možemo "potkupiti".
Pošto Bog najbolje zna šta je najbolje za nas,i pošto nam On želi isključivo dobro, onda bi nabolja molitva bila " Bože neka bude volja tvoja" , tom molitvom nikada ne možeš "promašiti".